REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1307/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Meri Blaslov Pavasović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ecija Kuljiš Bajić & Meri Blaslov Pavasović u Splitu, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Domagoja Mrčelića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Jasminke Dugandžija, odvjetnice, 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 4.740,12 eur, odnosno pojedinačno po mjesecima kako slijedi:

- lipanj 2018., iznos od 293,28 eur,

- srpanj 2018., iznos od 360,96 eur,

- kolovoz 2018., iznos od 45,12 eur,

- rujan 2018., iznos od 180,48 eur,

- listopad 2018., iznos od 225,60 eur,

- studeni 2018., iznos od 135,36 eur,

- prosinac 2018., iznos od 157,92 eur,

- siječanj 2019., iznos od 146,64 eur,

- veljača 2019., iznos od 169,20 eur,

- prosinac 2020. iznos od 159,24 eur,

- siječanj 2021., iznos od 26,54 eur,

- veljača 2021., iznos od 26,54 eur,

- ožujak 2021., iznos od 79,62 eur,

- travanj 2021., iznos od 265,40 eur,

- svibanj 2021., iznos od 106,16 eur,

- lipanj 2021., iznos od 345,02 eur,

- srpanj 2021., iznos od 424,64 eur,

- kolovoz 2021., iznos od 53,08 eur,

- rujan 2021., iznos od 212,32 eur,

- listopad 2021., iznos od 265,40 eur,

- studeni 2021., iznos od 159,24 eur,

- prosinac 2021., iznos od 212,32 eur,

- siječanj 2022., iznos od 318,48 eur,

- veljača 2022., iznos od 371,56 eur,

sve s pripadajućim zateznim kamatama koje se od dana dospijeća svakog mjesečnog potraživanja – 16. dan slijedećeg mjeseca za protekli mjesec pa do isplate obračunavaju do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 2.462,50 eura uvećane za pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 20.1.2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je započeo s radom kod tuženika 01.01.2018., te je i danas radnik tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.04.2023. i to na radnom mjestu Tehničar 4 – Odjel za tehničke usluge korisnicima Regije 2. Na svim ugovorima o radu označena je adresa prebivališta tužitelja kao [adresa], na kojoj isti stvarno i prebiva, dok je kao mjesto obavljanja rada određen [adresa]. Navodi da je sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora Hrvatskog Telekoma d.d. (na snazi od 01.07.2018. do 30.06.2020. – dalje KU/18) odnosno sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora Hrvatskog Telekoma d.d. (na snazi od 01.07.2020. -30.06.2022. uz produženu primjenu do 30.09.2022. - dalje KU/20) određeno kako se radniku kada radi na terenu izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta, odnosno izvan mjesta rada udaljenijem od 30 km, isplaćuje dnevnica za rad na terenu u maksimalnom neoporezivom iznosu sukladno važećem Pravilniku o porezu na dohodak na ime troškova obroka i drugih troškova na terenu, osim troškova smještaja i prijevoza koji se podmiruju na teret poslodavca. Prema odredbama Pravilnika o porezu na dohodak (NN 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, 74/2020, 138/2020, 1/2021, 102/2022, 112/2022, 156/2022, 1/2023, 3/2023, 56/2023), preciznije sukladno čl. 7. st. 2. istog maksimalni neoporezivi iznos isplate na ime dnevnice za rad na terenu u tuzemstvu iznosi: - od 01.01.2018. do 31.08.2019. – 170,00 kn (22,56 eur) - od 01.09.2019. pa nadalje – 200,00 kn (26,55 eur).

Navodi da sukladno nalozima poslodavca, ovdje tuženika, tužitelj učestalo odlazi raditi na teren (u tuzemstvu) u mjestima udaljenijim od 30 km od mjesta svog prebivališta odnosno boravišta (npr. [adresa] cca 32 km, Split cca 34 km, Brela cca 67 km, Baška Voda cca 70 km itd.). S obzirom da tužitelj kada dobije nalog za radom na terenu putuje službenim vozilom tuženika koje vozilo je opremljeno sustavom praćenja i evidentiranja kretanja vozila (ranije korišten sustav „Telargo“, sada sustav „Mobilisis“), to je tuženik točno znao kada i gdje je tužitelj bio na terenu.

Nastavno navodi da tuženik od lipnja 2018. nije isplatio tužitelju dnevnice za rad na teren u tuzemstvu udaljenijem od 30 km od mjesta prebivališta sve do kraja veljače 2022. odnosno do ožujka 2022., te je konačno od ožujka 2022. tuženika počeo isplaćivati tužitelju predmetne dnevnice.

Ističe da je 16.02.2019. tužitelj doživio ozljedu na radu te je isti bio na bolovanju godinu dana i 9 mjeseci, stoga u tom periodu tužitelj nije radio, pa onda za taj period ni ne potražuje naknadu neisplaćenih dnevnica od tuženika. Tužitelj je vodio evidenciju svog rada na terenu za period nakon navedene ozljede na radu odnosno za period od 16.12.2020. do 23.02.2022., međutim isti nije u posjedu evidencije svog „terenskog rada“ za period do ozljede na radu odnosno za period od lipnja 2018. do 16.02.2019. Tužbenim zahtjevom specificiranim u podnesku od 2.12.2024. potražuje od tuženika na ime neisplaćenih dnevnica ukupan iznos od 4.740,12 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je na temelju Izmjena i dopuna Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 80/19), koje su stupile na snagu 1.9.2019. povećan neoporezivi iznos dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 12 sati dnevno, kao i neoporezivi iznos dnevnice za rad na terenu u tuzemstvu, sa dotadašnjih 170,00 kn / 22,56 EUR na 200,00 kn / 26,55 EUR. Također, iznos neoporezive dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 8, a manje od 12 sati dnevno povećan je s dotadašnjih 85,00 kn / 11,28 EUR na 100,00 kn / 13,27 EUR. Navedenim je Pravilnikom izričito propisano da se povećanje neoporezivog iznosa tuzemnih dnevnica za službena putovanja primjenjuje od dana stupanja na snagu Pravilnika. Navedeno znači da se uvećana dnevnica ne može neoporezivo isplatiti za službena putovanja prije 1.9.2019. Kolektivnim ugovorom tuženika izmijenjene su i odredbe koje se odnose na dnevnice i terenski dodatak na način da terenski radnik ima pravo na dnevnicu za rad na terenu u visini prema članku 44. Kolektivnog ugovora. Ako terenski radnik ima nalog za rad duži od 8 sati onda ima pravo na plaćeni prekovremeni rad pod uvjetima iz KU. Međutim, radno vrijeme, prekovremeni rad i putovanje – povratak s terena terenskog radnika, ne smiju trajati duže od 12 sati, računajući od početka radnog vremena propisanog u navedenoj odredbi čl. 44. KU.

Kad radnik radi na terenu izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta, odnosno izvan mjesta rada udaljenog više od 30 km, isplaćuje mu se dnevnica za rad na terenu do maksimalnog neoporezivom iznosu u skladu s Pravilnikom o porezu na dohodak, na ime troškova obroka i drugih troškova na terenu, osim troškova smještaja i prijevoza koji se podmiruju na teret poslodavca. Međutim, kod tuženika je na snazi i Pravilnik o upravljanju službenim putovanjima i troškovima za reprezentaciju (Glasnik HT d.d. 5/11), prema kojem pravo na terenski dodatak ima radnik koji na terenu provede dulje od 8 sati i to na sljedeći način: - pravo na 50% terenskog dodatka, ako radnik na terenu zajedno s putovanjem provede više od 8, a manje od 12 sati, - pravo na 100% terenskog dodatka, radniku koji na terenu zajedno s putovanjem provede više od 12 sati, - pravo na 20% terenskog dodatka, radniku kojem je na terenu osiguran smještaj, doručak, ručak i večera. U skladu s navedenim je tuženik i isplaćivao dnevnice za rad na terenu.

S obzirom na navedeno tuženik navodi da je pogrešan stav tužitelja izražen u tužbi, da bi radniku neovisno o vremenu provedenom na terenu trebalo isplatiti ukupan iznos od 200,00 kn / 26,55 EUR dnevnice za rad na terenu. Navedeno bi bilo protivno odredbama KU i citiranog Pravilnika o upravljanju službenim putovanjima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj osporava navode tuženika te ističe da Pravilnik o upravljanju službenim putovanjima i troškovima za reprezentaciju Hrvatskog Telekoma od 22.3.2021. nije bio na snazi u utuženom razdoblju, a podredno, čak i da je bio na snazi, odredbama KU je pravo radnika na isplatu dnevnica za rad na terenu uređeno povoljnije pa je njegova primjena prioritetna. Nadalje, sukladno odredbama KU isplata dnevnice nije vezana o satima provedenim na terenu već u maksimalnom neoporezivom iznosu.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o., saslušan je tužitelj kao stranka u postupku, te je saslušana vještakinja Lidija Tkalec Gradinšćak.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika od tuženika kao poslodavca za isplatom dnevnica za rad na terenu za razdoblje od lipnja 2018. do 16.2.2019. te od 16.12.2020. do 23.2.2022.

7. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika, da mu je mjesto prebivališta u [adresa], mjesto rada u [adresa], te da je radio na terenu izvan mjesta prebivališta ili mjesta rada udaljenijem od 30 km. Sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je koliko je tužitelj radio na terenu u utuženom razdoblju. Sporno je pravno pitanje da li isplata dnevnica za terenski rad ovisi o broju sati rada na terenu ili ne.

8. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19,151/22, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu (čl. 8. st. 1. ZR) . Sukladno odredbi čl. 90. st. 1. ZR poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, odnosno primjerenu plaću (čl. 90. st. 3. ZR).

9. Sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora Hrvatskog Telekoma d.d. (na snazi od 01.07.2018. do 30.06.2020., dalje KU/18) odnosno sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora Hrvatskog Telekoma d.d. (na snazi od 01.07.2020-30.06.2022. uz produženu primjenu do 30.09.2022.- dalje KU/20) određeno je kako se radniku kada radi na terenu izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta, odnosno izvan mjesta rada udaljenijem od 30 km, isplaćuje dnevnica za rad na terenu u maksimalnom neoporezivom iznosu sukladno važećem Pravilniku o porezu na dohodak na ime troškova obroka i drugih troškova na terenu, osim troškova smještaja i prijevoza koji se podmiruju na teret poslodavca.

10. Suprotno navodima tuženika, sukladno odredbama KU isplata dnevnice nije vezana o satima provedenim na terenu. Također, Pravilnik o upravljanju službenim putovanjima i troškovima za reprezentaciju nije bio na snazi u cijelom utuženom razdoblju, već samo u dijelu utuženog razdoblja, a imajući na umu da odredbe KU povoljnije uređuju pravo na isplatu dnevnice od navedenog Pravilnika, primijeniti će se odredbe KU sukladno odredbi čl. 9. st. 3. ZR koja propisuje primjenu najpovoljnijeg prava za radnika.

11. Prema odredbama Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, 74/2020, 138/2020, 1/2021, 102/2022, 112/2022, 156/2022, 1/2023, 3/2023, 56/2023), preciznije sukladno čl. 7. st. 2. istog maksimalni neoporezivi iznos isplate na ime dnevnice za rad na terenu u tuzemstvu iznosi od 01.06.2018. do 31.08.2019. iznosi 170,00 kn (22,56 eur), a od 01.09.2019. pa nadalje 200,00 kn (26,55 eur).

12. Tuženik nije htio postupiti po nalogu suda i dostaviti sudu evidencije rada, putne naloge i platne liste sa obrazloženjem da je navedena dokumentacija dostupna radniku elektronski i da ju može dostaviti sam tužitelj.

13. Iz iskaza tužitelja kojeg je sud prihvatio kao istinitog jer je iskazivao uvjerljivo i sukladno materijalnim ispravama u spisu utvrđeno je kako je učestalo radio na terenu na raznim mjestima udaljenim više od 30 km od [adresa], kao npr. Cista Provo, Brela, Voštane uz samu granicu sa Bosnom i Hercegovinom, a koje naloge je uredno ispunjavao, dnevnice mu nisu bile plaćane sve do iza ožujka 2022. otkada mu iste poslodavac uredno plaća. U odnosu na evidenciju rada istu posjeduje za dobar dio utuženog perioda, međutim nedostaje mu evidencija za terenski rad i pripadajuće dnevnice u razdoblju od lipnja 2018. godine do sredine veljače 2019. godine, a sve iz razloga jer je sredinom veljače 2019. godine doživio ozljedu na radu, te mu je navedena evidencija ostala u službenom automobilu, a u posjedu kojeg automobila nakon toga nije ni bio zbog navedene ozljede.

14. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak proizlazi da u spisu nema dokumentacije iz koje bi bio vidljiv rad tužitelja na terenu, a tuženik nije želio dostaviti navedenu dokumentaciju, pa nedostaje dokumentacija za razdoblje od lipnja 2018. do veljače 2019. Za dio spornog razdoblja od prosinca 2020. do veljače 2022. postoji evidencija tužitelja o radu na terenu, odnosno popis dana u kojima je na pojedinoj lokaciji udaljenoj od [adresa] kao mjesta rada tužitelj obavljao rad na terenu. Među strankama je sporno da li je pravo na dnevnicu za rad na terenu uvjetovano vremenom provedenim na radu (i putovanjem na teren i sa terena). Ako isplata dnevnice za rad na terenu nije uvjetovana vremenom provedenim na putovanju i na terenu, tada potraživanje tužitelja prema dostupnim podacima o radu na terenu za razdoblje od prosinca 2020. do uključivo veljače 2022. godine iznosi ukupno 3.025,56 EUR. Mjesečni iznosi vidljivi su u tablici na stranicama 3 do 7 nalaza. Ako je isplata predmetne dnevnice uvjetovana vremenom provedenim na radu, potrebno je pribaviti podatak o radu tužitelja na terenu.

15. Tuženik je prigovorio vještvu navodeći da je nalaz vještaka neosnovan i neodlučan kada je je sporno pripada li tužitelju naknada, odnosno dnevnica za putovanje i rad na terenu koje traje do 8 sati. Navedeno ne pripada bilo kojem radniku, bilo po kojoj osnovi, pa se na navedeni način nije niti mogao vršiti obračun. Ako bi radniku za rad na terenu koji traje manje od 12 sati pripadala dnevnica u maksimalnom iznosu od 26,55 EUR, onda taj cjelokupni iznos ne bi bio neoporeziv jer bi to bilo protivno odredbama Pravilnika o porezu na dohodak. Prema tome, ne može se obračun vršiti na način da on bude nezavisan od vremena provedenog na radu. Kako rad tužitelja na terenu nije bio duži od 8 sati, to mu po tom osnovu ne pripada bilo kakva naknada. Za rad koji je trajao duže tužitelju je obračunata naknada za rad na terenu i o tome je dokaz dostavljen u spis.

16. Tužitelj nema primjedbe na vještačenje te ističe što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od prosinca 2020. do veljače 2022. da vještak u tom dijelu potvrđuje ispravnost matematičkog izračuna tužitelja dok za razdoblje od lipnja 2018. do veljače 2019. tuženik nije htio dostaviti dokumentaciju. Tvrdi da je tuženik sukladno odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, čuvati i posjedovati takovu dokumentaciju, a kako tuženik to nije dostavio, podaci i iznosi koje je označio tužitelj za razdoblje od lipnja 2018. do veljače 2019. se imaju uzeti kao ispravni.

17. U odnosu na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje financijskog vještaka sud je saslušao vještakinju koja je navela da je od tuženika zatražila evidenciju rada tužitelja i putne naloge iz kojih bi bilo vidljivo koliko sati je tužitelj proveo na terenu. Obzirom da tuženik nije dostavio traženu dokumentaciju jedini podatci koji su korišteni u izradi nalaza su podatci tužitelja sa mjestom rada te izračunima udaljenosti od mjesta poslodavca do mjesta rada. Na temelju tih podataka utvrdila je za dio spornog razdoblja vrijeme koje je tužitelj proveo u vožnji, dok samo vrijeme provedeno na radu na terenu nije poznato. Obzirom da je među strankama sporno tumačenje KU tuženika, sačinila je varijante izračuna u kojima bi tužitelj za svaki dan za koji su postojali podatci o relaciji ostvario pravo na isplatu pune dnevnice odnosno 50% dnevnice, a u slučaju da pravo na dnevnicu ovisi o broju sati koje je tužitelj proveo na terenu tada su potrebni podatci o radu tužitelja na terenu. Pravilnikom o porezu na dohodak propisani su maksimalni neoporezivi iznosi dnevnica za rad na terenu, kao i iznosi koji se isplaćuju za rad od 8-12 sati i preko 12 sati. Prema tome obzirom da se radi o tumačenju propisa proizlazi da se radi o pravnom pitanju, o kojem će odlučiti sud. Navodi da joj nije poznat podatak koliko je tužitelju isplaćeno na ime dnevnica u spornom razdoblju, ali ako nije isplaćeno ništa te ako mu za rad na terenu manji od 8 sati nije trebalo obračunati dnevnicu odnosno dnevnicu za rad na terenu tada proizlazi da nema razlike. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.

18. Nakon saslušanja vještaka stranke nisu imale daljnjih primjedaba na vještačenje niti ikakvih drugih dokaza, a po mišljenju suda vještakinja je uspješno otklonila primjedbe tuženika te je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Gradinščak kao stručnu pomoć u dokazivanju jer je isti sačinjen stručno i sukladno materijalnim dokazima u spisu.

19. Budući da tuženik nije htio dostaviti isprave zajedničke za stranke, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a u vezi s čl. 218. i čl. 233. st. 5. ZPP sud uzeo kao dokazane isprave i tvrdnje tužitelja glede rada provedenog na terenu pa je trebalo u cijelosti prihvatiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev i dosuditi tužitelju s osnove dnevnica za terenski rad ukupan iznos od 4.740,12 eura. Naime, što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od prosinca 2019. do veljače 2022. vještakinja je u tom dijelu potvrdila ispravnost matematičkog izračuna tužitelja, dok za razdoblje od lipnja 2018. do veljače 2019. tužitelj ne raspolaže evidencijom rada, a kako tuženik nije htio dostaviti isprave, to je u tom dijelu uzeto kao dokazano podatci i iznosi koje je označio tužitelj u podnesku od 2.12.2024.

20. Ovo stoga jer je dužnost vođenja evidencije rada pa tako i podataka o terenskom radu je na poslodavcu sukladno odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca („Narodne novine“ br. 93/14, 27/17, 98/19, 151/22 ) a sukladno odredbi čl. 155. st. 4. ZR u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisan način, teret dokazivanja radnog vremena (pa tako i rada na terenu) prelazi na poslodavca.

21. S obzirom da je tuženik odbio dati podatke koje po zakonu dužan dati to je tužitelj napravio svoj izračun moguće visine tužbenog zahtjeva uz svoju tužbu (evidencija rada na 16.12.2020.-23.02.2022.), dok je za period za koji ne posjeduje nikakvu evidenciju (lipanj 2018. do 16.02.2019.) tužitelj uzeo prosjek terenskog rada tužitelja u periodima za koje tužitelj posjeduje dokumentaciju (2020, 2021., 2022. s time da je gotovo cijelu 2020. godinu tužitelj bio na bolovanju, dok za 2022. posjeduje samo evidenciju za siječanj i veljača te godine), kako je to navedeno u njegovom podnesku od 2.12.2024., koje navode i tvrdnje je sud prihvatio, primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Na dosuđene iznose naknade plaće tužitelj sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ostvaruje pravo na zatezne kamate, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koje teku od dospijeća plaće u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR. Izuzeta je isplata zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni tužitelju koji je u cijelosti uspio u postupku sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 4.740,12 eura. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1), sastava podneska od 7.10.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1), sastava podneska od 11.11.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1), sastava podneska od 2.12.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1), sastava podneska od 31.1.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1), sastava podneska od 20.10.2025. od 50,00 eura (Tbr.8/4), pristupa na ročište 5.11.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1), pristupa na ročište 2.10.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1), pristupa na ročište 9.12.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1), uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) i troškove vještačenja od 400,00 eura, a što sve ukupno iznosi 2.462,50 eura.

24. Tužitelj nema pravo na naknadu ostalih troškova jer nisu bili neophodni za vođenje postupka.

25. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

26. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku