Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-15/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi JR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Kseniji Somić Kaurić, odvjetnici u Glini, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 20. siječnja 2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegove punomoćnice, te voditeljice odjela JRK, dr. med. spec. psih., temeljem članka 59. stavka 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS), istoga dana,

r i j e š i o  j e

Produžuje se prisilni smještaj JR u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju od 3 (tri) mjeseca, počevši od 2. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom i izvršnom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: K-6/2005-46 od 6. travnja 2005. utvrđeno da je JR u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo - teško ubojstvo opisano u članku 91. točka 3. KZ u vezi s člankom 40. stavak 2. KZ, te mu je na temelju članka 461. stavak 1. ZKP određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na liječenje u NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) je upućen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-181/2005-2 od 21. lipnja 2005.

1.1. Rješenjima Županijskog suda u Sisku istome je produživan prisilni smještaj u više navrata, te mu je posljednjim rješenjem poslovni broj R1-19/2025-6 od 21. siječnja 2025. prisilni smještaj u NPB Popovača produžen u trajanju do godine dana, počevši od 2. veljače 2025.

3. NPB Popovača je 13. siječnja 2026. podnijela prijedlog kojim predlaže produljenje prisilnog smještaja temeljem članka 58. stavka 1. ZZODS

4. U pisanom prijedlogu se navodi da pacijent JR prema svom aktualnom psihičkom stanju i nadalje ispunjava kriterije iz članka 51. stavak 1. ZZODS-a, radi čega se predlaže produženje prisilnog smještaja u NPB Popovača, da se radi se o osobi koji boluje od teške i trajne duševne bolesti endogene psihoze tipa Paranoidne shizofrenije i koja je unatoč kontinuiranom tretmanu kronificiranog tijeka. Navodi se da je psihijatrijskim vještačenjem tijekom kaznenog postupka ocijenjeno da imenovani boluje od Shizofrenije paranoidno-halucinatornog tipa (prema MKBt10 F20.0) i da je protupravno djelo počinio u neubrojivom stanju. Navodi se da je pacijent djelomično je lišen poslovne sposobnosti, te je pod skrbništvom u nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek.

4.1. U prijedlogu se navodi da je tijekom proteklog perioda pacijent kontinuirano liječen visokodiferentnom psihofarmakoterapijom (oralna depot forma), individualnom i grupnom (suportivnom) psihoterapijom, socioterapijskim i radnookupacionim aktivnostima, da lijekove uzima uz nadzor osoblja, da u aktualno prezentiranoj kliničkoj slici dominiraju sekvele kronificiranog endogenog procesa uz aberantnu strukturu ličnosti, u psihičkom statusu se bilježi stalno oscilirajuća intrapsihička napetost i tjeskoba, afektivna reduciranost, rigidnosti, podozrivosti, uz izraženu projektivnost i paranoidne obrade realiteta, sniženog je praga tolerancije na frustracije s mogućim impulzivnim reakcijama. Nadalje se navodi da je pacijent nedostatna uvida spram bolesti i liječenja, da je nedostatno kritičan spram vlastitog stanja i socijalne situacije, da u međuvremenu kod pacijenta u zaštićenim uvjetima nije registrirano destruktivnih ispada spram okoline, niti suicidalnih pulzija, na odjelu poštuje kućni red, formalno sudjeluje u odjelnim aktivnostima, osjetljiv je na vlastitu poziciju u grupi, te se registriraju povremeno oscilacije psihičkog stanja intenzivnijom psihomotornom napetošću i tjeskobom. Navodi se da pacijent redovito odlazi i u radno-okupacionu terapiju van odjela, gdje sudjeluje u skladu sa svojim interesima i mogućnostima, koristi samostalno izlaz u krug bolnice s grupom subolesnika, da na somatskom planu kod pacijenta se provodi dugogodišnje liječenje farmakoterapijom radi kroničnog hepatitisa, te je u redovnom tretmanu kod spec. infektologa u KIF- Fran Mihaljević u Zagrebu.

4.2. U prijedlogu se navodi da u međuvremenu pacijent nije odlazio na privremene izlaze je nije imao odgovarajuću socijalnu podršku, da je zatražena suradnja od nadležnog HZSR, PU Osijek, koji su izvijestili da nisu u mogućnosti organizirati za pacijenta suport niti nadzor oko uzimanja terapije tijekom privremenih izlazaka, te je u tijeku pronalaženje odgovarajućeg strukturiranog smještaja za pacijenta, u suradnji sa nadležnim HZSR.

4.3. U prijedlogu se navodi da slijedom navedenoga forenzički tim je mišljenja da kod pacijenta i dalje postoje teže duševne smetnje i da i dalje perzistira psihopatologija radi koje je uslijedila njegova neubrojivost i opasnost po okolinu, slijedom čega se predlaže produljenje hospitalnog liječenja, tj. prisilnog smještaja temeljem ZZODS-a.

5. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o potrebi produženja prisilnog smještaja održano je ročište te je u postupku saslušan JR, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. Nadici Buzina, spec. psihijatru, subspecijalistu forenzičke psihijatrije iz Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičku psihijatriju "Dr. Vlado Jukić", Referentnom centru Ministarstva zdravstva za forenzičku psihijatriju.

5.1. Na ročištu prisutna voditeljica odjela je izjavila da u cijelosti kod navoda iz pisanog prijedloga.

6. Iz medicinske dokumentacije i podataka u spisu proizlazi da se JR 2003. godine počeo liječiti psihijatrijski zbog psihotičnih smetnji, da je tada bio u diskontinuiranom psihijatrijskom tretmanu, a lijekove je uzimao neredovito. Iz spisa proizlazi da je psihijatrijskim vještačenjem provedenim tijekom kaznenog postupka (dr. J) utvrđeno da je u vrijeme inkriminiranog događaja JR bio u stanju psihotične dekompenzacije (ocijenjen kao kronična shizofrenija paranoidno-halucinacijskih značajki) zbog čega nije mogao shvatiti značenje djela i nije mogao upravljati svojom voljom te mu je preporučeno liječenje sukladno ZZODS-u.

6.1. Nadalje iz spisa proizlazi da je za vrijeme prisilnog smještaja JR psihijatrijski vještačen u Zavodu 2015. godine. Iz nalaza od 14. rujna 2015. godine proizlazi zaključak da je: „1. JR osoba koja boluje od shizofrenije paranoidno-halucinacijskih značajki. 2. Tijekom prisilnog smještaja više puta su registrirane epizode psihotičnog pogoršanja, u okviru osnovne bolesti. 3. U svrhu rehabilitacije bio je na jednom, kraćem terapijskom izlasku. 4. Uvažavajući njegovo osobno i socijalno funkcioniranje, te nedovoljan uvid i smanjenu kritičnost, smatramo da još uvijek postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo te preporučujemo produženje prisilnog smještaja. 5. U okviru rehabilitacijsko- forenzičkog institucionalnog liječenja, a ukoliko to ispitanikovo stanje bude dozvoljavalo, preporučujemo povremeno realizirati terapijske izlaze kako bi se procjenjivalo njegovo osobno i socijalno funkcioniranje i testirala postignuta terapijska učinkovitost.“

6.2. Uvidom u spis i medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da je JR za vrijeme prisilnog smještaja od posljednjeg vještačenja 2015. godine bio na dvadeset i jednom terapijskom izlazu u Osijeku i prema medicinskoj dokumentaciji nije zabilježeno incidentnih situacija tijekom probnih terapijskih izlaza te se ispitanik uredno i na vrijeme vraćao u bolnicu.

7. Stalni sudski vještak doc.dr.sc. Nadica Buzina u nalazu i mišljenju od 8. siječnja 2025. navodi da analizirajući cjelokupnu medicinsku dokumentaciju liječenja u prisilnom smještaju, u razdoblju od posljednjeg vještačenja 2015. godine do 2024. godine je vidljivo da kod ispitanika koji je liječen visokodiferentnim psihofarmacima u peroralnoj i depo formi te individualnom i grupnom psihoterapijom, u kliničkoj slici prominiraju shizofrene rezidue u vidu psihomotorne napetosti, reducirane afektivne modulacije, projektivnosti i paranoidnih obrada realiteta, da je sniženog praga tolerancije na frustracije s mogućim impulzivnim reakcijama, nedostatnog uvida i kritičnosti spram bolesti i vlastitog stanja te socijalnog funkcioniranja. Ipak kod ispitanika u navedenom periodu nisu zabilježeni ozbiljniji destruktivni ispadi spram okoline i suicidalne pulzije.

7.1. Nadalje vještak u nalazu navodi da se ponovnim vještačenjem, tijekom kojeg je ispitanik surađivao, mogu potvrditi ranije dijagnostičke ocjene vezano za njegovu bolest i zaključiti da JR boluje od shizofrenije paranoidnih značajki kod koje se u kliničkoj slici uočavaju shizofrene rezidue u vidu psihomotorne napetosti i anksioznosti, rigidnosti, sumnjičavosti, naziruće paranoidne interpretacije realiteta, vulnerabilnosti, niski prag tolerancije na frustracije s mogućim impulzivnim reakcijama. Na području ličnosti zamjetna je afektivna i emocionalna reduciranost, nedostatan uvid i nedostatna kritičnost u vezi svoje bolesti i vlastitog stanja. Vještak je mišljenja da, uzimajući u obzir karakter ispitanikove duševne bolesti, narav počinjenog djela, osobno i socijalno funkcioniranje, izostanak primarne i vlastite obitelji, kritičnost prema djelu za koje je vođen postupak, kao i uvid u vlastito psihičko stanje i potrebu liječenja, i dalje postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti kazneno djelo, kao i da unatoč poboljšanju psihičkog stanja koje je dopustilo realizaciju višekratnih terapijskog izlaska, u svrhu forenzičke rehabilitacije ispitaniku je ipak potreban daljnji forenzičko-hospitalni psihijatrijski tretman uz intenziviranje postupka za izvanbolničko zbrinjavanje.

7.2. Mišljenje je vještaka da bi smještaj u Dom za odrasle osobe omogućio daljnju stabilizaciju stanja i daljnje testiranje postignute terapijske učinkovitosti, kao i kontinuiranu primjenu psihofarmakološke terapije koja je kod ispitanika indicirana, a on sam je prema potrebi kontinuiranog liječenja ambivalentan i nedovoljno kritičan. Iz nalaza vještaka proizlazi da je navedeni oblik skrbi ispitanik prvo prihvatio iako je tijekom vještačenja ambivalentan jer smatra da sam može voditi brigu o svojim potrebama. Mišljenje je vještaka da ukoliko bi ispitanik prihvatio navedeni oblik skrbi bi bilo uputno nastaviti sa realizacijom terapijskih izlazaka gdje bi se dalje provjeravalo njegovo osobno i socijalno funkcioniranje. Navedeni probni terapijski izlasci su mogući ukoliko se u međuvremenu ne bi registrirala pogoršanja psihičkog stanja koja bi realizaciju privremenih terapijskih izlazaka dovela u pitanje.

7.3. Zaključno vještak u nalazu navodi: „1. JR je osoba koja boluje od shizofrenije paranoidnih značajki. 2. Uvažavajući njegovo osobno i socijalno funkcioniranje, te nedovoljan uvid i smanjenu kritičnost, smatramo da još uvijek postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo te preporučujemo produženje prisilnog smještaja do godinu dana. 3. Preporučuje se daljnje poduzimanje radnji oko realizacije vanbolničkog zbrinjavanja u okviru Doma za odrasle osobe. 4. Ukoliko bi ispitanik prihvatio navedeni oblik skrbi bilo bi uputno nastaviti sa realizacijom probnih terapijskih izlazaka ako se u međuvremenu ne bi registrirala pogoršanja psihičkog stanja koja bi realizaciju privremenih terapijskih izlazaka dovela u pitanje.“

8. Na ročištu 20. siječnja 2026., a nakon što je od strane suda upoznat s prijedlogom za produljenje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, JR je iskazao da se s istim ne slaže, da se kaje za ono što je napravio, ali da njegova dijagnoza nije poprimila kronificirani oblik, jer ovako kako on izgleda ne izgleda čovjek koji boluje od kronične bolesti, da je to je za uvod. Nadalje je iskazao da bi izdvojio četiri članka Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i to članak 50. ZZODS-a, odnosno da predlaže da ga se ponovno vještači i to ne kod psihijatara koje je predložila Hrvatska liječnička komora, da traži da se vještačenje povjeri onim psihijatrima koji se nalaze na posebnom popisu takvih vještaka. Potvrdio je da je on i prošle godine vještačen, te je iskazao „ali to vještačenje nije urodilo plodom i zato ponovno predlaže provođenje vještačenja“. Iskazao je da novo vještačenje predlaže zato što je sada još bolje nego što je bio prije godinu dana, „sve je ovo izdržao, nije poklekao, a tim vještačenjem htio bi dokazati da je spreman za izlazak iz bolnice“. Nadalje je iskazao da se u međuvremenu promijenila adresa više nema prijavljenu adresu na [adresa], već na Osijek, Sjenjak 101, jer je prodao kuću koja je bila u [adresa] i kupio je stan na navedenoj adresi Sjenjak koji je potpuno opremljen, ima PVC stolariju, centralno grijanje, klime, da ima mirovinu od 600 € i inkluzivni dodatak od 720 €, da ima ušteđevinu od 70.000 €, a tim sredstvima mogao bi podmirivati sve svoje potrebe. Iskazao je da je svjestan da bez terapije ne može i da ju mora stalno uzimati. Nadalje, pozvao se na članak 58. ZZODS-a. Iskazao je da od obitelji nema nikoga.

8.1. Prisutna liječnica potom je iskazala da od posljednjeg postupka prije kojeg je provedeno vještačenje nije se ništa promijenilo i pacijent je i dalje uobičajenog modela ponašanja i kliničke slike koja odgovara kronificiranoj paranoidnoj shizofreniji.

8.2. Na upita suca pacijent je iskazao da je točno da je njemu predloženo da mu se osigura smještaj u ustanovi, odnosno domu, međutim on smatra da je on dobrog i fizičkog i psihičkog stanja i da se može brinuti sam o sebi, a i materijalnog stanja, ima svoj stan i to su razlozi zbog kojih nije pristao na smještaj u domu ili nekoj drugoj ustanovi. Iskazao je da je pronašao i dva pacijenta koji su također bili na liječenju s njim na odjelu u ovoj bolnici i to IR i ĆR koji su pristali da bi živjeli s njim u njegovom stanu, odnosno pristao je samo ĆR, a IR ima stan u susjedstvu i koji bi njemu pomagali te bi oni jedni o drugima vodili brigu i računa.

9. Obzirom da se prisilno smještena osoba protivila prijedlogu NPB Popovača za produljenje prisilnog smještaja jer smatra da su ispunjeni uvjeti za otpust iz bolnice i da je na ročištu podnijela prijedlog za provođenje novog vještačenja, ali uvažavajući i činjenicu da je ranije provedenim vještačenjima utvrđeno da JR boluje od shizofrenije paranoidnih značajki, dakle duševne bolesti zbog koje je i nastupila njegova neubrojivost, a zbog koje je i počinio ranije navedeno protupravno djelo, kao i činjenicu da je mišljenje forenzičnog tima da zbog toga i dalje postoji opasnost po okolinu, odnosno da postoji opasnost od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela, slijedom čega je sud u ovom postupku zaključio da je za otklanjanje opasnosti potrebno nastaviti psihijatrijsko liječenje u obliku prisilnog smještaja JR u psihijatrijskoj ustanovi, ali u trajanju od tri mjeseca. Naime, sud će prihvatiti prijedlog JR i naložiti će provođenje psihijatrijskog vještačenja radi utvrđivanja da li postoji vjerojatnost da bi neubrojiva osoba zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastala njezina neubrojivost mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i je li za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje te ako jest je li to liječenje u psihijatrijskoj ustanovi ili je dovoljno liječenje na slobodi, a koje činjenice su odlučne.

10. U povezanosti s navedenim, temeljem članka 51. stavka 1. i članka 59. stavka 2. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 20. siječnja 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. JR, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, III C odjel

2. Punomoćnica: Ksenija Somić Kaurić, odvjetnica u Glini

3. NPB DR. IRK, III C odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. Skrbnica: ČR dipl. psiholog, HZSR, PU Osijek

6. Županijski sud u Osijeku, na broj K-6/2005

7. U spis