REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1765/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Zagreb, Mirogojska cesta 16, kojeg zastupa opunomoćenik Petar Kriste, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Palatinuš i partneri d.o.o., Zagreb, Nova ves 74, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, radi postupanja javnopravnog tijela, nakon održane javne rasprave, dana 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/21-02/246, URBROJ: 538-05-3-2-1/731-24-5 od 9. veljače 2024.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o prigovoru tužitelja, imajući pri tome u vidu pravno shvaćanje i primjedbe suda navedene u obrazloženju presude.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, povodom odluke o utvrđenim nepravilnostima (IRR03), KLASA: 910- 01/14-01/85, URBROJ: 358-04-21-3648 od 26. srpnja 2021.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je za odluku o nepravilnosti bilo potrebno da su ispunjeni kumulativni uvjeti i to da je nastupila povreda propisa o javnoj nabavi i da je time nastala šteta za proračun Europske unije. Ističe da tuženik nije obrazložio kako je povreda propisa o javnoj nabavi utjecala na štetu za proračun EU. Navodi da u odluci nije niti spomenuo moguću štetu. Stoga su povrijeđene odredbe ZUP-a jer odluka nije obrazložena pa je iz tog razloga nezakonita. Naknadno obrazlaganje u odgovoru na tužbu ne može nadomjestiti obrazloženje pobijane odluke. Nadalje, smatra da tuženik nije imao potrebna tehnička znanja da procjeni da odabrani ponuditelj odnosno uređaj ne odgovara Dokumentaciji za nadmetanje. Navodi da je u sličnoj situaciji ovaj Sud već tako zaključio (presuda poslovni broj: Us I-1684/24). Smatra da je tuženik povrijedio odredbe ZUP-a jer nije proveo vještačenje ili makar očevid (članak 58. i 65. ZUP-a). Također ističe da sukladno Smjernicama za određivanje financijskih ispravaka naznačuje se da postoji drugi razlog po kojima je tuženik mogao odrediti financijsku korekciju, a na koje se i sam tuženik djelomično pozivao u podnescima i u svojoj odluci, a za koje je predviđeno značajno manja financijska korekcija i mogućnost umanjenja iste.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav prigovora, tužbe, podneska i dva ročišta, svako u iznosu od 1.000,00 eura te ročišta za objavu presude u iznosu od 500,00 eura, ukupno 5.500,00 eura, uvećano za PDV.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome da su prekršene odredbe Zakona o javnoj nabavi time što je odabrana ponuda koja nije odgovarala tehničkim specifikacijama koje je tužitelj sam propisao. Navodi da se potencijalna šteta za proračun Europske unije ogleda u tome da bi se na poziv na nadmetanje moguće javio ponuditelj s manjom ponudom da je tehnička specifikacija bila drugačija. Navodi da se potencijalna šteta nije morala niti utvrđivati što pokazuje praksa Visokog upravnog suda (presuda poslovni broj: Usž-4513/2024). Ističe da je utvrđena ispravna stopa financijskog ispravka od 25 %, bez mogućnosti umanjenja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. U postupku koji je prethodno donošenju prvostupanjskog i osporavanog rješenja utvrđeno je da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je 28. svibnja 2018. sklopljen ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020., referentne oznake: KK.01.1.1.02.0004 i to u svrhu provedbe projekta ''Centar za sigurnost i kvalitetu hrane''. SAFU je nastavno provela postupak utvrđivanja nepravilnosti, kojom prilikom je utvrđeno da je tužitelj, odnosno Grad Zagreb u njegovo ime, proveo postupak javne nabave ''Opremanje Centra za sigurnost i kvalitetu'', u kojem postupku utvrđivanja nepravilnosti je utvrđeno da je tužitelj prihvatio ponudu koja nije u skladu s Dokumentacijom o nabavi i to u odnosu na nepravilnost koja se odnosi na Grupu 1., Troškovnik ''Ugradbeno instalacijska oprema Faza 1'', a koja nepravilnost se odnosi na propust u dokazivanju uvjeta tehničke i stručne sposobnosti zbog čega je utvrđeno postojanje nepravilnosti broj 16.

– Nepoštivanje propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta ili tehničkih specifikacija nakon otvaranja ponuda zbog koje dolazi do neispravnog odabira/ isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude, za koju je predviđena stopa financijskog ispravka od 25%, bez mogućnosti umanjenja te je tužitelju utvrđena financijska korekcija.

10. Javnopravna tijela su navedeno opravdala na način da je došlo do pogrešnog odabira odnosno do sklapanja ugovora o nabavi s ponuditeljem čija je ponuda trebala biti odbijena, a čime je prekršeno načelo transparentnosti te odredbe članka 290., 291. i 295. Zakona o javnoj nabavi, budući da je tužitelj bio obvezan poništiti postupak sukladno članku 298. Zakona o javnoj nabavi s obzirom da odbijanjem ponude odabranog ponuditelja ne bi preostalo valjanih ponuda.

11. Međutim, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano ne može ocijeniti zakonitim.

12. Naime, člankom 2. točkom 36. Uredbe (EU) 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje: Uredba (EU) 1303/2013) "nepravilnost" je definirana kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koja proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

13. Dakle, kršenje prava Unije predstavlja nepravilnost u smislu citirane odredbe Uredbe (EU) 1303/2013 samo ako šteti ili bi moglo naštetiti proračunu Unije tako da tereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

14. Uvažavajući stajalište Visokog upravnog Suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije da ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice te da povreda pravila postupka javne nabave predstavlja nepravilnost ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda, u konkretnom slučaju šteta, odnosno potencijalna šteta za proračun Unije nije obrazložena. Napominje se da odgovor na tužbu ne može nadomjestiti nedostatak obrazloženja osporavanog rješenja.

15. Slijedom navedenog, Sud ne može otkloniti prigovor tužitelja o povredi zakona na njegovu štetu.

16. Stoga će tuženik u ponovnom postupku donijeti novo, zakonito rješenje, koje će biti obrazloženo sukladno primjedbama Suda.

17. Valjalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I i II izreke presude.

18. Odluka o trošku u točki III izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe, ročišta 16. prosinca 2025. i 13. siječnja 2026., svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 3.750,00 eura, sukladno Tbr. 27. i 46. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25). Tužitelju nije priznat trošak prigovora jer to nije trošak upravnog spora, a niti trošak podneska, budući da mu je priznat trošak ročišta na kojem je mogao iznijeti sve navode iz podneska. Također mu nije priznat trošak ročišta za objavu jer na njega nema pravo u upravnom sporu.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II izreke presude žalba nije dopuštena (članak 127. Zakona o upravnim sporovima). Protiv točke III žalba je dozvoljena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Petar Kriste, e-komunikacijom

2. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, uz spis tuženika

3. U spis