REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-22/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužiteljice JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka, roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetnog BJ, kojega zastupa poseban skrbnik VJ, dipl. pravnica s položenim pravosudnim ispitom iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 18. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, te u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika i uredno pozvanog djeteta zastupanog po posebnom skrbniku, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji su dana 23. prosinca 2011. u Vinkovcima sklopili tužiteljica JJ, tada KJ, rođena **.**.1989. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik BJ, rođen **.**.1989. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Vinkovci za godinu 2011. pod red. br. 00253.

II. Dijete maloljetni BJ, rođen **.**.2011. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zajednički sin tužiteljice i tuženika, stanovat će s majkom tužiteljicom JJ.

Preostale sadržaje roditeljske skrbi tužiteljica JJ i tuženik BJ u odnosu na navedeno zajedničko maloljetno dijete ostvarivat će ravnopravno, zajednički i sporazumno.

III. Osobni odnos djeteta maloljetnog BJ, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem, tuženikom BJ, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se prvi i treći vikend u mjesecu i to subotom od 11,00 do 16,00 sati u kućanstvu oca radi ostvarivanja kojih će osobnih odnosa otac preuzimati dijete u kućanstvu u kojemu ono stanuje s majkom u vrijeme određeno za početak ostvarivanja osobnih odnosa, te dijete u to isto kućanstvo vraćati u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja ovih osobnih odnosa te će osobni odnosi ostvarivati i putem video poziva u trajanju do trideset minuta uz uspostavu poziva nedjeljom u vremenu od 17,00-18,00 sati.

III.1. U slučaju da se osobni odnosi ne mogu ostvariti u kućansku tuženika, ostvarivat će se prve i treće subote u mjesecu uspostavom video poziva u vremenu od 15,00-16,00 sati i s trajanjem poziva do trideset minuta.

IV. Nalaže se tuženiku BJ, OIB [osobni identifikacijski broj] za uzdržavanje djeteta maloljetnog BJ, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati uzdržavanje u novcu i platiti za razdoblje od 27. siječnja 2023. do 30. listopada 2024. mjesečno iznos od 203,15 eura (slovima: dvijestotinetrieurapetnaestcenta), za razdoblje od 31. listopada 2024. do 2. svibnja 2025. platiti uzdržavanje u novcu u mjesečnom iznosu od 252,56 eura (slovima: dvijestotinepedesetdvaeurapedesetšestcenta), a od 3. svibnja 2025. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 290,00 eura (slovima: dvijestotinedevedeseteura), koju mjesečnu obvezu ima ispuniti do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i kako bude dospijevala ima je platiti tužiteljici JJ, majci i zakonskoj zastupnici navedenog maloljetnog djeteta koje s majkom stanuje, s tim da iznose mjesečnih uzdržavanja koji su dospjeli od 27. siječnja 2023. do dana zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari 18. prosinca 2025., s danom dospijeća petnaestog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi, ima platiti odjednom u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je kod ovoga suda 27. siječnja 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi razvoda braka u kojoj navodi da su oni brak sklopili 23. prosinca 2011. u Matičnom uredu Vinkovci, da je prije sklapanja braka, 30. listopada 2011. u [adresa], rođeno njihovo zajedničko dijete, maloljetni BJ kojega je tuženik priznao kao svoje kod matičara, da su bračni odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni, da su tužiteljica i tuženik u centru za socijalnu skrb obavili savjetovanje i mirenje, te svojom tužbom traži da sud razvede brak koji je sklopila s tuženikom, da njihovo zajedničko dijete ostane na skrbi tužiteljici kao majci, da tuženik za dijete plaća uzdržavanje, te da sud odredi način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s tuženikom, te da tuženik tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka.

2. Tuženiku su tužba i prilozi uz tužbu uredno dostavljeni, no tuženik se na tužbu i priloge nije očitovao tijekom trajanja ovoga postupka.

3. U smislu odredbe čl. 358. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23- Odluka Ustavnog suda i 156/23, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je primjenom odredbe čl. 240. ObZ-a, Zavod radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta u ovom bračnom sporu, zajedničkom maloljetnom sinu tužiteljice i tuženika BJ Rješenjem od 7. veljače 2023. KLASA UP/I-552-02/23-07/17 URBROJ: 139-088-03/27-23-2, imenovao posebnog skrbnika u osobi VJ dipl. pravnice s položenim pravosudnim ispitom iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek (stranica spisa 17-18) koja je posebna skrbnica tijekom provedbe ovoga postupka štitila prava i interese navedenog zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika.

3.1. Poseban skrbnica je u očitovanju na tužbu iznijela da je u najboljem interesu djeteta da roditelji tijekom sudskog postupka postignu sporazum, te da isti bude vođen interesom djeteta i da bude u skladu s djetetovom dobrobiti, te da ukoliko roditelji ne postignu sporazum sud zatraži službenim putem od nadležnog stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad nalaz i mišljenje te podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka uz obvezno uključivanja maloljetnog djeteta u obradu.

4. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom dijelu postupka izvršen je uvid u i pregledano je izvješće o provedbi postupka obveznog savjetovanja od 1. rujna 2022. (stranica spisa 3), plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen 31. kolovoza 2022. (stranica spisa 4-8), vjenčani list (stranica spisa 9), rodni list na ime BJ (stranica spisa 10), izvješće o provedbi postupka obiteljske medijacije od 7. prosinca 2022. (stranica spisa 11-12), po sudu zatražena i za potrebe ovoga postupka izrađena timska sinteza stručnog tima HZSR PU Vinkovci od 17. kolovoza 2023. s nalazom i mišljenjem psihologa od 16. kolovoza 2023. i mišljenjem socijalnog radnika od 17. srpnja 2023. (stranica spisa 32-38) te je sud izveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke (stranica spisa 77-78).

4.1. Iz izvješće o provedbi postupka obveznog savjetovanja od 1. rujna 2022., izvješće o provedbi postupka obiteljske medijacije od 7. prosinca 2022. i plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen 31. kolovoza 2022.utvrđeno je da je prije pokretanja ovoga parničnog postupka radi razvoda braka tužiteljice i tuženika kao roditelja maloljetnog zajedničkog djeteta proveden postupak obveznog savjetovanja na koji se tuženik nije odazvao, da je postupak obiteljske medijacije proveden na jednom sastanku u trajanju od trideset minuta na kojem nije sudjelovao tuženik tako da je postupak obustavljen te da su tužiteljica i tuženik sastavili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 31. kolovoza 2022., no da nisu zatražili od suda da odobri taj sastavljeni plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na njihovo zajedničko maloljetno dijete BJ podnošenjem zajedničkog prijedloga sudu.

4.2. Iz vjenčanog lista utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik brak sklopili 23. prosinca 2011. u [adresa], da je činjenica sklapanja toga braka upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2011. pod rednim broje 00253, te da je nakon sklapanja braka tuženik zadržao svoje prezime dok je tužiteljica uzela prezime BJ.

4.3. Iz rodnog lista na ime BJ, OIB [osobni identifikacijski broj], utvrđeno je da je BJ rođen **.**.2011. u [adresa] te da su njegovi roditelji BJ i JJ r. KJ, ovdje tuženik i tužiteljica.

4.4. Iz timske sinteze stručnog tima Zavoda od 17. kolovoza 2023. s nalazom i mišljenjem psihologa od 16. kolovoza 2023. i mišljenjem socijalnog radnika od 17. srpnja 2023. utvrđeno je da je mišljenje i prijedlog stručnog tima nadležnog područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad da nakon razvoda braka tužiteljice i tuženika njihov zajednički sin maloljetni BJ nastavi stanovati s majkom, a da se ocu odrede osobni odnosi , kada nije na izdržavanju kazne zatvora svaki drugi vikend subotom i nedjeljom od 10,00-19,00 sati i svake srijede po dva sata ovisno o školskoj smjeni djeteta, davanju kojega prijedloga i mišljenja je prethodila psihologijska obrada tužiteljice i razgovor s navedenim maloljetnim djetetom tijekom kojega je djetetu omogućeno izraziti mišljenje sukladno dobi, te dano mišljenje socijalnog radnika nakon što su prikupljeni podaci o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama tužiteljice s kojim stanuje navedeno maloljetno dijete.

4.4.1. Psihologijskom obradom tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica vrlo otvorena i komunikativna osoba neposredna u odnosu prema sugovorniku, da je na postavljena pitanja odgovarala bez zadrške, usmjereno, adekvatno, da je urednog tijeka smisli, da je vrlo samosvjesna, sigurna u sebe, razvijenog samopoštovanja, da ne posustaje pred preprekama, da svoje intelektualne sposobnosti vrlo dobro koristi, da je emocionalno topla osoba, prihvatljivih odgojnih stavova i razmišljanja, da s djetetom, čiji je otac tuženik, ima razvijen topao i prisan odnos, da testni materijal ne ukazuje na postojanje patologije na području ličnosti te je opisuje kao društvenu i srdačnu osobu, opreznu, pažljivu, koja nastoji ne zapasti u poteškoće koje ne bi mogla svladati, te da ne postoje konflikti na planu emocija.

4.4.2. Dana 31. svibnja 2023. s djetetom BJ psiholog je obavio razgovor te omogućio djetetu izražavanje mišljenja sukladno dobi tijekom kojega je razgovora dječak razgovarao o svojoj svakodnevnici u školi, u životu s majkom te je govorio o ostvarivanju osobnih odnosa s ocem, tuženikom, te iznio mišljenje vezano za to s kojim bi roditeljem želio stanovati nakon razvoda njihovoga braka i načinu ostvarivanja osobnih odnosa s roditeljem s kojim neće stanovati, koje je mišljenje sud uvažio prigodom donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa toga djeteta s roditeljem s kojim neće stanovati nakon razvoda njihovoga braka.

4.4.3. Iz mišljenja socijalnog radnika je utvrđeno da je tužiteljica ostvarila dvanaest godina radnog staža, da je s osnova zaposlenosti ostvarivala redoviti mjesečni prihod u iznosu od 1000,00-1500,00 eura, da je dijete u vrijeme prikupljanja ovih podataka bilo učenik šestog razreda osnovne škole u mjestu u kojemu s majkom stanuje, da ostvaruje odlične/vrlo dobre školske rezultate, da se tada bavio nogometom i plivanjem, da je bračna zajednica tužiteljice i tuženika prekinuta u vrijeme kada je njihovo zajedničko dijete navršilo tri godine, da su stambene prilike tužiteljice iznadprosječne jer žive u stanu koji je komforan, uređen i opremljen potrebnim pokućstvom te zadovoljava potrebe obitelji, da dijete ima redovne kontakte s ocem i srodnicima po ocu, da odlazi i na ljetovanje s očevom rodbinom, prema međusobnom dogovoru, da je dijete izražavalo želju vidjeti oca što mu je tužiteljica kao majka omogućila, da je dijete odvodila ocu u zatvor radi ostvarivanja osobnih odnosa bez odluke suda ako je to bio zatvor u Osijeku, dok u udaljenije zatvore nije odvodila dijete, te da tužiteljica od siječnja 2022. živi u zajednici života s UJ i da s njima stanuje i dijete čiji je otac tuženik u naprijed opisanom stanu, te je kao majka predložila da se osobni odnosi djeteta s ocem ostvaruju na način kako je iskazano u mišljenju stručnog tima.

4.5.Sud nije prikupio podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama tuženika koji se u to vrijeme nalazio na izdržavanju kazne zatvora, a na upućeni poziv od nadležnog Područnog ureda Požega Hrvatskog zavoda za socijalni rad, tuženik se radi prikupljanja ovih podataka i psihologijske obrade nije odazvao.

4.6. Saslušana kao parnična stranka, tužiteljica je u svome iskazu iznijela da je supruga tuženika, da oni od druge godine života njihovog zajedničkog sina BJ, koji je 30. listopada ove godine napunio četrnaest godina, ne žive u zajednici s djetetom, da i dalje želi da se njihov brak razvede, da je dijete učenik osmog razreda osnovne škole, da je odličan učenik, da se bavi s tri sportske aktivnosti izvan škole i u njima je uspješan, da za svaku od te tri aktivnosti plaća članarinu po 30,00 eura mjesečno, da je dijete visoko 185 cm, da se voli baviti tim sportskim aktivnostima, da jako puno jede no da se ona sve ove godine uspijevala snaći kako bi djetetu omogućila sve što je potrebno i da je u tome imala i pomoć svoje majke, da sinu plaća instrukcije iz kemije i matematike te da je cijena 10,00 eura po satu, da šest godina živi u zajednici s partnerom UJ koji živi s njom i sinom BJ u stanu koji je u Josipovom vlasništvu, da ne može novčano iskazati kolike bi bile mjesečne potrebe navedenog djeteta, da tuženik za njihovog sina ne plaća uzdržavanje, da ga nikada nije ni plaćao, da nije tražila od države da plaća uzdržavanje za dijete, da su prigodom ostvarivanja osobnih odnosa prije oko dva mjeseca tuženik i dijete skoro imali prometnu nesreću, tako da se od tada više ne viđaju i da se ona protivi tome da se na taj način ugrožava djetetov život, da nakon toga dijete više ne želi ni čuti za oca, da njihovo kućanstvo ima režijskih troškova oko 500,00 eura mjesečno, da je ona nezaposlena i da se s djetetom uzdržava od zarade koju ostvari njezin partner, da je već imala problema s tuženikom vezano za potpisivanje zahtjeva koji su trebali za dijete, no da je to riješila te da ne zna hoće li nešto trebati potpisati kada se dijete bude trebalo upisati u srednju školu.

4.7. Izvedeni dokazi ocijenjeni su, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- odluka Ustavnog suda RH i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 89/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljem tekstu ZPP), brižljivo i pažljivo i to svaki izvedeni dokaz zasebno i svi izvedeni dokazi u njihovoj međusobnoj povezanosti.

5. Člankom 12. ObZ-a određeno je da je brak uređena životna zajednica žene i muškarca, da se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku (čl. 13. st. 1. ObZa), dok je člankom 31. ObZa- određeni da su bračni drugovi u braku ravnopravni (st.1), da su bračni drugovi dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose (st. 2.) te da bračni drugovi sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece te o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici (st. 3). Člankom 51. ObZ-a, određeno je da će sud razvesti brak 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, dok je člankom 50. ObZ-a određeno da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga prijedlogom za sporazumnim razvodom braka, kao i da muž nema pravo na razvod braka za vrijeme trudnoće žene za sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

5.1. Budući da je sud iz izvedenih dokaza utvrdio da je u braku tužiteljice i tuženika došlo do teškog poremećaja bračnih odnosa koji su doveli do faktičnog prekida ove zajednice prije više od deset godina, od kada se ta zajednica nije obnavljala i nema izgleda da će se obnoviti budući da tužiteljica ustraje na zahtjevu za razvodom braka, te da je u zajednici života sa svojim novim partnerom već više godina, valjalo je brak tužiteljice i tuženika razvesti, na temelju odredbe čl. 50. u sv. s odredbom čl. 51. ObZ-a, te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

6. Člankom 5. ObZ-a određeno je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobiti (st. 1.), te da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (st. 2).

Člankom 6. ObZa- određeno je da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira smo u slučaju potrebe.

Člankom 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

Člankom 413. Obz-a određeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili;

2. odlukom o utvrđuju ili osporavanju majčinstva ili očinstva, kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno. U smislu čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

Člankom 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Člankom 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, kako je to i u čl. 119. ObZ-a.

Člankom 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, naročito što roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, kako je to u čl. 104. ObZ-a, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u čl. 27. iste Konvencije.

7. Stoga je sud, u smislu čl. 413. ObZ-a ovom odlukom kojom razvodi brak tužiteljice i tuženika, odlučio i da će njihov zajednički maloljetni sin, nakon razvoda njihovog braka, nastaviti stanovati s tužiteljicom kao majkom, što je sukladno dobrobiti djeteta i u zaštiti njegovog najboljeg interesa, dok će preostale sadržaje roditeljske skrbi tužiteljica i tuženik ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno. Ukazuje se tuženiku na potrebu postupanja u vremenu i rokovima potrebnim da se pravovremeno zaštite osobna prava i interesi navedenog djeteta u najvećoj mogućoj mjeri kada je potrebna pisana suglasnost oba roditelja.

7.1. Sud je utvrdio da je tužiteljica odgovorni roditelj koji o djetetu na odgovarajući način skrbi od djetetovog rođenja, da je osjetljiva na dječje potrebe koje na odgovarajući način i u potrebnom trenu zadovoljava stavljajući ih ispred vlastitih, da dijete pravilno odgaja, da podržava potrebu ostvarivanja osobnih odnose djeteta s ocem te izražava bojazan za život djeteta u situaciji ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem tijekom kojih dijete s ocem sudjeluje u prometu, te da tužiteljica poštuje želju djeteta za ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta s ocem, pri čemu treba uzeti u obzir i novonastale okolnosti opisanog događaja u prometu u kojemu je gotovo došlo do prometne nesreće nakon čega dijete više ne želi ostvarivanje osobnih odnosa s tuženikom.

Istovremeno, tuženik kao otac ne plaća uzdržavanje za dijete, nije se odazvao pozivu nadležnog Zavoda kako bi se utvrdili podaci o njegovim obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama, kao što nije pristupio niti u ovaj sud radi davanja iskaza u svrhu prikupljanja bitnih podataka budući da se uredno pozvan nije odazvao pozivu suda radi saslušanja u svojstvu parnične stranke.

7.2. Budući da je sud utvrdio da je sukladno dobrobiti djeteta pokušati uspostaviti i dalje razvijati emocionalni odnos djeteta s ocem, radi pravilnog i emocionalnog razvoja djeteta nužno je potrebno da dijete ostvaruju osobne odnose s ocem, tako da je sud je odredio da će se osobni odnosi zajedničkog djeteta tužiteljice i tuženika, s tuženikom kao ocem ostvarivati prvi i treći vikend u mjesecu i to subotom od 11,00 do 16,00 sati u kućanstvu oca radi ostvarivanja kojih će osobnih odnosa otac preuzimati dijete u kućanstvu u kojemu ono stanuje s majkom u vrijeme određeno za početak ostvarivanja osobnih odnosa, te dijete u to isto kućanstvo vraćati u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, kao što će se ostvarivati i putem video poziva u trajanju do trideset minuta uz uspostavu poziva nedjeljom u vremenu od 17,00-18,00 sati.

7.3. Ukazuje se tuženiku kao roditelju na potrebu da u vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom u svome kućanstvu, otkloni postojanje svih okolnosti koje bi ga mogle sprječavati u kvalitetnom provođenju vremena s djetetom u sigurnom okruženju i bez izlaganja djeteta aktivnostima koje mogu ugroziti djetetov fizički integritet i zdravlje uopće, uz poštovanje interesa djeteta u odabiru aktivnosti u kojoj će u to vrijeme zajednički sudjelovati, te uz uvažavanje postojanja potrebe za pravovremenim i kvalitetnim izvršavanjem školskih obveza djeteta i obveza povezanih s izvanškolskim aktivnostima bavljenjem sportovima, u kojima dijete uživa i postiže motivirajuće rezultate.

7.4. U slučaju da se osobni odnosi ne mogu ostvariti u kućansku tuženika, ostvarivat će se uspostavom video poziva u vremenu od 15,00-16,00 sati prve i treće subote u mjesecu i s trajanjem poziva do trideset minuta.

8. Odluka suda o uzdržavanju koje je dužan maloljetnom djetetu plaćati njezin otac, ovdje tuženik, kao roditelj s kojim dijete neće stanovati, donesena je primjenom čl. 317. ObZ-a, kojom je određeno da sud odluku o uzdržavanju u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja, te je sud, u smislu čl. 307. ObZ-a, uzeo u obzir potrebe maloljetnog djeteta i ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje svakog djeteta (čl. 311. ObZ-a), cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za jedno maloljetno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a) u visini zakonom određenog minimalnog novčanog iznosa iz čl. 314. ObZ-a, kao i da, u smislu 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

8.1. Sud nije utvrdio imovinsko stanje tuženika, sva njegova primanja, stvarnu mogućnost stjecanja povećane zarade i tuženikove vlastite potrebe (čl. 313. ObZ-a) s obzirom da se tuženik nije odazvao pozivima nadležnog područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad niti je pristupio sudu radi saslušanja, no u spisu nema dokaza da bi tuženik bio radno nesposobna osoba, tako da je sud utvrdio da je tuženik radno sposobna osoba koja se kao roditelj ne može osloboditi obveze plaćanja uzdržavanja za dijete koje maloljetno, te da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za jedno dijete koji to uzdržavanje ne plaća.

9. Sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice da je zajedničko maloljetno dijete tužiteljice i tuženika dijete u dobi od punih četrnaest godina, zdravo dijete koje nema povećanih potreba vezano za zdravlje, da pohađa osmi razred osnovne škole, da se bavi sportom, da sve potrebe djeteta zadovoljava majka s kojom dijete stanuje iz prihoda koje ostvari njezin partner i da svi troje stanuju u istom kućanstvu, da se mjesečne potrebe djeteta mogu zadovoljiti iznosom zakonom propisanog minimalnog novčanog iznosa koji je za uzdržavanje djeteta dužan plaćati roditelj s kojim dijete ne stanuje te da otac uzdržavanje za dijete ne plaća od dana prekida bračne zajednice.

9.1. Zakonom propisani minimum kao novčani iznos uzdržavanja koje ima platiti roditelj koji ne stanuje sa svojim maloljetnim djetetom u dobi zajedničkog sina tužiteljice i tuženika, za dijete u dobi od jedanaest godina u vrijeme podnošenja tužbe sudu, do dobi od punih četrnaest godina u vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, mijenjao se sukladno odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečnim uzdržavanjem djeteta (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) i iznosio je u razdobljima opisanim u toč. IV. Izreke ove presude navedene mjesečne iznose i to je iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

9.2. Sukladno tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) koje su bile u primjeni u istim opisanim razdobljima nakon podnošenja tužbe sudu i kojima su određeni prosječni mjesečni iznosi uzdržavanja djeteta u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja, tuženik bi bio u obvezi plaćati naprijed navedeni minimalni novčani iznos uzdržavanja za roditelja s primitkom do 1.016,00, do 1.148,00 odnosno sada roditelj s primitkom do 1.318,00 eura.

10. Stoga je sud cijeneći naprijed utvrđene činjenice koje su od značaja za odluku o uzdržavanju djeteta, u toč. IV. izreke ove presude, naložio tuženiku plaćati uzdržavanje za maloljetnog sina u novcu i za razdoblje od 27. siječnja 2023. do 30. listopada 2024. mjesečno platiti iznos od 203,15 eura, za razdoblje od 31. listopada 2024. do 2. svibnja 2025. platiti uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 252,56 eura, a od 3. svibnja 2025. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 290,00 eura, koju mjesečnu obvezu ima ispuniti do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i kako bude dospijevala ima je platiti tužiteljici, majci i zakonskoj zastupnici navedenog maloljetnog djeteta, s tim da iznose mjesečnih uzdržavanja koji su dospjeli od 27. siječnja 2023. do dana zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari 18. prosinca 2025., s danom dospijeća petnaestog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi, ima platiti odjednom u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

10.1. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su, u smislu čl. 311. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno odredbi čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba, nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim dijete stanuje i koji svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o tome djetetu, te je sukladna odredbi čl. 314. ObZ-a i tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta uz uvažavanje cijena robe i usluga u Republici Hrvatskoj koje su nužne za zadovoljenje materijalnih potreba navedenog djeteta.

U Vukovaru 20. siječnja 2026.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom, putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici.

2. Tuženiku.

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta.

- po pravomoćnosti:

4. Matični ured Vinkovci.

5. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vinkovci.