Poslovni broj: Pn-82/2021-20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Mirni Franić Rapajić, u pravnoj stvari tužitelja HK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HEP PROIZVODNJA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB 09518585079, kojeg zastupaju zaposlenici BK, ČK i ZK, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 12. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 20. siječnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 20.942,19 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od - 14.306,05 EUR od 15. travnja 2020. i

- 6.636,14 EUR od 20. prosinca 2021. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu zateznih kamata koje na iznos od 14.306,05 EUR teku od 1. listopada 2019. do 15. travnja 2020., a na iznos od 6.636,14 EUR od 1. listopada 2019. do 20. prosinca 2021. te u dijelu kojim traži naknadu imovinske štete u iznosu od 2.123,56 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

r i j e š i o  je

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu zateznih kamata na plaćeni iznos od 376.211,07 kuna od dana odštetnog zahtjeva 1. listopada 2019. do dana isplate 20. srpnja 2020.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu 5.085,47 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 20. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos od 1.375,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 20. prosinca 2021. tvrdi da je njen suprug FK smrtno stradao 10. siječnja 2019. kao zaposlenik tuženika u Pogonu HE Dubrovnik u Platu, Igrište 8, uslijed požara koji je izbio u kabelskoj vertikali u Pogonu HE Dubrovnik i brzo se proširio na cijeli prostor strojarnice pritom kapajući i otpuštajući ugljični monoksid i veliku količinu dima što je onemogućilo sigurnu evakuaciju svih zaposlenika koju su u tom trenutku bili u strojarnici i pokušali gasiti požar. Navodi da je njen suprug, zbog nemogućnosti bijega iz strojarnice i u pokušaju gašenja požara sa svojim kolegama, smrtno stradao uslijed udisanja i trovanja ugljičnim monoksidom i utapanjem u odvodnom kanalu. Kako poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, koje odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a njen suprug je posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, dok je do njegove smrti došlo zbog niza propusta tuženika koji se sastoje u postupanju protivno propisima o gradnji i posebnim propisima o zaštiti od požara i protivno svim pravilima struke, tako smatra da je tuženik obvezan nadoknaditi joj štetu zbog povrede njenog prava osobnosti koja se ogleda u povredi duševnog zdravlja zbog smrti bliske osobe.

1.2. Tužiteljica ukazuje da je pretrpjela izuzetnu duševnu bol kako tijekom potrage za preživjelima u nesreći u hidroelektrani, tako i saznanjem da je njen suprug smrtno stradao kada se ta bol i intenzivirala kao i saznanjem u kakvim je uvjetima njen pok. suprug proveo zadnje trenutke svoga života i da je pronađen u odvodnom kanalu hidroelektrane. Osim toga da i dalje trpi bol tijekom života bez supruga zbog nedostatka ljubavi i pažnje te zajedničkog odgajanja maloljetnog sina. Navodi i kako su ona i njezin pok. suprug imali velike planove u pogledu proširenja obitelji i rješavanja stambenog pitanja, što sve nakon njegove smrti nema smisla.

1.3. Navodi da se tuženiku obratila 1. listopada 2019. sa zahtjevom za naknadu štete, a da je tuženik tužiteljici ponudio na ime naknade štete iznos od 414.000,00 kuna koji iznos da je neosnovano umanjio za iznos od 37.788,93 kune koji je isplatio tužiteljici s naslova police osiguranja poslodavca za slučaj smrti djelatnika, te da joj je tuženik 20. srpnja 2020. isplatio iznos od 376.211,07 kuna. Ističe da osigurnina nema karakter naknade štete jer predstavlja unaprijed dogovoreni novčani iznos koji se osiguratelj obvezuje isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja za slučaj da nastupi osigurani slučaj, dok za štetu nastalu zbog smrti srodnika oštećenik ima pravo na naknadu štete od odgovorne osobe zbog duševnih boli zbog smrti i na naknadu imovinske štete uzrokovane smrću srodnika.

1.4. Slijedom navedenog, zahtijeva naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od ukupno 173.788,93 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2019., kao i isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 376.211,07 kuna (isplaćen povodom odštetnog zahtjeva) od 1. listopada 2019. do 20. srpnja 2020., sve uz obvezu tuženika da joj nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

1.5. U podnesku od 19. prosinca 2023. vrši djelomično povlačenje tužbe koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na nesporno plaćene iznose naknade štete, usklađuje tužbu sa službenom valutom EUR te zahtjeva naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 23.065,75 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja odštetnog zahtjeva 1. listopada 2019. do isplate, a u historijatu pojašnjava da se zahtjev odnosi na naknadu neimovinske štete u iznosu od 20.942,19 EUR (157.788,93 kuna) te naknadu imovinske štete u iznosu od ukupno 2.123,56 EUR (16.000,00 kuna).

2.1. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 4. veljače 2022., tuženik navodi da je još 7. veljače 2019. donio posebnu Odluku kojom se obiteljima poginulih radnika, odnosno zakonskim nasljednicima odobrava isplata jednokratne pomoći u iznosu od 300.000,00 kuna po radniku, koji iznos je isplaćen na račun radnika i pripada zakonskim nasljednicima. Navodi da su rješenjem o nasljeđivanju iza pok. FK, koje je donijela Javna bilježnica Luce Bronzan iz Dubrovnika pod posl. br. O.93/19 UPP/OS-Dubrovnik 25/19-3, njegovim nasljednicima proglašeni HK i CK, a kako su sredstva bila uplaćena na račun pok. FK, da je prema rješenju tužiteljica stekla 150.000,00 kuna jednokratne pomoći.

2.2. Navodi da mu se tužiteljica obratila s odštetnim zahtjevom od 26. rujna 2019., a koji je on zaprimio 3. listopada 2019., kojim je zahtijevala naknadu štete u iznosu od 250.000,00 kuna za duševne boli zbog smrti supruga, zatim u iznosu od 10.000,00 kuna za troškove crnine, 5.000,00 kuna za troškove cvijeća i vijenaca, 70.000,00 kuna za troškove nadgrobnog spomenika, 5.000,00 kuna za pogrebne troškove (obavijest o smrti, troškovi mise i dr. troškovi) te 10.000,00 kuna za troškove karmina, a da joj je on na isti, dopisom od 25. studenog 2019., ponudio naknadu u iznosu od 220.000,00 kuna za neimovinsku štetu (duševne boli), te 3.000,00 kuna za crninu, 1.000,00 kuna za cvijeće i vijence, 70.000,00 kuna za nadgrobni spomenik (pod uvjetom da mu se dostavi račun kao dokaz o visini) i 10.000,00 kuna za karmine, kao imovinsku štetu, sve sukladno tada važećim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Dalje navodi da je tužiteljica, nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske izmijenio Orijentacijske kriterije na sjednicama od 5. ožujka 2020., zahtjevom od 15. travnja 2020. , povisila zahtjev za naknadu štete tako da zahtijeva 400.000,00 kuna za naknadu neimovinske štete (duševne boli zbog smrti supruga), 10.000,00 kuna za troškove crnine, 5.000,00 kuna za troškove cvijeća i vijenaca, 70.000,00 kuna za troškove nadgrobnog spomenika, 5.000,00 kuna za pogrebne troškove (obavijest o smrti, troškovi mise i dr. troškovi) te 10.000,00 kuna za troškove karmina na što je on odgovorio dopisom od 20. srpnja 2020. na način da joj je ponudio isplatu 330.000,00 kuna za naknadu neimovinske štete, 3.000,00 kuna za troškove crnine, 1.000,00 kuna za troškove cvijeća i vijenaca, 70.000,00 kuna za nadgrobni spomenik i 10.000,00 kuna za karmine, kao imovinsku štetu, pa je potom 31. srpnja 2020. na račun punomoćnice tužiteljice isplatio 292.211,07 kuna (duševne boli) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. listopada 2019. do isplate (292.211,07 + 14.824,89 = 307.035,96 kuna), te 84.000,00 kuna (crnina, cvijeće i vijenci, nadgrobni spomenik i karmine) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. siječnja 2019. do isplate (84.000,00 + 8.212,70 = 92.212,70 kuna).

2.3. Ukazuje da sama neimovinska šteta nema niti može imati novčani ekvivalent, a da je cilj iste omogućiti oštećeniku neko zadovoljstvo koje će mu olakšati da prebrodi gubitak drage osobe. Obzirom na navedeno, pri isplati naknade štete, vodio se Orijentacijskim kriterijima i ustaljenoj sudskoj praksi, uz napomenu da se pravična novčana naknada određuje prema standardima koji ne ovise o subjektivnom doživljaju oštećenika već objektivnim okolnostima prema kriterijima koji su primjenjivi na sve druge osobe pod istim okolnostima, a pri tome ne smije ići za time da se njome pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

2.4. Smatra da, kada je poslodavac uplatitelj premije po polici osiguranja od nesretnog slučaja, isto se ima smatrati osiguranjem od odgovornosti i poslodavac ima pravo uračunati osigurninu u iznos naknade štete za koju odgovara poslodavac zbog nezgode na radu, a s obzirom na to da je u ovom slučaju poslodavac ugovaratelj i uplatitelj premije po polici osiguranja, da ju je isti osnovano uračunao u iznos naknade štete s osnove duševnih boli te tužiteljici isplatio razliku iznosa pravične novčane naknade duševne boli u iznosu 292.211,07 kn (ne uzimajući u obzir pri tome navedenu isplatu izvanredne pomoći u iznosu od 150.000,00 kn na ime pomoći obiteljima).

2.5. Dalje smatra da zahtjev tužiteljice nije usmjeren na postizanje pravične naknade već da ide za tim da se pogoduje težnjama koje nisu spojive s naravi pravične naknade i društvenom svrhom iste, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tužiteljici da mu nadoknadi trošak postupka.

3. Kako se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe izvršenom podneskom tužiteljice od 19. prosinca 2023. – nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, tako je na temelju članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu ZPP) odlučeno kao i pod točkom I. rješenja.

4. U dokaznom je postupku sud pročitao prijavu o ozljedi na radu (list 39-42 spisa), smrtni list za FK (list 18 spisa), zapisnik sa nalazom Ministarstva rad i mirovinskog sustava, Inspektorat rada klasa 116-02/19-44/1 od 14. siječnja 2019. i od 24. siječnja 2019. (list 19-37 spisa), rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Kov-5/2020 od 27. travnja 2021. (list 5-17 spisa), odluku tuženika broj: 5-14.1/2019. od 7. veljače 2019. (list 55 spisa), pregled naloga za plaćanje izvršenih 19. veljače 2019. (list 56 spisa), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. FK (list 57-58 spisa), policu osiguranja od nezgode broj: 1510-173883863 (list 9 spisa), nalog za isplatu Allianz Hrvatska d.d. od 24. travnja 2019. (list 59 spisa), odštetne zahtjeve (list 60-77 i 82 spisa), dopis tuženika – odgovor na odštetni zahtjev od 25. studenog 2019. i 20. srpnja 2020. s prilozima (list 78-81 i 83-85 spisa), potvrdu o plaćanju od 31. srpnja 2020. (list 86-89 spisa), elektronsku poštu od 31. srpnja 2020. s obračunom kamata (list 90-93 spisa), nalaz Psihijatrijske ambulante pri Odjelu za psihijatrijske bolesti Opće bolnice Dubrovnik broj:

2019/000841 od 15. ožujka 2019. (list 146 spisa), sudsku praksu, te je saslušana tužiteljica (list 148-153 spisa).

5. Predmet spora (nakon djelomičnog povlačenja tužbe) je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 20.942,19 EUR i imovinske štete u iznosu od 2.123,56 EUR koju je pretrpjela zbog smrti svoga supruga, s kamatama koje na predmetne iznose teku od 1. listopada 2019. naznačenog kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa sve do isplate.

6. Između stranaka nije sporno:

- da je FK **.**.2019. smrtno stradao na radnom mjestu i to kao zaposlenik tuženika, u prostorijama tuženika,

- da je tužiteljica supruga pok. FK,

- da je tužiteljica prije pokretanja ove parnice tuženiku podnijela zahtjev za naknadu štete (odštetni zahtjev koji je tuženik zaprimio 3. listopada 2019., a koji je potom izmijenjen odštetnim zahtjevom od 15. travnja 2020.),

- da je tuženik tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatio iznos od ukupno 376.211,07 kuna (292.211,07 kuna na ime neimovinske te 84.000,00 kuna na ime imovinske štete) s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od dana kada je tuženik zaprimio odštetni zahtjev do dana isplate

- da priznati iznos naknade štete prema odgovoru na odštetni zahtjev iznosi 414.000,00 kuna (330.000,00 kuna za neimovinsku te 84.000,00 kuna za imovinsku štetu), međutim da je u dijelu neimovinske štete priznati iznos od 330.000,00 kuna umanjen za iznos od 37.788,93 kuna koji iznos odgovara iznosu isplaćene osigurnine.

7. Između stranaka je sporna visina pravične naknade koja je opravdana u konkretnim okolnostima za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti tužiteljice, kao i osnova i visina tražene imovinske štete. Sporno je i pripada li mimo prava na naknadu štete tužiteljici iznos osigurnine koji joj je uplaćen na temelju ugovora o osiguranju radnika koji je zaključio tuženik kao poslodavac sada pok. FK, koji je ujedno bio i uplatitelj premije, odnosno ima li pravo tuženik uračunati iznos osigurnine u iznos naknade štete za koju odgovara kao poslodavac za ozljedu na radu.

8. Člankom 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je propisano da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

9. Odredbom čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14 i 127/17) je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18 i 96/18) propisano da se smatra da ozljeda na radu ili profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti.

10. S obzirom na to da tuženik tijekom ovog postupka niti tvrdi niti dokazuje postojanje okolnosti iz čl. 25. citiranog Zakona o zaštiti na radu koje bi ga oslobađale od odgovornosti u konkretnom slučaju, a nesporno je da je tužiteljica supruga radnika tuženika koji je poginuo na radnom mjestu, jasno je da postoji obveza tuženika da nadoknaditi istoj štetu koja joj je nastala zbog smrti supruga.

11. Člankom 1100. st. 1. ZOO-a je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je st. 2. istog članka propisano da sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Smrt bliske osobe koja je član uže obitelj kao takva predstavlja životni događaj koji po svojoj prirodi uzrokuje narušenje duševnog, a moguće i tjelesnog zdravlja, najbližih članova obitelji umrle osobe, a okolnosti same smrti, dob umrle osobe, kao i odnos umrle osobe i članova obitelji po prirodi stvari utječu na doživljaj smrti osobe i učinke njene smrti na zdravlje i život članova obitelji. Isto valja uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o pravičnoj novčanoj naknadi koja pripada tužiteljici.

12.1. Dana 10. siječnja 2019. u Pogonu hidroelekrane u Dubrovniku dogodila se tragedija kakva se ne pamti na ovim prostorima, zbog požara koji je buknuo u Pogonu hidroelektrane, te se širio neviđenom brzinom, kada su trojica radnika tužitelja, koji su ostali zatočeni u prostorima strojarnice, u bijegu od plamena i gustog dima, skočili u odvodni kanal, što je rezultiralo gubitkom tri mlada života. Isto proizlazi iz izvedenih dokaza, ali se radi i o općepoznatoj činjenici žiteljima dubrovačkog područja, o čemu se još uvijek priča i piše, s obzirom na razmjere ove tragedije, te načina na koji su stradala tri mlada čovjeka te s obzirom da je još uvijek u tijeku kazneni postupak u kojem se odlučuje o odgovornosti za ovu tragediju, koja još uvijek ne dobiva svoj epilog u medijima. Slike stradanja trojice radnika tuženika su nešto što izaziva žaljenje, tugu i muku građana koji ih nisu poznavali te njihovih prijatelja i poznanika, a jasno je, stoga, da bol koja je ostala kod njihove najbliže obitelji predstavlja svakodnevnu borbu kroz koju oni moraju prolaziti kroz život.

12.2. U svom iskazu tužiteljica opisuje dan kada se ova tragedija dogodila i sve okolnosti koje su doprinijele jačini boli koju je pretrpjela navedenog dana od saznanja da je došlo do nesreće na mjestu rada njezinog supruga, iščekivanja i neizvjesnosti o posljedicama te saznanja i spoznaje da je njezin suprug poginuo na jedan posve stravičan način te o boli s kojom se svakodnevno suočava dok pokušava nastaviti sa životom i sama odgajati njihovog sina. Ista s mukom prepričava kako je od trećih osoba saznala da se dogodila nesreća u hidroelektrani te da se za njezinim suprugom i još dvojicom njegovih kolega još traga. Navodi kako je u bolnici, dok je čekala bilo kakve vijesti slušala strašne priče o sudbini koja ih je snašla. Tada se nije znalo ništa, jedino da je pronađena odjeća trojice nestalih, a potom je došla vijest da je jedan od njih, GK, pronađen na sred odvodnog tunela, ali da se za FK i drugim kolegom, H, još traga. Tužiteljica se slama dok priča o narednim satima kada je prvo pošla kući k sinu kojem nije znala što bi rekla, a potom išla u Cavtat ne bi li pokušala doći do nekoga tko ima plovilo pomoću kojeg bi mogli ići tražiti po moru. Prepričava kako se mnoštvo ljudi uz policiju angažiralo oko potrage i da su tražili svuda, po plažama, na stijenama, a da je potom primila poziv od prijateljica koja joj je rekla da dođe u Cavtat, na Ključice. Pretpostavljala je da to znači da je njezin suprug nađen, međutim čudilo je što ne čuje hitnu da dolazi, a kada je tužiteljica došla, odvraćali su je od stijena i nitko još nije potvrdio da je nađen upravo FK. Kasnije je saznala da ga je pronašao obiteljski prijatelj, međutim da je tijelo bilo u takvom stanju da ga nije mogao prepoznati, a da ga je identificirao drugi obiteljski prijatelj. Iskazuje kako je najteže bilo doma izreći činjenicu da FK više nema, i reći djetetu da više nema oca. Sin je u to vrijeme imao 14 godina i bio je jako vezan uz oca. Sprovod je bio na Ivičin 47. rođendan. Ističe i kako se nitko iz HEP-a nije oglasio, do nakon 13 dana, kada su doma došli troje kolega pok. supruga, a nakon čega su i drugi kolege dolazili, i da se tada pričalo o požaru, o svemu što su saznali, međutim da nikada nije dano službeno priopćenje. Troškove ukopa je podmirio HEP, te su im mimo toga kolege donijele novac kao pomoć, međutim da odgovorni direktor ne samo da nije došao, već se nije ni javio. Navodi i kako je na dan nesreće bilo 20 godina njihove veze, a od toga 16 godina braka. I dalje joj je jako teško, jer su ona i suprug su imali zajedničke planove za budućnost, te su imali lijep i miran život, a da joj se sada nakon svega život pretvorio u pakao. Navodi i kako nema riješeno stambeno pitanje jer živi u kući koja je u suvlasništvu svekrve, brata i sestre od suprugovog oca, a da je dogovor bio da oni tu žive i ulažu u istu u smislu renovacije, umjesto plaćanja stanarine, ali da su prije Ivičine smrti bili u fazi da dignu kredit i kupe svoju nekretninu. Ističe i kako je njezin suprug radio i na zemlji, da je posadio lozu na jednoj baštini koja im je bila u najmu, ali da su je iza njegove smrti morali vratiti jer ona, sin ni svekrva više nisu bili u stanju to održavati. Ističe da se kazneni postupak još vodi i da svaki put dolazi na rasprave, što joj je neopisivo teško, jer svaki put mora iznova proživljavati taj dan, slušati što mu se i kako dogodilo, te joj je teško slušati izjave svjedoka koji se ničega ne sjećaju zbog protekla vremena, kako kažu, te kad na suđenju sluša detalje o tome kako su umrli od trovanja ugljičnim monoksidom i utapanja, a da još nema odgovora na to na kome je odgovornost. Navodi kako je svaki put sve iznova proživljavati i slušati kako joj je suprug poginuo i na koji brutalan način preteško i prestrašno. Tuženica prilikom davanja iskaza plače i vidno je uzrujana i potresena, s poteškoćom zbog plača daje svoj iskaz, pa je sud bio primoran u nekoliko navrata prekinuti saslušavanje tužiteljice zbog psihičkog stanja tužiteljice.

12.3. Pogrešno tuženik smatra da pri određivanju pravične naknade zbog smrti supružnika sud ne treba uzeti u obzir niti jedan subjektivni elemenat konkretnog događaja. Naime, smrt supružnika s kojim se, prema uobičajenom tijeku, dijeli emotivna stabilnost, emocionalno i financijsko pomaganje i podrška, predstavlja jedan od najstresnijih događaja u životu svake osobe, no čak i u istovjetnim okolnostima smrt nema jednak učinak na život preživjelog člana obitelji. U situaciji kada je brak stabilan, pun podrške i ljubavi, planiranja za budućnost, smrt supružnika predstavlja ne samo izuzetan šok i događaj koji emotivno iscrpljuje drugog supružnika i u bitnom mijenja ostatak njegovog života, već može predstavljati nesavladivu emocionalnu prepreku u pogledu daljnjeg funkcioniranja, što je ovdje slučaj. Kada se tome pridodaju posebno tegobne okolnosti u kojima je preminuo suprug tužiteljice koji je tada imao tek 47 godina, kada je doveden u jezivu situaciju da bira između dva načina sigurne smrti, emocionalni stres kroz koji je tužiteljica prolazila zbog neizvjesnosti o tome što mu se dogodilo, a potom i zbog saznanja o groznim okolnostima u kojima je proveo posljednje trenutke života i u kojima je izgubio život te činjenica da tužiteljica svaki put kada se na sudu održavaju ročišta u postupcima koji su proizašli iz ove tragedije iznova sluša o tome što se zbilo i na koji način je njezin suprug poginuo, te konačno svijesti da njihovog sina dalje mora odgajati sama bez dotadašnje podrške pok. supruga, koji je ujedno bio i hranitelj njihove obitelji, jasno je da se u ovom slučaju radi o osobito teškim okolnostima koje se valjaju uzeti u obzir prilikom određivanja pravične novčane naknade. Stoga se zaključuje da je smrt supruga kod tužiteljice izazvala iznimnu duševnu bol koja je trajna i koja u bitnom određuje njen preostali život te je ocjena ovog suda da okolnosti ovog slučaja opravdavaju dosudu značajne pravične naknade koja kao takva ne može umanjiti duševnu bol tužiteljice, no može olakšati njen život u smislu osiguranja financijske stabilnosti i sigurnosti.

12.4. Iznos pravične novčane naknade nije propisan, već se u svakom slučaju određuje sukladno okolnostima slučaja i svrsi kojoj služi.

12.5. Orijentacijski kriteriji (prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 29. studenog 2002., a izmjenjeni na sjednici Odjela 5. ožujka i 16. lipnja 2020.) ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. U primjeni tog propisa uvijek treba imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizčkih, duševnih boli ili straha imaju tek značaj osobito važnih ali ne i jedinih okolnosti koje sud treba imati na umu pri određivanju iznosa pravične naknade (stavovi VSRH u odlukama Rev. 2802/2015 od 22. veljače 2017., Revd.2315/2021 od 26. svibnja 2021., Revd,1185/21 od 17. ožujka 2021.). Kao iznos pravične naknade za duševnu bol uzrokovanu gubitkom bliske osobe za slučaj smrti bračnog ili izvanbračnog druga ili djeteta određen je iznos od 220.000,00 kuna. Izmjenom iz 2020. iznosi su uvećani za 50 %, dakle na iznos od 330.000,00 kuna (43.798,53 EUR). Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda su upravo orijentacijski, dakle polazna osnova za orijentaciju adekvatnosti pravične naknade vezano za samu štetu zbog koje se naknada dosuđuje, nikako objektivna i egzaktna mjerila za konkretnu visinu pravične naknade.

12.6. Tuženik je tužiteljici nesporno po ovoj osnovi isplatio iznos od 292.211,07 kuna kao i zakonske zatezne kamate tekuće od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva do isplate, s tim da je tuženik tužiteljici odgovorom na odštetni zahtjev priznao pravo na iznos od 330.000,00 kuna, međutim od tog je iznosa oduzeo iznos od 37.788,93 kune, koji je tužiteljici prethodno isplaćen na ime osigurnine. Tužiteljica po ovoj osnovi u ovom parničnom postupku zahtjeva naknadu štete u ukupnom iznosu od 157.788,93 kune (20.942,19 EUR).

12.7. Tužiteljica time zahtjeva naknadu štete u iznosu koji prelazi maksimalni iznos naknade po Orijentacijskim kriterijima, prigovarajući pritom te tražeći isplatu i onog iznosa koji je tuženik odbio platiti uračunavajući u iznos od 330.000,00 kuna iznos od 37.788,93 kune koji je plaćen tužiteljici kao osigurnina.

12.8. Prvo valja reći da je pitanje kumuliranja naknade štete i osigurane svote uređeno odredbama čl. 972. ZOO. Prema odredbi čl. 972. st. 2. ZOO pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja pripada osiguraniku odnosno korisniku nezavisno od njegova prava na osiguranu svotu. Prema odredbi stavka 3. istog članka odredba prethodnog stavka ne odnosi se na slučaj kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti. Iz navedenih odredbi proizlazi da za pitanje mogućnosti kumuliranja naknade štete i osigurane svote odlučno o kakvom se osiguranju radi, odnosno na temelju kojeg je osiguranja je oštećeniku isplaćena naknada. Ako se radi o ugovoru o osiguranju od nesretnog slučaja, dopuštena je kumulacija zahtjeva prema štetniku i osiguratelju. Međutim, kumulacija zahtjeva nije dopuštena kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev x-51/2014-5).

12.9. Čitanjem police osiguranja od nezgode broj: 1510-173883863 utvrđeno je da je tuženik kao ugovaratelj osiguranja ugovorio grupno osiguranje radnika (osiguranici) od posljedica nesretnog slučaja (smrt zbog nezgode, trajni invaliditet i smrt zbog bolesti). Iz predmetne police ne proizlazi da bi navedeno osiguranje ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti, a tuženik ne predlaže niti dostavlja neki drugi dokaz kojim bi dokazao suprotno. Pogrešno tuženik smatra da se svako ugovaranje osiguranja od nesretnog slučaja od strane poslodavca, kada je poslodavac uplatitelj premije po polici osiguranja, ima smatrati osiguranjem od odgovornosti. Isto se ima ocijeniti u svakom pojedinom slučaju. Stoga tuženik nije imao pravo umanjiti priznati iznos na ime neimovinske štete (330.000,00 kuna/43.798,53 EUR) za iznos isplaćene osigurnine od 37.788,93 kuna (5.015,45 EUR).

12.10. Što se tiče preostalog dijela zatražene neimovinske štete, ocjena je ovog suda da u danim okolnostima tužiteljici pripada i preostali traženi iznos od 15.926,74 EUR (120.000,00 kuna). Naime, nije osnovana tvrdnja tuženika da je zahtjev tužiteljice u ovom dijelu usmjeren na pogodavanje težnjama koje nisu spojive s naravi pravične naknade, a to stoga što u konkretnom slučaju smrt supruga za tužiteljicu predstavlja događaj koji je iz temelja promijenio njen svakidašnji život, s obzirom na činjenicu da su ona i pok. suprug vodili skladan i stabilan obiteljski život pun uzajamnog povjerenja i poštovanja, usmjeren k daljnjem planiranju zajedničke budućnosti njihovog obiteljskog života u emotivnom i imovinskom smislu. Smrću njezinog supruga se njezin život u potpunosti promijenio i utjecao i na njezino duševno zdravlje. Pritom je valjalo posebno cijeniti okolnosti u kojima je pok. suprug tužiteljice proveo svoje posljednje trenutke te način na koji je izgubio život. Tužiteljica je i danas, nakon proteka čak sedam godina, svakodnevno suočena s okolnostima u kojima je njezin pok. suprug stradao, s obzirom da sudski postupci radi utvrđivanja odgovornosti nisu okončani, te je predmetna tragedija još uvijek medijski eksponirana. Na taj se način, svaki put se iznova suočavajući sa sudskim postupcima i medijskim naslovima, prisjeća mučnog i teškog načina na koji je njezin pok. suprug proveo posljednje trenutke života i izgubio život, te svaki put iznova proživljava traumu i tragediju koja joj se dogodila. Kada se pored toga uzme u obzir i stopa inflacije koja je uslijedila nakon izmjene Orijentacijskih kriterija te do donošenja ove presude koja iznosi otprilike 30%, radi se o razlozima zbog kojih prema ocjeni ovog suda tužiteljici treba priznati zatraženi iznos neimovinske štete i u onom dijelu u kojem isti prelaze iznose naznačene u Orijentacijskim kriterijima.

12.11. Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđena tražena naknada neimovinske štete u iznosu od 20.942,19 EUR (157.788,93 kune) sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos, a tijek kojih je određen sukladno članku 1103. ZOO-a. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik 3. listopada 2019. zaprimio zahtjev za isplatu neimovinske štete u iznosu od 250.000,00 kuna (odštetni zahtjev), tužiteljica je potom nesporno 15. travnja 2020. podnijela zahtjev za isplatu neimovinske štete za 400.000,00 kuna, pa kako je tuženik nesporno tužiteljici 31. srpnja 2020. isplatio iznos od 292.211,07 kuna sa zateznim kamatama po ovoj osnovi koje su tekle od 3. listopada 2019. do dana isplate, tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate na preostali iznos od 14.306,05 EUR (107.788,93 kune) tek od 15. travnja 2020., kada je i predala zahtjev za isplatu i tog iznosa. Nadalje, tužiteljica je tijekom ovog postupka tužbom zahtijevala isplatu daljnjih 6.636,14 EUR po istoj osnovi, pa joj od tog dana pripada zatezna kamata na navedeni iznos, sve kako je određeno točkom I. izreke ove presude.

13. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete, ukazuje se da je definiranje imovinske štete objektivno određeno jer se radi o umanjenju nečiji imovine (običnoj šteti) koja se kao takva očituje u novčanom ekvivalentu izdatka koji je oštećenik imao zbog štetnog događaja, u konkretnom slučaju troška crnine, cvijeća i vijenca, nadgrobnog spomenika i karmina te za pogrebne troškove (osmrtnice, troškove mise i dr.).

13.1. Tužiteljica u ovom postupku tvrdi da je zbog smrti supruga imala trošak crnine, cvijeća i vijenca, nadgrobnog spomenika i karmina u ukupnom iznosu od 1.459,95 EUR (11.000,00 kuna) te pogrebne troškove u iznosu od 663,61 EUR (5.000,00 kuna), dok je između stranaka nesporno da joj je tuženik po ovoj osnovi isplatio ukupno 84.000,00 kuna (za crninu, cvijeće i vijenac, nadgrobni spomenik i karmine). Pregledom konačno postavljenog odštetnog zahtjeva te odgovora tuženika na isti je razvidno da je tužiteljica tražila isplatu iznosa od 10.000,00 kuna za crninu, 5.000,00 kuna za cvijeće i vijence, 70.000,00 kuna za nadgrobni spomenik, 5.000,00 kuna za pogrebne troškove te 10.000,00 kuna za karmine, a da joj je od strane tuženika priznat i isplaćen novčani iznos od 3.000,00 kuna za crninu, 1.000,00 kuna za cvijeće i vijence, 70.000,00 kuna za nadgrobni spomenik te 10.000,00 kuna za karmine. Time je tuženik u potpunosti priznao trošak za nadgrobni spomenik te karmine, dok je tek djelomično prihvatio odštetni zahtjev koji se odnosi na crninu te cvijeće i vijence, dok joj nije priznao pravo na isplatu iznosa od 5.000,00 za pogrebne troškove navodeći da su ti troškovi plaćeni od strane tuženika. Kada se uplata tuženika po osnovi imovinske štete dovede u vezu s odštetnim zahtjevom te odgovorom na isti, razvidno je da je tuženik u potpunosti priznao i isplatio trošak pogrebnog spomenika te trošak karmina (ukupno 80.000,00 kuna) te djelomično priznao troškove crnine te cvijeća i vijenca za iznos od 4.000,00 kuna, a nije priznao troškove pogreba (iznos od 5.000,00 kuna) čime nije priznao zatraženi iznos imovinske štete za 16.000,00 kuna koji tužiteljica potražuje u ovom postupku.

13.2. Tužiteljica troškove crnine te cvijeća i vijenaca ne dokazuje ispravama (računima), dok u svom iskazu danom u ovom postupku navodi da je tuženik snosio troškove sprovoda što proizlazi i iz priloga uz odgovor na odštetni zahtjev od 25. studenoga 2019. (račun BONINOVO d.o.o.). Slijedom toga se ocjenjuje neosnovanim zahtjev tužiteljice na naknadu dijela imovinskog troška koji se odnosi na pogrebne troškove (663,51 EUR/5.000,00 kuna) te na troškove crnine, cvijeća i vijenca, nadgrobnog spomenika i karmina (1.459,95 EUR/11.000,00 kuna). S obzirom na to da tužiteljica nema pravo na traženu razliku naknade imovinske štete u iznosu od 2.123,46 EUR jer nije dokazala da je navedeni trošak imala, njen je zahtjev za naknadu imovinske štete odbijen.

14. Tužiteljica je time u postupku uspjela sa 91% svog zahtjeva, no kako u pogledu dijela zahtjeva s kojim nije uspjela nisu nastali nikakvi posebni troškovi jer su sve radnje u postupku poduzete u odnosu na cjelokupni zahtjev tužiteljice te kako se trošak zastupanja ne razlikuje obzirom je prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, dalje: Tarifa) radnja punomoćnika odvjetnika i dalje u istom platnom razredu, te tužiteljica nije uspjela s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali dodatni troškovi, temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a pripada pravo na punu nadoknadu troškova koji su bili potrebni za uspjeh u sporu.

14.1. Tužiteljica je u postupku imala trošak po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, koji se, sukladno vrijednosti predmeta spora, sastoji u trošku sastava dvaju odštetnih zahtjeva u iznosu od po 500,00 EUR (tbr. 7. toč. 1.Tarife i tbr. 54. Tarife), sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (tbr. 7. t. 1. Tarife i tbr. 54. Tarife), sastava podneska od 19. prosinca 2023. u iznosu od 500,00 EUR (tbr. 8. t. 1. Tarife i tbr. 54. Tarife), sastava podneska od 17. veljače 2025. u iznosu od 125,00 EUR (tbr. 8. t. 3. Tarife i tbr. 54. Tarife) i zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 5. prosinca 2023., 20. ožujka 2024. i 12. prosinca 2025. u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR (tbr. 9. t. 1. Tarife i tbr. 54. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV (tbr. 46 Tarife), čime je priznat ukupni trošak zastupanja u iznosu od 4.531,25 EUR. Uz navedeno, tužiteljici se priznaje pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 277,11 EUR (plaćena 11. prosinca 2023. – list 143 spisa) te za presudu u iznosu od 277,11 EUR, budući da je tužiteljica pristojbu na presudu u iznosu od 277,11 EUR obvezna platiti na temelju članka 3. stavka 2. ZSP-a u vezi s člankom 4. točkom 4. ZSP-a, te na temelju Tar. br. 2. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018, 51/2023, dalje u tekstu: ZSP). Dakle, tužiteljici pripada pravo na naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 5.085,47 EUR.

14.2. Tužiteljici, sukladno čl. 156. ZPP-a, ne pripada pravo na nadoknadu preostalog zatraženog troška odštetnog zahtjeva, trošak podnesaka od 21. lipnja 2023. (zatražen dva puta, a koji podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice jer se u istome iznose navodi koje je tužiteljica iznijela na ročištima te dostavila zamjeničku punomoć za zastupanje koju je također mogla dostaviti izravno na ročište) i od 11. prosinca 2023. kojim tužiteljica dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe radi čega nije bilo potrebno sastavljati poseban podnesak. Također joj nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke jer punomoćnica tužiteljice nije nazočila navedenom ročištu, slijedom čega tužiteljici nije nastao ovaj trošak. Slijedom navedenog je odbijen zahtjev za naknadu troškova tužiteljice u više zatraženom iznosu od 1.375,00 EUR.

14.3. Odluka o osnovi i visini zateznih kamata koje teku na dosuđeni trošak donesena je primjenom čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Dubrovniku 20. siječnja 2026.

Sutkinja

Mirna Franić Rapajić

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženom po punomoćniku