Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1230/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Stjepku Medvedu, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Zlatku Knezović, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 11. prosinca 2025. na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP), a objavljene 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu br. 5140030242-62000146264/2005 koji su tužiteljica NP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravni prednik tuženika, Slavonska banka d.d. sklopili dana 20. rujna 2005. godine, na iznos od 76.900,00 CHF s rokom otplate od 23 godine, a koja predviđa jednostranu izmjenu visine kamatne stope odlukom tuženika.

II. Utvrđuju se ništetnim sve odredbe navedenog potrošačkog ugovora o kreditu kojom su glavnica i kamate, te obveza otplate istog kredita vezani uz valutnu klauzulu u CHF.

III. N a l a ž e s e tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju NP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati i to:

- na ime preplate nastale po ovom kreditu zbog jednostrane izmjene kamatne stope od strane tuženika, novčani iznos od 2.119,46 € (dvijetisuće- stodevetnaesteuraičetrdesetšestcenti);

- na ime preplate nastale po ovom kreditu zbog ugovorene valutne klauzule vezane za CHF radi realizacije i otplate tog kredita, novčani iznos od 4.364,74 € (četiritisućetristošezdesetčetirieuraisedamdesetčetiricenta);

- na ime preplate nastale po ovom kreditu zbog zateznih kamata na prepraćene iznose po osnovi tuženikove jednostrane promjene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule vezane za CHF radi realizacije i otplate tog kredita, a sve u periodu od početka otplate istoga pa do provedene konverzije, novčani iznos od

2.515,68 € (dvijetisućepetstopetnaesteuraišezdesetosamcenti) sve s pripadajućom zateznom kamatom koja na svaki iznos teče od 01.10.2015. pa do isplate, koja stopa zatezne kamate se utvrđuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za period od 01.10.2025. do 31. prosinca 2022., za period od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

3.134,90 € (tritisućestotridesetčetirieuraidevedesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 20. siječnja 2026. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 € o d b i j a .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. sklopio 20. rujna 2005. Ugovor o kreditu br. 5140030242- 62000146264/2005 na iznos od 76.900 CHF s rokom otplate od 23 godine. Kamata je bila ugovorena u čl.3. Ugovora stopom od 4,90 % godišnje te je odredbom čl. 4. istog Ugovora bila određena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. Otplata cijelog kredita (glavnica i kamata) vezana je uz CHF putem tzv. valutne klauzule. Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata mijenjao ugovorenu redovnu kamatnu stopu uslijed čega je došlo do velike razlike u ugovorenim kamatama za razliku od onih iznosa kamata predviđenih u početnom otplatnom planu kredita. Ove promjene kamatne stope tuženik je mijenjao jednostranom odlukom, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Uslijed tih promjena tuženik je temeljem razlike u kamati po svakoj mjesečnoj otplati stekao neosnovano iznos koji će biti točno određen financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

1.1. Smatra da je dio odredbe čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope samostalnom odlukom kreditora bez pojedinačnog pregovaranja o tome ništetan jer su takve odredbe protivne kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) koji je bi na snazi u vrijeme sklapanja i izvršavanja predmetnog ugovora o kreditu s time da je posljedica nepoštenosti ugovorene odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP-a). Isto tako smatra da su i odredbe predmetnog potrošačkog ugovora o kreditu kojom su glavnica i kamate vezani uz CHF također ništetne. Činidba u pogledu kamatne stope u konkretnom slučaju nije bila određena, niti odrediva, a što je trebala biti u skladu s propisom čl. 269.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) te je istom povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u obveznom odnosu.

1.2. Poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt.-575/16, Rev-2245/17-2 i Rev-2868/18 kao i na odluku Ustavnog suda RH br. U-III-2521/2015 te presudu Suda EU br. C-118/17.

1.3. Navodi da je predmetni kredit sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju konvertiran na način da je između stranaka sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je isti kredit pretvoren u kredit s valutnom klauzulom u EUR pa je utvrđena preplata tužitelja u iznosu od 10.817,88 kn za koji iznos je umanjen ukupan dug po kreditu tužitelja te je za navedeni iznos potrebno umanjiti njegovo potraživanje prema tuženiku po osnovi neosnovanog uvećanja otplatnih planova predmetnog kredita. Ističe kako ovom konverzijom nije u cijelosti ispravljena nepoštenost spornih odredbi ovoga kredita jer mu je tuženik obračunao ponovno kamatu koja je promjenjiva i koja je viša od one prvotno ugovorene, a kredit je ponovno vezan valutnom klauzulom, ovaj puta uz eur. Ovom konverzijom nisu sanirani razlozi ništetnosti konkretnih ugovornih odredbi, a temeljem čl. 326. st. 1. ZOO-a ništetni ugovor ne može konvalidirati u valjani pravni posao, a prema odredbi ništetan ugovor ili njegov dio ne postaje valjan onda kada uzrok ništetnosti naknadno nestane. Dodatkom ugovora o kreditu uredilo se samo pitanje određivanje kamatne stope nakon njegova sklapanja, ali se time nije riješilo pitanje određivanje kamatne stope nakon njegova sklapanja, ali se time nije riješilo pitanje preplaćenih kamata i porasta tečaja u CHF u prethodno utuženom periodu, a do koje preplate je došlo uslijed nepoštenog postupanja tuženika koje je utvrđeno u postupku povodom kolektivne tužbe.

1.4. Prema odredbi čl. 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131.st.1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, pa se tako navedena presuda u ovom slučaju odnosi i na ugovorni odnos između njega i tuženika.

1.5. Kako u ovoj tužbi postavlja i kondemnatoran zahtjev za isplatom razlike duga koji mu ovom konverzijom nije namiren u cijelosti, ima pravo zahtijevati ništetnost spornih ugovornih odredbi kredita te potraživati isplatu preplaćenih iznosa koji nisu namireni konverzijom, a koji iznosi će biti utvrđeni financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

2. Tužitelj je u podnesku od 02. travnja 2025. (list spisa 466-467) specificirao toč. 3. tužbenog zahtjeva da bi 05.12.2025. konačno specificirao tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude (list spisa 486-489), predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 23. rujna 2019. i tijekom postupka predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje stupnjevite tužbe prema čl. 186.b. st.3. ZPP-a i jer tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe obzirom da je temeljem Aneksa tužitelju već nadoknadio sve iznose koje potražuje tužbom. Osim toga, smatra da tužitelj nema pravo zahtijevati od njega vraćanje iznosa plaćenih prema osnovnom ugovoru obzirom da su stranke sklapanjem aneksa stvorile valjanu pravnu osnovu na temelju koje je ovlašten zadržati sva plaćanja koja mu je tužitelj izvršio temeljem osnovnog ugovora, a isto tako smatra da valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene odredbe prema ZZP/03 pa stoga niti ništetne te da je nastupila zastara navodnih tražbina tužitelja. Ističe prigovor zastare potraživanja i predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su Slavonska banka, pravni prednik tuženika, i tužitelj sklopili 20. rujna 2005. Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, potvrđen 22.09.2005. kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Valpova pod br. OU-902/05.-1;

- da je tužitelju odobren stambeni kredit za dovršenje kuće u iznosu od 76.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, na rok otplate od 23 godina uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,90 % godišnje;

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja;

- da je kamatna stopa promjenljiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a izmjena kamatne stope smatra se sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa Ugovoru što stranke potvrđuju svojim potpisom;

- da su stranke zaključile 04.02.2016. Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030242- 62000146264/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

- da preplata iz postupka konverzije na dan 30.9.2015. iznosi 10.817,88 kn.

5. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetni dijelovi odredbi navedenih Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu;

- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog postupka;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno navedenih ništetnih predmetnih odredbi s obzirom da je između stranaka zaključen Aneks uz ugovor o kreditu;

- da li je osnovani istaknuti tuženikov prigovor zastare potraživanja.

6. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu dok nije saslušao svjedokinju HP jer je tuženik na ročištu održanom 11. prosinca 2025. (list spisa 490) odustao od njenog saslušanja.

7. Tužitelj NP, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala je da je 2005. zaključila ugovor o namjenskom kreditu bez depozita u bivšoj poslovnici Slavonske banke d.d. Osijek u Valpovu. Inače bila je klijent tadašnje Slavonske banke koju je naslijedila Hypo Alpe Adria Bank, a tu banku je naslijedila sadašnja Addiko Bank čiji je i dalje klijent. Vezano za kredit pregovarala je s tadašnjom djelatnicom banke HP. Dodala je da je sa suprugom u istoj toj banci imala već podignuti kredit 2003. u iznosu od 40.000 € i redovito su ga otplaćivali, a kredit je glasio na njeno ime, a suprug joj je bio sudužnik. 2005. iz Slavonske banke joj je stigla ponuda da taj kredit u eurima zamijeni u kredit u CHF po istim uvjetima i rata kredita bi ostala ista kao do sada uz otplatu do 25 godina (kredit u eurima je otplaćivala već oko dvije godine), ali bi dobili još određeni iznos novca koji im je u tom trenutku bio potreban za dovršetak kuće. Djelatnica banke ju nije upozorila da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na euro. Fokus je bio isključivo samo da rata ostaje ista pretvaranjem navedenog kredita u CHF. Banka je sačinila predmetni ugovor po svojim uvjetima. Kad su ugovori sačinjeni preuzela ih je i pregledala je ugovore i u to vrijeme nije razumjela pojmove promjenjive kamatne stope, tečaja i valute, a u što se danas razumije. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika. Javni bilježnik joj nije tumačio pojedine odredbe iz ugovora već je samo izvršio ovjeru potpisa. I na tom ugovoru sudužnik je bio njezin suprug. Vratila je ugovore u banku i odobrena joj je razlika kredita i prenijeta na njen tekući račun u kunama, ali ne zna koji je to bio iznos. Iznos koji joj je odobren kao razlika po osnovi ovog kredita je u cijelosti utrošen u dovršenje kuće kao fizička osoba. U toj nekretnini živi i dan danas sa svojim suprugom i djecom. Kuća nije iznajmljivanja i ne služi za obavljanje bilo kakve gospodarske ili trgovačke djelatnosti. Rate kredita je nastavila plaćati u kunama da bi se nakon nekog vremena povećale za oko 50 %. Sjeća se da je povećana rata zbog promjene tečaja, kamatne stope i valute rata iznosila i oko 3.000,00 kn. Da joj je početna rata kredita trebala iznositi 3.000,00 kn ne bi ni ispunjavala uvjete za kredit. Dobivala je obavijesti od banke da se rata kredita povećava i tada je išla u banku raspitati se za razloge povećanja rata i može li utjecati na povećanje tih rata i dobila je odgovor da tako mora biti zbog promjenjive kamatne stope, tečaja. Kredit u CHF joj je nuđen isključivo iz razloga što je bio najpovoljniji i nije joj nuđen kredit u kunama. Otplaćivala je i povećane rate kredita sve do veljače 2016. kada je dobila poziv iz banke da izvrši konverziju predmetnog ugovora o kreditu. Čula je iz medija da je donijet zakon o konverziji i otišla je u banku i kada joj je ponuđena konverzija, pristala je sklopiti ugovor, odn. aneks ugovora. Banka je opet kao i glavni ugovor sačinila i aneks ugovoru po svojim uvjetima i određeni iznos rata joj je bio umanjen jer je priznat iznos konverzijom oko 11.000,00 kn. Aneks ugovora je odnijela kod javnog bilježnika u D. Miholjcu jer je aneks sačinjavala u poslovnici banke u D. Miholjcu, a javni bilježnik je samo izvršio solemnizaciju ugovora i nije joj objašnjavao pojedine odredbe ugovora. Nakon toga, aneks ugovora je vratila u banku i nastavila dalje plaćati kredit po aneksu ugovora. Kredit otplaćuje još oko tri ili četiri godine i rata joj iznosi oko 300,00 €. Da je znala da će joj zbog promjene kamatnih stopa, tečaja i valute CHF rate kredita pretvorenog u CHF, a nakon toga i sklapanja aneksa ugovora, biti znatno povećane, zasigurno ne bi mijenjala kredit podignut u eurima u kredit u CHF. Djelatnica banke joj je u tom trenutku ponudila takav kredit u to vrijeme kao najpovoljniji i ona joj je povjerovala. Smatra da nije dobila u cijelosti prave informacije vezano za podizanje kredita u CHF, a nakon toga i sklapanje aneksa uz taj kredit. Navela je da nije mogla utjecati ni na koji način na sadržaj ugovora kao niti na jednu odredbu iz tog ugovora, a ona otplaćuje rate kredita kao fizička osoba.

7.1. Na konverziju kredita je pristala jer joj je to ponuđeno, a država je donijela zakon o konverziji i smatrala je da će joj razlika otplate kredita biti povoljnija. U vrijeme sklapanja ugovora nije bila vlasnica obrta ili nekakvog trgovačkog društva. Nitko ju nije upozorio da joj pojedine rate kredita zbog promjene tečaja i kamatne stope mogu biti različite.

8. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Dajane Vuković od 17. ožujka 2025. zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da razlika kamata iznosi 1.634,39 € (razlika između više i manje plaćenih iznosa) dok tečajna razlika iznosi 5.165,11 € (razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike), a izračunata zakonska zatezna kamata do 30.09.2015. iznosi 2.647,66 €. Prilikom izračuna konverzije priznata je preplata u visini od 1.508,41 €. Vještakinja navodi da je na dan 01.10.2015. ukupno potraživanje tužitelja u iznosu od 6.799,50 € uz zakonsku zateznu kamatu od 1.139,25 € (z.z. kamatu 2.647,66 umanjena za preplatu u konverziji 1.508,41).

9. Tuženik je u podnesku od 10. listopada 2025. prigovorio nalazu i mišljenju i to izračunu zateznih kamata jer je vještakinja prikazala veći iznos zatezne kamate zbog toga što nije odvojila izračun za 2008. koja je bila prestupna pa je trebalo koristiti 366 dana u obračunu. Osim toga, vještakinja je prikazala veći iznos preplate iz konverzije jer je prikazala iznos preplate koja uključuje i prijelazni period.

10. Vještakinja se u podnesku od 11. studenog 2025. očitovala na podnesak tuženika te ispravila nalaz i mišljenje u odnosu na zatezne kamate tako da zatezne kamate iznose 2.515,68 €, dok je u ostalom dijelu ostala kod svog nalaza i mišljenja ističući da se na listu spisa 342 nalazi obavijest o provedenoj konverziji s naznačenim iznosom preplate. Tako da ukupna razlika iznosi 7.806,77 € (1.634,39+5.165,11+2.515,68 -1.508,41).

11. Tužitelj u podnesku od 5. prosinca 2025. konačno je specificirao tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude navodeći da za utuženi period nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku te ističe da eventualni prijeboj s njegovim potraživanjem po ovoj osnovi nije osnovan, niti se o njemu uopće može raspravljati jer isti nije istaknut pravovremeno, do zaključenja prethodnog postupka te isti nije određen, a niti ispunjava pretpostavke potrebne za prijeboj (pravomoćno utvrđena tražbina u određenom iznosu i s određenim danom dospijeća), u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća VSRH istaknutog u postupku VSRH posl. broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine. Ističe i prigovor zastare ukoliko bi sud uopće uzeo u razmatranje „prijeboj“ jer je tuženiku kao nepoštenom stjecatelju istekao zastarni rok za eventualna potraživanja koja bi imao prema njemu s osnove tzv. „negativnih razlika“.

12. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

13. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).

14. Po stavu ovoga suda ovdje je prijeporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.

14.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.

15. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.

15.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.

16. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.

16.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

17. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su odredbe Ugovora o kreditu koje predviđaju jednostranu izmjenu kamatne stope odlukom tuženika i kojom su glavnica i kamate vezane uz CHF ništetne i primijenjene protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

18. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. ZZP-a.

19. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 4,90 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja s tužiteljem o jednostranim povećavanjem kamatne stope.

20. Odredbom čl. 138.a ZZP-a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

22. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

24. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

25. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

26. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12. 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82.

90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".

27. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

28. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

29. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

30. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu prema odredbama ZIDZPK ne prestaje pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi Osnovnog ugovora o kreditu

31. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.

32. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.

33. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

34. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu te je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

35. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi.

36. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.

37. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

38. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 od 5.11.2024. kao i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5132/2024 od 11.11.2025.).

39. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio preinačeni tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća VSRH istaknutog u postupku VSRH posl. broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koji glasi "Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelj temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.".

40. Iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

40.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).

41. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 11.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.

42. Slijedom svega iznijetoga tužitelj ima pravni interes za vođenjem ove parnice.

43. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

44. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a.

44. Tužitelj potražuje troškove postupka u iznosu od 3.259,90 €, a priznati su mu troškovi u iznosu od 3.134,90 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23 dalje: Tarife), četiri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženih podnesaka po punomoćniku od 01.10.2019., 21.07.2019., 13.06.2023. i 09.05.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 23.10.2025. po Tbr. 8/3. Tarife, pet iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 09.10.2019., 18.11.2019., 21.10.2024., 22.10.2025. i 11.12.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, iznosa od 550,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 2.200,00 €, iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja te iznosa od 53,09 € na ime plaćene sudske pristojbe na tužbu.

45. Sud tuženiku nije priznao iznos od 125,00 € (s uključenih 25 % PDV-a) na ime sastava podneska po punomoćniku od 23.10.2019. jer mu je sud za taj podnesak priznao po Tbr. 8/3. Tarife budući da mu je već priznao četiri podneska po Tbr. 8/1. Tarife.

46. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 20. siječnja 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika