Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-398/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog MU i dr., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama 1. i 2. optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-143/2024 od 27. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026. u prisutnosti zz branitelja odvjetnice Marije Palac i odvjetnice Marije Šporčić,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog MU i 2. optuženog VU kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-143/2024 od 27. veljače 2025., 1. optuženi MU i 2. optuženi LU proglašeni su krivim da su počinili kazneno djelo protiv imovine – teška krađa opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11, kažnjivo po članku 229. stavak 1. KZ/11., pa je na osnovu članka 229. stavak 1. KZ/11. u svezi članka 44. i 47. KZ/11.

1. optuženi MU osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a 2. optuženi LU je na osnovu članka 229. stavak 1. KZ/11. u svezi članka 44. i 47. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. 1. optuženom MU je u izrečenu kaznu zatvora na osnovu odredbe članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to vrijeme uhićenja u razdoblju od 12. veljače 2014. do 13. veljače 2014., te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u razdoblju od 15. rujna 2023. do 5. ožujka 2024. 2. optuženom VU je u izrečenu kaznu zatvora na osnovu odredbe članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to vrijeme uhićenja u razdoblju od 13. veljače 2014. do 14. veljače 2014.

1.1. Na osnovu odredbe članka 560. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) i članka 77. stavak 1. KZ/11 utvrđeno je da novčani iznos 2.832,27 eura (dvijetisućeosamstotridesetdva eura i dvadesetsedam centi) predstavlja imovinsku korist koju su 1. optuženi MU i 2. optuženi LU ostvarili kaznenim djelom iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11, da novčani iznos 2.832,27 eura (dvijetisućeosamsto tridesetdva eura i dvadesetsedam centi) postaje imovina Republike Hrvatske. Naloženo je 1. optuženom MU i 2. optuženom VU, da na jednake dijelove isplate Republici Hrvatskoj novčani iznos 2.832,27 eura (dvijetisućeosamstotridesetdva eura i dvadesetsedam centi) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na osnovu odredbe članka 148. stavak 6. ZKP-a 1. optuženi MU i 2. optuženi LU oslobođeni su u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 2. optuženi LU po braniteljici Mariji Šporčić Novoselac, odvjetnici iz Vukovara zbog odluke o kazni, te je predložio da drugostupanjski sud usvoji navedenu žalbu, pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalbu je podnio i 2. optuženik osobno zbog odluke o kazni.

2.1. Žalbu protiv navedene presude podnio je i 1. optuženi MU po branitelju Sanjinu Piljiću, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražio da ga se obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.

3. Odgovor na žalbe 1. i 2. optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalbe 1. i 2. optuženika odbiju kao neosnovane.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a branitelj optuženika zatražio je da bude pozvan na sjednicu drugostupanjskog vijeća te su o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni državni odvjetnik, 1. i 2. optuženik i branitelji 1. i 2. optuženika. Na javnu sjednicu vijeća pristupili su zamjene za branitelja, i to za 1. optuženika PU, odvjetnica Marija Palac i za 2. optuženika VU, odvjetnica Marija Šporčić Novoselac prema zamjeničkoj punomoći dostavljenoj u spis predmet, a ne i uredno obaviješteni optuženici i državni odvjetnik. Prisustvujući sjednici drugostupanjskog vijeća prisutna u z. braniteljice 1. i 2. optuženika u bitnom su ponovile navode iznesene u žalbama podnesene na prvostupanjsku presudu.

6. Žalbe 1. i 2. optuženika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu 1. optuženog MU

7. Nije u pravu žalitelj (1. optuženi MU) kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavak 2. ZKP-a, a koju vidi u tome da se pobijana presuda temelji na dokazu koji prvostupanjski sud nije izveo na raspravi u vidu čitanja iskaza 2. optuženog VU, odnosno u činjenici propusta analize različitih obrana 1. optuženog VU danog na navedenoj raspravi od one dane tijekom prvog ispitivanja. Mišljenja je da je na navedeni način povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na štetu 1. optuženog PU.

7.1. Suprotno tim žalbenim navodima prvostupanjski sud je izveo dokaz u vidu čitanja iskaza 2. optuženog VU. Predmetno izrijekom proizlazi iz raspravnog zapisnika od 27. veljače 2024. (list 594-604 spisa). Naime, na predmetnom je zapisniku nakon odbijanja dokaznih prijedloga i nakon što se sam 2. optuženi LU očitovao krivim ali se branio šutnjom, pročitana je njegova obrana sa raspravnog zapisnika od 13. veljače 2024. (list 599 spisa). Osim toga, nakon što je pročitan zapisnik o njegovom ispitivanju, uz suglasnost „prisutnih branitelja te stranaka“, donesena je odluka da se ne reproducira snimka njegovog prvog ispitivanja jer je isti radnju kaznenog djela priznao. Dakle, suprotno tvrdnji žalitelja, sud je pročitao iskaz 2. optuženog VU koji je potom i u obrazloženju svoje presude ne samo reproducirao već i analizirao, te upravo uz suglasnost prisutnih stranaka, a to su i 1. optuženi MU i njegova braniteljica, zbog iskaza danog na raspravnom zapisniku od 13. veljače 2024. koji predstavlja okolnosno priznanje – nije izvodio dokaz preslušavanjem snimke DVD-a. Posljedično navedenom, a kako se radi o snimci DVD-a o prvom ispitivanju 2. optuženog VU koja suglasno nije izvedena niti je na raspravnom zapisniku od bilo koje prisutne stranke bilo ukazano na eventualne proturječnosti u iskazima, ispravno navedeni snimak o prvom ispitivanju nije analiziran u prvostupanjskoj presudi. Zbog navedenog valjalo je žalbeni osnov bitne povrede kaznenog postupka odbiti kao neosnovan.

8. Nadalje, iako žalitelj u svojoj žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja iz sadržaja žalbe proizlazi osporavanje zaključaka prvostupanjskog suda. Naime, suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud je ispravno odbio prijedlog 1. optuženog MU za neposrednim pozivanjem i ispitivanjem ČU kojeg u svojoj obrani spominje 1. optuženi MU kao počinitelja inkriminiranog kaznenog djela. Predmetno stoga što iz ukupno provedenih dokaza, a posebice iskaza 2. optuženog VU koji osim što u cijelosti priznaje učin inkriminiranog kaznenog djela, svojom obranom tereti i 1. optuženog MU, dok predmetnu osobu ne spominje kao nekog tko je bio u bilo kojem obliku nazočan inkriminiranoj radnji kaznenog djela. Osim toga, upravo kao što to i obrazlaže prvostupanjski sud, obrana 2. optuženog VU koja je detaljna i okolnosna potvrđena je materijalnim dokazima koji su pročitani tijekom dokaznog postupka, a koji ukazuju da je doista do učina inkriminiranog kaznenog djela došlo na način kako to i opisuje u svojoj obrani 2. optuženi LU. Uvažavajući navedeno ispravan je i zaključak prvostupanjskog suda naveden pod točkom 10.9. prema kojem se kraj takvog utvrđenja, ali i nepotpunom, a djelom i proturječnom obranom 1. optuženog MU, ukazuje nedvojbenim da je radnja inkriminiranog kaznenog djela počinjena upravo na način opisan u izreci ove presude, a zato je i taj žalbeni navod valjalo otkloniti kao neosnovan.

U odnosu na kazne (žalba 1. optuženog PU i 2. optuženog VU)

9. Nije u pravu 1. optuženi MU koji osporava vrstu i visinu izrečene mu kazne navodeći da sud nije sa dostatnom mjerom cijenio protek vremena od dana počinjenja kaznenog djela. Naime, pod točkom 15.1. obrazloženja prvostupanjske presude, razvidno je da je upravo olakotnim cijenjena činjenica koja se odnosi na protek vremena od trenutka učina samog kaznenog djela, ali je ta činjenica stavljena u korelaciju sa namjerom koja je kao nesporno utvrđena i posebice sa činjenicom da se radi o osobi koja je čak u 18 navrata osuđivana (listovi 572-575 spisa) i to za kaznena djela protiv imovine, od kojih neka i sa elementima nasilja. Dakle, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, radi se o osobi koja svoje ponašanje nije uskladila sa prihvatljivim društvenim uzusima, već suprotno tome, učestalo i bez zadrške ponavlja istovjetni obrazac protupravnog ponašanja. Međutim, upravo protek vremena, koji je u konkretnom slučaju od trenutka počinjenja do trenutka presuđenja čak 11 godina, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda o dostatnosti izrečene kazne zatvora u trajanju jedne godine. Navedenom kaznom obuhvaćeni su svi oni elementi relevantni za pravilno odmjeravanje kazne, kako sa osnove specijalne tako i sa osnove generalne prevencije.

10. Nije u pravu niti 2. optuženi LU kada u svojoj žalbi, ali i u žalbi podnesenoj po braniteljici ukazuje na previsoko odmjerenu kaznenu sankciju pozivajući se u obje žalbe na protek vremena od dana učina kaznenog djela, ali i žaljenje za učin tog kaznenog djela, te dano priznanje za predmetno kazneno djelo. Osim toga samom žalbom se ukazuje i na Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (u daljnjem tekstu Zakon), prema kojem isti ima pravo biti smatran neosuđivanom osobom. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, treba naglasiti da se radi o višestruko osuđivanoj osobi na koju se ne može primijeniti odredba članka 18. predmetnog Zakona. Predmetno stoga što navedenu odredbu Zakona nije moguće promatrati samostalno kako se to prikazuje žalbom, već treba uzeti u obzir i uvjete za nastup rehabilitacije koje propisuje članak 19. tog istog Zakona. Dakle, rehabilitacija nastupa tek ukoliko osuđenik nije ponovno suđen za nova kaznena djela i to protekom točno određenih rokova, zavisno od vrste kaznene sankcije. Uvažavajući činjenicu da se radi o osobi koja je višestruko osuđivana za istovrsna imovinska kaznena djela od kojih je dio i sa elementima nasilja (listovi 577-583 spisa), pri čemu je prva pravomoćna presuda izrečena 1995. a sukladno izvodu iz Kaznene evidencije zadnja pravomoćna presuda 2021., kao i činjenici da se i trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora, nema govora da se radi o osobi koja je svoje ponašanje uskladila sa društveno prihvatljivim normama, kao i da se radi o osobi kod koje je nastupila rehabilitacija kako se to žalbom pokušava nametnuti. Dakle, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, izrečena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci je u cijelosti primjerena konkretnom počinitelju, uvažavajući i one olakotne okolnosti koje se u žalbi kao posebne ističu. Slijedom navedenog i žalbene navode 2. optuženog VU valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovane.

11. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbe 1. i 2. optuženika na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac