REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PN-2104/2025-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević – Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 17. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 913,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28.07.2020. pa sve do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 1.204,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20.01.2026. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 32.378,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28.07.2020. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako se 18.03.2020. dogodila prometna nezgoda u [adresa], u kojoj nezgodi je tužitelj stradao kao pješak na način da je na njega u trenutku prelaska preko obilježenog pješačkog prijelaza, naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao FT, a koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano policom od AO kod tuženika.

Nadalje navodi kako je u predmetnom štetnom događaju, za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženika, zadobio teške tjelesne ozljede radi čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti, pa traži od suda da, a prema preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od 06.12.2023., donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu i to

-na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (pretrpljene bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja) u iznosu 62.346,55 eur

-na ime tuđe pomoći u iznosu 1.094,96 eur

-na ime troškova liječenja u iznosu 73,00 eur,

odnosno, a budući da je tuženik tijekom mirnog postupka isplatio tužitelju nesporan iznos štete 22.562,88 eur/170.000,00 kuna, to tužitelj potražuje po svim osnovama daljnji iznos u visini 40.951,62 eur/308.550,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.07.2020. do isplate uz naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1. Na ročištu za glavnu raspravu 17.12.2025., a budući da je tuženik isplatio tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete 7.660,12 eur sve temeljem Presude ovog suda od 10.05.2024., tužitelj sukladno odluci Županijskog suda u Splitu od 23.09.2025. posl.br. Gž-2430/24, precizira tužbeni zahtjev, zahtijevajući od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati 33.291,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.07.2020. do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika, međutim osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, a protivio se i preinaci tužbe učinjene podneskom od 06.12.2023. .

2.1. Na ročištu za glavnu raspravu 17.12.2025., tuženik je naveo kako je tužitelju 24.05.2024., a temeljem toč. I izreke Presude ovog suda od 10.05.2024., isplatio cjelokupno dosuđen iznos uz troškove postupka, o čemu je u spis priložio dokaz u vidu Naloga za doznaku i Rekapitulaciju obračuna kamata.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u odštetni zahtjev uz presliku Potvrde o primitku, račun od 17.11.2020., medicinsku dokumentaciju tužitelja, provedeno je medicinsko vještačenje po sudskim vještacima dr. Jakši Filipoviću, dr. PT i dr. OT, izvršen je uvid u Presudu Općinskog suda u Splitu od 14.12.2020. posl.br. K-944/20 uz potvrdu pravomoćnosti dostavljenu uz podnesak od 08.02.2024. putem e-komunikacije, Rekapitulaciju obračuna kamata i Nalog za doznaku te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za naknadom štete nastale mu ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi 18.03.2020. u kojoj je stradao kao pješak kada je na njega naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao FT, a koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano policom od AO kod tuženika.

4.1. Kako tuženik tijekom postupka ne spori ranije opisane činjenice, tako sud na okolnost nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije u smislu odredbe čl. 22 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodni novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 dalje u tekstu ZOOP), kao i odgovornosti u smislu odredbe čl. 1069 st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO), nije niti provodio daljnje dokazne prijedloge već je valjalo raspraviti osnov i visinu tužbenog zahtjeva, obzirom predmetno tuženik spori preko nesporno isplaćenog iznosa.

4.2. Ukazuje se pri tome kako je tužitelj podneskom od 06.12.2023., po provedenom medicinskom vještačenju specificirao tužbeni zahtjev te isti uskladio sa odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.), pri čemu je svoj zahtjev povisio te time izvršio preinaku tužbe koju je sud temeljem odredbe čl. 190 st. 3 u vezi odredbe čl. 191 st. 2 sve ZPP-a, dopustio.

4.2.1. Predmetno iz razloga što je tuženik već odgovorom na tužbu osporio visinu i osnov tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćene naknade štete, slijedom čega je bilo nužno provesti medicinsko vještačenje bez kojeg tužitelj ne bi mogao dokazati niti osnovanost, a niti visinu tužbenog zahtjeva. Stoga, a budući da je tužitelj podneskom od 06.12.2023. uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem provedenog medicinskog vještačenja, tražeći iz iste činjenične i pravne osnove novčani iznos u većem iznosu nego što je tražio tužbom prije provedenog medicinskog vještačenja, to je sud takvu preinaku tužbe i dopustio.

5. Nadalje je, a na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, provedeno medicinsko vještačenje po sudskim vještacima dr. Jakši Filipoviću, dr. PT i dr. OT.

Budući da su nalazi i mišljenja temeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužitelja vjerodostojnost koje stranke nisu niti osporile te pregledu tužitelja, to su njihovi nalazi i mišljenja izrađeni sukladno pravilima struke, slijedom čega je sud kako pisani dio njihovih nalaza tako i njihovo usmeno očitovanje kojim su otklonili prigovore tuženika na pisani dio nalaza, cijenio kao objektivan dokaz u ovom postupku. Stoga je kao irelevantan i neosnovan odbijen dokazni prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

5.1. Iz nalaza i mišljenja, objedinjenog na ročištu za glavnu raspravu 15.04.2024., proizlazi kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu i to politraumu, prijelom I-VIII lijevih rebra, sumnju na prijelom VI i VII desnog rebra, prijelom prsne kosti, prijelom ključne kosti, izljev u lijevo prsište, natučenje glave i mozga, krvarenje unutar mozga zatiljno lijevo i otvorene rane mekog oglavka koje ozljede su mu utvrđene dijagnostičkom obradom u KBC Split gdje je bio hospitaliziran do 30.04.2020., nakon čega je otpušten na kućno liječenje te je u daljnjem tijeku liječenja bio kontroliran po liječnicima specijalistima neurokirurgu, ortopedu, torakalnom kirurgu, pulmologu, psihijatru, fizijatru. Kod tužitelja su, a unatoč adekvatno provedenom liječenju, zaostale trajne posljedice na ime redukcije kretnji lijevog ramena po prijelomu ključne kosti, na ime funkcije pluća u vidu teške restriktivne smetnje ventilacije budući da je provedenom spirometrijom FVC iznosio 49%, teškog disanja i pri najmanje naporu te na ime zaostalog organskog sindroma koji se manifestira u vidu smetnji zapamćivanja, smanjenja koncentracije i pažnje te u vidu povlačenja iz socijalnih interakcija što je praćeno tjeskobom, smetnjama spavanja, koje posljedice, smanjuju njegovu opću životnu sposobnost za ukupno 58 % (zajednička ocjena specijaliste kirurga i pulmologa 38% te 20% ocjena neuropshijatra), pri čemu je kod tužitelja prisutno i naruženje u lakom stupnju obzirom na ožiljak od drenaže u području desnog prsišta veličine 2x1 cm. Tužitelj je uslijed zadobivenih ozljeda pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju 5 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta 45 dana. Tužitelj nije pretrpio primarni strah jer je zbog teške kraniocerebralne ozljede izgubio svijest, tako da je u trenutku kada je postao svjestan trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 15 dana te manjeg intenziteta u trajanju 30 dana. Tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna nakon hospitalizacije kroz 30 dana po 5 sati dnevno, nakon toga kroz slijedećih 25 dana po 3 sata dnevno te narednih 25 dana po 2 sata dnevno.

6. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir brojnost i težinu zadobivenih ozljeda radi kojih je tužitelj gotovo 10 dana bio bez svijesti i intubiran, hospitaliziran te bolnički liječen više od mjesec dana, zatim dužinu trajanja liječenja po specijalistima neurokirurgu, ortopedu, torakalnom kirurgu, pulmologu, psihijatru, fizijatru, unatoč kojem liječenju su kod tužitelja zaostale brojne trajne posljedice lokomotornog sustava, pluća i zaostalog organskog psihosindroma sa tendencijom pogoršanja, uz zaostalo naruženje lakšeg stupnja koje je obzirom na lokalitet uočljivo trećima ponekad, a koje posljedice su u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju, te značajno smanjuju njegove svakodnevne životne aktivnosti i sposobnosti to je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u smislu odredbe čl. 19 st. 1 i st. 2 i čl. 1046 sve ZOO.

Nastavno na navedeno tužitelju temeljem odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2 sve ZOO-a, pripada pravična novčana naknada u iznosu 30.150,00 eur. Pri tome je sud raspravljao i utvrđivao sve činjenice navedene u tužbi, a koje u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 ZOO-a, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

6.1. Kako je nalazom i mišljenjem utvrđeno da je tužitelju zbog nastalih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 275 sati, koju su tužitelju pružali ukućani, a koju činjenicu su stranke uz cijenu sata tuđe pomoći od 3,32 eur po satu, učinile nespornima na ročištu za glavnu raspravu, to tužitelju temeljem odredbe čl. 1095 ZOO-a pripada pravo na iznos 913,00 eur.

6.2. Stoga tužitelju, a temeljem odredbe čl. 1100 i čl. 1095 sve ZOO-a, pripada pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu 31.063,00 eur.

7. Nadalje, a uz nespornu po strankama činjenicu kako je tužitelj provodio liječenje i u Poliklinici Medidern kada mu je učinjen i pregled spirometrijom za koji je prema računu od 17.11.2020. tužitelj platio 550,00 kuna, to tužitelju temeljem odredbe čl. 1095 ZOO-a, pripada pravo na navedeni trošak koji sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.), uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona, iznosi 73,00 eur.

8. Slijedom navedenog, a uz nespornu po strankama činjenicu isplate nespornog iznosa štete u visini 170.000,00 kuna/22.562,88 eur, a koji iznos je tuženik, a kako je i naveo u odgovoru na tužbu, platio na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete s osnova tuđe pomoći, to je valjalo tuženika obvezati da tužitelju po navedenoj osnovi isplati daljnji iznos u visini 8.500,12 eur te na ime troškova liječenja iznos u visini 73,00 eur.

8.1. Na tako dosuđenu naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći, tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od 28.07.2020. do isplate, odnosno od dana nakon što je tuženik zaprimio odštetni zahtjev kako je to razvidno iz Potvrde o primitku te na iznos 73,00 eur od 17.11.2020. odnosno od dana kada je tužitelj platio utuženi račun, sve to temeljem odredbe čl. 1086 i čl. 1103 sve ZOO-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

9. Međutim, u tako utvrđenu naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći kao i troškove liječenja, valjalo je uračunati nesporno isplaćene iznose koje je tuženik isplatio tužitelju temeljem Presude ovog suda od 10.05.2024. i to na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći 7.587,12 eur te na ime troškova liječenja 73,00 eur.

10. Stoga je valjalo tuženika obvezati na isplatu daljnjeg iznosa naknade neimovinske štete u iznosu 913,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28.07.2020. do isplate dok je preostali dio zahtjeva tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

10.1. Ukazuje se kako tužitelj specificiranim tužbenim zahtjevom na ročištu za glavnu raspravu od 17.12.2025. nije niti potraživao isplatu na ime troškova liječenja, budući da mu je tuženik po navedenoj osnovi u cijelosti isplatio štetu po Presudi ovog suda od 10.05.2024. u iznosu 73,00 eur.

11. Pri tome se prigovor zastare cijeni neosnovanim u smislu odredbe čl. 231 ZOO-a. Naime, budući da je osiguranik tuženika Presudom Općinskog suda u Splitu od 14.12.2020. posl.br. K-944/20 koja je postala pravomoćna 08.01.2021., oglašen krivim za počinjenje kaznenog dijela opisanog u čl. 227 st. 2 u vezi st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu KZ) jer je na dan štetnog događaja koji je predmetom ovog postupka postupio protivno odredbi čl. 38 st. 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08- 70/19 dalje u tekstu ZOSPC), to se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje rok zastare predviđen za kazneni progon. Stoga, a budući da je za kazneno djelo za koje je osiguranik tuženika oglašen krivim, propisana kazna zatvora do 3 godine za koje je propisana zastara kaznenog progona temeljem odredbe čl. 81 st. 1 toč. 5 KZ-a od 10 godina, to se i prigovor zastare cijeni neosnovanim, obzirom je tužba predana sudu 30.04.2021. zahtjev koje je preciziran podneskom od 06.12.2023.

10. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 u svezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) i zatraženom trošku.

Tako je tužitelju priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, podneska od 06.12.2023. i 08.02.2024., za pristup na ročište 16.11.2021., 15.04.2024. i 17.12.2025., za svaku radnju u iznosu po 1.000,00 eur, za sastav žalbe u iznosu 1.250,00 eur što ukupno uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 10.312,50 eur. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 27.05.2021., 15.04.2022., 22.08.2022., jer isti nisu bili relevantni za vođenje postupka kao niti trošak za sastav podneska od 19.11.2021., 28.11.2023., 03.01.2024. i 16.04.2024. jer se dokaz o uplati predujma utvrđuje potvrdom od odjela računovodstva ovog suda kroz e-spis po izvršenoj uplati, pa predmetni podnesci nisu bili relevantni za vođenje postupka. Nastavno na navedeno, a uzimajući u obzir kvalitativan i kvantitativan uspjeh obje stranke u postupku (u koje je uračunata i isplata temeljem Presude ovog suda od 10.05.2024.) prema kojem je tužitelj uspio sa 20,75% to tužitelju pripada pravo na trošak u iznosu 2.139,84 eur kojem je kao nužan u cijelosti pribrojen trošak vještačenja u ukupnom iznosu 699,54 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu 252,17 eur i presudu 227,61 eur sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama, čime sveukupni trošak iznosi 3.319,16 eur.

10.1. Budući između stranaka nije sporno kako je tuženik, a temeljem Presude ovog suda od 10.05.2024., isplatio i troškove postupka u dosuđenom iznosu 2.114,32 eur (iako je u tom dijelu Presuda ukinuta Rješenjem ŽS Split), to je valjalo tuženika obvezati da tužitelju naknadi daljnji trošak u iznosu 1.204,84 eur.

Na tako određeni trošak tužitelju su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 20. siječnja 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika