REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1384/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, protiv tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 78427478595 (ranije Nove hrvatske banke d.d.), koju zastupa punomoćnik Jurica Barbarić, odvjetnik u Vinkovcima, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: P-897/2023-12 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice te se potvrđuju točka I. i II. presude Općinskog suda Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: P-897/2023-12 od 13. lipnja 2025.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. presude Općinskog suda Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: P-897/2023-12 od 13. lipnja 2025. te se preinačava točka III. te presude na način da se nalaže tuženici da isplati tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.125,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 13. lipnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, u iznosu od 1.000,00 eura, odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 209851 zaključenog 7. prosinca 2007. između prednika tužiteljice, pok. RG, kao korisnika kredita i Nove hrvatske banke d.d., kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu, a koja odredba glasi: „11.2. Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknade Kreditora“. Točkom II. je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 514,48 eura/3.876,32 kuna sa zakonskom zateznom u razdoblju od 18. siječnja 2011. do isplate, po propisanoj stopi, a točkom III. je naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13. lipnja 2025. do isplate, po propisanoj stopi, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žali i na odluku o troškovima. Predlaže preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, dosudom troška postupka tuženici uz trošak žalbe, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tuženice osnovana je tek u dijelu odluke o troškovima postupka.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženica iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019. i 80/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer izreka presude ne proturječi razlozima presude. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela Ugovora o kreditu broj 209851 zaključenog 16. srpnja 2007. između prednika tužiteljice, kao korisnika kredita, i Nove hrvatske banke d.d., kao kreditora, kojom je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu, odredbe članka 11.2., a koja glasi: „11.2. Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknade Kreditora“. Predmet je i zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu iznosa od 514,48 eura/3.876,32 kuna sa zakonskom zateznom u razdoblju od 18. siječnja 2011. do isplate, sve po propisanoj stopi.

6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak, u bitnome, kako se o spomenutoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo (o njenoj namjeni i visini), već je bila unaprijed formulirana na tipskom ugovoru sačinjenom po tuženici, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (dovela prednika tužiteljice u nepovoljniji, neravnopravan odnos prema tuženici), nepoštenoj i protivnoj odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje ZZP03) te odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO). Zato zaključuje kako je i ništetna prema odredbi članka 87. ZZP/03 (očito i u smislu odredbe članka 322. ZOO-a). Posljedično, prihvaća i zahtjev za traženu isplatu s pripadajućim zateznim kamatama po propisanim stopama do isplate, po pravilima o stjecanju bez osnove zbog izvršene preplate (i u dijelu plaćanja naknade po tužitelju) prema odredbi članka 323. stavak 1. i 1111. ZOO- a, a do koje je došlo primjenom spomenute ništetne odredbe po tuženici.

6.1. Odbija i prigovor zastare, budući da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena (a tek je u ovom postupku utvrđena ništetnost navedene odredbe), što je u skladu s pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.) pa nije mogla nastupiti za utuženu tražbinu.

7. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno utvrdio, što nije ni sporno, sljedeće odlučne činjenice: da je između prednika tužiteljice, kao korisnika kredita, i prednice tuženice, Nove banke d.d., kao kreditora, 16. srpnja 2007. zaključen ugovor o kreditu broj 209851 uz ugovorenu mogućnost prijevremene otplate kredita (čl. 11.2.) na pisani zahtjev, prema uvjetima i Odluci o kamatama i naknadama kreditora da visina zahtjeva tužitelja iznosi 514,48 eura.

8. Spomenuti ugovor su stranke zaključile na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, što ga je izradila tuženica (njena prednica) te se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Odredbama ZZP03, članka 81. stavka 1., propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9. Stoga, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da se radi o nepoštenoj i ništetnoj odredbi Ugovora kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, sukladno uvjetima i Odluci o kamatama i naknadama kreditora. Odredba o plaćanju naknade ugovarana je na netransparentan način, bez navođenja bilo kakve specifikacije stvarnih troškova i pruženih usluga od strane tuženice koji bi opravdavali naplatu predmetne naknade te koji bi predniku tužiteljice, kao potrošaču, u konkretnom slučaju dali osnovu da prije ugovaranja, na temelju transparentnih informacija, sam procijeni koja banka će mu manje naplatiti troškove za koje tuženica niti ne precizira na što se odnose. Ništetnost te odredbe proizlazi i iz presuda Europskog suda za ljudska prava broj C-84/19 i C-224/19 iz kojih proizlazi da je naknada primjerena samo ako je jasno na koju se konkretnu uslugu odnosi, koja je priroda troška i usluge koja se daje za naplaćenu naknadu, uz proporcionalnost ugovorene naknade u odnosu na uslugu koja je pružena te u odnosu na iznos ugovorenog kredita.

10. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužiteljice zaključio i da njenom predniku nije bilo omogućeno pregovorati o visini i obvezi plaćanja spomenute naknade niti na što se ona odnosila.

11. Budući da tuženica nije informirala prednika tužiteljice prilikom zaključenja ugovora na što se odnosi spomenuta naknada, odnosno koji su to troškovi i usluge koji se tom naknadom podmiruju niti mu je pružila mogućnost da o toj ugovornoj odredbi pregovara, postupala je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a posljedice te ugovorne odredbe uzrokovale su znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Paušalno pozivanje na vlastite akte to ne dokazuje. Pritom, iako je formularni (tipski) ugovor unaprijed određen skup ugovornih klauzula, obrazac s tipičnim klauzulama za pojedinu vrstu poslova koji olakšava sklapanje samog ugovora, a ne uređuje sve bitne sastojke ugovora, već ih može prepustiti pregovorima ugovornih strana, tuženica nije dokazala da je u konkretnom slučaju predniku tužiteljice omogućila pregovaranje o osporenoj ugovornoj odredbi pa njeni žalbeni navodi u tom smislu nisu osnovani.

12. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je odredba iz članka 11.2. Ugovora ništetna u smislu navedenih odredbi članaka 81. i 87. ZZP03-a te da tužitelj ima pravo na restituciju plaćenog iznosa na ime naknade prema odredbi članka 323. ZOO-a.

13. Stoga, kako ugovorena naknada ne sadržava jasne ni ekonomske kriterije zbog kojih je ugovorena, a tuženica nije ni razjasnila na koje se točno usluge odnose, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se radi o ugovornoj odredbi koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

14. Budući da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 323. stavka 1. ZOO-a naložio tuženici da tužiteljici isplati iznos koji mu je plaćen na temelju ništetne ugovorne odredbe, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o prigovoru zastare uz zaključak kako zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (u skladu s pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). U tom smislu pravilan je i zaključak o neosnovanosti prigovora zastare za isplatu iznosa plaćenog na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita jer je tek u ovom postupku utvrđena ništetnost te odredbe ugovora.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pogledu točke I. i II. presude, sve prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP- a.

17. Međutim, u pravu je tuženica kada osporava odluku o trošku sadržanu u točki III. presude. Visinu troškova je prvostupanjski sud odredio prema vrijednosti predmeta spora (dalje: VPS) koju je tužiteljica očito definirala uzevši u obzir „kondemnatorni i deklaratorni tužbeni zahtjev", u iznosu do 1.327,23 eura. Međutim, takva odluka prvostupanjskog suda nije pravilna jer je rezultat pogrešne primjene materijalnog prava.

17.1. Naime, u ovom se slučaju ne radi o dva zahtjeva (članak 37. stavak 1. ZPP-a), već tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe predstavlja deklaratornu preambulu zahtjevu za isplatu i, kao takav, ne uzima se u obzir pri utvrđivanju VPS-a, već se ta vrijednost određuje samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva (tako i VSRH u odlukama Rev-1811/2016 i Rev-1927/2017). U tom smislu je tuženica prigovarala i tijekom postupka, ali sud o tome nije odlučio.

17.2. Stoga, tužitelju pripada trošak postupka prema VPS od 514,48 eura za poduzete radnje po punomoćniku odvjetniku (50 bodova po radnji) za koje ni tuženica ne spori da su mu pravilno priznate po sudu prvog stupnja prema mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Time, cijeneći pravilno VPS, tužiteljici za zastupanje po punomoćniku pripada nagrada od ukupno 450 bodova, što uz PDV iznosi od 1.125,00 eura. U preostalom dosuđenom dijelu je zahtjev tužiteljice, preinačenjem odluke o trošku, odbijen u iznosu od 1.000,00 eura (do iznosa od 2.125,00 eura), sve prema odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a (točka II. ove presude). Tuženici nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka jer u tom postupku nije uspio u pogledu glavne stvari, nego isključivo s dijelom sporednog zahtjeva (čl. 35. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić