REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-519/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja ANING USLUGE d.o.o., Zagreb, Zeleni trg 4, OIB 20649144807, kojeg zastupa punomoćnik Jaša Kraus, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Monument gradnja d.o.o., Zagreb, Kornatska ulica 28A, OIB 23291575592, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužitelja, s danom objave 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Valerije Pernar iz Zagreba, jedinstveni identifikator prijedloga: 265111-2024, sudski predmet: Ovrv-56860/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-790/2024, od 21. lipnja 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-250,00 EUR od 16. listopada 2023. do isplate,

-250,00 EUR od 16. studenog 2023. do isplate,

-250,00 EUR od 16. prosinca 2023. do isplate,

-250,00 EUR od 16. siječnja 2024. do isplate,

-250,00 EUR od 16. veljače 2024. do isplate,

-250,00 EUR od 16. ožujka 2024. do isplate,

-250,00 EUR od 16. travnja 2024. do isplate,

-250,00 EUR od 16. svibnja 2025. do isplate, po kamatnog stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 225,00 EUR, uvećanim za zatezne kamate koje teku od 21. lipnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 666,45 EUR, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj, podnio je 16. svibnja 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnoj bilježnici Valeriji Pernar iz Zagreba. Povodom tog prijedloga, javna bilježnica donijela je rješenje o ovrsi (jedinstveni identifikator prijedloga: 265111-2024, sudski predmet: Ovrv-56860/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-790/2024), od 21. lipnja 2024. Tim je rješenjem naloženo tuženiku, tada ovršeniku, da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a sada odgovoru na tužbu, tuženik je 11. listopada 2024. u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao o vjerodostojnost isprave.

3. Povodom tuženikova prigovora, Trgovački sud u Zagrebu donio je 6. lipnja 2025. rješenje poslovni broj Povrv-519/2025. Tim je rješenjem stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, odnosno ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka tužitelj je naveo da je u razdoblju od rujna 2023. do travnja 2024. godine za tuženika kontinuirano obavljao ugovorene knjigovodstvene usluge. Te su usluge, prema njegovim tvrdnjama, obuhvaćale vođenje poslovnih knjiga, obračune plaća te predaju poreznih i financijskih izvještaja putem sustava e- Porezna. Tužitelj je isticao da je za izvršene usluge ispostavljao mjesečne račune od 250 eura, od kojih je osam računa u ukupnoj vrijednosti od 2.000 eura ostalo neplaćeno. Tvrdio je da tuženik nikada ranije nije uputio prigovor na rad ili račune, već je to učinio tek paušalno u ovršnom postupku. Također, naglašavao je da je tuženik priznao poslovni odnos koristeći odbitak pretporeza za prvi sporni račun iz listopada 2023. godine.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvod otvorenih stavaka, račun br. 511-01-01 od 01.10.2023., račun br. 557-01-01 od 02.11.2023., račun br. 602-01-01 od 01.12.2023., račun br. 013-01-01 od 02.01.2024., račun br. 071-01-01 od 01.02.2024., račun br. 110-01-01 od 01.03.2024., račun br. 156-01-01 od 02.04.2024., račun br. 602-01-01 od 02.05.2024., bilancu za 2023., izlazne račune od rujna 2023. do travnja 2024. s potvrdom primitka, ulazne račune od rujna 2023. do travnja 2024. s potvrdom primitka, JOPPD obrasce od rujna 2023. do travnja 2024. s potvrdom primitka, PDV obrasce od rujna 2023. do travnja 2024. s potvrdom primitka, obračun plaće, obračunsku listu 2023, godišnje financijsko izvješće za 2023., očitovanje FINA-e od 3. studenog 2025., očitovanje Porezne uprave o ovlaštenoj osobi od 6. studenog 2025. i očitovanje Porezne uprave od 6. studenog 2025. o odbitku pretporeza te je saslušao zakonsku zastupnicu tužitelja GA.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je bilo plaćanje za izvršene knjigovodstvene usluge za razdoblje od rujna 2023. do travnja 2024. godine

8. Između stranaka je sporna osnovanost računa br. 511-01-01 od 01.10.2023., br. 557-01-01 od 02.11.2023., br. 602-01-01 od 01.12.2023., br. 013-01- 01 od 02.01.2024., br. 071-01-01 od 01.02.2024., br. 110-01-01 od 01.03.2024., br. 156-01-01 od 02.04.2024. te račun br. 602-01-01 od 02.05.2024. godine. Svaki od navedenih spornih računa glasio je na iznos od 250,00 EUR.

9. Tužitelj je ispostavio ukupno osam računa za obavljene knjigovodstvene usluge u razdoblju od rujna 2023. do travnja 2024. godine, pri čemu je svaki račun glasio na pojedinačni iznos od 250,00 EUR, što je činilo ukupno dospjelo dugovanje od 2.000,00 EUR. Prvi ispostavljeni račun bio je br. 511-01-01 od 01.10.2023. za usluge u rujnu, a slijedili su ga mjesečni računi br. 557-01-01, br. 602-01-01, br. 013- 01-01, br. 071-01-01, br. 110-01-01, br. 156-01-01 te zaključno račun br. 602-01-01 od 02.05.2024. za usluge obavljene u travnju . Iz sadržaja ovih računa proizlazilo je da je tužitelj kontinuirano obavljao ugovorenu činidbu vođenja poslovnih knjiga, što je uključivalo naknadu od 200,00 EUR uvećanu za 50,00 EUR PDV-a po svakom obračunskom razdoblju.

10. Iz dopisa Porezne uprave od 6. studenog 2025. proizlazi da je tuženik evidentirao samo prvi u nizu spornih računa, broj 511-01-01 od 01.10.2023. godine, u iznosu od 250,00 EUR te je za njega iskazao pretporez. S druge strane, preostalih sedam ispostavljenih računa tužitelja, koji su se odnosili na razdoblje od studenoga 2023. do svibnja 2024. godine i svaki glasio na iznos od 250,00 EUR, tuženik nije evidentirao u svojim ulaznim knjigama niti je po njima koristio pravo na odbitak pretporeza.

11. Odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

12. Kako je ovaj postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a iz dopisa Porezne uprave proizlazi da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza na tražbinu iz računa broj 511-01-01 od 01.10.2023. godine, u iznosu od 250,00 EUR, to se sukladno odredbi čl. 221.b. st. 1. ZPP-a smatra da ta tužiteljeva tražbina postoji.

13. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da tražbina ne postoji. Na temelju svih izvedenih dokaza tuženik nije dokazao suprotno presumpciji iz čl. 221.b ZPP-a, odnosno nije dokazao da tužiteljeva tražbina po računu broj 511-01-01 od 01.10.2023. godine, u iznosu od 250,00 EUR, ne postoji.

14. U odnosu na ostale račune br. 557-01-01, br. 602-01-01, br. 013-01-01, br. 071-01-01, br. 110-01-01, br. 156-01-01 i br. 602-01-01 sud je izveo ostale dokaze radi utvrđenja postojanja tražbina po tim računima.

15. Zakonska zastupnica tužitelja, GA, iskazala je da su stranke u kontinuiranom poslovnom odnosu od 2019. godine, temeljem kojeg je tužitelj obavljao kompletne knjigovodstvene poslove, uključujući obračune plaća i predaju poreznih izvještaja, za ugovoreni mjesečni paušal od 250,00 EUR. Navela je da je tuženik uredno podmirivao obveze sve do rujna 2023. godine, nakon čega je prestao s plaćanjem, no tužitelj je nastavio izvršavati sve radnje do travnja 2024. godine kako bi spriječio nastanak štete i prekršajnu odgovornost klijenta. Istaknula je da je upravo ona osobno, koristeći vlastite certifikate, putem sustava e-Porezna i e-Fina predavala svu propisanu dokumentaciju. Napomenula je da tuženik nikada nije prigovarao na kvalitetu usluge niti je osporio prvi sporni račun br. 511-01-01, koji je uredno proknjižio i za njega koristio odbitak pretporeza, čime je priznao postojanje poslovnog odnosa i u razdoblju na koje se odnose ostali neplaćeni računi.

15.1. Sud je u cijelosti drži vjerodostojnim i uvjerljivim iskaz zakonske zastupnice tužitelja jer je on bio ne samo u potpunom suglasju s materijalnim dokazima, već i iznimno logičan te životno uvjerljiv. Njezin navod da je tužitelj nastavio s predajom izvještaja usprkos neplaćanju kako bi zaštitio klijenta od prekršajne odgovornosti predstavlja logičan i profesionalno odgovoran pristup, dok je s druge strane ponašanje tuženika — koji je priznao prvi račun, a potom ignorirao ostale za istu kontinuiranu uslugu bez ijednog prigovora na rad — ocijenjeno kao nelogično i nevjerodostojno. Iskustvena uvjerljivost iskaza dodatno je potvrđena činjenicom da su svi navedeni poslovi doista bili vidljivi u sustavima Porezne uprave i Fine, što ne ostavlja prostor za sumnju u istinitost njezinih tvrdnji.

16. Na temelju iskaza zakonske zastupnice tužitelja i cjelokupne dostavljene dokumentacije, sud je utvrdio da je tužitelj u cijelosti i kontinuirano izvršavao ugovorene knjigovodstvene usluge za tuženika u spornom razdoblju, čime su računi br. 557-01- 01, br. 602-01-01, br. 013-01-01, br. 071-01-01, br. 110-01-01, br. 156-01-01 i br. 602- 01-01 dokazano utemeljeni na stvarno obavljenom radu. Ključan dokaz o izvršenju usluga proizlazi iz službenih potvrda Porezne uprave i Fine koje potvrđuju da je upravo direktorica tužitelja, GA, koristeći svoje certifikate, u ime tuženika predavala svu zakonski propisanu dokumentaciju upravo u mjesecima na koje se sporni računi odnose. Konkretno, uvidom u JOPPD obrasce utvrđeno je da je tužitelj vršio obračune plaća i doprinosa te ih slao u sustav e-Porezna za listopad 2023. godine (oznaka 23321), studeni 2023. (oznaka 23334), prosinac 2023. (oznake 23356 i 24031), siječanj 2024. (oznaka 24060), veljaču 2024. (oznaka 24093), ožujak 2024. (oznaka 24121) te travanj 2024. godine (oznaka 24152). Dodatno, tužitelj je u istom razdoblju za tuženika sastavljao i predavao mjesečne PDV obrasce, kao i Godišnji financijski izvještaj (GFI-POD) za 2023. i 2024. godinu, što je Fina izričito potvrdila. S obzirom na to da su ove radnje visoko specijalizirane i zahtijevaju stalan pristup poslovnim podacima tuženika, sud je zaključio da je tužitelj obavio sav posao opisan u računima, a činjenica da tuženik iste nije evidentirao u svojim knjigama niti za njih koristio odbitak pretporeza isključivo je propust ili namjera tuženika koja ne negira stvarno postojanje duga, pogotovo uzimajući u obzir potvrđenu punomoć tužitelja koja je bila na snazi tijekom cijelog spornog razdoblja.

17. Kako tuženik nije dokazao suprotno presumpciji iz čl. 221.b st. 1. ZPP-a, tužiteljeva tražbina postoji u odnosu na račun broj 511-01-01. U odnosu na ostale račune br. 557-01-01, br. 602-01-01, br. 013-01-01, br. 071-01-01, br. 110-01-01, br. 156-01-01 i br. 602-01-01, tužitelj je s uspjehom dokazao da tražbina postoji, a što proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza koji su prethodno obrazloženi u ovoj presudi.

18. Stoga je sud održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

19. Tuženik je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO i 183. st. 1. ZOO dužan platiti i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od dana dospijeća do isplate. Sud je utvrdio dospijeće tražbina iz računa u spisu iz kojih proizlazi da dospjele kako slijedi: račun broj 511-01-01 dospjela 15.10.2023., račun broj 557-01-01 dospjela 15.11.2023., račun br. 602-01-01 dospjela 15.12.2023., račun br. 013-01-01 dospjela 15.01.2024., račun br. 071-01-01 dospjela 15.02.2024., račun br. 110-01-01 dospjela 15.03.2024., račun br. 156-01-01 dospjela 15.04.2024. i račun br. 602-01-01 dospjela 15.05.2024.

20. Na dosuđeni iznos glavnice sud je dosudio stopu zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose među trgovcima, odnosno u visini od osam postotnih poena, kako je to i tužitelj zatražio svojim prijedlogom, a na temelju odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

21. Sud je dosudio i troškove ovršnog postupka u iznosu od 225,00 EUR i zateznu kamatu koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi, odnosno od 21. lipnja 2024. pa do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. OZ-a, i to po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, odnosno u visini od tri postotna poena, a kako je to tužitelj zatražio u svom prijedlogu, i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a. Sud je također odredio rok za izvršenje činidbe, i to osam dana, sukladno prijedlogu tužitelja i sukladno odredbi članka 448. stavka 2. ZPP-a.

22. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.000,00 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST).

23.1. Tužitelju, zastupanom po odvjetniku, priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav obrazloženog podneska od 10. lipnja 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT – 100 bodova), zastupanje na ročištu 28. listopada 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 100 bodova) i zastupanje na ročištu 3. prosinca 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 100 bodova). Zbroj bodova

– 3x100 – iznosi 300, a sud je taj broj pomnožio s vrijednošću boda od 2,00 EUR, čime je dobiven iznos troškova parničnog postupka u visini od 600 EUR. Navedeni iznos uvećan je za trošak sudske pristojbe na presudu od 66,45 EUR (Tar. br. 2.1. ST), tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 666,45 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Sutkinja:

Martina Barić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik

Filip Baburak