Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: P-1177/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja 1. EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljednika iza pok. IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Snježani Maroševac-Čapko, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika 1. LO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], E [adresa], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 27. studenog 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) po objavi 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženima 1. LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima 1. GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 1.807,34 EUR (tisuću osamsto sedam eura i trideset četiri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 350,00 EUR počevši od 06. svibnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 121,47 EUR počevši od 21. prosinca 2022. pa do isplate

- na iznos od 230,24 EUR počevši od 20. prosinca 2022. pa do isplate

- na iznos od 1.105,63 EUR počevši od 20. prosinca 2022. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženima da solidarno naknade tužiteljima trošak ovog postupka u visini od 2.669,54 EUR (dvije tisuće šesto šezdeset devet eura i pedeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 07. veljače 2023. podnijeli tužbu navodeći kako su 1. tužitelj (IO) i 2. tužitelj (UO) **.**.2020. kao vlasnici stana u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], upisanog u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, kao dvosoban stan br.2 u prizemlju, po punomoćniku EO sklopili ugovor o najmu stana. Člankom 5. navedenog ugovora 1. i 2. tuženici su se obvezali plaćati najamninu u iznosu od 350,00 EUR izraženo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a mjesečno na dan isplate i to mjesečno unaprijed i to najkasnije do 05-tog u mjesecu za tekući mjesec, dok su se čl. 6. obvezali plaćati troškove zajedničkih uređaja i obavljanje zajedničkih usluga u zgradi, kao i troškove potrošnje električne energije, vode, čistoće, pričuve, komunalne naknade, za uređenje voda, telefona, max tv priključka, kao i eventualne ostale režije. Dana 5. srpnja 2022. su 1. i 2. tužitelj kao najmodavci po punomoćniku EO u pisanom obliku podnijeli Otkaz ugovora o najmu stana uz otkazni rok do 31. kolovoza 2022. a kojim su se 1. i 2. tuženici kao najmoprimci obvezali podmiriti preostale zakupnine za razdoblje do 31. kolovoza 2022. te sve režije sukladno čl. 6. i 7. Ugovora o najmu stana koje se odnose na razdoblje do 31. kolovoza 2022. Međutim, 1. i 2. tuženici nisu postupili sukladno navedenom Ugovoru o najmu stana te 1. i 2. tužiteljima nisu podmirili najamninu za mjesec lipanj 2022.g. u iznosu od 350,00 EUR izraženo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a. Nadalje, isti nisu podmirili niti režije i to na ime potrošnje električne energije iznos od 915,24 HRK, na ime pričuve za razdoblje od siječnja do 31. kolovoza 2022. (Rijeka stan d.o.o.) iznos od 1.734,72 HRK te na ime troškova RI-STANA d.o.o. za razdoblje od listopada 2021. do 31. kolovoza 2022. iznos od 8.330,38 HRK. Tužitelji su se putem punomoćnika EO nekoliko puta obratili tuženima bilo usmeno bilo telefonskim putem, odnosno putem SMS poruka s molbom za podmirenje navedenog dugovanja, međutim isti su obećavali kako će platiti navedene troškove s time da su stalno pokušavali prolongirati plaćanje. Nadalje, 24. listopada 2022. tužitelji su poslali pisanu opomenu pred tužbu i kaznenu prijavu, a koju su tuženi svatko posebno zaprimili 28. listopada 2022. Međutim, isti do danas nisu postupili po navedenoj opomeni.

2. Dana 21. prosinca 2022. je EO u ime tužitelja uplatio troškove električne energije u iznosu od 915,24 HRK, da bi nakon uplate tužitelji zaprimili Obavijest Javnog bilježnika Vesne Ćuzele od 29. prosinca 2022. zajedno s Prijedlogom za ovrhu od 28. prosinca 2022. ovrhovoditelja HEP ELEKTRA D.O.O. zbog neplaćenih troškova električne energije u iznosu od 915,24 HRK tako da je EO u ime tužitelja 26. siječnja 2023. platio daljnji iznos od 121,47 EUR, a sve kako bi izbjegli ovrhu. Također, da bi izbjegli potencijalne ovrhe tužitelji su putem svog sina EO podmirili i ostala dugovanja za režije, pa su tako 20. prosinca 2022. na ime pričuve za razdoblje od siječnja do 31. kolovoza 2022. (Rijeka stan d.o.o.) platili iznos od 230,24 EUR, te 20. prosinca 2022. na ime troškova RI- STAN d.o.o. za razdoblje od listopada 2021. do 31. kolovoza 2022. iznos od 1.105,63 EUR . Dakle, tužitelji su ukupno na ime troškova režija platili iznos od 1.457,34 EUR. Predlažu usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženima da isplate tužiteljima solidarno iznos od 1.807,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

3. Tuženi u odgovoru na tužbu navode kako IO nikada nisu vidjeli već je sve poslove vezano za stan i iznajmljivanje odrađivao EO. Sa EO do prodaje stana nikad nisu imali problema. Navod da stanarina nije plaćena nije osnovan. Velik broj stanarina je bio isplaćivan na ruke. EO je sam ulazio u stan kako bi uzeo stanarinu u dogovoru sa 2. tuženim. Od svih potraživanja iz tužbe priznaje uplatnice HEP-a te Ri-Stana, dok uplatnice Rijeka stana odbija platiti iz razloga jer EO nije ispoštovao dogovor pri ulasku u stan. Dogovorena je stanarina u iznosu od 2.600,00 HRK uz uvjet da se promijeni stolarija te poprave svi nedostaci. EO je promijenio jedan prozor i uz to nije ga zanimalo čišćenje stana niti ulaza ispred zgrade od smeća i prljavštine. Drugo nije promijenio iz razloga što je EO rekao da ne može financijski dok su oni i dalje grijali ulicu. EO se oglušio na radove u kupaonici stana zbog curenja vode u stan ispod. Tjedan dana su imali bauštelu u stanu za koju štetu im nitko nije platio. Čišćenje stubišta plaćaju kućepaziteljici na ruke. Priznaje dugovanje koje su prije naveli. Imali su namjeru platiti ali zbog bolesti 2. tuženika i dugotrajnog bolovanja, smanjenja plaće te velikih izdataka za treninge i bavljenje sporta djeteta nisu bili u mogućnosti.

4. Rješenjem posl.br. P-176/2023-15 od 22. travnja 2024. određen je prekid postupka zbog smrti 1. tužiteljice IO, a koji postupak je nastavljen rješenjem posl.br. P-176/2023 od 28. svibnja 2024. te je na mjesto 1. tužitelja stupio EO, nasljednik IO, te se postupak nastavio voditi pod posl.br. P- 1177/2024.

5. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o najmu stana od 29. rujna 2020. sklopljenog između IO i UO kao najmodavaca te LO i ŠO kao najmoprimaca (list 6-15 spisa, dalje: Ugovor o najmu), Otkaz ugovora o najmu stana od 05. srpnja 2022. (list 16 spisa), izvadak iz knjigovodstvenog stanja uz izvještaj o dugovanju (list 17-19 spisa), ispis poruka (list 26-30 spisa), Ugovor o prodaji predmetnog stana od 14. srpnja 2022. (list 78-81 spisa), fotografije stana (list 82-108 spisa), saslušani su 1. tužitelj EO (list 202-203 spisa), svjedok JO (list 209-211 spisa), te je izvršen uvid u promet po tekućim računima (list 224-252, 255-267 spisa).

6. Sud nije provodio dokaz saslušanjem 1. tužene obzirom da ista bez opravdanog razloga nije pristupila na ročište zakazano radi njenog saslušanja, a sve sukladno čl. 265. st. 2. ZPP-a.

7. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

8. U ovom postupku je nesporno da je 29. rujna 2020. sklopljen Ugovor o najmu stana između IO i UO kao najmodavaca te LO i ŠO kao najmoprimaca, a koji stan se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da se radi o dvosobnom stanu u prizemlju. Nije sporno da su tuženi živjeli u tom stanu kao najmoprimci. Nije sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno tuženi nisu osporavali da bi postojalo dugovanje u utuženom iznosu osim zatražene najamnine, budući su u odgovoru na tužbu naveli kako priznaju navedeno dugovanje.

9. Sporno je pitanje da li su tuženi u obvezi podmiriti utuženo potraživanje imajući u vidu navode tuženih da dugovanje nije podmireno djelomično iz razloga što nije ispoštovan dogovor među strankama o promjeni stolarije kao i neke druge okolnosti.

10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave s time da je njihovu vjerodostojnost ocijenio na temelju drugih provedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih, a što stranke u ovom postupku nisu ni osporavale.

11. Saslušan je 1. tužitelj EO koji u svome iskazu u bitnom navodi kako je predmetnu nekretninu dao u najam, kao punomoćnik 1. i 2. tužitelja. U tom stanu nalazilo se troje ljudi i to 1. i 2. tuženik te po njihovim navodima njihova kćer. Što se tiče podmirivanja troškova stanovanja 1. i 2. tuženik u početku su uredno podmirivali sve svoje obveze sve do negdje polovice 2022. kada su prestali sa ispunjavanjem svojih obveza glede plaćanja režija i najamnine. Do tog trenutka su se obveze uredno rješavale pa tako ukoliko su i 1. i 2. tuženik i došli u neko zakašnjenje oni bi to nedugo poslije i podmirili. Početkom srpnja 2022. taj stan je prodao JO te budući je bio u dobrim odnosima sa 2. tuženikom, dogovorio se sa kupcem da 1. i. 2. tuženik mogu ostati u tome stanu u najmu u kolovozu te od 1. kolovoza 2022. da njemu plaćaju najamninu. Sa 1. i 2. tuženikom dogovorio je plaćanje prve i zadnje najamnine temeljem predmetnog ugovora o najmu pa je tako isplaćena zadnja najamnina za mjesec svibanj dok za mjesec lipanj ništa nije isplaćeno, niti je isplaćeno za bilo koje druge kasnije najamnine. Sve te račune je na kraju on isplatio zbog prijetnje ovrhom. Ti računi odnosili su se na struju i to 2 računa za struju odnosno bilo je negdje ukupno 4 računa, a te iznose mu 1. i 2. tuženik nikada nisu vratili.

12. Početkom srpnja 2022. 1. i 2. tuženiku dan je otkaz ugovora o najmu, ali pošto su se dogovorili da oni ostanu u tom stanu oni su tamo i nastavili živjeti. Najveći nepodmireni iznos odnosio se na račun Ri-stan budući 1. i 2. tuženik mjesecima nisu plaćali izdane račune, radilo se o iznosu od preko 1.000,00 EUR, odnosno u razdoblju od jeseni 2021. sve do kolovoza 2022. Što se tiče isplate najamnine ona mu je bila isplaćivana na tekući račun i to na način da je u većem dijelu plaćala 1. tužena, a kada ona nije imala dovoljno novčanih sredstava ponekad mu je na ruke preostali dio najamnine davao 2. tuženik. To plaćanje na ruke bilo je negdje 3 do 4 puta. Postojali su neki problemi s instalacijom a koje poslove je izvršio ovlašteni vodoinstalater a čije usluge je on platio. Iznos najamnine je u početku iznosio 300,00 EUR a kasnije sukladno sporazumu iznosio je 350,00 EUR, a to je bilo otprilike nakon godine dana trajanja najma. Najamnina je dospijevala do 5-og u mjesecu. Računi su dolazili na adresu stana, a tuženi su imali ključ od poštanskog sandučića te su oni preuzimali svu poštu koja je tamo došla. Tuženi su dužni najamninu u visinama od tih 350 EUR.

13. Saslušan je svjedok JO koji u svom iskazu u bitnom navodi kako je predmetni stan kupio u srpnju 2022. te su u tom stanu bili tuženi do 5. mjeseca 2023. Nije sklapao nikakav ugovor o najmu s tuženicima već je taj ugovor o najmu bio sklopio gospodin EO i to sa 1. i 2. tuženikom i njihovom mlt. kćeri. Budući da se kupnjom toga stana dosta financijski opteretio nešto je razgovarao sa EO koji mu je sugerirao da bi bilo dobro da tuženi u tom stanu i dalje ostanu odnosno sve dok njihova kćer ne završi 8. razred OŠ, a on bi se na taj način malo financijski oporavio. U tom razdoblju od srpnja 2022. do svibnja 2023. tuženi nisu platili niti jednu stanarinu niti su platili bilo kakve režijske troškove koji bi se ticali stana. Svo plaćanje je usmeno dogovarano. Predložio je sklapanje pisanog ugovora o najmu što je 1. tužena odbila. Tuženi nisu htjeli izaći van iz toga stana, on ih je pozivao no uvijek je tu bilo nekog zavlačenja od njihove strane. Otprilike mjesec do dva nakon što je kupio taj stan došla je jedna opomena za neplaćanje koja se tiče isplate rata, režija, održavanja zgrade, kao i jedna najamnina. Otprilike mjesec dana nakon kupnje tog stana dobio je poziv od 1. tužitelja koji mu je rekao kako su zaprimili rješenje o ovrsi, odnosno možda se radilo o obavijesti koja se dostavlja prije donošenja rješenja o ovrsi. Nakon izlaska tuženih iz toga stana, stanje stana je bilo puno lošije, pa je tako npr. stol bio pokidan, namještaj je bio oštećen, stan je bio useljiv i funkcionalan, no međutim u gorem stanju, te je 90% namještaja trebao baciti. Dogovor je bio da će mu se isplaćivati troškovi stana od kolovoza 2022. odnosno da će svi troškovi koji su dospjeli u kolovozu pripasti njemu.

14. Sud je iskaze 1. tužitelja i svjedoka ocijenio istinitim i logičnim, njihovi iskazi se međusobno podudaraju u svim bitnim dijelovima, te je sud iste prihvatio kao vjerodostojne i objektivne.

15. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO-a) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, sa time da je u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužan pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Temeljem čl. 65. ZOO-a vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

16. Uvidom u čl. 5. Ugovora o najmu utvrđeno je da su stranke ugovorile najamninu u visini od 350,00 EUR, dok je uvidom u čl. 6. Ugovora utvrđeno da su najmoprimci dužni plaćati troškove zajedničkih uređaja i obavljanje zajedničkih usluga u zgradi, kao i troškove potrošnje električne energije, vode, čistoće, pričuve, komunalne naknade, za uređenje voda, telefona, max tv priključka, kao i eventualne ostale režije. Potrebno je posebno istaknuti kako tuženi nisu osporavali dugovanje po osnovama troškova stanovanja a koji troškovi se odnose na plaćanje svih režija koje proizlaze iz Ugovora, a koji se tiču stana (čl. 6. Ugovora), već su naveli da isto nisu dužni podmiriti iz razloga što nije promijenjena stolarija, te da nije provedeno adekvatno čišćenje stana.

17. Sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o najmu stanova („Narodne Novine“ br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, dalje: ZNS-a) propisano je da se ugovorom o najmu stana obvezuje najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu. Ugovorom o najmu stana uređuju se međusobni odnosi ugovornih strana, a uvjete sklapanja ugovora o najmu stana koji nisu propisani ZNS- om stranke ugovaraju slobodno (st. 2. i 3.). Drugim riječima stranke su slobodnom voljom ugovorile svoje međusobne odnose, odnosno ugovorile su visinu najamnine koju je potrebno isplaćivati za svaki pojedini mjesec, i to do 5-og u mjesecu za tekući mjesec (čl. 5. Ugovora). Sukladno čl. 2. ZPP-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose ukoliko isti nisu suprotni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Isto tako potrebno je napomenuti kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, te ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane (čl. 3. i 336. st. 1. ZPP-a). Ukoliko su tuženi imali kakve zahtjeve koji se tiču ispunjavanja Ugovora, to su isti bili dužni učiniti pisanim putem i unijeti takve ugovorne odredbe kojima bi se ogledala obveza najmodavca izvršiti kakve obveze koje se tiču stana, a što isti evidentno nisu učinili.

18. Iz gore navedenog razvidna je obveza tuženih na plaćanje najamnine za predmetni stan i to za lipanj 2022., a budući je uvidom u dostavljene ispise prometa po računima vidljivo da najamnina za lipanj 2022. nije plaćena. Primjenjujući načelo Pacta sunt servanda ogleda se obveza tuženih na podmirenje utuženog iznosa, kako najamnine tako i troškova stanovanja.

19. Tuženi su osporavali navode tužitelja da najamnina za predmetni stan nije plaćena. Sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je čl. 221.a. ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Imajući u vidu da su tuženi naveli kako je utužena najamnina isplaćena u cijelosti, to su isto dužni dokazati, a budući tuženi na navedene okolnosti nisu predložili odgovarajuće dokaze, niti su na bilo koji način osporili takve tvrdnje tužitelja, to je sud donio odluku primjenom pravila o teretu dokazivanja, te navode tuženih o plaćanju dužne najamnine ocijenio je neistinitima.

20. Konačan je zaključak ovoga suda kako su tuženi u obvezi podmiriti potraživanje tužitelja, kako za neplaćenu najamninu tako i za neplaćene troškove stanovanja, sve to imajući u vidu sklopljen Ugovor o najmu koji propisuje obveze najmoprimca glede nekretnine koju koriste, a koje odredbe tuženi nisu ispoštovali obzirom da nisu podmirili sva potraživanja koja su proizašla iz tako sklopljenog Ugovora, pa je stoga trebalo odlučiti kao u točki I. izreke presude i usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženima isplatu utuženog iznosa u cijelosti.

21. Imajući u vidu kako se radi o nedjeljivoj obvezi, sukladno čl. 64. st. 1. ZOO-a na iste se primjenjuju pravila o solidarnosti obveza temeljem čl. 43. ZOO-a. Uzimajući u obzir da je u postupku utvrđeno da odgovornost snose i 1. tuženik i 2. tužena, to je trebalo tuženike obvezati na solidarno ispunjenje predmetne obveze.

22. Zatezne kamate određene su sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

23. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljima priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR, te sudsku pristojbu na presudu u zatraženom iznosu od 66,36 EUR, uvećan za iznos PDV-a. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njihovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 220,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife u svezi Tbr. 40. toč. 1. Tarife, sastav 8 podnesaka u ukupnom iznosu od 880,00 EUR (216. listopada 2023., 29. listopada 2024. i 10. listopada 2025. u pojedinačnim iznosima od 220,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te 07. srpnja 2023., 12. travnja 2024., 24. svibnja 2024. i 27. studenog 2025. u pojedinačnim iznosima od 55,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, sve u svezi Tbr. 40.. toč. 1. Tarife, za pristup 5 ročišta u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR (04. listopada 2024. u iznosu od 110,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, te 21. listopada 2024., 22. siječnja 2025., 28. travvnja 2025. i 27. studenog 2025. u pojedinačnim iznosima od 220,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 470,00 EUR.

25. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška budući je isti previsoko postavljen.

26. Budući su tužitelji uspjeli sa tužbenim zahtjevom to su tuženi sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužni tužiteljima solidarno isplatiti parnični trošak u visini od 2.669,54 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

27. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/22) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

28. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženi u odnosu na plaćanje troškova postupka dolaze u zakašnjenje, pa sve do isplate.

29. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 28. siječnja 2026.

Sudac:

Damir VInketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- 1. tuženik

- 2. tuženik

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 naložiti tužiteljima plaćanje sudske pristojbe na presudu u ukupnom iznosu od 66,36 EUR