Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27, Split
Poslovni broj: P-4255/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milan Jurčević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 11, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, izvan ročišta, dana 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, koji se vodi kod Financijske agencije, sa računa tužiteljice MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], na račun tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, provedbom izravne naplate po Zahtjevu za izravnu naplatu od 15.09.2022. na temelju Izjave o suglasnosti zapljene (zadužnice) od 06.02.2007. ovjerene po javnom bilježniku Joško Donika- Stanojević broj OV-970/07 od 06.02.2007.
II. Nalaže se tuženiku Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, da tužiteljici MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 238,23 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke, dakle od 20. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovom sudu dana 10. studenoga 2025. podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi se u bitnome navodi da je tužiteljica MK (ovršenik) je s danom 12. kolovoza 2025. godine uputila Naslovnom sudu prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naslovni sud da nije odlučio o predmetnom Prijedlogu, nego je MK u svojstvu ovršenika Zaključkom uputio da u roku od 15 dana od dostave Zaključka i Rješenja Općinskog suda u Splitu pod brojem: Ovr - 2102/25 od 29.10.2025., pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
1.2. U pogledu osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva, tužiteljica ističe da je predmetna isprava Izjava o suglasnosti zapljene (zadužnica) od 06.02.2007. ovjerena po javnom bilježniku Joško Donika-Stanojević broj OV-970/07 od 06.02.2007., koliko je tužiteljici poznato prvi put podnesena, odnosno predana na naplatu FINI dana 15.09.2022.g. Ovo da je vidljivo iz Zahtjeva za izravnu naplatu od 15.09.2022., kojeg se dostavlja u privitku. Obzirom na datum 15.09.2022., kada je predmetna zadužnica prvi put dostavljena FINI na naplatu i datum kada je ista ovjerena tj. dana 06.02.2007., da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na zahtijevanje ispunjenja predmetne obveze.
1.3. Sve i kada bi bili točni navodi tuženika Svea Ekonomi d.o.o. da je predmetna zadužnica prvi puta dostavljena FINI dana 29.06.2014., navedenom radnjom ne bi bila prekinuta zastara smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima. Ovo stoga jer je do dana 29.06.2014. već protekao opći zastarni rok od 5 godina. Naime, predmetna Izjava o suglasnosti zapljene (zadužnica) ovjerena je po javnom bilježniku Joško Donika-Stanojević broj OV-970/07 dana 06.02.2007., te je od dana ovjere do navodnog dana podnošenja 29.06.2014., kako to tvrdi tuženik, proteklo više od 7 godina. Stoga da je svakako u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na zahtijevanje ispunjenja predmetne obveze. Potrebno je za istaknuti da zadužnica sama po sebi nije pravomoćna sudska odluka, niti ovršna isprava, dakle nema značaj rješenja o ovrsi kao niti javnobilježničkog akta. Slijedom navedenog, da se na istu primjenjuje zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a) od 5(pet) godina, pa je tuženik (ovrhovoditelj) izgubio pravo na zahtijevanje ispunjenja predmetne obveze.
1.4. Naime, obzirom da zadužnica sama po sebi nije pravomoćna sudska odluka već isključivo proizvodi učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali ujedno nije niti Rješenje o ovrsi kao niti javnobilježnički akt, to se onda na istu primjenjuje zastarni rok iz čl.225 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a) od 5(pet) godina. Ujedno se ukazuje da je navedenom sukladno i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018.g., koje glasi: Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379.
ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."
1.5. Slijedom svega navedenog, tuženik da nema pravnog niti stvarnog osnova za pokretanje i vođenje predmetnog ovršnog postupka protiv MK, odnosno nastupila je zastara prava na ostvarenje njegova potraživanja. Obzirom da se nad tužiteljem i dalje putem FINE aktivno provodi ovrha na novčanim sredstvima, to je tužiteljica predložila sudu donošenje presudu kojom će proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate, koji se vodi kod Financijske agencije, sa računa tužiteljice MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], na račun tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, provedbom izravne naplate po Zahtjevu za izravnu naplatu od 15.09.2022. na temelju Izjave o suglasnosti zapljene (zadužnice) od 06.02.2007. ovjerene po javnom bilježniku Joško Donika-Stanojević broj OV-970/07 od 06.02.2007. te da joj naknadi troškove postupka.
2. Svoje tvrdnje iz činjeničnog supstrata tužbe tužiteljica je potkrijepila dokazima priloženima uz tužbu.
3. Odredbom članka 331. b) stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) propisano je da, ukoliko tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako je udovoljeno ovim uvjetima: ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni; ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate te ako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Sud je, postupajući u skladu sa odredbom članka 284. st. 1. ZPP, tuženiku dostavio tužbu sa prilozima sa pozivom radi davanja pisanog odgovora na tužbu.
5. Obzirom da je tuženik u pozivu radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu bio upozoren na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu, s obzirom na to da tuženik u određenom roku nije sudu dostavio odgovor na tužbu, te obzirom da činjenice koje se navode u tužbi nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate kao i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili na podnošenje odgovora na tužbu, to je udovoljeno svim uvjetima propisanim naprijed citiranom odredbom članka 331. b) stavak 1. ZPP-a.
6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude (članak 338. stavak 5. ZPP).
7. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP te u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.; dalje: Tarifa).
8. Tako je tužiteljici valjalo priznati kao trošak zastupanja, za sastav tužbe od 10. studenoga 2025. nagradu od 100 bodova (Tbr 7/1 Tarife), što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 200,00 EUR. Nadalje, tužiteljici pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,23 EUR, čime se došlo do ukupnog iznosa od 238,23 EUR.
8.2. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak ovršnog postupka Ovr-2102/2025 u iznosu od 200,00 EUR, obzirom da se radi o zasebnom, odvojenom parničnom trošku u odnosu na ovaj postupak.
9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Splitu 20. siječnja 2026.
S U T K I NJ A:
Ivana Jukić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana zaprimanja pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1) tužiteljici po punomoćniku
2) tuženiku osobnom dostavom na adresu navedenu u uvodu
3) u spis
