Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-1004/2023-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužiteljice SP iz [adresa], Ive [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u OD Šavorić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 2. prosinca 2025., u punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužene, dana 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj:4766/2003, zaključen između tužiteljice i tuženika dana 15. listopada 2003. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužiteljici iznos od 85.713,14 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 89,12 EUR sa kamatom od 02.12.2003. godine

- iznos od 88,35 EUR sa kamatom od 02.01.2004. godine

- iznos od 105,03 EUR sa kamatom od 02.02.2004. godine

- iznos od 98,61 EUR sa kamatom od 01.03.2004. godine

- iznos od 86,27 EUR sa kamatom od 01.04.2004. godine

- iznos od 99,54 EUR sa kamatom od 03.05.2004. godine

- iznos od 92,91 EUR sa kamatom od 01.06.2004. godine

- iznos od 86,93 EUR sa kamatom od 02.07.2004. godine

- iznos od 87,60 EUR sa kamatom od 02.08.2004. godine

- iznos od 115,47 EUR sa kamatom od 02.09.2004. godine

- iznos od 106,18 EUR sa kamatom od 01.10.2004. godine

- iznos od 126,09 EUR sa kamatom od 04.11.2004. godine

- iznos od 100,21 EUR sa kamatom od 02.12.2004. godine

- iznos od 106,18 EUR sa kamatom od 04.01.2005. godine

- iznos od 119,45 EUR sa kamatom od 02.02.2005. godine

- iznos od 115,47 EUR sa kamatom od 02.03.2005. godine

- iznos od 115,47 EUR sa kamatom od 01.04.2005. godine

- iznos od 123,43 EUR sa kamatom od 03.05.2005. godine

- iznos od 126,09 EUR sa kamatom od 01.06.2005. godine

- iznos od 119,45 EUR sa kamatom od 01.07.2005. godine

- iznos od 126,09 EUR sa kamatom od 02.08.2005. godine

- iznos od 99,81 EUR sa kamatom od 02.09.2005. godine

- iznos od 119,45 EUR sa kamatom od 04.10.2005. godine

- iznos od 126,83 EUR sa kamatom od 02.11.2005. godine

- iznos od 126,09 EUR sa kamatom od 02.12.2005. godine

- iznos od 127,41 EUR sa kamatom od 03.01.2006. godine

- iznos od 126,09 EUR sa kamatom od 01.02.2006. godine

- iznos od 122,24 EUR sa kamatom od 03.03.2006. godine

- iznos od 136,04 EUR sa kamatom od 05.04.2006. godine

- iznos od 122,10 EUR sa kamatom od 05.05.2006. godine

- iznos od 146,00 EUR sa kamatom od 06.06.2006. godine

- iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 07.07.2006. godine

- iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 04.08.2006. godine

- iznos od 27,04 EUR sa kamatom od 07.08.2006. godine

- iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 06.09.2006. godine

- iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 05.10.2006. godine

- iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 07.11.2006. godine

- iznos od 13,67 EUR sa kamatom od 08.11.2006. godine

- iznos od 172,54 EUR sa kamatom od 06.12.2006. godine

- iznos od 172,54 EUR sa kamatom od 05.01.2007. godine

- iznos od 181,83 EUR sa kamatom od 06.02.2007. godine

- iznos od 185,81 EUR sa kamatom od 06.03.2007. godine

- iznos od 172,54 EUR sa kamatom od 06.04.2007. godine

- iznos od 3,98 EUR sa kamatom od 10.04.2007. godine

- iznos od 185,81 EUR sa kamatom od 07.05.2007. godine

- iznos od 185,81 EUR sa kamatom od 06.06.2007. godine

- iznos od 148,65 EUR sa kamatom od 05.07.2007. godine

- iznos od 200,81 EUR sa kamatom od 06.08.2007. godine

- iznos od 203,07 EUR sa kamatom od 06.09.2007. godine

- iznos od 203,07 EUR sa kamatom od 06.10.2007. godine

- iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 06.11.2007. godine

- iznos od 228,28 EUR sa kamatom od 06.12.2007. godine

- iznos od 212,36 EUR sa kamatom od 03.01.2008. godine

- iznos od 192,45 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine

- iznos od 201,74 EUR sa kamatom od 04.03.2008. godine

- iznos od 220,19 EUR sa kamatom od 01.04.2008. godine

- iznos od 208,51 EUR sa kamatom od 02.05.2008. godine

- iznos od 213,68 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine

- iznos od 218,99 EUR sa kamatom od 02.07.2008. godine

- iznos od 202,12 EUR sa kamatom od 04.08.2008. godine

- iznos od 212,35 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine

- iznos od 207,73 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine

- iznos od 232,13 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

- iznos od 213,31 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine

- iznos od 235,30 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

- iznos od 118,79 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine

- iznos od 107,76 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine

- iznos od 117,89 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

- iznos od 101,64 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

- iznos od 103,10 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine

- iznos od 76,63 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

- iznos od 21,76 EUR sa kamatom od 01.07.2009. godine

- iznos od 102,05 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

- iznos od 102,80 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

- iznos od 99,42 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

- iznos od 101,98 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine

- iznos od 100,07 EUR sa kamatom od 01.12.2009. godine

- iznos od 104,55 EUR sa kamatom od 04.01.2010. godine

- iznos od 106,16 EUR sa kamatom od 18.02.2010. godine

- iznos od 96,29 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine

- iznos od 108,00 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

- iznos od 91,09 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

- iznos od 94,85 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

- iznos od 97,77 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

- iznos od 99,76 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine

- iznos od 103,64 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

- iznos od 99,00 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

- iznos od 100,14 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine

- iznos od 101,32 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

- iznos od 110,49 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

- iznos od 106,39 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

- iznos od 97,51 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

- iznos od 106,13 EUR sa kamatom od 06.04.2011. godine

- iznos od 103,04 EUR sa kamatom od 06.05.2011. godine

- iznos od 114,23 EUR sa kamatom od 06.06.2011. godine

- iznos od 111,27 EUR sa kamatom od 06.07.2011. godine

- iznos od 121,46 EUR sa kamatom od 06.08.2011. godine

- iznos od 118,13 EUR sa kamatom od 06.09.2011. godine

- iznos od 110,80 EUR sa kamatom od 06.10.2011. godine

- iznos od 114,10 EUR sa kamatom od 07.11.2011. godine

- iznos od 110,15 EUR sa kamatom od 06.12.2011. godine

- iznos od 115,56 EUR sa kamatom od 07.01.2012. godine

- iznos od 117,07 EUR sa kamatom od 06.02.2012. godine

- iznos od 109,70 EUR sa kamatom od 06.03.2012. godine

- iznos od 116,22 EUR sa kamatom od 06.04.2012. godine

- iznos od 113,16 EUR sa kamatom od 07.05.2012. godine

- iznos od 117,42 EUR sa kamatom od 06.06.2012. godine

- iznos od 112,84 EUR sa kamatom od 06.07.2012. godine

- iznos od 116,82 EUR sa kamatom od 06.08.2012. godine

- iznos od 116,21 EUR sa kamatom od 06.09.2012. godine

- iznos od 111,20 EUR sa kamatom od 06.10.2012. godine

- iznos od 116,31 EUR sa kamatom od 06.11.2012. godine

- iznos od 113,21 EUR sa kamatom od 06.12.2012. godine

- iznos od 116,49 EUR sa kamatom od 07.01.2013. godine

- iznos od 113,84 EUR sa kamatom od 06.02.2013. godine

- iznos od 104,85 EUR sa kamatom od 06.03.2013. godine

- iznos od 116,29 EUR sa kamatom od 06.04.2013. godine

- iznos od 111,69 EUR sa kamatom od 06.05.2013. godine

- iznos od 112,66 EUR sa kamatom od 06.06.2013. godine

- iznos od 108,96 EUR sa kamatom od 06.07.2013. godine

- iznos od 113,26 EUR sa kamatom od 06.08.2013. godine

- iznos od 114,35 EUR sa kamatom od 06.09.2013. godine

- iznos od 112,11 EUR sa kamatom od 07.10.2013. godine

- iznos od 115,07 EUR sa kamatom od 06.11.2013. godine

- iznos od 111,89 EUR sa kamatom od 06.12.2013. godine

- iznos od 116,24 EUR sa kamatom od 07.01.2014. godine

- iznos od 116,63 EUR sa kamatom od 06.02.2014. godine

- iznos od 106,07 EUR sa kamatom od 06.03.2014. godine

- iznos od 117,18 EUR sa kamatom od 07.04.2014. godine

- iznos od 112,52 EUR sa kamatom od 06.05.2014. godine

- iznos od 115,98 EUR sa kamatom od 06.06.2014. godine

- iznos od 112,37 EUR sa kamatom od 07.07.2014. godine

- iznos od 117,14 EUR sa kamatom od 06.08.2014. godine

- iznos od 118,00 EUR sa kamatom od 06.09.2014. godine

- iznos od 114,02 EUR sa kamatom od 06.10.2014. godine

- iznos od 118,57 EUR sa kamatom od 06.11.2014. godine

- iznos od 115,24 EUR sa kamatom od 06.12.2014. godine

- iznos od 118,78 EUR sa kamatom od 07.01.2015. godine

- iznos od 118,86 EUR sa kamatom od 06.02.2015. godine

- iznos od 92,02 EUR sa kamatom od 06.03.2015. godine

- iznos od 101,88 EUR sa kamatom od 07.04.2015. godine

- iznos od 98,59 EUR sa kamatom od 06.05.2015. godine

- iznos od 50,94 EUR sa kamatom od 06.06.2015. godine

- iznos od 49,3 EUR sa kamatom od 06.07.2015. godine

- iznos od 50,94 EUR sa kamatom od 06.08.2015. godine

- iznos od 48,9 EUR sa kamatom od 07.09.2015. godine

- iznos od 47,32 EUR sa kamatom od 06.10.2015. godine

- iznos od 48,9 EUR sa kamatom od 06.11.2015. godine

- iznos od 50,62 EUR sa kamatom od 07.12.2015. godine

- iznos od 52,29 EUR sa kamatom od 07.01.2016. godine

- iznos od 52,29 EUR sa kamatom od 06.02.2016. godine

- iznos od 59.435,02 EUR sa kamatom od 12.02.2016. godine

- iznos od 8.024,54 EUR sa kamatom od 25.02.2016. godine

po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 15. listopada 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj:4766/2003, zaključenog između tužiteljice i tužene dana 15. listopada 2003., slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 15. listopada 2003. pa na dalje.

III. Dužna je tužena isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 1.405,71 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 0,81 EUR sa kamatom od 31.07.2007. godine

