Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-564/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih ČB, Nenada Balića i VB, zbog kaznenih djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. i 101/2017., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) i optuženog VB, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K- 193/2020 od 21. lipnja 2023., na javnoj sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba ODO-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenim sankcijama na način da se optuženi Nenad Balić i optuženi NB za kazneno djelo protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11 (sud prvog stupnja je pogrešno naveo broj "Narodnih novina" 118/18. jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ/11 koje nisu važile u vrijeme počinjenja kaznenog djela niti su blaže za optuženika) za koje su pobijanom presudom proglašeni krivima na temelju čl. 228. st. 1 KZ/11 osuđuju i to optuženi Nenad Balić na kaznu zatvora u trajanju od 6 /šest/ mjeseci, a optuženi NB na kaznu zatvora u trajanju od 8 /osam/ mjeseci.

II Žalba ODO-a u preostalom dijelu i žalba optuženog VB u cijelosti odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Gospiću presudom poslovni broj: K-193/2020 od 21. lipnja 2023. proglasio je krivima optužene Nenada Balića i NB, zbog kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11, te je optuženi NB na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a optuženi Nenad Balić, na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 6 /šest/ mjeseci, uz izricanje uvjetne osude prema kojoj se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 3 /tri/ godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22, dalje: ZKP/08-22), oštećeniku - trgovačkom društvu LIDL Hrvatska d.o.o., djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjevi za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u iznosu od 568,04 eura (petsto šezdeset osam eura i četiri centa) / 4.282,59 kuna (četiri tisuće dvjesto osamdeset dvije kune i pedeset devet lipa) koji iznos su optuženi Nenad Balić i NB dužni solidarno isplatiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se za preostali zatraženi a nedosuđeni iznos oštećenik upućuju u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08-22, optuženi Nenad Balić i NB dužni su platiti troškove kaznenog postupka u paušalnim iznosima od po 100,00 eura (sto eura) ili 753,45 kn (sedamsto pedeset tri kune i četrdeset pet lipa) svaki.

1.3. Na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08-22 optuženi ČB oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

1.4. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08-22, oštećeno trgovačko društvo LIDL Hrvatska d.o.o., je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete u odnosu na optuženog LB upućeno na parnicu.

1.5. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08-22 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava

2. Protiv navedene presude žali se ODO zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u cijelosti i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se ista preinači na način da se optuženog Nenada Balića osudi na kaznu zatvora bez izricanja uvjetne osude, a optuženog NB na kaznu zatvora u duljem trajanju, te da se optuženog LB proglasi krivim za terećeno kazneno djelo i osudi na kaznu zatvora u primjerenom trajanju, odnosno da se u oslobađajućem dijelu ukine prvostupanjska presuda i predmet u uputi sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Žalbu protiv te presude podnosi i optuženi NB, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, ili na način da mu se izrekne blaža kazna, ili da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu ODO podnosi optuženi ČB, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. U smislu 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22. dalje: ZKP/08-22) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ- DO-669/2023-3 od 26. rujna 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.

4.1. U skladu s odredbom čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, 36 /24 i 72/25 dalje: ZKP/08-25) zakazana je javna sjednica koja je održana u odsutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnica, optuženog VB, njegovog branitelja Zdeslava Loze, odvjetnika, optuženog ČB i njegovo branitelja Vinka Gulišije, odvjetnika, a koji su o sjednici uredno obaviješteni.

5. Žalba ODO je djelomično osnovana, dok je žalba optuženog NB u cijelosti neosnovana.

6. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da optuženi NB ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 argumentira uopćenim tvrdnjama kojima u stvari samo parafrazira zakonski tekst citirane odredbe, s time da takve tvrdnje u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, kao niti u čemu konkretno nalazi ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-24 (naime, u žalbi samo iznosi uopćenu tvrdnju da mu je na raspravi povrijeđeno pravo obrane što je utjecalo odnosno moglo utjecati na presudu), s time da je iz cjelokupnog konteksta žalbe vidljivo da ostvarenje citiranih bitnih povreda suštinski nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o ostvarenju žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj žalbenoj osnovi će više riječi biti u daljnjem tekstu.

7. Državni odvjetnik nije u pravu kada se žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22.

8. Državni odvjetnik prvenstveno nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je izreka pobijane presude glede odluke o imovinsko pravnom zahtjevu u toj mjeri nejasna i proturječna da se pobijana presuda ne može ispitati.

8.1. Konkretno, ODO u bitnome smatra da iz izreke pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud oštećeno trgovačko društvo glede istog imovinsko pravnog zahtjeva (u svezi čega žalitelj upire da imovinsko pravni zahtjev predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu) dva puta uputio na parnicu.

8.2. Međutim, žalitelj pritom očito ispušta iz vida da iz izreke pobijane presude jasno proizlazi da je sud prvog stupnja oštećenom trgovačkom društvu djelomično dosudio imovinsko pravni zahtjev samo u odnosu na optužene Nenada Balića i NB koje je pobijanom presudom proglasio krivim zbog počinjenje terećenih kaznenih djela , i to u iznosu od 568.4 eura, a za ostali zatraženi a nedosuđeni iznos oštećenika uputio na parnicu, dok je glede imovinsko pravnog zahtjeva u odnosu na optuženog ČB, oštećeno društvo, a sukladno odredbi iz čl. 158. st. 2. ZKP/08-22, uputio na parnicu, budući da je tog optuženika oslobodio optužbe za terećeno kazneno djelo.

8.3. Slijedom navedenog, žalba ODO-a u navedenom pravcu nije osnovana.

8.4. Isto tako, ODO nije u pravu kada ostvarenje citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka nalazi u tome da su razlozi koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju pobijane odluke glede njezinog oslobađajućeg djela paušalni i nedostani.

8.5. Naime, državni odvjetnik takve uopćene žalbene tvrdnje u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je iz cjelokupnog konteksta žalbe vidljivo da žalitelj te tvrdnje ustvari temelji na svojem neslaganju s činjeničnim utvrđenjima na kojim sud prvog stupnja zasniva svoj zaključak da u ovom slučaju nije dokazano da bi optuženi ČB počinio terećeno kazneno djelo, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o ostvarenju žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već o žalbenim tvrdnjama koje ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj žalbenoj osnovi će više riječi biti u daljnjem tekstu ove odluke.

8.6. Isto tako, ODO nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 i time što su razlozi koje sud prvog stupnja izlaže u toč. 14. obrazloženja pobijane presude glede ocjene vjerodostojnosti obrane optuženog VB krajnje nerazumljivi i nejasni.

8.7. Konkretno, žalitelj upire na dio obrazloženja gdje sud prvog stupanja navodi kako: „obranu optuženika pod 3. ne prihvaća kao neuvjerljivu i proturječnu jer je u obrani imenovani optuženik naveo da nije počinio kazneno djelo a potom izjavljuje da bi predmetno kazneno djelo priznao da su mu ranije bili spojeni svi kazneni postupci“.

8.8. Takva stilizacija rečenice je doduše i po stavu ovog žalbenog suda nejasna i nerazumljiva, ali samo ako se gleda izolirano, izvan cjelokupnog konteksta toč. 14. obrazloženja pobijane presude, a kako to čini državni odvjetnik.

8.9. Naime, imajući u vidu integralni sadržaj toč. 14. obrazloženja pobijane presude, jasno je da prvostupanjski sud ne prihvaća kao istinitu obranu optuženog VB u dijelu u kojem je poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, tako da po stavu ovog žalbenog suda opisana nejasnoća i nerazumljivost rečenice na koju u žalbi upire ODO predstavlja očito grešku u pisanju i nije takve naravi da se pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati.

9. ODO i optuženi NB nisu u pravu niti kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Tako državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude potpuno zanemario da je optuženi ČB prilikom ispitivanja provedenog u smislu čl. 208.a ZKP/08-22 izjavio kako se smatra krivim za terećeno djelo, te potom detaljno i uvjerljivo opisao što se sve događalo inkriminirane zgode.

10.1. Nadalje, ODO u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud propustio takvu obranu optuženog ČB dovesti u svezi sa obranom optuženog Nenada Balića danu pred policijskim službenicima Policijske postaje Kaštela 10. prosinca 2018. u kojoj je naveo da je kritične zgode postupao zajednički i dogovorno s optuženim ČB.

10.2. Naposljetku, državni odvjetnik u žalbi upire da to što optuženi ČB nije evidentiran na dijelu snimke nadzorne kamere ne znači da u isto vrijeme u nekom drugom dijelu prodavaonice nije uzeo dio otuđenih predmeta.

10.3. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju pažljive, sveobuhvatne i kritičke analize svih relevantnih dokaza, te pravilne ocjene njihove vjerodostojnosti s pravom zaključio da u ovom slučaju nije na izvjestan način dokazano da bi optuženi ČB počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku.

10.4. Prije svega, a vezano za žalbene navode kojima državni odvjetnik upire da upire da to što optuženi ČB nije evidentiran na dijelu snimke nadzorne kamere ne znači da u isto vrijeme u nekom drugom dijelu prodavaonice nije uzeo dio otuđenih predmeta, valja primijetiti da se postojanje odlučnih i drugih važnih činjenica u kaznenom postupku ne može utvrđivati na temelju pretpostavki u svezi čega valja podsjetiti i na odredbu iz čl. 3. st. 2. ZKP/08-25 u kojoj je propisano da je teret dokaz u postupku utvrđivanja krivnje optuženika na tužitelju.

10.5. Nadalje, a vezano za žalbene tvrdnje u dijelu gdje ODO smatra da je prvostupanjski sud obranu optuženog ČB danu u smislu čl. 208.a ZKP/08- 22 propustio dovesti u svezu sa obranom optuženog Nenada Balića danu pred policijskim službenicima Policijske postaje Kaštela 10. prosinca 2018. u kojoj je naveo da je kritične zgode postupao zajednički i dogovorno s optuženim ČB, ovaj žalbeni sud primjećuje da državni odvjetnik takvim žalbenim tvrdnjama zapada u kontradiktornost.

10.6. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je optuženi Nenad Balić tijekom postupka promijenio svoju prvotnu obranu danu pred policijskim službenicima u kojoj je tvrdio da je djelo počinio zajednički i dogovorno s optuženim ČB, navodeći kako na temelju pregleda snimke video nadzora, kao supočinitelja predmetnog kaznenog djela prepoznaje optuženog NB (iznoseći pritom i specifični detalj da ga je prepoznao po bijelim šlapama), te da optuženi ČB nije sudjelovao u njegovom počinjenju, a kakvu izmijenjenu obranu optuženog Nenada Balića državni odvjetnik u žalbi ne dovodi u sumnju, međutim, i pored toga smatra da je prvostupanjski sud kao vjerodostojnu trebao prihvatiti i njegovu raniju obranu premda je ista, budući da je tada tvrdio da je djelo počinio zajednički i dogovorno s optuženim ČB u izravnom proturječju s njegovom kasnijom obranom u kojoj je naveo da optuženi ČB nije sudjelovao u njegovom počinjenju, već optuženi NB.

10.7. Naposljetku, ovaj žalbeni sud, a suprotno žalbenim tvrdnjama, primjećuje da optuženi ČB niti u svojoj obrani pred policijskim službenicima u prethodnom postupku ustvari nije priznao počinjenje djela. Naime, u toj svojoj obrani je naveo kako je doduše pomogao prijatelju Baliću (riječ je o optuženom Nenadu Baliću), ali da nije znao o čemu se radi, da mu je pomogao s tim stvarima otvoriti vrata, da je Balić sam sve ukrcao, da mu je žao, ali da se ne osjeća krivim jer da nije znao za namjeru tog optuženika, s time da kad je na njegov poziv došao u Sućurac u dućan da je već bilo kasno.

10.8. Polazeći od svega navedenog, naročito od obrane optuženog Nenada Balića u kojoj je naveo kako je na temelju pregleda snimke video nadzora kao supočinitelja predmetnog kaznenog djela prepoznao optuženog NB (iznoseći pritom i specifični detalj da ga je prepoznao po bijelim šlapama) te da optuženi ČB nije sudjelovao u njegovom počinjenju, a kakvu njegovu obranu podupire i činjenica da optuženi ČB nije vidljiv na snimkama videonadzora u predmetnoj trgovini, već samo on i optuženi NB, te imajući dodatno na umu da se u kaznenom postupku na temelju pretpostavki ne mogu izvoditi zaključci o odlučnim i drugim relevantnim činjenicama, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, s pravom zaključio da u konkretnom slučaju nije na izvjestan način dokazano da bi optuženi ČB počinio terećeno kazneno djelo.

11. Optuženi NB pak žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome argumentira time da ne postoji niti jedan dokaz izveden na raspravi na temelju kojeg se izvan svake sumnje može zaključiti da je zajednički i dogovorno s optuženim Nenadom Balićem počinio terećeno kazneno djelo, pri čemu posebno upire da osoba koja je vidljiva na snimci videonadzora uopće ne sliči na njega, već na optuženog LB, s time da se, po njegovom mišljenju, na temelju obrane optuženog Nenada Balića, koji je tijekom postupka u više navrata mijenjao svoj iskaz ne može na pouzdan način zaključivati o njegovoj krivnji za predmetno kazneno djelo.

11.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju savjesne, kritičke i sveobuhvatne analize svih relevantnih dokaza, te pravilne ocijene njihove vjerodostojnosti s pravom zaključio da je u ovom slučaju na izvjestan način dokazano da je žalitelj, zajednički i dogovorno s optuženim Nenadom Balićem počinio terećeno kazneno djelo.

11.2. Tako je prvostupanjski sud, polazeći od činjenice koju je utvrdio neposrednim opažanjem – pregledom snimki video nadzora na kojima se jasno vide optuženik Nenad Balić i optuženik NB, pravilno postupio kada je kao vjerodostojnu i potkrijepljenu drugim dokazima ocijenio obranu optuženog Nenada Balića u kojoj je priznao predmetno kazneno djelo, te ujedno za njegovo počinje teretio i optuženog NB, kao osobu koja je zajednički i dogovorno s njim počinila to djelo, navodeći kako je na temelju pregleda snimke video nadzora upravo njega prepoznao kao supočinitelja predmetnog kaznenog djela prepoznao optuženog NB (iznoseći pritom i specifični detalj da ga je između ostalog prepoznao i po bijelim šlapama) te da optuženi ČB nije sudjelovao u njegovom počinjenju, a kakvu njegovu obranu podupire i činjenica da optuženi ČB nije vidljiv na snimkama videonadzora u predmetnoj trgovini.

11.3. Pored toga, sud prvog stupanja pravilno uočava da na nevjerodostojnost obrane optuženog VB u kojoj poriče da bi počinio terećeno kazneno djelo ukazuju i njegovi navodi da bi u situaciji da su mu spojeni svi kazneni postupci koji se vode protiv njega priznao počinjenje predmetnog djelo

11.4. Imajući uz sve to dodatno u vidu da iz snimki videonadzora proizlazi da je optuženi Nenad Balić ušao u trgovinu u 15:00:03, da ubrzo za njim u trgovinu ulazi i optuženi NB (15:00:30), dok je u 15:01:38 zabilježeno kako optuženik NB gura kolica u blizine police s izloženim prodajnim artiklima dok optuženi Nenad Balić iste ubacuje u kolica, nakon čega u 15:04:00 optuženi NB izlazi iz trgovine, a optuženi Nenad Balić ubrzo nakon toga (u 15:04:33), prvostupanjski sud je slijedom svega navedenog, a suprotno žalbenim tvrdnjama, pravilno zaključio da iz takvih rezultata dokaznog postupka proizlazi kao izvjesno da je žalitelj zajednički i dogovorno s optuženim Nenadom Balićem počinio terećeno kazneno djelo, i to kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu.

11.5. Stoga žalba optuženog VB zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.

12. Državni odvjetnik je u pravu kada se žali zbog odluke o kaznenim sankcijama koje je prvostupanjski sud izrekao optuženima Nenadu Baliću i NB.

13. Konkretno, državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud prilikom odluke o kaznenoj sankciji u odnosu na optuženog Nenada Balića nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani u vidu njegove ranije osuđivanosti zbog počinjenja istog kaznenog djela, tako da je riječ o specijalnom povratniku, dok je precijenio značaj olakotne okolnosti u vidu priznanja djela te izraženog kajanja i žaljenja kao i spremnosti da podmiri nastalu štetu oštećenom trgovačkom društvu.

13.1. Doista, polazeći od stupnja krivnje s kojim je počinio kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja) te imajući posebice na umu da je optuženik Nenad Balić specijalni povratnik a što govori o tome da ranije izrečena kaznena sankcija nije polučila očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, zatim činjenicu da isti do današnjeg dana nije ništa poduzeo da oštećenom društvu namiri nastalu štetu, ODO s pravom smatra da u ovom slučaju nije bilo mjesta za izricanje uvjetne osude, u svezi čega ovaj drugostupanjski sud primjećuje da sukladno odredbi iz čl. 56. st. 2. KZ711 sud prilikom ocjene postojanja pretpostavki za izricanje uvjetne osude, između ostalog, osobito mora voditi računa je li počinitelj ranije bilo osuđivan i njegovom nastojanju da oštećeniku popravi štetu.

13.2. Isto tako, državni odvjetnik je u pravu i kada u žalbi smatra da je prvostupanjski optuženom NB izrekao preblagu kaznu.

13.3. Naime, polazeći od stupnja krivnje s kojim je počinio kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja) te imajući posebice na umu da je optuženik NB počev od 2011. bio višestruko osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine, a što govori o tome da ranije izrečene kaznene sankcije očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, ODO s pravom smatra da mu je sud prvog stupnja izrekao kaznu zatvora u prekratkom trajanju.

13.4. Imajući u vidu argumentaciju izloženu pod toč. 12. 3. ove odluke, žalbene tvrdnje optuženog VB da mu je pobijanom presudom izrečena prestroga kazna ukazuju se kao neosnovane.

13.5. Stoga je prihvaćanjem žalbe ODO-a u navedenom pravcu, a sukladno ovlaštenju iz čl. 486. st. 1. ZKP/08-25, pobijana presuda preinačena u odluci o kaznenim sankcijama na način da su optuženi Nenad Balić i optuženi NB za kazneno djelo protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11 za koje su pobijanom presudom proglašeni krivima na temelju čl. 228. st. 1 KZ/11 osuđeni i to optuženi Nenad Balić na kaznu zatvora u trajanju od 6 /šest/ mjeseci, a optuženi NB na kaznu zatvora u trajanju od 8 /osam/ mjeseci, a kako je to i odlučeno pod toč. I izreke ove presude.

13.6. Budući da žalba ODO-a u ostalom dijelu i žalba optuženog NB u cijelosti nisu osnovane, a kako ovaj žalbeni sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno odredbi iz čl. 476. st. 2. toč. 1. i 2. ZKP/08- 25 pazi po službenoj dužnosti, to su žalba ODO-a u preostalom dijelu i žalba optuženog NB u cijelosti odbijene kao neosnovane te je u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, a kako je to i odlučeno pod toč. II izreke ove presude.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke