Poslovni broj: Us I - 2541/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku iz Splita, Lovretska 27, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, OIB:66486182714, Zagreb, Trg Petra Krešimira IV broj 1, radi stegovnog prijestupa, nakon javne rasprave zaključene 9. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja HB, odvjetničkog vježbenika kod Marija Vukovića, odvjetnika u Splitu i generalnog opunomoćenika tuženika OB, objavljene 20. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Klasa: UP/I-815-01/23-01/84, Urbroj: 512-08-25-26 od 4. rujna 2025. i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-815-01/23-01/84, Urbroj: 512-08- 25-26 od 4. rujna 2025. utvrđeno je kako je narednik ĆB, ovdje tužitelj, odgovoran zbog stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 45. Zakona o službi u Oružanim snagama RH te mu je izrečena stegovna kazna zaustavljanje u promaknuću u činu u trajanju od dvije godine.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka, naglašava kako se tužitelja faktički tereti za kazneno djelo prijevare, što predstavlja prethodno pitanje za ovaj stegovni postupak. Tvrdi kako tuženik nije ovlašten rješavati o kaznenom djelu već je trebao prekinuti postupak dok ovlašteno tijelo o istom ne odluči. Nadalje, prigovara kako tijekom provedenog stegovnog postupka nije utvrđeno da je tužitelj počinio dva stegovna prijestupa za koja se tereti, niti je u osporenom rješenju dovoljno obrazloženo te nisu navedeni jasni razlozi, niti je navedena jedna činjenica ili dokaz koja bi jasno ukazivala na to da je tužitelj počinitelj stegovnih prijestupa koja mu se stavljaju na teret. Navodi kako su obavijesno ispitani stanodavci tužitelja, s kojima su bili sklopljeni ugovori o najmu stanova, potvrdili istinitost navoda tužitelja u pogledu mjesta njegova boravišta, navodeći kako je tužitelj uistinu prebivao na adresama na kojima je imao prijavljeno boravište te da je u označenim vremenskim razdobljima tamo kontinuirano živio, a koji navodi idu u prilog tvrdnji tužitelja kako nije počinio stegovni prijestup. Prigovara kako je tuženik počinio bitnu povredu odredaba postupka budući tijekom vođenja stegovnog postupka nije izveo sve relevantne dokaze čime je onemogućio pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja, odnosno nije saslušao svjedoke ČB i RB, koje jedine osobe raspolažu neposrednim i relevantnim saznanjima o odlučnim činjenicama u predmetnom slučaju, čime je povrijeđeno načelo materijalne istine i načelo ravnopravnosti stranaka. Prigovara kako se u osporenom rješenju navodi članak 175. stavak 3. točka 45. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, međutim, u obrazloženju se stavlja na teret počinjenje stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 43. istog Zakona, slijedom čega ukazuje na nesuglasje između izreke i obrazloženja pobijanog rješenja, što stvara nejasnoći pravnu nesigurnost u pogledu činjeničnog i pravnog temelja odluke. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja, te navodi kako navodi tužitelja nisu osnovani. predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 9. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je dana 17. svibnja 2023. podnesena stegovna prijava protiv tužitelja, radi počinjenja dva stegovna prijestupa opisana u članku 175. stavku 3. točki 43. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske na način da je u vremenskom razdoblju od 8. lipnja 2020. do 22. studenoga 2022. ostvario pravo na naknadu za stanovanje temeljem prijavljenih boravišta na adresama: [adresa], zatim [adresa] i [adresa], iako s navedenih adresa boravišta, dok je na njima imao prijavljeno boravište nije putovao na posao i s posla niti imao povećane troškove stanovanja, već je na posao s posla putovao iz mjesta prijavljenog prebivališta u [adresa], na adresi [adresa].
8. U provedenom stegovnom postupku tužitelj je saslušan na raspravi održanoj 8. studenoga 2023. te je u bitnom naveo kako je u razdoblju 2020. do 2022. uobičajeno dolazio na posao i odlazio sa posla s adrese boravišta iz [adresa], odnosno iz [adresa], dok je slobodne dane odlazio u mjesto prebivališta, budući mu se tamo nalazi obitelj. Kazao je kako sa osobama na čijim adresama je imao prijavljeno boravište nije imao poseban ugovor o najmu, već su imali svoje interne dogovore, dok o plaćanju najamnine nije želio odgovoriti. Kazao je kako je od rujna do prosinca 2021. tražio prekid primanja naknade za stanovanje iz razloga što je u tom razdoblju intenzivnije putovao u mjesto prebivališta zbog obiteljskih problema.
9. Obavljen je razgovor sa svjedokom IB, sa prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa], o čemu je sastavljena službena bilješka od 10. studenoga 2022., koji je kazao kako je tijekom 2016. i 2017. na spomenutoj adresi povremeno stanovao njegov prijatelj i kum ĆB, gdje mu je njegov otac ČB prijavio boravište. Svjedok je kazao da se u navedeni stan sa suprugom uselio 20. lipnja 2018. i od toga dana pa nadalje ĆB nije stanovao na toj adresi, ali da mu je poznato kako Anđelkov punac ima stan u prizemlju kuće u blizini groblja u [adresa] i ĆB je od 20. lipnja 2018. povremeno tamo živio, gdje ga je svjedok i posjećivao, s tim da ĆB tijekom 2022. nije stanovao u stanu punca, dok se za 2021. nije mogao izjasniti.
10. Obavljen je razgovor sa svjedocima VB, sa prijavljenim prebivalištem na adresi [adresa] i SB s prebivalištem na adresi [adresa], o čemu je sastavljena službena bilješka od 8. studenoga 2022., koji su kazali kako na adresi [adresa] žive supružnici Ć i IB te im nije poznato da bi tu živio netko drugi, a nakon što je predočena fotografija ĆB isti su kazali kako im nije poznat.
11. Nadalje, terenskom provjerom na području općine [adresa], o čemu je sastavljena službena bilješka od 8. studenoga 2022., policijski službenici su utvrdili kako se na adresi u [adresa], ŠB kbr. 72 nalazi obiteljska kuća sa 3 etaže te su u kući zatečeni supružnici AB s prijavljenim prebivalištem na istoj adresi i MB, s prijavljenim prebivalištem na adresi [adresa], koji stvarno stanuje na adresi u [adresa], ŠB [adresa], kojom prilikom je AB kazala kako na toj adresi živi preko 20 godina te da je njezin suprug vlasnik prvog kata, dok je gornji kat u vlasništvu MB iz [adresa], koji je nećak njezinog supruga te da se taj kat ne iznajmljuje već u njemu povremeno ljeti borave [adresa] djeca, dok je visoko prizemlje u vlasništvu DB, brata njezinog supruga koji tu ne živi. Kazala je kako je u stanu prije nego se isti iznajmljivao, živio Nedjeljkov sin i njegove sestre, od kojih je jedna H, supruga ĆB. MB je prilikom obavljanja obavijesnog razgovora kazao kako je tu nekada živio i ĆB.
12. Obavljen je razgovor sa svjedokinjom LB, sa prijavljenim prebivalištem na adresi u [adresa], ŠB [adresa], koja kuća se nalazi preko puta kuće adrese ŠB [adresa], o čemu je sastavljena službena bilješka od 10. studenoga 2022., koja je kazala kako je gornji kat kuće na adresi ŠB kbr. 72, u vlasništvu MB koji živi u [adresa] i s obitelji dolazi po ljeti u stan, dok je ostalo vrijeme stan prazan, na srednjoj etaži da žive stariji ljudi Marija i MB koji tu žive više od 18 godina, dok je donja etaža u vlasništvu DB, koji živi negdje na području Imotskog, a koji ima sina koji ponekad dođe u taj stan i dvije udane kćeri kojima ona ne zna imena, ali zna da su one dok su studirale živjele u tom stanu kao i da se ta etaža zadnjih 5 - 6 godina iznajmljuje u ljetnom periodu.
13. Obavljen je razgovor sa svjedokom PB, o čemu je sastavljena službena bilješka od 31. ožujka 2023., koji je kazao kako je na zamolbu ĆB istog prijavio na boravište na adresi [adresa], te nakon što je shvatio da je isti u [adresa] ne boravi upozorio ga je negdje u rujnu 2022., da ako u stanu neće boraviti neka se odjavi s te adrese, te kada ga je ponovno upitao je li učinio, odgovorio mu je, putem e-građanin, što on nije provjeravao već mu je povjerovao. Kazao je kako s KB nije imao potpisan ugovor o najmu stana niti mu je ĆB plaćao materijalnu naknadu.
14. Obavljen je razgovor sa svjedocima ĐB, ZB, NB i EB, svi s prijavljenim prebivalištem u [adresa], o čemu je sastavljena službena bilješka od 28. ožujka 2023., koji su kazali kako im nije poznato da bi PB u proteklih nekoliko godina imao bilo kakvih podstanara.
15. Uvidom u podatke OTC-a o uspostavi telefonskog poziva za telefonski priključak broj [broj telefona], koji je koristio ĆB i službenu bilješku od 24. travnja 2023. utvrđeno je kako je izvršena analiza lokacije ĆB pri uspostavi komunikacije putem spomenutog telefonskog priključka u razdoblju od 10. studenoga 2021. do 10. studenoga 2022. te utvrđeno kako su sa lokacije s prijavljenim boravištem ĆB u [adresa] za razdoblje od 10. studenog 2021. do 14. lipnja 2022. evidentirana spajanja u dva navrata i to 5. siječnja 2022. i 15. ožujka 2022., dok je sa lokacije u [adresa], u [adresa] za razdoblje od 14. lipnja 2002. do 10. studenoga 2022. evidentirano jedno spajane na bazne stanice u [adresa] i to od dana 14. lipnja 2022., odnosno dana kada je u [adresa] i prijavio boravište.
16. Slijedom izvedenih dokaza, uzimajući u obzir iskaze svjedoka i podatke OTC- a, tuženo tijelo je ocijenilo kako je nesporno dokazano da je narednik ĆB za vrijeme dok je primao naknadu za stanovanje, imao uredno prijavljeno boravište na adresama [adresa] i u [adresa], međutim, nije stvarno stanovao na adresi prijavljenih boravišta, odnosno pretežito za vrijeme radnog tjedna kada je radio i iz mjesta prijavljenog boravišta išao na posao i s posla, slijedom čega narednik ĆB nije imao niti povećane troškove života. Tuženo tijelo je utvrdilo kako vojna osoba zloupotrebljava pravo na naknadu za stanovanje ukoliko u mjestu rada u kojem je prijavila boravište stvarno ne živi i nema povećane troškove radi najma stambenog prostora. Ocijenilo je kako je narednik ĆB morao biti svjestan činjenice da za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje nije bilo dovoljno samo formalno prijaviti boravište u mjestu rada već da se prijavom boravišta iskazuje namjera privremenog življenje u mjestu rada u kojemu u najmu ima stambeni prostor iz kojeg odlazi na posao i s posla (preko radnog tjedna, odnosno u radne dane), kao i namjeru da ne putuje svakodnevno iz mjesta prebivališta u mjesto rada koje je udaljeno više od 50 km. Tuženo tijelo je ocijenilo kako je narednik ĆB morao biti svjestan kako podnošenjem zahtjeva za priznanje naknade za stanovanje suprotno Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i odredbama Pravilnika o stanovanju, može počiniti kršenje vojne stege i nanijeti štetu Ministarstvu obrane, odnosno Republici Hrvatskoj, te je na to pristao, na koji način je postupanjem s neizravnom namjerom počinio povredu vojne stege opisanu u izreci rješenja.
17. Tuženo tijelo je uvažavanjem otegotnih okolnosti, odnosno obnašanje voditeljske dužnosti u vrijeme počinjenja stegovnog prijestupa i da je kao takav trebao biti primjer svojim podređenim, kao i olakotnih okolnosti, odnosno dosadašnju stegovnu nekažnjavanost i dobre radne karakteristike tužitelja, temeljem članka 180. stavka 1. točke 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, te cijeneći težinu obilježja počinjenog stegovnog prijestupa kao i nastalu posljedicu, odnosno štetu na imovini RH nastalu isplatom nepripadnog novčanog iznosa na ime naknade za stanovanje, tuženik je izrekao tužitelju stegovnu kaznu zaustavljanja u promaknuće u činu u trajanju dvije godine, smatrajući kako je izrečena stegovna kazna primjerena počinjenom stegovnom prijestupu i nastaloj posljedici.
18. Prema odredbi članka 175. stavka 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 158/23. i 14/24., dalje u tekstu Zakona) stegovni prijestupi su: točka 43. dovođenje u zabludu službene osobe podnošenjem lažnih ili neistinitih podataka u svrhu nepripadnog ostvarivanja prava iz ovoga Zakona; točka 45. drugo postupanje suprotno propisima iz područja obrane kojim se nanosi šteta imovini Republike Hrvatske.
19. Odredbom članka 179. stavka 6. Zakona propisano je da pri odabiru vrste i mjere stegovne sankcije uzima se u obzir vrsta kršenja vojne stege, posljedice kršenja vojne stege, stupanj krivnje osobe protiv koje se vodi postupak, pobude iz kojih je prekršena vojna stega, okolnosti u kojima je prekršena vojna stega, dotadašnji rad i ponašanje osobe protiv koje se vodi postupak, narav njezina posla, njezin odnos prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kršenjem vojne stege te druge olakotne i otegotne okolnosti.
20. U smislu odredbe članka 181. stavka 1. točke 1. Zakona stegovna kazna je zaustavljanje u napredovanju u službi u trajanju od jedne do pet godina.
21. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u stegovnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.
22. Prema stajalištu ovog Suda, Vojnostegovni sud je na temelju dokaza izvedenih u provedenom postupku na pravilan i nedvojben način utvrdio kako je tužitelj u razdoblju od 30. lipnja 2020. do 20. rujna 2021. i od 8. prosinca 2021. do 22. studenoga 2022., samo formalno prijavio boravište na adresama u [adresa] i u [adresa], na kojim adresama nije stvarno stanovao, slijedom čega nije imao niti povećane troškove života, čime je postupio suprotno propisima iz područja obrane kojim se nanosi šteta imovini Republike Hrvatske, kako je to pravilno Vojnostegovni sud utvrdio i obrazložio u osporenoj odluci.
23. U odnosu na prigovor tužitelja kako se faktički tereti za kazneno djelo prijevare, što predstavlja prethodno pitanje za ovaj stegovni postupak, a tuženik nije ovlašten rješavati o kaznenom djelu već je trebao prekinuti postupak dok ovlašteno tijelo o istom ne odluči, valja kazati kako tuženik nije rješavao o kaznenom djelu, niti ispitivao obilježja kaznenog djela prijevare, već je u predmetnom stegovnom postupku ispitivao je li tužitelj počinio stegovni prijestup u smislu 175. stavka 3. Zakona, za koji se izriče stegovna kazna u smislu članka 181. stavka 1. Zakona. Dakle, kazneni i stegovni postupak su dva odvojena postupka, i pitanje kaznene odgovornosti ne predstavlja prethodno pitanje za stegovni prijestup, jer se u spomenutim postupcima utvrđuju različita obilježja djela (kaznenog/stegovnog). Stoga, navedeni prigovor tužitelja ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim.
24. Prigovor tužitelja kako tijekom provedenog stegovnog postupka nije utvrđeno da je tužitelj počinio dva stegovna prijestupa za koja se tereti, niti je u osporenom rješenju dovoljno obrazloženo te nisu navedeni jasni razlozi, niti je navedena jedna činjenica ili dokaz koja bi jasno ukazivala na to da je tužitelj počinitelj stegovnih prijestupa koja mu se stavljaju na teret, ovaj Sud je ocijenio u cijelosti neosnovanim. Naime, tuženo tijelo je provelo dokazni postupak u kojem su pribavljene izjave svjedoka IB, VB, SB, GB i MB, zatim terensku provjeru, zatim izjave svjedoka LB, PB, ĐB, ZB, NB i EB, te je pribavilo podatke OTC-a o uspostavi telefonskog poziva za telefonski priključak broj [broj telefona], koji je koristio ĆB u razdoblju od 10. studenoga 2021. do 10. studenoga 2022., sve na okolnost utvrđenja stvarnog boravka na adresama prijavljenog boravišta u [adresa] i [adresa], te je tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja dalo iscrpno i jasno obrazloženje svojih utvrđenja, cijeneći sve činjenice posebno i potom i sve činjenice zajedno, koje pravilnim i zakonitim u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Prema ocjeni ovog Suda, tuženo tijelo je detaljno i iscrpno dalo razloge svoje odluke te istu detaljno obrazložilo kako to i propisuje odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21.).
25. Tužbeni navod kako su obavijesno ispitani stanodavci tužitelja, s kojima su bili sklopljeni ugovori o najmu stanova, potvrdili istinitost navoda tužitelja u pogledu mjesta njegova boravišta, navodeći kako je tužitelj uistinu prebivao na adresama na kojima je imao prijavljeno boravište te da je u označenim vremenskim razdobljima tamo kontinuirano živio, a koji navodi idu u prilog tvrdnji tužitelja kako nije počinio stegovni prijestup, u cijelosti je neosnovan. Iz izjava svjedoka, čiji sadržaj je naveden i u predmetnoj presudi, jasno i nedvojbeno proizlazi kako tužitelj u spornom razdoblju nije stvarno boravio na adresi prijavljenog boravišta u [adresa], odnosno u [adresa], jer nitko od svjedoka nije kazao da bi tužitelj uistinu stvarno boravio na adresama prijavljenog boravišta. Jedino je svjedok MB prilikom obavljanja obavijesnog razgovora kazao kako je na adresi u [adresa], ŠB [adresa], nekada živio i ĆB, dakle, neodređeno jer nije naveo razdoblje, dok nitko od drugih svjedoka to nije potvrdio, a niti to proizlazi iz podatka OTC-a o uspostavi telefonskog poziva za telefonski priključak broj [broj telefona], koji je koristio tužitelj.
26. Prigovor kako je tuženik počinio bitnu povredu odredaba postupka budući tijekom vođenja stegovnog postupka nije izveo sve relevantne dokaze čime je onemogućio pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja, odnosno nije saslušao svjedoke ČB i RB, koji je jedine osobe raspolažu neposrednim i relevantnim saznanjima o odlučnim činjenicama u predmetnom slučaju, čime je povrijeđeno načelo materijalne istine i načelo ravnopravnosti stranaka, nije osnovan, iz razloga što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno kako je tuženo tijelo provelo iscrpan dokazni postupka, u kojem je saslušalo tužitelja, brojne svjedoke i pribavilo podatka OTC-a, pa ne možemo govoriti o povredi načela materijalne istine.
27. U odnosu na prigovor kako se u osporenom rješenju navodi članak 175. stavak 3. točka 45. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, međutim, u obrazloženju se stavlja na teret počinjenje stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 43. istog Zakona, slijedom čega ukazuje na nesuglasje između izreke i obrazloženja pobijanog rješenja, što stvara nejasnoći pravnu nesigurnost u pogledu činjeničnog i pravnog temelja odluke, valja kazati kako je tuženo tijelo na stranici 5., odjeljku 4. osporenog rješenja obrazložilo kako je Vojnostegovni sud sa sigurnošću utvrdio da je tužitelj počinio povrede vojne stege stavljene na teret točkom 1. i. 2. stegovne prijave, s tim da se Vojnostegovni sud, u skladu sa odredbom članka 34. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti ("Narodne novine" broj: 122/15.), prilikom odlučivanja o stegovnoj prijavi nije doslovno držao navoda u činjeničnom opisu stegovnog prijestupa niti njegovom pravnom kvalifikacijom, te je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj svojim ponašanjem ostvario sva propisana obilježja stegovnog prijestupa opisanog u članku 175. stavku 3. točki 45., Zakona. Dakle, ovaj Sud smatra kako je iz odluke tuženika jasno kako je tužitelju utvrđeno počinjenje stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 45. Zakona, odnosno da je postupao suprotno propisima iz područja obrane kojim se nanosi šteta imovini Republike Hrvatske.
28. Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.
29. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.
30. Dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem Sud je raspravim rješenjem od 9. siječnja 2026. odbio kao nepotreban, obzirom kako je tužitelj saslušan pred stegovnim sudom, te je ovaj Sud činjenično stanje utvrdio temeljem iskaza i izjava tužitelja, kao i svjedoka danih u upravnom postupku, a sve u skladu sa načelom ekonomičnosti sudskog postupka iz članka 8. ZUS-a.
31. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.
U Splitu, 20. siječnja 2026.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja Mariju Vukoviću, odvjetniku iz Splita, Lovretska 27,
2. Tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnom sudu, Zagreb, Trg Petra Krešimira IV broj 1,
3. U spis
4. Kalendar 30 dana
