Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-60/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog GS, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku od 12. lipnja 2025. broj Kzd-33/2023-30, u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog GS te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda optuženi GS proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povrede dužnosti uzdržavanja, opisanog u članku 172. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. (valja primijetiti da je prvostupanjski sud pogrešno naveo broj "Narodnih novina" 84/21. jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ/11. koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenje kaznenog djela, a niti su blaže za optuženika) te je, na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11., optuženom GS izrečena je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 56. stavka 4. i članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., optuženom GS izrečena je posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od deset mjeseci od pravomoćnosti presude plati dospjele obroke uzdržavanja u ukupnom iznosu od 1.658,99 eura, uz upozorenje da mu u protivnom, na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11., sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora. Ujedno, na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP), dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećene DS u iznosu od 1.658,99 eura te je naloženo optuženom GS taj iznos naknaditi u roku od deset mjeseci od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a, optuženi GS oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio osobno optuženi GS, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu, preinači pobijanu presudu u dijelu u kojem je utvrđen iznos duga i obveza plaćanja, a podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije dodijele sucu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijajući presudu prvostupanjskog suda, optuženi GS u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir određene okolnosti koje su bitno utjecale na njegovu mogućnost redovitog plaćanja uzdržavanja za kćer DS u punim novčanim iznosima te da je sud zanemario činjenicu da od 1. siječnja 2023. uplaćuje povećane iznose za uzdržavanje svoje kćeri, čime sadržajno presudu prvostupanjskog suda pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP-a).

6. Međutim, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud, na temelju pribavljenih podataka o njegovom zaposlenju i ostvarenom dohotku, kao i na temelju medicinske dokumentacije koju je optuženik dostavio sudu, utvrdio da je, izuzev razdoblja kraćeg od mjesec dana, optuženi GS tijekom inkriminiranog razdoblja od 9. svibnja 2019. do 31. svibnja 2021. bio u radnom odnosu, a dijelom zaposlen u vlastitom obrtu te da je u inkriminiranom razdoblju ostvarivao dohodak od nesamostalnog i samostalnog rada te da mu je za vrijeme spriječenosti za rad isplaćivana odgovarajuća naknada. Stoga, kraj nesporne činjenice da optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja mjesečne doprinose za uzdržavanje kćeri DS nije plaćao u visini i u rokovima kako je to određeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku od 19. travnja 2018. broj Pob-15/2018, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da za takvo postupanje optuženog GS ne postoje opravdani razlozi.

6.1. Prema tome, nije u pravu optuženi GS kada tvrdi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je tijekom inkriminiranog razdoblja bio nezaposlen i na bolovanju, jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti vezane uz radnopravni status optuženika, visinu dohotka kojeg je ostvarivao, kao i činjenicu da je za vrijeme spriječenosti za rad primao odgovarajuću naknadu. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da činjenica njegove kratkotrajne nezaposlenosti (a prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje optuženik je bio evidentiran kao nezaposlena osoba u razdoblju od 4. ožujka 2019. do 31. svibnja 2019., time da inkriminirani period počinje od 9. svibnja 2019.), odnosno periodi spriječenosti za rad, kada je, prema podacima Porezne uprave, Područni ured Sisak, primao naknadu plaće, nisu opravdani razlozi zbog kojih optuženi GS ne bi bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje za kćer DS u visini i u rokovima koji su utvrđeni pravomoćnom sudskom presudom, odnosno u iznosu od 132,72 eura mjesečno. To stoga jer su roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu (a pod određenim uvjetima i punoljetnu) djecu te ulagati pojačane napore radi ostvarenja svoje obveze prema djeci, a u konkretnom slučaju, okolnosti koje optuženi GS ističe u žalbi (nezaposlenost koja je, s obzirom na početak inkriminiranog razdoblja, trajala od 9. do 31. svibnja 2019. te njegova spriječenost za rad za vrijeme koje je primao novčanu naknadu) nisu objektivno takvog značaja da bi dovele do nemogućnosti optuženika da doprinosi za uzdržavanje svog djeteta. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da postojanje obveze uzdržavanja drugog djeteta nije razlog koji opravdava postupanje optuženog GS koji kroz inkriminirano razdoblje nije plaćao mjesečne iznose uzdržavanja kćeri DS u visini i u rokovima određenim naprijed navedenom presudom.

7. Vezano za žalbenu tvrdnju optuženog GS da je „sudjelovao u pokrivanju drugih troškova djeteta (odjeća, izleti i ostale izvanškolske aktivnosti)“ i da je na taj način djelomično izvršavao svoju obvezu, a što da je prvostupanjski sud zanemario, treba odgovoriti da ovu okolnost, koju je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, optuženik nije ničim potkrijepio. S druge strane, svjedokinja ČS, koja je prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda iskazivala iskreno, uvjerljivo pa stoga i vjerodostojno budući da je iskazivala i o okolnostima koje optuženiku idu u prilog, ne sjeća se da bi optuženi GS tijekom inkriminiranog razdoblja na drugi način doprinosio za uzdržavanje kćeri, kao što to čini sada. Stoga, ne nalazeći dokazanom tvrdnju optuženika o tome da je na drugi način doprinosio za uzdržavanje svoje kćeri DS, to s pravom prvostupanjski sud ovu tvrdnju optuženika nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika i visini neplaćenog iznosa uzdržavanja, za koji je optuženi GS oštetio svoju kći.

8. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, prihvaćajući rezultate provedenog financijskog vještačenja, da je u razdoblju od 9. svibnja 2019. do 31. svibnja 2021. optuženi GS za uzdržavanje svoje kćeri DS uplatio 1.658,99 eura manje od iznosa kojeg je, prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Sisku od 19. travnja 2018. broj POb-15/2018, u tom razdoblju bio dužan uplatiti na ime svog doprinosa za uzdržavanje djeteta i da je stoga, budući da je bio radno sposoban, dijete DS oštetio za navedeni novčani iznos. Činjenica da je optuženik naknadno, izvan vremenskog razdoblja koje je inkriminirano u ovom postupku, povremeno uplaćivao povećane iznose uzdržavanja (što proizlazi i iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka koji je u tabelarnom prikazu izložio podatke o svim uplatama, pa i onim koje su izvršene naknadno) nije od značaja za utvrđenje iznosa za koji je dijete DS oštećena neplaćanjem uzdržavanja u iznosima i u rokovima koji su određeni ovršnom ispravom i to u razdoblju od 9. svibnja 2019. do 31. svibnja 2021., jer je u tom razdoblju optuženi GS za uzdržavanje platio 1.658,99 eura manje od iznosa kojeg je bio dužan uplatiti. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio iznos štete za koji je oštećena DS u razdoblju od 9. svibnja 2019. do 31. svibnja 2021. te osnovano, na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., naložio optuženiku da plaćanjem iznosa od 1.658,99 eura popravi štetu počinjenu kaznenim djelom.

8.1. Što se tiče naknadnih uplata doprinosa za uzdržavanja djeteta DS (koje su izvršene nakon inkriminiranog razdoblja, pa eventualno i nakon donošenja nepravomoćne presude koja se sada pobija žalbom), od kojih su neke uplate učinjene u iznosima većim od onih koji su određeni pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku od 19. travnja 2018. broj POb-15/2018, te uplate, odnosno iznosi koji premašuju mjesečni iznos uzdržavanja, uračunat će se u namirenje dugovanog iznosa iz inkriminiranog razdoblja.

8.2. Ujedno, na žalbene navode optuženog GS da je nezaposlen od početka 2025. i da ima zdravstvenih problema zbog kojih nije sposoban za rad, treba odgovoriti da je prvostupanjski sud imao na umu njegove životne okolnosti te je stoga, za izvršenje posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., odredio rok od deset mjeseci, u kojem roku je optuženik dužan namiriti preostali iznos duga na ime neplaćenih doprinosa za uzdržavanje djeteta u razdoblju od 9. svibnja 2019. do 31. svibnja 2021.

8.3. Slijedom svega izloženog, proizlazi da žalba optuženog GS, kojom suštinski presudu prvostupanjskog suda pobija zbog žalbene osnove iz članka 470. ZKP-a, nije osnovana.

9. S obzirom na to da, prema odredbi članka 478. ZKP-a, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni i posebnim obvezama, to je ovaj sud pobijanu presudu ispitao i u tom dijelu te pri tom našao da je prvostupanjski sud utvrdio i pravilno ocijenio okolnosti koje, prema odredbi članka 47. stavka 1. KZ/11., utječu na izbor vrste i mjere kazne.

9.1. Naime, prvostupanjski je sud olakotnom cijenio činjenicu da optuženi GS sada doprinosi za uzdržavanje svoje kćeri na način da redovito plaća za njezino uzdržavanje te ujedno sudjeluje u podmirivanju drugih troškova djeteta, a kako proizlazi iz iskaza svjedokinje ČS. Olakotnom je sud cijenio činjenicu korektnog držanja optuženika pred sudom, kao i činjenicu da dosad nije bio osuđivan za kaznena djela, koja okolnost upućuje na zaključak da je život optuženika bio usklađen sa zakonom, dok otegotne okolnosti nije našao. S obzirom na sve utvrđene olakotne okolnosti, a osobito s obzirom na činjenicu da optuženik sada doprinosi za uzdržavanje kćeri, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno je prvostupanjski sud optuženom GS izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz izricanje uvjetne osude iz članka 56. KZ/11. s rokom provjere od godine dana. Ocjena je i ovog drugostupanjskog vijeća da, s obzirom na značaj svih olakotnih okolnosti, okrivljeni GS i bez izvršenja izrečene kazne zatvora

9.2. Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. optuženim GS izrekao posebnu obvezu da u roku od deset mjeseci popravi štetu prouzročenu kaznenim djelom u iznosu od 1.658,99 eura, koji iznos odgovara visini štete prouzročene neurednim podmirenjem mjesečnih doprinosa za uzdržavanje djeteta DS tijekom inkriminiranog razdoblje te je pravilno upozorio optuženika, u skladu s odredbom članka 58. stavkom 5. ZKP-a, da mu u slučaju neispunjenja izrečene posebne obveze uvjetna osuda može biti opozvana. Što se tiče tvrdnje optuženika da je naknadno plaćao povećane iznose uzdržavanja i da je time djelomično podmirivao dug koji je nastao tijekom inkriminiranog razdoblja, treba odgovoriti da će eventualno naknadno podmirenje duga biti uzeto u obzir prilikom obračunavanja njegove obveze bude li pokrenut postupak opoziva sukladno članku 58. stavku 5. KZ/11.

10. Slijedom izloženog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženi GS pobija presudu prvostupanjskog suda i kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona na čije postojanje, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, u skladu s odredbom članka 482. ZKP-a, odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Varaždinu 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic