Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-363/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog TE, zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-213/2024 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog TE kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-213/2024 od 24. ožujka 2025., optuženi BE proglašen je krivim da je u stjecaju radnjama opisanima u točkama od I. do VI. izreke presude počinio šest kaznenih djela protiv imovine – teškom krađom – djela opisana i kažnjiva po članku 229. stavku 1. točki 1. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11. Stoga su optuženom ŠE prethodno utvrđena kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to kako slijedi:
- za kaznena djela opisana i označena pod točkama I., II. i III. izreke presude, temeljem odredbe članka 229. stavka 1. točki 1. u svezi s člankom 228. stavka 1. KZ/11 utvrđena je kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci,
- za kaznena djela opisana i označena pod točkom IV., V. i VI. izreke presude, temeljem odredbe članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11 utvrđene su kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci. Temeljem članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. i članka 51. KZ/11 optuženi BE osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine. Potom je optuženom TE temeljem članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se dio jedinstvene kazne na koju je osuđen u trajanju 10 (deset) mjeseci ima izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP-a) optuženi BE dužan je na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenog RE isplatiti novčani iznos 441,00 eura, na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenog ČE iznos 1.000,00 eura, na ime postavljenih imovinskopravnih zahtjeva oštećenog obrta „[obrt]“ u vlasništvu KE iznos 426,00 eura i oštećenog trgovačkog društava "PROMET" d.o.o. Split iznos 226,00 eura.
1.2. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP-a optuženik je dužan sudu naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 694,98 eura (šestodevedesetčetirieuraidevedesetosamcenti), od čega iznos
394,98 (tristodevedesetčetirieuraidevedesetosamcenti) eura predstavlja trošak biološkog vještačenja, a iznos 300,00 (tristoeura) eura paušalnu svotu.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Domagoju Olujiću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna, podredno da mu se izrekne kazna zatvora koju je moguće zamijeniti uvjetnom osudom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a branitelj optuženika zatražio je da bude pozvan na sjednicu drugostupanjskog vijeća te su o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni državni odvjetnik, optuženik i branitelj optuženika, međutim isti na zakazanu javnu sjednicu nisu pristupili iako su uredno bili pozvani branitelj optuženika i državni odvjetnik, dok je dostava za optuženika vraćena sa naznakom da isti nije podigao pošiljku, stoga je sjednica održana u njihovoj izočnosti.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Nije u pravu optuženik kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu kaznenog postupka koju vidi u činjenici da nisu neposredno saslušani oštećenici već je na raspravi samo konstatirano da je svima nadoknađena šteta. Naime, suprotno navedenom, a sukladno prijedlogu stranaka na raspravi koja je održana 24. ožujka 2025. (list 204-206 spisa), pročitani su imovinskopravni zahtjevi oštećenika, te je pročitan zaprimljen e-mail od oštećenog TD „VIA CASTRUM“. Pri tome treba naglasiti da je u konkretnom slučaju optuženik priznao učin kaznenoga djela te je sud sukladno odredbi članka 417.a stavku 4. ZKP-a, bio dužan izvesti dokaze koji se odnose na odluku o kazni i drugim mjerama propisanim kaznenim zakonom kao i one dokaze koji su odlučni za odluku o troškovima kaznenog postupka. Dakle, prvostupanjski sud je upravo postupajući u skladu sa navedenom zakonskom odredbom, a uz suglasnost prisutnog optuženika te njegove braniteljice, izveo dokaze koji su bili relevantni za odluku suda o imovinskopravnim zahtjevima odnosno oduzimanju imovinske koristi, i to čitanjem imovinskopravnih zahtjeva oštećenika budući da sukladno odredbi članka 5. KZ/11 nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom. Kako je u konkretnom slučaju za odluku o navedenom i prema odluci ovog suda kao drugostupanjskog, bilo dostatno pročitati imovinskopravne zahtjeve oštećenika jer je optuženik u cijelosti priznao učin kaznenoga djela ne osporavajući samu visinu štete, to je navedeni žalbeni razlog valjalo otkloniti kao neosnovan.
8. Nije osnovan niti žalbeni navod koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, iako prema odredbi članka 464. stavak 7. ZKP-a postoji izuzetak, prema kojem žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik koji se u odnosu na točke optužnice očitovao krivim, odnosno optuženik može podnijeti žalbu ako se radi o činjenicama koji se odnose na oduzimanje imovinske koristi, treba istaknuti slijedeće. Optuženik je u svojoj obrani iznijetoj na početku dokaznog postupka naveo da je točno ono što mu je stavljeno na teret i to upravo na način kako je to i opisano u izreci presude, dodajući da je otuđeno gorivo i stvari prodao, dok je vratio novac na ime „štete“ TD „VIA CASTRUM“. Dakle, upravo suprotno navodu iznesenom u žalbi, optuženik nije naveo da je nadoknadio štetu „svim oštećenicima“ (raspravni zapisnik od 5. ožujka 2025.), a nakon čega je i donesena odluka i pročitani su imovinskopravni zahtjevi ostalih oštećenika koji se u pisanom obliku nalaze u spisu predmeta i sa kojom odlukom suda je, kao što je već i istaknuto, bio suglasan optuženik i njegova braniteljica. Dakle, slijedom takvih činjenica, nesporno je da je činjenično stanje ispravno utvrđeno i u pogledu dosuđenih imovinskopravnih zahtjeva. TD „VIA CASTRUM“ imovinskopravni zahtjev nije postavilo navodeći da nije oštećeno jer su „namireni“, pa u odnosu na to kazneno djelo nije niti oduzeta imovinska korist, a što je upravo sukladno i obrani optuženika. Predmetno izravno proizlazi iz primljenog e- maila na koji se prvostupanjski sud i pozvao na raspravnom zapisniku od 24. ožujka 2025..
9. Nadalje, u svojoj žalbi optuženik ističe i da sud nije sa dostatnom mjerom cijenio sve olakotne okolnosti na njegovoj strani posebice ističući da je promijenio način života. Međutim, suprotno toj iskazanoj činjenici, sva kaznena djela, njih ukupno šest, počinjena su u vremenu od veljače 2022. do siječnja 2023. i to na razne načine i prema raznim oštećenicima, a što ukazuje i na posebnu upornost i jasnu odluku optuženika za vršenjem konkretnih kaznenih djela. Dakle, cijeneći životnu dob optuženika, odnosno činjenicu da se radi o osobi mlađe životne dobi, brojnost počinjenih kaznenih djela, namjeru koja je bila prisutna u svakom od navedenih kaznenih djela te vrstu i visinu zapriječene kazne za ista, te dovodeći navedeno u korelaciju sa njegovim iskrenim priznanjem, i ovaj je sud mišljenja da je upravo kazna zatvora u ukupnom trajanju 2 (dvije) godine, ona kazna koja je potrebna da bi se ostvarila svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Naime, primjenjujući citirane zakonske odredbe na navedenu jedinstvenu kaznu zatvora primijenjena je djelomična uvjetna osuda, prema kojoj će se izvršiti samo kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju 1 (jeden) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Navedena kazna koja je i prema stavu ovoga suda primjerena i potrebna, u svojoj ukupnosti mora djelovati ne samo kao kazna u odnosu na počinitelja konkretnog ili konkretnih kaznenih djela već mora predstavljati društvenu osudu i djelovati preventivno spram svih ostalih potencijalnih počinitelja.
10. Nije osnovan niti žalbeni navod koji se odnosi na visinu troškova kaznenog postupka. Naime, iako je optuženik osoba lošeg materijalnog stanja kako u žalbi ističe, radi se o osobi mlađe životne dobi koja nije u obavezi uzdržavati druge članove svoje obitelji, stoga je i ispravna odluka prvostupanjskog suda prema kojoj nije našao zakonsku osnovu za oslobađanjem od troška kaznenog postupka. U odnosu pak na visinu određenog troška kaznenog postupka, koja je dijelom određena za provedeno vještačenje, dok se iznos 300,00 eura odnosi na paušalan iznos troška kaznenog postupka, ista visina je i prema stavu ovog suda u cijelosti primjerena ne samo opsežnosti kaznenog postupka već i duljinom trajanja istog, dok je sama visina odmjerena uvažavajući i materijalne prilike samog optuženika.
11. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu okrivljenog na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 20. siječnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
