REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 163 P-1507/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniju Vedriću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Gulan Šimurina, odvjetnici u Zadru, radi raskida ugovora i brisanja zabilježbe, nakon održanog ročišta od dana 3. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao primatelja uzdržavanja i tuženika ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je sklopljen i potvrđen dana 13. studenog 2019. godine kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem: R2- 919/19, Ov-112/19.
II Nalaže se Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar, brisanje upisa zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog u Zadru 13. studenog 2019. godine, potvrđenog kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem: R2-919/19, Ov-112/19, sklopljenog između LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao primatelja uzdržavanja, uknjiženog za 2/3 dijela i ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davatelja uzdržavanja, a koja zabilježba je zaprimljena 18. studenog 2019. godine i upisana pod brojem Z-27465/2019 u zemljišnoknjižnom ulošku broj:
- 12432 k. o. [katastarska općina], na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], KUĆA I DVOR, površine 150 m2, k. č. br. [katastarska čestica], DVOR, površine 68 m2, i to 1. Suvlasnički dio; 1/3 dijela, i 2. Suvlasnički dio: 1/3 dijela,
- 11664 k. o. [katastarska općina], na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], MOCIRA- GROMAČA, površine 59 m2, i to 1. Suvlasnički dio; 1/3 dijela, i 2. Suvlasnički dio: 1/3 dijela, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 5.181,46 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. ZOO-a, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od dana 16. lipnja 2023. navodi kako je on otac tuženika te da su dana 13. studenog 2019. godine sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se tuženik obvezao doživotno uzdržavati tužitelja, i to na način da ga njeguje do smrti, a osobito: - da mu osigura sve potrebne stvari i sredstva za život, - da mu pomaže oko održavanja osobne higijene, - da mu osigura propisane lijekove i liječničku pomoć, odjeću obuću, hranu, - da mu pomaže pri fizičkom kretanju, da ga odvozi i dovozi gdje je potrebno i dr. Zauzvrat je tuženik po smrti tužitelja trebao steći pravo vlasništva nekretnina upisanih uz k. o. [katastarska općina], u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor, površine 150 m2, k. č. br. [katastarska čestica], dvor, površine 68 m2, i to 1. Suvlasnički dio; 1/3 dijela, i 2. Suvlasnički dio: 1/3 dijela, 11664 k. o. [katastarska općina], na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], mocira- gromača, površine 59 m2, i to 1. Suvlasnički dio; 1/3 dijela, i 2. Suvlasnički dio: 1/3 dijela. U zemljišnim knjigama je pod poslovnim brojem Z-27465/2019 izvršena i zabilježba postojanja Ugovora. Kako je tuženik u trenutku sklapanja Ugovora živio u [adresa], to je tužitelju obećao i kako će se preseliti u [adresa] radi mogućnosti ispunjenja ugovornih obveza. Međutim, odmah po sklapanju Ugovora, ponašanje tuženika se u potpunosti promijenilo prema tužitelju. Isti je nastavio živjeti u [adresa], te od dana sklapanja Ugovora do podnošenja ove tužbe nije ispunjavao niti jednu od preuzetih ugovornih obveza, unatoč višestrukim pozivima i molbama tužitelja da to čini. Štoviše, tuženik bi samo došao u posjetu tužitelju u ljetnim mjesecima na ljetovanje sa svojom obitelji, te bi za to vrijeme tu boravio isključivo o trošku tužitelja. Dakle, potpuno apsurdna situacija u kojoj je ustvari tužitelj skrbio o tuženiku. Potaknut naprijed navedenim tužitelj je otvoreno pitao tuženika zbog čega je onda pristao na sklapanje Ugovora, na što je tuženik odgovorio da je to isključivo iz razloga da „ne bi imao problema prilikom nasljeđivanja tih nekretnina sa svojim sestrama.“ Drugim riječima, tuženik nikada nije niti imao stvarnu volju ispunjavati ugovorne obveze, već mu je isključivi cilj bio sklapanjem ugovora isključiti ostale zakonske nasljednike iz nasljeđivanja. Zgrožen takvim ponašanjem tuženika, svog jedinog sina, tužitelj ga je pozvao da pristupi sklapanju sporazumnog raskida Ugovora radi smanjenja troškova (imajući u vidu da isti ima mirovinu cca 500,00 eura), međutim isti je i to odbio, zbog čega je tužitelj prisiljen ustati s ovom tužbom. U podnesku od 16. listopada 2023. je naveo da je zaista tuženik slao tužitelju po vozačima dijelove za automobil, ali da je te dijelove tužitelj i platio međutim da nije točno da mu je tuženik slao novac po vozačima, a kako je tuženik naveo. Tužitelj da pati od stenoze spinalnog kanala, izrazito teškog i opasnog zdravstvenog stanja kojega posljedica može biti i invalidnost, a da je tužitelj krajem 2019. bio na fizikalnoj terapiji, u 2020. je bio na operaciji te potom u bolnici na rehabilitaciji dok ga tuženik nije niti nazvao, a kamoli posjetio. Tužitelju da je odmah po sklapanju Ugovora bila potrebna njega i pomoć, kao i da je kasnije upoznao ŽE, koja čini sve ono na što se tuženik obvezao, a nije učinio.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Neistiniti da su svi navode iz tužbe. Istina je da je tuženik uzdržavao tužitelja na sve načine na koje je to tužitelju bilo potrebno. Naime, tuženik je sin tužitelja, njegovo prvo dijete, rođen **.**.1980., u vezi tužitelja i tuženikove majke. Tužitelj dugo nije mario za tuženika kao svoje dijete, te je upravo tuženik 2011. godine uspostavio odnos sa tužiteljem, obzirom da mu je čitavog života nedostajao otac, te kako bi njegova djeca imala djeda i normalne obiteljske odnose. Od tada, pa do podnošenja tužbe odnosi između stranaka bili su odlični, a tuženik je u svemu pomagao tužitelju i o njemu skrbio, kako je to i navedeno u članku I. Ugovora, što je tužitelj svojim potpisom na ugovoru i njegovom solemnizacijom potvrdio i priznao. 1983. godine tužitelj se oženio sa DE i sa njom je dobio dvije kćeri. U njihovom braku sagrađena je obiteljska kuća, koju je nakon razvoda toga braka tužitelj prenio u vlasništvo svojoj bivšoj supruzi kako bi ostala njihovim kćerima. U njegovom vlasništvu ostala je obiteljska kuća koju su nasljeđivanjem dobili tužitelj i njegov brat i u kojoj tužitelj danas živi i u posjedu je cijele nekretnine. Sve naprijed navedeno opisano je u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju. U vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju tužitelj je živio sa UE, kako je to i navedeno u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, pa sve do 2021. godine, kada su se razišli. U prosincu 2021. kod tuženika je došla živjeti nova žena – ŽE, sa kojom se vjenčao 22. rujna 2022., te tuženik pretpostavlja da je novi odnos u koji je tužitelj ušao sa novom ženom razlog iznenadne i ničim izazvane promjene u ponašanju tužitelja do koje promjene je došlo tek u vrijeme podnošenja tužbe sudu. Već godinama tuženik i tužitelj komuniciraju gotovo svakodnevno, tuženik je tužitelju slao iz [adresa] po svojim kolegama i vozačima sve što mu je bilo potrebno i što je tužitelj tražio, kako u stvarima, tako i u novcu. Na traženje tužitelja tuženik je u potpunosti uredio kat kuće, kako bi tužitelj taj kat kuće mogao iznajmljivati i ostvarivati dodatan mjesečni prihod. Naime, na katu kuće nalazile su se tri sobe i kupatilo sa wc-om, prostor je bio neuređen i opremljen najnužnijim sadržajem i tužitelj je takav prostor iznajmljivao radnicima i time ostvarivao dodatan prihod. Međutim, kako takvom vrstom iznajmljivanja nije bio zadovoljan, tužitelj je ocijenio da bi bilo bolje i da bi mogao ostvariti veću zaradu kada bi kat kuće bio prenamijenjen u poseban stan i kada bi ga mogao dati u najam nekoj obitelji, koja bi prostor koristila na prikladniji način, nego li je povremen smještaj radnika. Na traženje tužitelja, tuženik je uložio svoja novčana sredstva u potpunu adaptaciju kata kuće. Tuženik tužitelja nikada nije pitao za koji novčani iznos iznajmljuje taj kat kuće, niti mu je tužitelj to ikada rekao, ali tuženik pretpostavlja da to nije manje od 300,00 EUR-a mjesečno. Sva ulaganja koja je tuženik izvršio, izvršio je na traženje tužitelja, kako bi tužitelj imao dodatna sredstva za uzdržavanje. Tužitelj je rođen 1957. godine i čovjek je u dobi od 66 godina. Tužitelj nije nemoćni starac kojeg je potrebno odijevati, hraniti, njegovati, pomagati mu u održavanju osobne higijene, pomagati mu u kretanju i sl., obzirom da je relativno dobrog zdravlja, a što se vidi i iz činjenice da se prije godinu dana ponovno oženio sa ženom bitno mlađom od njega. Da je bilo potrebe za obavljanjem naprijed navedenog, tuženik bi ispunio i te svoje obveze, ali on nije mogao obavljati radnje za kojima nije bilo potrebe obzirom da ih je tužitelj mogao i želio obavljati sam. Pretpostavka je da bi vremenom i starenjem tužitelja došla potreba i za time, pa bi tužitelj kada bi se takva potreba pojavila, to i ispunio. Međutim, sve ono što je trebao ispunjavati, tuženik je ispunjavao. Redovito se raspitivao o potrebama tužitelja, dolazio mu u posjete, kada god je bilo za time potrebe tuženik bi sjeo u automobil i došao u [adresa], kupovao je i slao svome ocu sve što bi ovaj od njega zatražio, dostavljao mu sve potrepštine i financijski ga pomagao. Provodio je sa njim sve blagdane i svaki tužiteljev rođendan, te općenito ispunjavao sve zahtjeve tužitelja kako je to u ugovoru navedeno. Tužitelj je potpuno svjesno zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj i tuženik otišli su kod odvjetnice, dali sve podatke koji su navedeni u Ugovoru o doživotnim uzdržavanju, na temelju kojih je ugovor i sastavljen. Potom su otišli taj ugovor ovjeriti, a tužitelj je u potpunosti upoznat sa značenjem i svim pravnim posljedicama tog ugovora, koji je potvrđen u svim njegovim odredbama. Time je tužitelj potvrdio istinitost svih navoda iz toga ugovora. Upravo je želja tužitelja bila da nekretnina pripadne u vlasništvo tuženiku, zbog njegovih osobnih razloga, a tuženik pretpostavlja da se htio odužiti zbog činjenice da nikada tuženiku kao djetetu nije platio uzdržavanje niti na bilo koji način o njemu brinuo. Radi toga je tužitelj sam najprije sačinio vlastoručnu oporuku koju je osobno pohranio na sudu pod posl. br. R2-1685/17 Pi-152/17. Nakon što je to učinio o tome je obavijestio tuženika i predao mu primjerak zapisnika i potvrde, kako bi tuženik znao za oporuku. Naknadno se tužitelj predomislio i odlučio na zaključenje Ugovora o doživotnim uzdržavanju, na što je tuženik pristao. U lipnju 2023. godine tužitelj je nazvao tuženika i rekao mu da želi raskinuti ugovor i da će to riješiti putem odvjetnika, bez ikakvog dodatnog obrazloženja. To je bio zadnji razgovor tuženika i tužitelja, obzirom da se tužitelj tuženiku prestao javljati na telefonske pozive i samoinicijativno je prekinuo sa njim svaku komunikaciju.
3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid i pročitao zk izvadak za nekretnine koje su u suvlasništvu tužitelja sa zabilježbom predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju (l.s. 6-9), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (l.s. 10-13), potvrde (l.s. 14 i 22), Zapisnik iz postupka R2-1685/17 (l.s. 23), medicinsku dokumentaciju na ime tužitelja (l.s. 30- 39, 71-73, 124-125), punomoć (l.s. 40-41), Ugovor o darovanju (l.s. 45-55, 93-108), fotografije (l.s. 56-70, 77-92, 129-141), račune (l.s. 111-117), te su saslušane stranke (l.s. 160-163) i svjedoci UE, HE, LEZ, CE, OE (l.s. 164—169 i 174-17
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelja kao primatelja uzdržavanja za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja obveza iz Ugovora od strane davatelja uzdržavnja i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kako je to bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. Na temelju dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari, utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je dana 13. studenog 2019. zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju (l.s.10- 13, dalje Ugovor) između LE, tužitelja, kao primatelja uzdržavanja i ĆE, tuženika, kao davatelja uzdržavanja, te je u čl. 1. navedeno da Ugovorne strane razumiju i svjesne su o čemu i zbog čega sklapaju ugovor o doživotnom uzdržavanju i kakva on prava i odnose nosi i suglasni su na sklapanje istog, primatelj uzdržavanja navodi kako ovdje davatelj uzdržavanja već skrbi o njemu, pomaže mu svakodnevno već od listopada 2018., na način da pomaže u kupovanju namirnica, odvođenju doktoru na bilo kakve pretrage, financijski pomaže i šalje mu novac, često ga posjećuje, druži se s njime, ispunjava svu potrebnu pomoć koju od njega traži ali da sada stavljaju prava i obveze u pisanu formu te ponavlja da postoji svijest i volja da prenese, nakon smrti primatelja uzdržavanja, u vlasništvo nekretnine opisane u članku II. Ugovora na davatelja uzdržavanja, a zauzvrat da će davatelj uzdržavanja i dalje nastaviti brinuti o njemu na gore opisani način kako i sada čini i kako je do sada činio, brinuti se o njegovom zdravlju i svakodnevnim potrebama, sve do njegove smrti. Primatelj uzdržavanja ističe da je jako zadovoljan njegovom brigom o njemu. Uočava se kako je primatelj uzdržavanja dobrog psihičkog stanja, i to zna što želi ovim ugovorom, koja prava i obveze on nosi. Utvrđeno je kako ugovorne strane znaju i mogu čitati i pisati,
- da je u čl. 5. Ugovora navedeno da na temelju ovog ugovora, davatelj uzdržavanja prihvaća obveze iz ugovora kako slijedi:
Uzdržavati dalje, njegovati primatelja uzdržavanja do smrti, prema njegovim potrebama i u dobroj vjeri, a naročito kada bude potrebno: osigurati prema traženju primatelja uzdržavanja sve potrebne stvari i sredstva za život; pomagati oko održavanja osobne higijene; osigurati propisane lijekove i liječniku pomoć, snositi sve troškove liječnika i lijekova uključivo i bolničke troškove; ako to bude potrebno osigurati o svom trošku drugu osobu koja će uskočiti u ispunjavanju obveze uzdržavanja u slučaju kraće odsutnosti ili bolesti; osigurati odjeću, obuću, hranu primjerenu njihovim životnim potrebama i dobi; pomagati pri fizičkom kretanju primatelja uzdržavanja, odvesti i dovesti gdje je potrebno; nakon smrti sahraniti ga o svom trošku u skladu sa mjesnim, vjerskim ili nacionalnim običajima,
- da je tužitelj u predmetu ovoga suda R2-1685/17 dana 12. srpnja 2017. deponirao Oporuku, koja je položena pod brojem Pi-152/17, a kojom je tuženiku ostavio svoje nekretnine,
- da je temeljem medicinske dokumentacije u spisu (l.s. 30-39, 71-73, 124-125) utvrđeno da je tužitelj od 30. listopada do 3. prosinca 2019. 20 (dvadeset) puta odlazio na fizikalnu terapiju, da je od 2. veljače 2020. do 8. veljače 2020. bio hospitaliziran u Općoj bolnici Zadar zbog operativnog zahvata na kralježnici te da je otpušten na kućnu njegu uz preporuku strogog mirovanja i izbjegavanja fizičkog napora uz previjanja svaka 3 dana od strane liječnika (l.s.32), te da je 12. veljače i 25. veljače 2020. odlazio na kontrole kod liječnika,
- da je tužitelj od 19. svibnja 2020. do 7. lipnja 2020. bio na stacionarnom rehabilitacijskom liječenju poradi stanja po operativno zbrinutoj stenozi spiralnog kanala (l.s.36), u Specijalnoj bolnici Biokovka za medicinsku rehabilitaciju,
- da je tužitelj zbog bolova dana 14. listopada 2023. primljen na Zavod za hitnu medicinsku pomoć. a zbog bolova nakon operacije kralježnice (l.s.71),
- da je dana 23. listopada 2023. tužitelju od strane Liječničkog povjerenstva odobreno bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom zbog bolova u lijevoj nozi (l.s.125),
- da je tužitelj kao darovatelj sa tuženikom kao daroprimcem zaključio „Ugovor o poklonu nepokretnosti“ – Ugovor o darovanju nekretnina u Bosni i Hercegovini dana 16. prosinca 2020.,
- da je tužitelj priložio u spis fotografije kojima dokazuje radove koje je izveo na kući u [adresa], u suvlasništvu tužitelja (l.s.56-70), a naveo je da je tuženik od radova samo uložio novčana sredstva za izradu i opremu kuhinje, dok je tuženik naveo da je on izveo radove oko postavljanja nove el. i vodovodne instalacije, pregrađivanje prostorija, uređenje i opremanje kuhinje te izmještanje unutarnjeg stepeništa i postavljanje vanjskog.
7. Saslušana kao svjedokinja PE, kćer tužitelja je navela da o njezinom ocu nitko nije brinuo u periodu prije i poslije 2019., da je tuženik samo nekoliko puta dolazio kod oca. Ona sa ocem nije bila u dobrim odnosima od 2017. do 2024., otkada se razveo od njezine majke i u tom periodu nije odlazila kod njega kući ali ga je ipak po pozivu vodila par puta u bolnicu. Tuženika je viđala samo nekoliko puta godišnje da dolazi kod tužitelja, a ineče živi na udaljenosti od 50 metara od oca. Misli da njezin otac u vrijeme potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio pri zdravoj svijesti te da je sve bilo u redu dok se tuženik nije pojavio u Hrvatskoj kao i da joj nije poznato da bi tuženik ikada njezinog oca odvezao kod liječnika ili u posjetu u bolnicu. Otac da joj je do mirovine bio jako aktivan i radio 2 posla.
7.1. Supruga tužitelja, LEZ je u svome iskazu navela da je tužitelja upoznala za Božić 2021., u ožujku 2022. se doselila kod njega u kuću i za njega se udala rujnu 2022. Kada je došla kod njega za Božić s njom je došao i njegov sin ĆE, ona je kod tužitelja provela 7 dana, a ĆE je ranije otišao. U to vrijeme je LE kupovao sve što je bilo potrebno, a nakon što se za njega udala, nije primijetila da je ĆE na bilo koji način uzdržavao svoga oca. ĆE bi došao kod oca u [adresa] samo ljeti i to sa svojom obitelji te bi ostao po 10-15 dana i nije vidjela da bi tuženik ostavljao novac ili kupovao hranu za oca. Kada bi LE bio bolestan, njegova kćer CE bi ga vozila kod doktora, dok je tuženik živio u [adresa]. Nije ulazila u obiteljske odnose i nije razgovarala s LE iz kojeg razloga sin jednostavno nije brinuo o svom ocu, dok je LE čak zvao nevjestu tj. suprugu od sina da se vide jedne prigode u [adresa] ali mu se nije javila. Otprilike je tuženik kod svoga oca bio u 3 godine, od 2022. do 2024. po 10 dana i taj Božić kada su zajedno došli kod njega. Tuženik da je otprilike svakih 20ak dana zvao svog oca, a da ona to zna jer bi joj tužitelj tako rekao, a zadnji godinu dana da nisu u kontaktu i uopće se ne čuju. Misli da je CE vozila tužitelja prošle godine kod liječnika jer da svako malo završi u bolnici.
7.2. Ovaj sud je saslušao kao svjedokinju i suprugu tuženika ME, koja je navela da je posljednji puta u kući tužitelja bila od 2. do 5. siječnja 2023., prije toga su kod njega ona i suprug odlazili nekoliko puta godišnje, ona oko 3 puta godišnje, a suprug oko 4-5 godišnje, obično ljeti, za Uskrs i oko Božića. U to vrijeme kada bi bili kod oca, ĆE mu je znao pomagati na sve načine, cijepao je drva, farbao kuću, kosio, sređivao okućnicu, skupa su čistili, skupa su kupovali hranu, međutim, kada bi oni bili u [adresa] gdje inače žive nisu slali tužitelju nikakve novce. Međutim, znali su mu ostaviti od 150-200 EUR-a prije nego su išli u [adresa]. Kada je tužitelj bio bolestan i u bolnici, nisu mogli doći u Hrvatsku jer je u to vrijeme bila korona dok se LE sa svojim ocem znao čuti svaka 2-3 dana. LE da je bio u vrijeme kada su se viđali dobrog zdravstvenog stanja, dolazio je u [adresa] i vozio do tamo, a zadnji put ga je srela u travnju 2023. na krizmi u Zagrebu. Tada da je bio normalan. Misli da se LE operirao negdje 2019.-2020. i da je nakon operacije bio na rehabilitaciji 3 tjedna. Nikada nisu razgovarali s tužiteljem na način da će se oni preseliti u Hrvatsku već da su razgovarali da ako bude nemoćan da mogu razgovarati o tome. Sve što bi tužitelj poželio, ĆE mu je učinio, slali su mu razne stvari, dijelove za auto, gume, suđe, međutim ono što je ĆE odbio napraviti je dignuti kredit za podizanje kata na kući, a ĆE to nije napravio jer kuća nije vlasništvo njegova oca dok je njezin suprug izveo dio radova na kući, a sve su to radili da bi pomogli LE da ima dodatne prihode od najma stana.
7.3. Svjedokinja UE je u svome iskazu navela da sa tužiteljem živjela u izvanbračnoj zajednici od 2018. do 13. lipnja 2020., da je ĆE u tom periodu dolazio često, obično u ljeto, možda 2-3 put godišnje i tada bi ostao po 10ak dana, kao i da se u tom periodu ĆE sa svojim ocem čuo svakih 2-3 dana kada bi bio u [adresa], a češće da su ona i LE odlazili u [adresa] ĆE u posjetu. U to vrijeme dok je ona bila sa LE, ĆE mu nije slao nikakve novce i nije kupovao hranu za njega jer za tim nije bilo potrebe međutim, nakon što bi odlazio iz Hrvatske uvijek bi ostavio nešto novca, otprilike po 500,00 kuna, a LE je uvijek govorio da nema potrebe da ostavlja novce, jer da on ima malu djecu i da ne mora to raditi. Ona da je tada živjela s LE i uvijek ga je vozila kod liječnika ako je bilo potrebe te da je ona radila, a LE je imao mirovinu pa nije bilo potrebe za nikakvu pomoći. U vrijeme dok je živjela s LE njegov odnos sa sinom da je bio izvanredan. Nakon operacije da je LE nosio štaku, znao je povremeno i raditi, postavljati zavjese. U njezino vrijeme da nije bilo potrebe da poziva ĆE da ga vozi negdje jer da ga je ona vozila, odnosno nikada nije tražio ĆE nešto, a da je on odbio jer je ona obavljala sve potrebne poslove. Zna da je ĆE slao dijelove za auto te da je ona bila nazočna kada je zaključio s ĆE ugovor o doživotnom uzdržavanju. Podatke za sastavljanje ugovora su davali njih dva, tužitelj i tuženik i unutra da je sve ono što su oni govorili. U odnosu na toč. 1. ugovora u dijelu gdje se spominje 2018. navodi da ne može reći da je to tako bilo, a da su njih dvojica suglasno dogovorili što da piše u ugovoru. ĆE da je, a kada bi došao iz [adresa] donosio svega i svačega, čevapa, loze, rakije i svega, stolice nove, tapecirane, usisavač, sitnica, deka, čaše i slično.
7.4. Saslušana je i svjedokinja OE, koja živi u kući koja je spojena sa kućom tužitelja (dvojna kuća) te je navela da nema nikakvih saznanja o tome da bi nazočan tuženik, a kojega je sada prvi puta vidjela, vodio brigu o LE. LE da joj je samo jednom rekao da je sklopio ugovor sa svojim sinom ali da nema saznanja o tome je li istome u posljednjih 5-6 godina bila potrebna briga treće osobe.
8. Tužitelj LE je naveo da niti jednu iz odredbi ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženik nije izvršio. Nakon što mu je pročitan čl. 5. zaključenog ugovora navodi da je njegov sin njemu samo kupio jedne traperice, a ništa od ugovorenog od trenutka sklapanja ugovora do današnjeg dana da nije izvršio. On da je bio motiviran zaključiti ugovor sa sinom iz razloga što je njegov sin, koji prebiva u [adresa] obećao da će se preseliti u [adresa] i na taj način brinuti o njemu. Unatoč obećanju, njegov sin da se nikada nije preselio u [adresa] te da od 2019. živi do današnjeg dana u BiH. U [adresa] da dođe jedanput do dvaput godišnje i da tada bude u njegovoj kući ili u prizemlju ili na katu. On osobno da živi u prizemlju kuće, a ponekad da njegov sin dođe i bude u prizemlju kuće i to u konobi koja se nalazi pokraj dijela u kojem on živi. Jedino što je njegov sin financirao u kući u kojoj on živi u [adresa] je za izradu kuhinje i za to da je potrošio 1.000,00 EUR-a, sve ostale radove on da je sam financirao. On nikada nije tražio od sina da mu da neke novce ili da mu nešto kupi ili nešto napravi, a da nije točno ono što je sin rekao, da je on njemu slao iz BiH po prijateljima novce i neke druge stvari. Na upit iz kojeg razloga se nakon gotovo 5 godina odlučio raskinuti ovaj ugovor, tužitelj navodi da mu je sin obećavao cijelo vrijeme da će se brinuti o njemu, a da se sin o njemu nije nikada ništa brinuo. Nakon što mu je pročitan čl. 1. ugovora o darovanju navodi da nije točno što mu je pročitano i da nije točno da se njegov sin o njemu brinuo od listopada 2018. kao i da ne zna zašto je on to potpisao. Da je u 2017. sastavio oporuku i odredio da nakon njegove smrti njegovom sinu pripada donja etaža jer je rekao da će brinuti o njemu i pokopati ga i napraviti spomenik. Nakon toga da je sin tražio od njega da mu da cijelu kuću obzirom da on ima još dvije kćeri pa je htio da cijela kuća ostane njemu, obzirom da kćeri od majke imaju kuću na Bokanjcu. On da je sinu darovao nekretnine i u BiH to je bilo iza majkine smrti. Da on nije rekao odvjetnici da njegov sin skrbi o njemu od 2018., a da mu je odvjetnica prije potpisivanja ugovora pročitala ugovor i koliko se on sjeća pročitala je da će sin o njemu brinuti do kraja života. U periodu od 2018. do 2020. da je s njime u kući živjela ČE, onda da je godinu dana bio sam, potom je našao novu ženu s kojom sada živi i koja mu pomaže i kuha, kupa ga. Navodi da je imao operaciju 2020. i da mu sin tada nije ništa pomogao, a tada da je bila korona krenula. Nije mu dolazio u posjetu niti kada je bio u toplicama a niti kada je bio u bolnici zadnji puta u Varaždinu. On da je do veljače 2024. mogao voziti automobile, a sada samo do 50 km. Kada bi nazvao sin, a kada je bio u bolnici isti bi mu znao reći da zašto njega nije nazvao da ga odveze, a on da je tada bio u BiH. Sa sinom da je prekinuo komunikaciju iz razloga što je posumnjao da ga sin želi otrovati da bi prodao kuću, a sve iz razloga što je jednoga dana nakon što je pojeo, povraćao i imao proljev.
8.1. Saslušan kao stranka ĆE je naveo da je za svoga oca napravio sve što je on od njega tražio, kako prije tako i nakon sklapanja ugovora. Godišnje da je bio 5-6 puta, a inače da prebiva u [adresa]. Jedina stvar koju je odbio napraviti na zahtjev oca je kada je tražio da pokrivaju kuću i naprave kat, iz razloga što je on suvlasnik te kuće za 2/3 dijela. Htio je da sačekaju da bude vlasnik cijele kuće da bi onda gradili. Ocu je ostavljao novac ali bi ih on uvijek odbijao primiti te ga je čak znao sakrivati i javio bi mu kada bi se vratio u BiH gdje je novac pa da on tada uzme. Nije mu jasno što se dogodilo između njega i oca, imali su fer i korektan odnosa, a misli da je do problema došlo kada se oženio sa sadašnjom ženom. Za oca da je farbao, cijepao drva, čuo se telefonski često i njegovom tadašnjoj suprugom, to da je bilo svako 2-3 dana, stalno je bio u kontaktu i znao što se dešava, a svaki njegov rođendan njegov otac da je gledao da dođe i da zajedno proslave, za Božić je dolazio kao i da je uglavnom radio sve što je otac od njega tražio. Od njega nije nikad tražio da ga vozi doktoru jer je imao vanbračnu suprugu koja mu je tad uskakala, a i sam je vozio. Na kući u kojoj živi njegov otac je pomagao u izvođenju svih građevinskih radova kako je otac tražio, a sve iz razloga da bi otac mogao povećati iznos najamnine. Zna da je otac oporukom radio njemu u korist te je on i inicirao sklapanje ugovora o uzdržavanju. On da sa polusestrama slabo komunicira kao i da je otac u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bio vrlo dobrog stanja pa ne zna iz kojeg razloga je u čl. 5 stavljena alineja 6. Navodi i da se ocu zdravstveno stanje pogoršalo nakon 2 operacije kičme, negdje oko 2021. i on da se nudio ocu pomoći na bilo koji način, da je zatražio da bi došao u [adresa] živjeti, ali da otac nije ništa od njega tražio, govorio je da je sve dobro, da ne treba ništa.
9. Odredbom čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
9.1. Nadalje, odredbom čl. 583. ZOO je propisano da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. Prema st. 3. istoga članka propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
9.2. Ako uzdržavanoj osobi nije bilo potrebno pružanje i ispunjenje svih onih obveza navedenih u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, to davatelj uzdržavanja nije bio u obvezi za to vrijeme kada je uzdržavana osoba dio svojih potreba sama ispunjavala ili je to činila treća osoba, posebno zahtijevati da ispunjava obveze iz ugovora za koje nije bilo potrebe.
9.3. Osnovna pretpostavka za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja ugovornih obveza je da ugovorna strana ne ispunjava svoje obveze, te da svjesno izbjegava vršenje obveza preuzetih ugovorom u namjeri da se tih obveza oslobodi. Raskid ugovora zbog neizvršavanja obveza preuzetih ugovorom ne može tražiti ona strana koja je sama kriva za neizvršavanje ugovornih obveza. Nadalje, izvršavanje obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju vezano je za potrebe i traženja uzdržavane osobe. Ukoliko uzdržavanoj osobi nije potrebno pružanje i izvršavanje svih onih obveza koje su navedene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju u tom slučaju neizvršavanje tih obveza od strane davatelja uzdržavanja niti ne može predstavljati razlog za raskid ugovora, jer tek u slučaju da uzdržavana osoba ima potrebu za pružanjem uzdržavanja na način kako je ono ugovoreno ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a davatelj uzdržavanja odbija i izbjegava izvršavanje preuzetih obveza, nastaje raskidni razlog zbog neispunjenja obveza preuzetih ugovorom. Dakle, za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju nužno je svjesno izbjegavanje ispunjenja ugovornih obveza od davatelja uzdržavanja. Ukoliko primatelj uzdržavanja odbija primiti uzdržavanje ili svjesno izazove konflikt ili poremećaj odnosa kako bi onemogućio davatelja uzdržavanja u davanju uzdržavanja, a sve samo zato što se predomislio u pogledu ugovora bez ikakvih opravdanih razloga, tada nisu ostvarene zakonske pretpostavke za raskid ugovora.
10. Stoga je u ovome postupku valjalo utvrditi je li tuženik izvršavao obveze preuzete Ugovorom ili je svjesno izbjegavao izvršavati preuzete obveze i je li tužitelju bilo potrebno da tuženik izvršava preuzete obveze i je li tužitelj odbijao primati uzdržavanje.
10.1. Tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno, a temeljem iskaza tužitelja i svjedokinja ĆEZ i UE da je tužitelj sadašnju suprugu ĆEZ upoznao za Božić 2021., u ožujku 2022. da su započeli zajednički život, a da je prije nje živio sa UE u izvanbračnoj zajednici od 2018. do 13. lipnja 2020. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj od 13. lipnja 2020. do ožujka 2022. živio sam.
10.2. Nije sporno, a kako ovaj sud zaključuje iz iskaza saslušanih svjedokinja, da su iste u vrijeme dok su živjele sa tužiteljem (LEZ i dalje živi sa tužitelje) brinule o njemu, kuhale mu i vodile računa o njegovom zdravlju pa stoga ovaj sud zaključuje da u navedenom periodu tužitelj nije imao posebnu potrebu da tuženik brine o njemu jer su navedene svjedokinje u bitnome izvršavale dio obveza koje je tuženik preuzeo, a u vrijeme dok je živio sa UE, ona ga je vozilo kod doktora, dok ga sada, kada postoji potreba kod doktora vozi kćer PE. Navedeno slijedi iz iskaza svjedokinja NE i ĆEZ, kojima ovaj sud vjeruje, a niti tuženik ne tvrdi drugačije.
10.3. Međutim, činjanica je da tuženik nije nikada živio u [adresa] odnosno da od zaključenja Ugovora do danas živi u [adresa] te da je tužitelj u periodu od 13. lipnja 2020. do ožujka 2022. živio sam, kao i da tuženik nije bio kod tužitelja od 5. siječnja 2023., a kako je u svome iskazu navela supruga tuženika ME te da tužitelj i tuženik od lipnja 2023. ne komuniciraju, a kako je naveo tuženik.
10.4. Kako proizlazi iz medicinske dokumentacije u spisu, tužitelj je zbog zdravstvenih problema vezanih za kraježnicu od 30. listopada do 3. prosinca 2019. 20 (dvadeset) puta odlazio na fizikalnu terapiju, da bi od 2. veljače 2020. do 8. veljače 2020. bio hospitaliziran u Općoj bolnici Zadar zbog operativnog zahvata na kralježnici, otpušten je na kućnu njegu uz preporuku strogog mirovanja odlazio je na kontrole kod liječnika, te je potom od 19. svibnja 2020. do 7. lipnja 2020. bio na stacionarnom rehabilitacijskom liječenju u Specijalnoj bolnici Biokovka za medicinsku rehabilitaciju. Povratkom sa rehabilitacije 13. lipnja 2020. se razišao sa UE te je nadalje živio sam, a naknadno mu se zdravstveno stanje pogoršalo obzirom da je 14. listopada 2023. primljen na Zavod za hitnu medicinsku pomoć zbog bolova nakon operacije kralježnice te mu je 23. listopada 2023. ponovno odobreno bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom.
10.5. Pokraj činjenice da je u Ugovoru u toč. V. alineja 3. i 4. navedeno „osigurati propisane lijekove i liječniku pomoć, snositi sve troškove liječnika i lijekova uključivo i bolničke troškove; ako to bude potrebno osigurati o svom trošku drugu osobu koja će uskočiti u ispunjavanju obveze uzdržavanja u slučaju kraće odsutnosti ili bolesti“ to ovaj sud zaključuje, a u tome dijelu u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja, da je dogovor između stranaka i bio takav da će tuženik sa suprugom s vremenom doći živjeti u [adresa], što je tužitelj naveo da je on i očekivao pa da je i to bio razlog zaključenja Ugovora. Da je tome tako ovaj sud zaključuje i iz iskaza supruge tuženika kada je navela da nikada nisu razgovarali s tužiteljem na način da će se oni preseliti u Hrvatsku već da su razgovarali da ako bude nemoćan da mogu razgovarati o tome, što znači da se između tužitelja i tuženika spominjala tema preseljenja tuženika u Republiku Hrvatsku, ako za tim bude potrebe.
10.6. Obzirom na dokumentaciju u spisu i činjenicu da je tužitelj operirao kralježnicu, da je bio i da ponovno odlazi na rehabilitaciju te da je u Ugovoru navedeno da će tuženik osigurati o svom trošku drugu osobu koja će uskočiti u ispunjavanju obveze uzdržavanja u slučaju tuženikove kraće odsutnosti ili bolesti to ovaj sud zaključuje da je tuženik preuzeo obvezu da u slučaju bolesti tuženika, a ako on ne bude u mogućnosti „zbog kreće odsutosti ili bolesti“ brinuti o davatelju uzdržavanja, da će osigurati o svome trošku drugu osobu, a što tuženik nesporno nije učinio u vrijeme dok je tužitelj živio sam. Nije sporno među strankama ni da tuženik nije dolazio kod tužitelja u vrijeme dok je bio u bolnici ili na rehabilitaciji, dok je tuženik navedeno opravdao koronom. Međutim, općepoznata je činjenica da od lipnja 2020., a kada je tužitelj ostao živjeti sam, mjere u svezi covida nisu bile takve da je tužitelju bio potpuno onemogućen dolazak u [adresa], radi brige o svome bolesnom ocu. Iz držanja tužitelja tijekom postupka ovaj sud nije zaključio da je tužitelj odbio prijedlog tuženika da dođe kod njega živjeti u [adresa], već dapače, da je tužitelj i očekivao, sukladno sadžjau Ugovorenih odredbi, da će tuženik preseliti u zadar i ispunjavati obveze nevedene u toč. V. Ugovora.
10.7. Općepoznata je činjenica i da je operacija kralježnice teška operacija te da osobe nakon takve operacije imaju potrebu za tuđom njegom i pomoći kao i činjenica da tuženik od kraja listopada 2019., od kada je tužitelj započeo sa fizikalnim terapijama, pa sve do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 16. lipnja 2023., niti jednom nije došao u Republiku Hrvatsku da bi brinuo o zdravstvenom stanju tužitelja, da je dolazio nekolko puta godišnje u posjetu, a niti da je angažirao treću osobu u vrijeme dok je tužitelj živio sam i to nedugo nakon što se vratio sa rehabilitacije u lipnju 2020. Stoga ovaj sud zaključuje da je tužitelj imao potrebu za pomoći tuženika, a obzirom na njegovo zdravstveno stanje, a da tužinik niti u vrijeme dok je tužitelj živio sam nije našao potrebnim da dođe i pomogne primatelju uzdržavanja sukladno odredbi čl. V. al. 3. i 4. Ugovora. Ovaj sud čitanjem navedenih odredbi zaključuje da se Ugovoreno u tim odredbama, nikako nije moglo na duži period izvršavati iz druge države.
10.8. Nadalje, u čl. V. alineja 6. Ugovora je navedeno „pomagati pri fizičkom kretanju primatelja uzdržavanja, odvesti i dovesti gdje je potrebno“ dok je ovaj sud nesporno utvrdio da je tužitelj u 2025. dolaskom na glavnu raspravu otežano šetao i šepao, očito uzrokovano operacijom kralježnice. Obzirom da se tužitelj 7. lipnja 2020. vratio sa stacionarne rehabilitacije, a da je od 13. lipnja 2020. živio sam, ovaj sud nedvojebeno zaključuje da je tužitelju bilo potrebno da ga primatelj uzdržavanja odveze i doveze gdje je potrebno i da mu pomaže pri fizičkom kretanju, koje je i nekoliko godina nakon operacije vidljivo otežano obzirom da je koristio i štaku, a što je potvrdila i svjedokinja UE.
10.9. Nadalje tuženik tvrdi da je tužitelju slao razne stvari putem vozača iz Bosne i Hercegovine, auto dijelove, da je farbao, cijepao drva, čuo se telefonski s njim svako 2-3 dana i da mu je slao novac po vozaču i ostavljao novac kada se vraćao u Bosnu i Hercegovinu dok je tužitelj opovrgnuo navode tuženika da bi mu slao ili ostavljao novac odnosno da tuženik nije ispunjavao niti jednu obvezu iz zaključenog Ugovora. Da tuženik nije ispunjavao obveze iz Ugovora potvrdila je i sadašnja supruga tužitelja kada je navela da je LE kupovao sve što je bilo potrebno, a nakon što se za njega udala, nije primijetila da je ĆE na bilo koji način uzdržavao svoga oca, da bi ĆE i došao kod oca u [adresa] samo ljeti i to sa svojom obitelji te bi ostao po 10-15 dana i nije vidjela da bi tuženik ostavljao novac ili kupovao hranu za oca. Iskaz ove svjedokinje je sudu uvjerljiv i detaljan te mu je ovaj sud poklonio vjeru dok navode tuženika da je slao auto djelove (koje tužitelj tvrdi da je sam i platio) i da je farbao te cjepao drva ova sud nije našao kao radnje kojima je u cijelosti ispunjena Ugovorom preuzeta obveza koja bi se odnosila na toč. V. al. 1. osigurati prema traženju primatelja uzdržavanja sve potrebne stvari i sredstva za život te toč. V. al. 5. „osigurati odjeću, obuću, hranu primjerenu njihovim životnim potrebama i dobi“. Dapače, kako slijedi iz iskaza svjedokinje UE, koji ovaj sud drži istinitim u tome dijelu, tuženik tužitelju nije slao novce i kupovao hranu, a niti je već od 2018. ispunjavao obveze iz Ugovora (koji je zaključen u 2019.) već je navela da su se njih dvojica suglasno dogovorili što da piše u ugovoru.
11. Iz iskaza tužitelja, koji je ovome sudu bio vjerodostojan i logičan sud zaključuje da je tužitelj, a kako je i sam naveo, očekivao od tuženika da izvršava Ugovorene odredbe, posebno da se preseli u Republiku Hrvatsku da bi ih mogao izvršavati (npr. odredbu čl.V. al. 6. ugovora – pomagati pri fizičkom kretanju, odvesti ga i dovesti gdje je potrebno) pa da je, a kada je uvidio da tuženik ne ispunjava ugovorene obveze, zatražio raskid ugovora, koji je tuženik odbio.
12. Ovaj sud pokraj prethodnih uvrđenja nije našao relevantnim navode stranaka u svezi radova koji su izvršavani na katu kuće iako je nesporno utvrđeno da je tužitelj platio promjenu stolarije, a tuženik novu kuhinju dok izvedeni radovi nisu predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa ovaj sud nije posebno utvrđivao koje od spornih radova su napravili odnosno financirali tužitelj ili tuženik (npr, elektroinstalacije, vodu..).
13. Stoga, kraj nesporne činjenice da su tužitelj kao primatelj uzdržavanja, te tuženik, kao davatelj uzdržavanja, sklopili pravno valjani ugovor o doživotnom uzdržavanju, od odlučnog je značaja okolnost da je ispunjenje obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju vezano uz potrebe i zahtjeve uzdržavane osobe, a ovaj sud zaključuje da je bilo potrebno da tuženik zbog zdravstvenog stanja tužitelja vezano za operaciju kralježnice, oporavak i rehabiliraciju u zdravstvenim ustanovama bude prisutan u [adresa], a da bi mu mogao pomoći pri kretanju, dovesti ga i odvesti ga, a što tuženik zasigurno nije činio, niti je bio osobno prisutan da pomogne tuženiku, a niti je angažirao treću osobu da skrbi o davatelju uzdržavanja, kako je Ugovoreno. Stoga ovaj sud zaključuje da je tuženik svjesno izbjegavao izvršavanje svih preuzetih obveza, a što se posebno manifestiralo u periodu u kojem je tužitelj živio sam, a tuženik u tome periodu na niti jedan način nije promijenio svoj odnos prema njemu u odnosu na ponašanje u vrijeme dok je tužitelj živio sa ŽEZ i UE na način da bi češće dolazio, duže ostajao ili više brinuo o potrebama oca.
13.1. Svjedokinja UE je navela i da tuženik tužitelju u vrijeme dok je ona bila sa LE nije slao nikakve novce (što je u skladu sa iskazom tužitelja) i nije kupovao hranu za njega (što je isto u skladu sa iskazom tužitelja) jer za tim nije bilo potrebe međutim, nakon što bi odlazio iz Hrvatske uvijek bi ostavio nešto novca, otprilike po 500,00 kuna, a LE je uvijek govorio da nema potrebe da ostavlja novce, jer da on ima malu djecu i da ne mora to raditi. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru smatrajući da je isti nepristran kao i da ova svjedokinja nje osobno zainteresirana za ishodom ovoga postupka. Stoga ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu supruge tuženika koja je navela da su u vrijeme kada bi bili kod tužitelja, tuženik i tužitelj skupa kupovali hranu, međutim, ista je i navela da iz [adresa], gdje inače žive nisu slali tužitelju nikakve novce za razliku od tuženika, njezinog supruga koji je naveo da je tužitelju po vozačima slao i novce, što je tužitelj opovrgnuo. Stoga ovaj sud u tome dijelu poklanja vjeru iskazu svjedokinje ME, supruge tuženika, koji je u skladu sa iskazom tužitelja i zaključuje da nije istina da je tuženik iz [adresa] slao novac tužitelju. Ovaj sud vjeruje svjedokinji UE da je tuženik, a što je potvrdila i svjedokinja ME, nakon što bi odlazio iz Hrvatske ostavio tužitelju nešto novca (500,00 kuna/150,00-200,00 EUR), dakle do lipnja 2020., kada je UE živjela s njim međutim pokraj ostalih utvrđenja ovaj sud ne nalazi da tuženik takvim postupanjem u cijelosti ispunio Ugovorene obveze.
13.2. Iz navoda tužitelja ovaj sud zaključuje i vjeruje mu, a što je životno i logično, da je tuženik tužitelju obećao prilikom zaključenja Ugovora da će se preseliti u Republiku Hrvatsku (vjerojatno s vremenom), a što ovaj nije učinio pa upravo iz toga razloga nije mogao skrbiti osobno o ocu, a sukladno odredbama zaključenog Ugovora, koji je od listopada 2019. do danas u zdravstvenim problemima vezanim za kralježnicu te mu je najmanje u vrijeme kada je živio sam bila potrebna pomoć i skrb dalatelja uzdržavanja.
13.3. Stoga, neispunjenje gotovo svih obveza od strane davatelja uzdržavanja, predstavlja razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 583. st. 3. ZOO-a, jer kako je utvrđeno, uzdržavana osoba je imala potrebu i očekivanja za pružanjem uzdržavanja na način i u opsegu kako je to ugovoreno, posebno u svezi ugovorenog dijela koji se odnosi na pomoć u svezi zdravstvenog stanja, uzdržavana osoba nije onemogućavala davatelja uzdržavanja da ispunjava svoje obveze niti je odbijala primiti uzdržavanje, a davatelj uzdržavanja nije svjesno izvršavao ugovorene obveze – a niti je dio tih obveza mogao izvršavati ukoliko fizički nije bio prisutan u [adresa], pa je nastupio raskidni uvjet zbog neispunjenja obveza preuzetih ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.
14. Slijedom prednje navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je prihvaćen kao osnovan te je odlučeno kako je navedeno u izreci presude.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP), a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), a koji trošak je za zastupanje tužitelja po punomoćniku valjalo priznati i to za sastav tužbe u visini od 250 bodova (Tbr.8.t.1.), za sastav podneska od 16. listopada 2023. i 8. siječnja 2024. u visini od po 250 bodova (Tbr.8.t.1.), pristup na raspravama od 16. listopada 2023., 2. travnja 2025., 18. srpnja 2025., 6. listopada 2025. i 3. prosinca 2025., svako ročište u visini po 250 bodova (Tbr.9.t.1.), uvećano za PDV od 25% te sudske pristojbe na presudu i tužbu u visini od po 90,73, EUR, sveukupno iznosi 5.181,46 EUR.
U Zadru, 20. siječnja 2026.
Sutkinja
Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
Tužitelju po punomoćniku,
Tuženiku, po punomoćniku.
