REPUBLIKA HRVATSKA

OV-3/2018-4

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Irene Klisović, kao predsjednice vijeća, sutkinje Jermine Dujmović-Živković, kao izvjestiteljice, te suca Boška Jurčevića, kao člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87064273078, protiv ovršenika UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Bori Rajiću i Tomislavu Kasalu, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Splitu, Hrvatske mornarice 1/J, odlučujući o žalbi ovršenika zaprimljenoj kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru dana 14. travnja 2017., protiv rješenja što ga je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru donio pod poslovnim brojem Ovr- 980/2017 dana 21. ožujka 2017. na sjednici vijeća, dana 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru doneseno pod poslovnim brojem Ovr-980/2017 dana 21. ožujka 2017..

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-980/2017 od 21. ožujka 2017. je odbačen prijedlog ovršenika za odgodu izvansudske ovrhe izravnom naplatom na novčanim sredstvima uz postavljeni prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate novčane tražbine izvansudskom ovrhom na novčanim sredstvima, zaprimljen kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru dana 2. ožujka 2017., kao nedopušten.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik pobijajući navedeno rješenje u cijelosti, zbog slijedećih razloga: pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešne primjene odredbi postupovnog prava. Navodi da je pobijalo rješenje nezakonito, da u obrazloženju pobijanog rješenja suda prvog stupnja navodi kako je predmetni postupak naplate zadužnice broj Ov-9165/16 započet dana 29. prosinca 2008., te da se na postupak naplate zadužnice treba primjeniti Ovršni zakon kojim nije bila propisana mogućnost podnošenja prijedloga sudu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, jer da je takva mogućnost propisana tek ovršnim zakonom ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16., dalje OZ), koji se ne može primijeniti u konkretnom slučaju, te da bi ovršenik mogao za razloge koje iznosi

3.

u svojim prijedlozima postavljati pravna sredstva kao u pogledu žalbenih razloga. U žalbi navodi da je obzirom na takav stav suda prvog stupnja jasno je da je taj isti sud predmetne prijedloge trebao tretirati kao žalbu izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi i prijedlog za odgodu ovrhe, jer sud nije vezan nazivom samog podneska koje stranke u ovršnom postupku podnose sudu. Obzirom na navedeno predloženo je da o žalbi odluči Županijski sud, a ne vijeće prvostupanjskog suda, jer ukoliko sud na konkretan slučaj primjenjuje raniji zakon, tada ga treba primijeniti dosljedno. Radi navedenog predloženo je da sud prihvati žalbu ovršenika, ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu ovršenika.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Sukladno odredbi članka 210. stavka 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16; dalje OZ-a), koji se u ovom slučaju primjenjuje, ovo prvostupanjsko vijeće je ovlašteno cijeniti osnovanost podnesene žalbe protiv rješenja o prijedlogu ovršenika iz stavka 1. ovog članka, obzirom da je ovaj postupak pokrenut dana 2. ožujka 2017. prijedlogom ovršenika da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. Mjerodavno pravo su odredbe članka 210. stavak 1. i 2. OZ-a, kojima je propisano da ovršenik nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Dok je stavkom 2. članka 210. OZ-a propisano da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7. Ovdje ovršenik predlaže da se naloži Financijskoj agenciji neka odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika radi naplate novčanog iznosa od 121.960,22 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava s računa ovršenika zaplijenjenih u iznosu od 129. 468,07 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama radi naplate te novčane tražbine pokrenute na zahtjev ovrhovoditelja na temelju bjanko zadužnice broj OV-9165/06 od 14. prosinca 2006., uz prijedlog da se naloži ovršeniku da radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja se vodi na temelju ovršne u roku od 8 dana podnese tužbu nadležnom sudu. Nadalje, kako je ovrhovoditelj dana 29. prosinca 2008. Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb podnio zahtjev za naplatu iznosa od 9. 431,56 kuna od ovršenika na temelju bjanko zadužnice broj OV-9165/06 od 14. prosinca 2006., potom da je dana 22. listopada 2010. podnio zahtjev za povećanje naplate po zadužnici broj OV-9165/06 za iznos od 120.036,51 kuna, čime bi blokirao račun ovršeniku za ukupan iznos od 129. 468,07 kuna i na temelju navedene zadužnice naplatio iznos od 7. 504,99 kuna, da bi račun ovršenika ostao blokiran za preostali iznos od 121. 960,22 kuna. K tome ističe da je ovrhovoditelj neosnovano podnio na naplatu navedenu bjanko zadužnicu

3.

jer su dana 14. prosinca 2006. stranke sklopile ugovor o operativnom leasingu pokretnine za motorno vozilo s kojim je ovršenik dana 12. rujna 2009. doživio prometnu nezgodu u trenutku koje je osobno vozilo bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod HOK Osiguranja d.d. i policom com osiguranja kaska, a da bi u navedenoj nesreći na predmetnom vozilu nastala imovinska šteta u iznosu od 22. 986,58 kuna. U svom prijedlogu ovršenik nadalje ističe kako je ovrhovoditelj dopisom od 12. ožujka 2010. obavijestio ovršenika da je od osiguranja primio obračun totalne štete za osobno vozilo koje je predmet ugovora o leasingu sa procijenjenom vrijednosti karamboliranog vozila ukupno u iznosu od 32.309,64 kuna sa obavijesti ovršeniku o raskidu ugovora o leasingu i uz traženje da se predmetno vozilo odjavi i vrati dokumentacija vozila ovrhovoditelju. Ovršenik ovim spori da se na predmetnom vozilu nije dogodila nenadoknadiva šteta već da je nastala šteta koja je procijenjena u iznosu od 22. 986,58 kuna pa da je odluka ovrhovoditelja o raskidu ugovora ništetna i slijedom toga naplata na predmetnoj zadužnici neosnovana. Ujedno ovršenik tvrdi kako je blokadom računa isti onemogućen u podmirivanju svakodnevnih životnih obveza čime mu provedbom ove ovrhe nastaje nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

7. Dakle, ovršenik je pravna sredstva zatražena u ovom postupku, a propisana odredbom čl. 210. OZ-a, mogao predložiti da je ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu od Financijske agencije na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186.a Zakona o parničnom postupku koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine i koje imaju potvrdu o ovršnosti, odnosno obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, sukladno odredbi čl. 209. st. 1. OZ-a, u kojem slučaju bi Financijska agencija primjerak tog zahtjeva s podacima o ispravi iz st. 1. čl. 209. OZ-a na temelju kojih je zatražena izravna naplata, dostavila ovršeniku (čl. 209. st. 5. OZ-a).

8. No, u vrijeme kada je ovršenik pokrenuo ovaj postupak, 2. ožujka 2017., ovrhovoditelj nije bio ovlašten, a niti je iz ovršenikovog prijedloga razvidno da je na temelju bjanko zadužnice, u konkretnom slučaju ovjerene kod javnog bilježnika Vedrane Bilan u Splitu pod poslovnim brojem OV-9165/06 dana 14. 12. 2006,. uopće ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu od Financijske agencije, pa u tom smislu sud ne može ni naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

9. Dana 1. rujna 2017., stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakon („Narodne novine“ broj 73/17, dalje ZIDOZ/17), pa tek od tada u smislu odredbe čl. 209. st. 1. tog ZIDOZ/17, ovrhovoditelj može i na temelju bjanko zadužnice zatražiti od Financijske agencije da provede naplatu te tražbine. Ukoliko bi ovrhovoditelj u razdoblju nakon 1. rujna 2017. Financijskoj agenciji poslao na provedbu predmetnu bjanko zadužnicu radi naplate njegove novčane tražbine, tada bi Financijska agencija primjerak tog zahtjeva s podacima o bjanko zadužnici dostavila ovršeniku, te bi on u tom slučaju mogao predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

3.

10. Valjano je stoga, prijedlog ovršenika pobijanim rješenjem, odbačen kao nedopušten. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbama članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP-a), u vezi članka 21. stavka 1. OZ- a i članka 210. OZ-a ovo vijeće prvostupanjskog suda ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, kao ni ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog i postupovnog prava. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. stavka 1. točke 2. ZPP-a, u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, riješeno kao u izreci.

U Splitu 20. siječnja 2026.

Sudac:

Jermina Dujmović-Živković