Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-323/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JD, zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. u vezi s točkom 1. i člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K- 273/2024-25 od 20. svibnja 2025., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog JD kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu pobijanom presudom optuženog JD, na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), proglasio je krivim zbog počinjenja pet kaznenih djela protiv imovine i to zbog četiri kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11 i kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. Za svako počinjeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11 prvostupanjski sud optuženiku je utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Potom je optuženi JD osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je optuženik osuđen uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. siječnja 2015. do 17. srpnja 2015.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24), oštećeni ŠD, ID, Multimedijalna oaza trgovine d.o.o. i Tommy d.o.o. upućeni su u građansku parnicu radi ostvarenja postavljenih imovinskopravnih zahtjeva.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08-24 optuženi JD dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u visini od 132,72 eura sudskog paušala.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Iris Franić Tomić, odvjetnici u Omišu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku" i "povrede odredaba Kaznenog zakona" i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi "na ponovni postupak" odnosno da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
5. Žalba optuženog JD nije osnovana.
6. Žalbom se presuda pobija zbog "povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku" pri čemu je očigledno da se radi o žalbenoj osnovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka pa se tako navodi kako je optuženiku "grubo povrijeđeno njegovo pravo na obranu", a na koji način presuda se pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.
6.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu ovih žalbenih navoda, u kojima se samo paušalno navodi kako bi bilo povrijeđeno optuženikovo pravo na obranu, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako tijekom postupka nije povrijeđeno pravo na obranu optuženika jer se očitovao o optužbi, iznio je tijekom postupka svoju obranu, a na ročištima rasprave na kojima nije bio nazočan, o njegovim pravima skrbila je braniteljica postavljena po službenoj dužnosti Iris Franić Tomić, odvjetnica u Omišu. U povodu žalbe optuženika prvostupanjska presuda ispitana je po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točaka 1. ZKP/08, međutim nije utvrđeno da bi bila počinjena ni bilo koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja je propisana citiranom odredbom.
7. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu u žalbi se navodi kako se optuženik vodio kao nestala osoba na popisu MUP-a, što znači da "isti možda nije ni među živima" te da je pobijana presuda donesena "u odnosu na mrtvu osobu".
7.1. Ovakvi žalbeni navodi su krajnje paušalni, a nemaju uporišta niti u jednom izvedenom dokazu. Pregledom spisa predmeta utvrđeno je kako je prvostupanjski sud, u ponovljenom postupku, obaviješten od strane Policijske uprave splitsko dalmatinske, dopisom od 29. listopada 2024., kako se optuženi JD ne vodi na popisu nestalih osoba, dok je dopisom Matičnog ureda u Splitu od 4. veljače 2025. prvostupanjski sud izviješten kako kroz evidenciju Matice umrlih se ne pronalazi upis činjenice smrti za optuženog JD. Zbog ovoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi kako se radi o presudi koja je donesena "u odnosu na umrlu osobu".
8. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na sve odlučne okolnosti inkriminiranih kaznena djela, i to stoga što se optuženik u odnosu na optužbu, na raspravi održanoj 5. lipnja 2015., izjasnio krivim za sva kaznena djela za koja se tereti, a njegova takva izjava potkrijepljena je ostalim materijalnim dokazima koji prileže spisu. Slijedom toga sasvim su neutemeljeni žalbeni navodi u kojima se navodi kako optuženik "nije priznao počinjenje kaznenih djela" pa da bi činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđenim.
9. Iako se u uvodu žalbe navodi kako se presuda pobija i zbog povrede "odredaba kaznenog zakona", pri čemu je očigledno da se pod time podrazumijeva žalbena osnova povrede kaznenog zakona, niti je u žalbi obrazloženo na koji način bi bila počinjena neka od povreda kaznenog zakona, a niti je pravno označeno koju bi to povredu kaznenog zakona prvostupanjski sud počinio. No, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 utvrđeno je kako nije povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.
10. Žalba se podnosi i zbog odluke o kazni, međutim žalitelj ne obrazlaže zbog čega se smatra da bi pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen bila nepravilna ili nezakonita. No, stav je ovog drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud na pravilan i odgovarajući način utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne, kako je to i propisano člankom 47. KZ/11 te je sasvim ispravno, odlučujući o pojedinačnim, a potom i o jedinstvenoj kazni zatvora, cijenio stupanj krivnje s kojim su kaznena djela počinjena, stupanj ugroze kaznenim djelima zaštićena dobra, ali i sve okolnosti počinjenih kaznenih djela. Nadalje, prvostupanjski je sud sasvim ispravno utvrdio na strani optuženika kao olakotnu okolnost, i na odgovarajući način cijenio, "okrivljenikov doprinos u utvrđivanju činjeničnog stanja", dok mu je kao otegotnu okolnost pravilno utvrdio i sasvim odgovarajuće cijenio raniju višestruku osuđivanost. Uzevši u obzir značaj olakotne okolnosti u odnosu na otegotnu okolnost ranije višestruke osuđivanosti, ispravno je prvostupanjski sud optuženiku za svako od četiri kaznena djela teške krađe utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od 7 mjeseci, dok mu je za kazneno djelo krađe sasvim pravilno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci. Zaključak je ovog suda kako je prvostupanjski sud ispravno osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Naime, optuženik je višestruko osuđivana osoba, a sve do sada izrečene kaznenopravne sankcije nisu utjecale na njega da se kloni činjenja novih kaznenih djela, koja okolnost ima pretežiti značaj u odnosu na priznanje počinjenih kaznenih djela kao olakotne okolnosti, zbog čega se jedino osudom optuženika na kaznu zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. i to kako specijalne, tako i generalne prevencije.
11. Kako navodima žalbe nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu utvrđene ni povrede zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. ZKP/08, tako je tu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08.
Split, 20. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