- iznos od 0,31 EUR sa kamatom od 31.12.2003. godine

- iznos od 0,40 EUR sa kamatom od 31.01.2004. godine

- iznos od 2,19 EUR sa kamatom od 30.11.2004. godine

- iznos od 1,68 EUR sa kamatom od 31.12.2004. godine

- iznos od 1,31 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

- iznos od 1,80 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine

- iznos od 2,09 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine

- iznos od 0,89 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

- iznos od 1,00 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

- iznos od 0,76 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

- iznos od 1,66 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine

- iznos od 1,62 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine

- iznos od 4,01 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

- iznos od 3,04 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

- iznos od 3,85 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

- iznos od 9,71 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

- iznos od 8,76 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine

- iznos od 12,64 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

- iznos od 10,94 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

- iznos od 9,14 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine

- iznos od 13,26 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

- iznos od 19,49 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

- iznos od 15,39 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

- iznos od 15,33 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

- iznos od 13,91 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine

- iznos od 16,06 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

- iznos od 22,96 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

- iznos od 20,97 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

- iznos od 34,58 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine

- iznos od 35,38 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

- iznos od 22,24 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

- iznos od 23,22 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

- iznos od 21,36 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine

- iznos od 24,24 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

- iznos od 26,13 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine

- iznos od 24,15 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

- iznos od 24,94 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

- iznos od 24,46 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

- iznos od 26,12 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

- iznos od 24,27 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

- iznos od 25,58 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

- iznos od 24,79 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

- iznos od 22,93 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine

- iznos od 25,03 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

- iznos od 23,55 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

- iznos od 25,40 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

- iznos od 23,71 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

- iznos od 21,83 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

- iznos od 25,56 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine

- iznos od 23,64 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

- iznos od 22,26 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

- iznos od 21,14 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine

- iznos od 21,90 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

- iznos od 23,00 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

- iznos od 23,99 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine

- iznos od 24,34 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

- iznos od 24,21 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

- iznos od 24,53 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine

- iznos od 25,58 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine

- iznos od 23,40 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine

- iznos od 25,34 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine

- iznos od 24,38 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine

- iznos od 24,52 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine

- iznos od 24,28 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine

- iznos od 25,81 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine

- iznos od 26,65 EUR sa kamatom od 31.08.2014. godine

- iznos od 25,80 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine

- iznos od 27,49 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine

- iznos od 26,96 EUR sa kamatom od 30.11.2014. godine

- iznos od 27,71 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine

- iznos od 27,86 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine

- iznos od 21,57 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine

- iznos od 23,88 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine

- iznos od 23,11 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine

- iznos od 11,94 EUR sa kamatom od 31.05.2015. godine

- iznos od 11,56 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine

- iznos od 11,94 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine

- iznos od 11,46 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine

IV. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.488,23 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2026., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnica kredita s tuženom dana 15. listopada 2003. zaključila Ugovor o kreditu broj 476/2003, sa sporazumom o osiguranu novčane tražbine kojim joj je tužena odobrila kreditni iznos od 93.000,00 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 1,5% (čl.3. Ugovora). Tužena da je, s obzirom na odredbe predmetnog Ugovora, jednom obavijestila tužiteljicu o promjeni kamatne stope, na što je tužiteljica usmeno prigovorila, dok je kasnije promijene tužena vršila bez da o tomu obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način, tako da tužiteljica nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica da je, istina, kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotno ugovoreni, znatno porastao, međutim, kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali su bez ikakvog rezultata. Promjene tužene u pogledu kamatne stope da su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tužena kamatnu stopu nije promijenila na niže odnosno u korist tužitelja. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu da nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor da je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužiteljica nije mogla pregovarati, već je nju ista, kao slabija ekonomska strana, morala prihvatiti i povinuti se sili jačega, te sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl.96 Zakona o zaštiti potrošača; sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa, a ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužiteljicu u neravnopravan položaj. Tako, njoj prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope, te bez tih podataka tužiteljica kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženoj kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. toga zakona ništetne. Dakle, tužena je mijenjala kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužiteljice iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogla činiti i u korist tužiteljice, a kako to nije činila to je njezino postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Odredba tužene da je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tužene da je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8. te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača. U svakom slučaju, nepoštena praksa je prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Osim što je, dakle, nepoštena i samim time ništetna odredba u citiranom ugovoru o promijeni kamatne stope što je, u konačnici, utvrđeno od strane Trgovačkog suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi to je, također, utvrđeno i da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna. Sve ovo, ponavlja se, utvrđeno je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu pod poslovnim brojem P-1401/12. Takvo postupanje tužene, dakle ugovaranje ništetnih odredbi, suprotno je odredbama Direktive 93/13/EEZ naročito odredbi čl. 3. st. 1. i čl. 5. citirane Direktive. Zbog naprijed navedenog, a kako predmetni ugovor ne može opstati bez ništetnih odredbi, cijeli ugovor da je ništetan što je, uostalom, utvrdio i Europski sud za ljudska prava u odluci doneseno u predmetu C-118/17, C-260/18 u identičnoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, te po provedenom postupku, predlaže sudu usvojiti osnovanim glavni tužbeni zahtjev, a ukoliko iz nekog razloga isti ne utvrdi osnovanim predlaže usvojiti kao osnovan podredno postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su u cijelosti, te prije upuštanja u raspravljanje ističe kako je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu s tuženom sklopio 15. listopada 2003., dok se vremenskom razdoblje obuhvaćeno presudama iz kolektivnom spora odnosi na vremensko razdoblje od 1. rujna 2004. do 31. kolovoza 2008. za odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, te vremensko razdoblje od 1. lipnja 2004. do 31. kolovoza 2008. za valutnu klauzulu CHF, pa budući da je predmetni Ugovor o kreditu zaključen izvan navedenog razdoblja, svako pozivanje na utvrđenja iz kolektivnog spora da je neosnovano. Slijedom navedenog, predlaže sudu da bez stvaranja dodatnih nepotrebnih troškova odbaci tužbu tužitelja, a podredno da istu odbije kao neosnovanu, dakako sve uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Za slučaj da sud ne postupi na opisani način, opreza radi detaljno obrazlaže kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Naime, ističe prigovor zastare utuženog iznosa, budući da tužiteljica potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta, pa da se u predmetnom slučaju primjenjuje se zastarni rok sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima, koji navodi da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, pa slijedom navedenog da tužiteljica nije ovlaštena tražiti povrat naprijed navedenih iznosa jer je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara sukladno navedenom trogodišnjem zastarnom roku za sve iznose koje tužitelj potražuje u tužbi. Također, da nema mjesta pozivanju tužiteljice niti na učinak koji po mišljenju VSRH tužba u kolektivnom sporu „Potrošač“ ima na tijek i prekid zastare. Nadalje, obrazlaže zašto smatra da tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati isplatu potraživanog iznosa i u slučaju da sud ne utvrdi da je nastupila zastara za utuženi iznos. Tako, navodi da se tužiteljica u ovoj parnici ne može pozivati na presude iz parnice „Potrošač“ niti zbog razloga propisanog čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP), čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), jer te odredbe izričito propisuju da se pojedinačne parnice, na koje mogu djelovati utvrđenja iz presuda iz kolektivnih sporova, odnose samo na naknadu štete. Dakle, nije moguće na temelju utvrđenja iz presuda iz kolektivnih sporova dolaziti do nekih drugih, dodatnih utvrđenja, niti tražiti isplate po nekim drugim osnovama osim naknade štete. Međutim, u ovoj parnici, tužiteljica traži isplatu radi (navodno) stečenog bez osnove, a u svakom slučaju tužiteljica nije dokazala sve pretpostavke tuženikove navodne odgovornosti za štetu. Nadalje, tužena ističe da je tužiteljica prije podnošenja tužbe pristala na konverziju kredita ugovorenog s tuženikom s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje u tekstu: „ZID ZPK/15“) te je sklopila Aneks uz Ugovor o kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR. Tako, tužiteljica da tužbom potražuje razliku s osnove promjene tečaja umanjen za iznos koji mu je vraćen prilikom konverzije, što je suprotno s odredbama zakona i recentnom sudskom praksom Vrhovnog suda. Stoga, tužba da je u cijelosti neosnovana, te da tužiteljica nema pravo zahtijevati razliku po osnovi valutne klauzule po Ugovoru o kreditu. U prilog navedenoj tvrdnji, tužena se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji održanoj dana 13. i 20. prosinca 2022. godine iz kojeg proizlazi da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi navodno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koji bi predstavljali možebitnu razliku između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK. Naime, ZID ZPK/15 propisuje obvezu tužene da omogući potrošaču s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF (dalje u tekstu: „CHF kredit“) konverziju takvog kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je kredit denominiran, na način da se položaj potrošača s CHF kreditom izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (dalje u tekstu „EUR kredit“). Sukladno odredbi članka 19.e. stavak 1. ZID ZPK/15 u izvršenju navedene obveze tužena je bila dužna u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK/15, preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostaviti potrošaču ovdje tužiteljici: izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine izračunatim u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15 te prijedlog novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu. Tužiteljičin tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti i isplatu nakon provedene konverzije premda odredbama Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: „ZID ZPK NN 102/15“) je nerazumljiv najmanje zbog razloga što je provedbom konverzije promijenjena osnova pravnog odnosa među strankama i on više nije baziran na Ugovoru o kreditu, a potom i što su ugovorne strane stvorile pravnu osnovu kojom uređuju međusobne odnose u cijelosti i konačno. Što se tiče instituta stjecanja bez osnove, čak i u slučaju zaključka da su određene odredbe Ugovora o kreditu prije konverzije bile ništetne, pravna osnova naknadno je stvorena intervencijom zakonodavca – ZID ZPK/15. U ovom slučaju, a zbog činjenice da je Ugovor o kreditu konvertiran, nisu ispunjene osnovne pretpostavke za osnovanost zahtjeva za povrat stečenog bez osnove. Naime, čak i u slučaju da se utvrdi da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu bile ništetne prije izvršene konverzije (iako navedeno više nije ni moguće, jer se smatra da te odredbe nikad nisu ni postojale zbog njihove retroaktivne izmjene) - upravo intervencijom zakonodavca, odnosno donošenjem ZID ZPK NN 102/15, stvorena je pravna osnova po kojoj je tuženik primio ispunjenje svih anuiteta koje mu je tužitelj dugovao na ime Ugovora o kreditu. Iz navedenog da proizlazi, a suprotno navodima iz tužbe, da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka, a u svakom slučaju nema pravo na bilo kakvu daljnju isplatu budući da su svi iznosi koje potražuje ovom tužbom već uračunati u provedenu konverziju temeljem odredbi ZID ZPK NN 102/15. U tom smislu, tužena ističe da je sklapanjem Aneksa došlo do promjene valute kredita iz CHF u EUR i do promjene kamatne stope, te je samim time otpala i osnova potraživanja navodne preplate CHF kredita na koju se tužiteljica poziva, kako je to prepoznala i sudska praksa. Ističe kako konverzija djeluje ex tunc, pa kako je EUR kredit zamijenio onaj u CHF, i to u valuti obveze i kamatnoj stopi, da je od samog početka tužiteljica isključivo korisnik EUR kredita, te kako je retroaktivno prestao postojati CHF kredit, jasno je kako više ne mogu postojati niti bilo kakve tražbine vezane za istu. U odnosu na navode tužiteljice kako je odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF ništetna budući prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora o kreditu, te da je posljedica toga neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, stoga da je predmetna odredba nepoštena, tužena ističe kako je predmetna odredba lako uočljiva jer je ispisana velikim slovima u Ugovoru o kreditu, te da je u istoj na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tužena odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tužene važećem na dan korištenja kredita. Dakle, kao što je vidljivo iz naprijed navedenog odredbe Ugovora o kreditu u kojima je sadržana valutna klauzula su odredbe ugovora o predmetu ugovora i cijeni te su iste jasne, lako razumljive i lako uočljive, pa nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno odredbi čl. 99. ZZP. Nadalje, kako je institut valutne klauzule uveden u Republici Hrvatskoj još 1994. godine i to odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 33/94), te je otada pa sve do danas u svakodnevnoj primjeni i općeprihvaćen od svih subjekata u društvu te je uobičajena praksa da se kod sklapanja pravnih poslova (ugovori o kupoprodaji nekretnina, o zakupu, o najmu, o zajmu, o kreditu, o leasingu itd.) ugovorena cijena izračunava upravo na temelju tečaja kune u odnosu na određenu stranu valutu, dakle uz primjenu valutne klauzule. Stoga, da je neprihvatljiva argumentacija da korisnicima kredita kao potrošačima, koji su sklapali ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom sa bankama kao trgovcima, nije bio razumljiv njezin sadržaj i posljedice koje iz nje proizlaze za potrošača. Pritom ističe kako je tužiteljica po zanimanju diplomirana ekonomistica, zaposlenica tuženika na radnom mjestu voditelja poslovnog odnosa u poslovnici tuženika u [adresa], pa je istoj u trenutku sklapanja Ugovora svakako trebalo biti poznati značenje odredbe o valutnoj klauzuli i posljedice koje iz iste proizlaze. U odnosu na pozivanje tužiteljice na odredbe ZOO koje uređuju pravni institut stjecanja bez osnove, ističe da ista pogrešno traži da sud naloži tuženoj da joj isplati i zakonske zatezne kamate koje se obračunavaju od isplate pojedinog anuiteta, dakle od početka otplate kredita, jer da tako postavljeni tužbeni zahtjev pretpostavlja da bi tužena bila nepošten stjecatelj u smislu čl. 1115. ZOO, am međutim tužena nije nepoštena, niti tužitelj izlaže razloge o toj odlučnoj činjenici. Zaključno, tužena u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva, te se protivi provođenju financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja visine, budući je Ugovor o kreditu konvertiran te su sve uplate na temelju glavnice i redovne kamate po CHF Ugovoru o kreditu iskorištene za namirenje EUR kredita sukladno Aneksu kojim je izvršena konverzija kredita.

3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o kreditu broj:

476/2003 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15.10.2003., potvrđen po Javnom bilježniku Dariji Grgillo Ramljak iz [adresa] pod poslovnim brojem OU- 879/03, od 16.10.2003. (l.s. 7-22), kreditni prijedlog (l.s. 218-222), otplatni plan (l.s. 238-241), anex uz Ugovor o kreditu broj: 476/2003 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 8.2.2016. (l.s. 242-246), otplatni plan (247-249), obavijest o promjenama po kreditu nakon provedene konverzije od 13.2.2016. (l.s. 250), obavijest o provedenoj konverziji od 13.2.2016. (l.s. 251-252), Obavijest o promjeni kamatne stope od 10.4.2015. (l.s. 254), otplatni plan (l.s. 255-257), izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku od 11.11.2015. (l.s. 258-260); simulirani otplatni plan u EUR (l.s. 261-264), popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.9.2015. (l.s. 265-268), bitne informacije o konverziji kredita vezanih uz švicarski franaka (l.s. 274-275), Obavijest o promjeni kamatne stope od 15.7.2015., 14.01.2015., 7.4.2010., 13.10.2015. (l.s. 276, 278, 280), otplatni plan (l.s. 277, 279, 281-282, 284), otplatni plan od 30.10.2003. do 31.10.2016. (l.s. 286-290), specifikacija uplata (l.s. 295-298), pregled prometa za klijenta (l.s. 300-311), te je proveo dokaz financijskim vještačenjem, a potom izvršio uvid u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajla, mag. oec. od 4.6.2024. (l.s. 320-329), odgovor na podnesak tuženika stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajla, mag. oec. od 2.11.2025. (l.s. 370), te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke ovog postupka.

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud nije našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, međutim podredno postavljeni tužbeni zahtjev cijenio je u cijelosti osnovanim.

5. Predmet ovog spora zahtjev je tužiteljice za povratom iznosa koje je preplatila tuženoj s osnova nezakonitog povećanja po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici, pa tako, glavnim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj: 476/2003 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen između nje i tužene dana 15. listopada 2003., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega da se naloži tuženoj da joj isplatiti - vratiti iznos od 85.713,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini plaćeni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva da se utvrdi da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu, slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 15. listopada 2003. pa na dalje, pa da se naloži tuženoj isplatiti - vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 1.405,71 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos.

5.1. Navedeno je tužiteljica precizirala po provedenom financijskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, mag. oec., svojim podneskom od 15. srpnja 2024.

6. Tako, nije sporno među strankama ovog postupka da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj: 476/2003 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 15. listopada 2003., kojim ugovorom je tužiteljici odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 93.000,00 CHF, uz rok otplate od 13 godina, te kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s tromjesečnim LIBOR CHF, koja će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati, sa dodatkom marže od 1,5% dekurzivno godišnje.

7. Međutim, u ovom postupku sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, jesu li odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje ove tužbe, da li je konverzija u cijelosti ispunila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi, te je istaknut prigovor zastare.

8. Tako, tužiteljica saslušana kao stranka ovog postupka, iskazala je da ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih navoda iznesenih u tijeku postupka. Nadalje, da je od travnja 2000. bila zaposlenik tadašnje Hypo Alpe-Adria bank, kasnije Addiko banke, čiji je djelatnik bila sve do ožujka ove godine. Naime, od trenutka zaposlenja, dakle, od 2000., pa do odlaska iz banke, pa tako i u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, bila je zaposlena na radnom mjestu u sektoru poslovanja s građanstvom, kao djelatnik na šalteru, te je radila sa uplatama, isplatama i depozitima. Tako, obzirom da su joj bila potrebna dodatna novčana sredstva radi završetka obiteljske kuće u kojoj dan danas živi, kako ona tako i njena obitelj, obratila se svojoj nadređenoj, kako bi je uputila u proceduru, te je upućena kreditnom referentu koji je radio na odjelu odobrenja kredita, pa da je potom prikupljala svu potrebnu traženu dokumentaciju i potom joj je odobren Ugovor o kreditu, a što je sve bilo u listopadu 2003. Naime, kako je već spomenula da su joj bila potrebna dodatna sredstva, želi reći da je imala već jedan stambeni kredit odobren 2001., koji je bio u eurima, no ta sredstva joj nisu bila dovoljna, te je upravo zato tražila novi kredit. Naime, ta 2003. da je bila začetak odobravanja mnoštva kredita u CHF, te joj je isti jasno predstavljen kao najpovoljniji oblik kredita, obzirom je bila riječ o valuti koja je u tom trenutku na tržištu bila najstabilnija, kako u odnosu na EUR, tako i u odnosu na dolar, a njoj da je rata uistinu bila prihvatljiva, te je zaključila takav Ugovor u valuti u CHF. Odobren joj je iznos kredita u visini od 93.000,00 CHF, te je ugovorena tzv. "djelatnička kamata" od 1,5 % godišnje, kao promjenjiva. Kada je se pita, iskazuje da je Ugovor naravno pročitala, da joj je ovaj kredit u CHF valuti predstavljen kao najpovoljniji, da je rata zaista bila prihvatljiva, te da obzirom je Ugovor zaključen na rok od 13 godina, što je dugi period, bilo joj je rečeno da je to najstabilnija valuta. U trenutku zaključenja Ugovora, znala je i što znače termini promjenjiva kamatna stopa, kao i valutna klauzula, za što je promjenjiva kamatna stopa vezana, te da ona nije mijenjala nikakve odredbe Ugovora, već je potpisala Ugovor kakav je sastavio kreditni odjel banke i predao joj ga kreditni referent. Kada je se pita, iskazuje da je pisanim putem obavještena o promjeni kamatne stope, no nije bila obavještena pisanim putem o promjeni tečaja, te da je rata prilikom početka otplate kredita iznosila od oko 2.800,00 kuna, a u najgorem trenutku kada je bila najviše povećana, iznosila je oko 4.000,00 kuna. Obzirom da je u jednom trenutku došlo do toga da su se općenito sa klijentima zaključivali Ugovori o konverziji, te se javno puno pričalo o tome, ona da je zaključila 2015. Anex Ugovora kojim je konvertirala preostali iznos u eurski kredit. U trenutku konverzije da se pokazalo da je ona banci dužna još 48.000,00 kuna uz preostalu glavnicu u tom trenutku, uz napomenu da je kredit isticao, odnosno kraj otplate istog bio je 10. mjesec 2016., pa obzirom da bi po izračunu kako tog dugovanja, tako preostale glavnice, ispadalo da ona te rate još godinu dana mora plaćati u visini od 1.000,00 EUR, suprug i ona da su odlučili da je pametnije da podignu novi kredit i zatvore ovaj, što je i učinila početkom 2016. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužene, tužiteljica je iskazala: da je njezina naobrazba srednja stručna sprema, te da je ona ekonomski stručni djelatnik, a u trenutku zaključenja Ugovora da je bila zaposlena u sektoru poslovanja s građanstvom na šalteru banke; da kao ekonomski djelatnik razumije značenje valutne klauzule; da joj je bilo jasno da se Ugovor sklapa u CHF; da smatra da je bilo nemoguće 2003. predvidjeti naglu aprecijaciju CHF koja je počela 2010.; da kad je CHF naglo aprecirao, da nije sukladno odredbi čl. 6. Ugovora o kreditu, izvršila konverziju u drugu valutu, jer je vjerovala da će se tečaj CHF stabilizirati; da je u vrijeme sklapanja Ugovora znala da postoji Ugovor i u eurima, no da je kako mjesečna rata, tako i "djelatnička kamata" bila znatno veća, nego za kredit u CHF, te da se odlučila na ovaj koji je i zaključila; da se predmetna nekretnina nije iznajmljivala; da se odlučila sklopiti Anex predmetnog Ugovora iz razloga što je konverzijom tečaj bio vraćen na tečaj eura na dan zaključenja kredita, odnosno na dan kad je izvršena konverzija, te da kako bi joj mjesečna rata bila manja; da joj je bilo jasno značenje zaključenja Anexa.

9. Tako, ovaj Sud je stava da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni Presude i Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 dana 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tužena, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9.1. Odlukom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17, u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9.2. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. 96/03 – dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. ZZP-a, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Obzirom na navedeno, poglavito utvrđenje da je i tužena, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je zaključila u određenom razdoblju, nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostrukom odlukom tužene, to je ovaj Sud utvrdio da je odredba o valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu ništetna, sukladno odredbi čl. 322., u vezi s čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), te odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. broj 96/03 – dalje ZZP/03) i čl. 96. st. 1. ZZP, to sve jer je tužena iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, te iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice, koji je neizvjestan, i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

11. Obzirom da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platila nešto što nije bila dužna, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove, propisan odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, ističe se da je odredbom čl. 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12. Tako, u odnosu na prigovor zastare, valja reći da je zastarni rok za stjecanje bez osnove pet godina, te da je prigovor neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. kada je pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., pa zastarni rok od 5 godina počinje teći 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 3. svibnja 2023., to od 14. lipnja 2018. do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.

13. Kako je tužena osporila i visinu tužbenog zahtjeva, to je radi utvrđivanja okolnosti visine preplaćenih iznosa, a temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, utvrđeno da je tužiteljica uslijed povećanja tečaja za CHF od početka do kraja otplate kredita preplatili ukupan iznos od 1.405,71 EUR, pa obzirom da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne i iste ne proizvode pravni učinak prema tužiteljima, iznos koji je sukladno istima naplaćen od tužitelja, tužena je stekla bez osnove, pa je sukladno navedenim odredbama čl. 1111. i 1115. ZOO, stjecatelj dužan vratiti iznos od 1.405,71 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjeli sa eventualnim tužbenim zahtjevom, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je istoj priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava tužbe – 100 bodova (Tbr.7.t.1.), trošak sastava četiri obrazložena podneska od 15.9.2023., 18.9.2023., 15.7.2024. i 3.9.2024. – svaki po 100 bodova (Tbr.8.t.1.), te trošak zastupanja na ročištima dana 5.10.2023., 18.9.2025. i 2.12.2025. – svaki po 100 bodova (Tbr.9.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,23 EUR, te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, sveukupno iznosi 2.488,23 EUR, dok je preko dosuđenog zahtjev tužiteljice za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, koje obveze je tužiteljica oslobođena kao potrošač, te previsoko naznačene iznose pojedinih radnji, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.

Zadar, 20. siječnja 2026.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.,

2. Tuženoj po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte