REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-991/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja MINIK d.o.o., Zagreb, 8. Bukovački Ogranak 8, OIB: 61896580338, kojeg zastupa punomoćnica Ela El Housseini, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, protiv tuženika BKS Bank AG, Austrija, A-9020 Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, Tvrtka podružnice: BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, OIB: 02138784111, Rijeka, Mljekarski trg 3, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Ul. Pere Budmanija 1, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BKS Bank AG, Austrija, A-9020 Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, Tvrtka podružnice: BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, OIB: 02138784111, Rijeka, Mljekarski trg 3da isplati tužitelju MINIK d.o.o., Zagreb, 8. Bukovački Ogranak 8, OIB: 61896580338, iznos od 226.891,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamate tekućih na dosuđeni iznos za razdoblje od 25. travnja 2022. do 30. lipnja 2022.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 43.217,92 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.766,29 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom ovog postupka navodi kako je predmet spora obveza tuženika iz ugovornog odnosa tužitelja i tuženika temeljem bankarske garancije za osiguranje plaćanja br: 58010128/2021 od 08.11.2021. (u daljnjem tekstu: „Garancija“, da se mjesna nadležnost Trgovačkog suda u Zagrebu u ovom sporu temelji se na odredbama Garancije kojima su tužitelj i tuženik kao ugovorne strane za sporove u vezi s Garancijom ugovorile mjesnu nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu. Predmetnom garancijom se tuženik obvezao neopozivo, bezuvjetno i bez prava prigovora, na prvi pisani zahtjev tužitelja platiti istome traženi iznos, u roku od 5 radnih dana, ali najviše do iznosa od 6.500.000,00 HRK, da je garancija je izdana u svrhu osiguranja ispunjenja obveze društva SLADOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 90591097530 (u daljnjem tekstu: „Dužnik“), temeljem Ugovora o zajmu i sporazuma o zasnivanju založnog prava od 30. rujna 2021. br. ovjere OV- 13605/2021, ovjerenog od javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba (u daljnjem tekstu: „Ugovor o zajmu“), koji je Dužnik, kao zajmoprimac, sklopio s tužiteljem kao zajmodavcem. Garancija je izdana do 31. srpnja 2022.. Obveza Dužnika iz Ugovora o zajmu sastoji se u obvezi povrata zajma u iznosu od 850.000,00 EUR, uvećano za ugovorne kamate u iznosu od 1% godišnje. Tužitelj je dana 21. travnja 2022. na temelju odredbe članka 354. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: „ZOO“) raskinuo Ugovor o zajmu te su učinci raskida i dospijeće Dužnikove obveze po Ugovoru o zajmu nastupili 25. travnja 2022. Slijedom navedenog, a obzirom da Dužnik nije podmirio svoju obvezu po dospijeću, tužitelj je dana 21. lipnja 2022. tuženiku uputio Zahtjev za plaćanjem iznosa po Garanciji (u daljnjem tekstu: „Zahtjev“). Zahtjevom je tužitelj tuženika (i) obavijestio kako Dužnik nije izvršio obvezu iz Ugovora o zajmu po dospijeću te (i) ga pozvao da u roku od 8 (osam) dana od dana primitka zahtjeva temeljem Garancije izvrši isplatu 4 iznosa od 5.992.719,29 HRK. Navedeni iznos odnosi se na iznos dugovane glavnice i ugovornih kamata te zateznih kamata do dana podnošenja Zahtjeva. Tuženik je Zahtjev zaprimio 22. lipnja 2022. Dana 04. srpnja 2022. punomoćnik tužitelja zaprimio je e-mail poruku punomoćnika tuženika kojom je isti, nastavno na Zahtjev, zamolio dostavu Garancije na uvid. Punomoćnik tužitelja je Garanciju dostavio putem elektroničke pošte 05. srpnja 2022. Nastavno na navedeno, 08. srpnja 2022. punomoćnik tužitelja je zaprimio e-mail poruku od punomoćnika tuženika kojim je isti obavijestio tužitelja da je Garancija krivotvorina, da ista nije odobrena od strane tuženika te kako tuženik ne može izvršiti plaćanje po Garanciji. Slijedom navedenog, tužitelj je prisiljen svoja prava temeljem Garancije ostvarivati putem sudskog postupka.

2. Tužitelj ističe kako je u predmetnom sporu nesporno da je tuženik izdao Garanciju. Sporno je je li Garancija odobrena od strane tuženika, odnosno je li Garancija krivotvorina, kako to tvrdi tuženik odnosno, utječe li uopće takva činjenica, čak i kada bi se ispostavila istinitom, na obvezu tuženika prema tužitelju temeljem Garancije. Navodi kako je člankom 1039. stavak 1. ZOO-a propisano je kako je bankarska garancija na poziv svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Stavak 2. istog članka propisuje kako je bankarska garancija samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje.

3. Nadalje, sukladno članka 260. ZOO-a pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je potpisana na uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba. Isto vrijedi i za prihvat ponude. Uvidom u Garanciju razvidno je kako je izdana na poslovnom papiru tuženika kojim se on redovno služi u svom redovnom poslovanju, potpisana je na uobičajeni način, odnosi se na posao kojim se tuženik redovno bavi te je potpisana od strane osoba koje su u trenutku izdavanja Garancije bile ovlaštene za skupno zastupanje tuženika – ŽŽ i RŽ. Sadržaj Garancije niti na jedan način ne upućuje na zaključak da se radi o krivotvorini ili da sadrži ikakve nedostatke koji bi mogli utjecati na njenu valjanost. Tužitelj ističe kako uvjetima iz Garancije udovoljeno obzirom da Dužnik nije izvršio obveze iz Ugovora o zajmu te je tužitelj, u razdoblju važenja Garancije, uputio potpisani pisani zahtjev s potrebnim sadržajem.

4. Smatra da je tuženik je obvezan tuženiku temeljem Garancije, kao jednostrano obveznog ugovora, isplatiti utuženi iznos. Nastavno na naprijed navedeno, čak i kad bi se prihvatili tuženikovi navodi da je Garancija krivotvorina i da nije odobrena od strane tuženika, u konkretnom bi slučaju nesporno došlo do primjene instituta prekoračenja granica ovlaštenja za zastupanje, kako je to propisano člankom 311. ZOO-a. Naime, uvidom u Garanciju može se jasno utvrditi kako je ista izdana i potpisana od strane dva potpisnika, a u trenutku izdavanja Garancije tuženik je bio zastupan skupno po dva zastupnika – ŽŽ i RŽ. Odredbom članka 311. stavak 1. ZOO-a kad zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo ako odobri prekoračenje. Sukladno odredbi stavka 5. istog članka, ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja. Dakle, čak i da tuženik nije odobrio izdavanje Garancije, svakako bi bio odgovoran tužitelju za štetu koja mu time nastala, budući da tužitelj, nije znao, niti je morao znati za eventualno prekoračenje ovlaštenja. Šteta koja bi opisanim postupanjem nastala tužitelju sastojala bi se upravo od iznosa nevraćenog zajma, radi čijeg je osiguranja Garancija izdana, a koji iznos tužitelj ne bi uspio naplatiti po Garanciji. Drugim riječima, iznos štete (izmakle koristi) odgovarao bi iznosu kojeg bi tužitelj imao pravo naplatiti po Garanciji, a koji tužitelj potražuje ovom tužbom.

5. Nastavno navodi ( pripremo ročište od 9. travnja 2024.) kako tužitelj u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete sukladno odredbama čl. 1061. st.1. ZOO-a i to za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi sa radom prouzroči trećoj osobi a za koju štetu odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost osiguranika.

6. Navodi kako preostalo potraživanje tužitelja prema dužniku, odnosno iznos nevraćenog zajma na dan podnošenja ove tužbe iznosi 223.342,32 EUR na ime glavnice i 3.549,03 EUR na ime ugovorne kamate, odnosno sveukupno 226.891,35 EUR, uvećano za zatezne kamate od dana 25. travnja 2022.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da tuženik s tužiteljem nije bio u ugovornom odnosu temeljem bankarske garancije od 8. studenog 2021., da tuženik nikada nije primio nikakav zahtjev za izdavanje bankarske garancije niti je bankarska garancija izdana. Navodi također da u sustavu banke ne postoji evidentirano da bi ikada bila pokrenuta procedura izdavanja bankarske garancije, a da je i bila pokrenuta da tuženik zacijelo ne bi izdao garanciju bez odgovarajućih osiguranja za tuženika. U konkretnom slučaju da se radilo o osiguranju potraživanja tužitelja za povrat privatnih pozajmica trećoj pravnoj osobi, a za što je zalogom na nekretnini odgovarala osoba ovlaštena za skupno zastupanje Banke, ŽŽ, a da bankarska garancija nije ni bila predviđena kao sredstvo osiguranja Ugovorom o zajmu.

8. Ističe da je bankarska garancija krivotvorena i pravno nevaljana jer ju je potpisala neovlaštena osoba ŽŽ, a ujedno i založni dužnik iz ugovornog odnosa zajma, koji nije bio ovlašten istu potpisati, a k tome je neovlašteno potpisao i drugu osobu i krivotvorio i njezin potpis.

9. Navodi nadalje kako tuženik nije prihvatio zahtjev tužitelja na plaćanje po bankarskoj garanciji jer je ista pravno nevaljana, krivotvorena i sačinjena od založnog dužnika tužitelja ŽŽ koji nije imao pojedinačna samostalna ovlaštenja za zastupanje banke.

10. Navodi nadalje da je pravna priroda bankarske garancije njena apstraktnost i samostalnost jer predstavlja samostalni pravni posao koji sadrži samostalnu obvezu banke da na pisani zahtjev korisnika istom isplati određeni novčani iznos, a da bi takva isprava bila valjana bankarska garancija potrebno je da istu potpišu ovlaštene osobe banke, u konkretnom slučaju dva potpisnika, a što sa konkretnom garancijom nije slučaj, pa ista nije obvezujuća za tuženika. Smatra također da se u konkretnom slučaju na ovu bankarsku garanciju ne može primijeniti institut ponude neovlaštene osobe ( čl. 260. ZOO-a), budući da je na istoj krivotvoren potpis osobe za zastupanje i to od strane druge osobe ovlaštene za zastupanje, pa takva garancija ne može predstavljati valjanu ponudu i ne može doći do sklapanja Ugovora o bankarskoj garanciji, neovisno o tome što je ista dana na poslovnom papiru banke.

11. Smatra također da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti niti institut prekoračenja granica ovlaštenja (čl. 311. st.5. ZOO-a), budući je bankarska garancija na koju se poziva tužitelj krivotvorena, na njoj je krivotvoren potpis druge ovlaštene osobe za zastupanje i to samo radi toga da se fingira valjanost, pa je na taj način ŽŽ zloupotrijebio svoje ovlaštenje, a nije mogao prekoračiti svoje ovlaštenje krivotvorenjem drugog potpisa.

12. Smatra da je tužitelj postupao i nesavjesno jer je propustio naplatiti se iz založene imovine ŽŽ, a koja osoba je krivotvorila bankarsku garanciju.

13. Osporava i visinu tražbine tužitelja prema ugovoru o zajmu, jer tužitelj nije dostavio nikakve dokaze da je dao zajam društvu Sladović d.o.o. , niti dokaza je li zajam vraćen.

14. Tijekom dokaznog postupka pročitani su i sud je izvršio uvid u garanciju za osiguranje plaćanja (list 8 spisa), ugovor o zajmu (list 9-12 spisa), zk izvadak (list 13- 16 spisa), izjavu o raskidu ugovora o zajmu (list 17-18 spisa), zahtjev za plaćanja iznosa po garanciji (list 19-20 spisa), izvadak iz otvorenih stavki (list 22 spisa), presliku poštanske povratnice (list 23 spisa), email korespondenciju (list 24-26 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 39-43 spisa), pravno mišljenje (list 55-66 spisa), zk izvadak (list 67-68 spisa), popis imovine i obveza društva Sladović (list 72-84 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu (list 96-97 spisa), prijavu tražbine u predstečajnom postupku (list 98-100 spisa), pravno mišljenje (list 112-134 spisa), rješenje ovog suda od 13. prosinca 2023. (list 147-159 spisa), procjenu vrijednosti nekretnine (list 183- 241 spisa), izjavu svjedoka ŽŽ (list 260-262 spisa), sporazum (list 265- 291 spisa), izjavu svjedoka BŽ (list 301-302 spisa), izjavu z.z. tužitelja TŽ (list 303-304 spisa), financijsko knjigovodstveno vještačenje (list 333-406 spisa i 418-421 spisa) i uvid u predmet Ovr-1640/2022 – kopija u prilogu ovog spisa.

15. Sud nije proveo vještačenje po građevinskom vještaku radi procjene vrijednosti nekretnine ŽŽ, budući je sud zaključio da je predloženo vještačenje nepotrebno te nije ni od kakvog utjecaja u ovom postupku, te nije proveo ni ostale dokazne prijedloge tuženika istaknute na ročištu dana 26. veljače 2024., jer predložene dokaze sud smatra nepotrebnim obzirom na predmet ovog spora i činjenice koje su sporne među strankama.

16. Sud je također izvršio uvid i u odluke raznih sudova koje su dostavili tužitelj i tuženik. Sud nije proveo dokaz grafološkim vještačenjem analize potpisa na spornoj bankarskoj garanciji, obzirom da je isto postalo bespredmetno nakon što je sud saslušao svjedoka ŽŽ i nakon što su stranke učinile nespornim da je garanciju potpisao ŽŽ (oba potpisa).

17. Provedene je dokaze sud ocijenio svaki zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj vezi sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, onu u dijelu početka tijeka zateznih kamata.

18. Predmet spora jest naplata iznosa od 226.891,35 EUR i to po osnovi izdane bankarske garancije, a podredno po osnovi naknade štete nastale nemogućnošću naplate te bankarske garancije.

19. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporna je valjanost garancije obzirom na tvrdnje tuženika da iste nisu potpisane po ovlaštenim osobama kao i je li tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala opisanim protupravnim postupanjem tadašnjeg zaposlenika tuženika ŽŽ i, ako jest, u kojem iznosu.

20. Uvidom u Ugovor o zajmu od 30. rujna 2021. sa sporazumom o zasnivanju založnog prava, utvrđeno je da je ovdje tužitelj sa društvom Sladović d.o.o. Zagrebgrdnja d.o.o. zaključio predmetni ugovor kojim tužitelj kao davatelj zajma i založni vjerovnik društvu Sladović d.o.o. kao zajmoprimcu daje zajam u iznosu od 850.000,00 EUR-a, na rok do 30. lipnja 2022., iako može biti ispaćen i ranije da se kao početak zajma uzim dana zaključenja ugovora , a da se zajmoprimatelj obvezuje najkasnije do 30. lipnja 2022. vratiti cjelokupni iznos zajma uvećanog za zatezne kamate.

21. Člankom 4. predmetnog ugovora ugovoreno je da je založni dužnik ŽŽ dopušta upis založnog prava (hipoteke) radi osiguranja vraćanja iznosa na nekretninama založnog vjerovnika.

22. Uvidom u Garanciju za osiguranje plaćanja broj: 580010128/2021 od 5. studenog 2021. ( list 8 spisa), sud je utvrdio da je bankarska garancija ispisana na poslovnom papiru tuženika na kojem su otisnuti osnovni podaci upisani u sudski registar uz tuženikov pečat s potpisom dviju osoba, na iznos od 6.500.000,00 kn.

23. Iz iskaza svjedoka ŽŽ proizlazi da je on osobno potpisao bankarsku garanciju, te se njegov potpis nalazi lijevo, a drugi potpis se ne odnosi na neku određenu osobu, on je samo stavio paraf, odnosno potpis, a nakon što je svjedoku predočen Ugovor o zajmu sa Sporazumom o osnivanju založnog prava sklopljenog između društva MINIK kao zajmodavatelja i založnog vjerovnika društva SLADOVIĆ kao zajmoprimatelja i ŽŽ kao založnog dužnika, list 9-11 spisa, iz iskaza svjedoka proizlazi da mu je taj ugovor poznat, da je on osobno sa gospodinom AŽ, vlasnikom društva MINIK započeo poslovnu suradnju, odnosno banka je počela suradnju sa navedenim gospodinom kroz financiranje građevinskog projekta u Rijeci i taj projekt je uspješno završen na način da su banci vraćena sva sredstva. Bilo je nakon tog poslovnog odnosa još uspješno realiziranih kredita sa gospodinom AŽ i društvom MINIK. U jednom trenutku on osobno je zamolio AŽ, vlasnik MINIKA, da financira ZAGREBGRADNJU, direktno i indirektno kroz društvo SLADOVIĆ, a vezano za realizaciju više projekata, a AŽ je dao neke zajmove za ZAGREBGRADNJU, a isto tako i MINIK d.o.o. je dalo zajmove društvu ZAGREBGRADNJA i društvu SLADOVIĆ. On osobno je gospodinu AŽ a tako i MINIK d.o.o. ponudio osiguranje kroz bankarske garancije tuženika. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je u vrijeme, kada se radilo o zajmovima kao i o zajmu od 30. rujna 2021., bio direktor tuženika pa kao direktor i zaposlenik tuženika u ime banke predložio je izdavanje bankarske garancije. Dakle, i konkretne garancije na listu 8 spisa, da je predmetnu garanciju predao osobno AŽ, a moguće da je garancija predana njegovom sinu koji je zz MINIKA, u prostorijama banke i tijekom radnog vremena. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je poznavao propise banke, odnosno nitko samostalno u ime banke nije mogao potpisati bankarsku garanciju, nego su bila potrebna 2 potpisa osoba koje je banka ovlastila. Po Sudskom registru ovlaštene osobe za zastupanje banke, a ujedno i potpisivanje bankarske garancije bili su MŽ i on osobno i još 13-15 osoba po punomoći banke.

24. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da dok je on bio u banci pozajmica društvu SLADOVIĆ d.o.o. nije vraćena ovdje tužitelju i pretpostavlja da ovdje tužitelj hoće naplatiti za dospjeli dug. U odnosu na svojstvo založnog dužnika navodi da je ZAGREBGRADNJA gradila njegovu obiteljsku kuću, a on je pristao da kuća služi kao zalog za pozajmice koje bi društvo ZAGREBGRADNJA ili SLADOVIĆ d.o.o. primili od tužitelja. Unaprijed je sa gospodinom VŽ dogovorio da će gradnju kuće isplatiti kreditom banke i dodatnim kreditom i prodajom stana, a društvo SLADOVIĆ d.o.o. je sudjelovalo u financiranju projekata ZAGREBGRADNJE jer to proizlazi iz financijskih izvještaja društva SLADOVIĆ d.o.o.

25. Iz iskaza svjedoka nadlaje proizlazi da je društvu SLADOVIĆ d.o.o. isplaćen iznos od 850.000,00 EUR kao i da to društvo nije vratilo cijeli iznos.

26. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da je motiv izdavanja bankarske garancije bio financiranje društva ZAGREBGRADNJA iz čega se trebao razviti projekt na Ravnicama u konačnici koji je dovoljne financijske veličine da bi se u cijelosti mogle podmiriti sve obveze prema vjerovnicima ili u konačnici banci.

27. Iz iskaza nadalje proizlazi primatelj garancije nije znao da je svjedok stavio oba potpisa na garanciju, ali je znao koji su motivi odnosno čemu služi bankarska garancija, odnosno znao je za koje financiranje će služiti pozajmica, te tvrdi da su se gospodin AŽ i VŽ osobno poznavali.

28. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da je nakon prestanka radnog odnosa u banci, banka zaključila Sporazum sa ZAGREBGRADNJOM i sa njim osobno gdje je ZAGREBGRADNJA u prvom koraku založila svu svoju imovinu i on osobno svoju imovinu (kuću i stan). Nakon Sporazuma je napravljen i kupoprodajni Ugovor temeljem kojeg je banka preuzela imovinu ZAGREBGRADNJE u vrijednosti 27. mil. EUR i prodana je nekretnina u Istri od društva Valor, za koju nekretninu je banka primila 5. mil. EUR za naknadu štete klijentima banke koju štetu je svjedok prouzročio .

29. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da banka sa društvom Sladović d.o.o konkretno za ovaj zajam list 9-11 spisa nije sa društvom SLADOVIĆ sklopila nikakav Ugovor koji bi se obvezala izdati bankarsku garanciju niti je prema banci od društva Sladović d.o.o. postojao bilo kakav pisani zahtjev, a na poseban upit tuženika budući da je već zajam bio osiguran hipotekom zašto je svjedok izdao nevaljanu garanciju, svjedok navodi da zato što je za taj zajam već prethodno izdana bankarska garancija a ova konkretna bankarska garancija je samo nastavak poslovnog odnosa. Društvo MINIK i društvo SLADOVIĆ d.o.o. u već prije zaključivali različite Ugovore o zajmu za što su izdavane iste bankarske garancije, te je i za ovaj zajam izdana garancija kao i ranije, a da je zalog dan unatoč postojanju garancije zato što je AŽ bio stariji gospodin koji je uz bankarsku garanciju inzistirao i na zalogu.

30. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da su isplate između MINIKA i društva SLADOVIĆ d.o.o. po ovom zajmu vršene putem računa otvorenih kod tuženika, te potvrđuje d bankarska garancija nije zavedena u sustav banke, kao i da nije prošla službenu proceduru u banci.

31. Iz iskaza svjedoka BŽ proizlazi kako banka nije zaprimila zahtjev od društva Sladović d.o.o. za izdavanje predmetne garancije. Društvo Sladović d.o.o. nije imao ugovorni odnos sa bankom za izdavanje predmetne garancije. Garancija nije niti može biti zavedena u sustav banke. Banka sa društvom Sladović d.o.o. nije imala sklopljen ugovor niti pribavljene bilo kakve kolaterale što je standardna praksa za izdavanje garancije. Društvo Sladović d.o.o. nije platilo nikakvu naknadu banci za izdavanje predmetne garancije jer garancija kao takva ne postoji u sustavu. Nije bilo nikakvog službenog odobrenja od nadležnih tijela unutar banke za izdavanje predmetne garancije. Gospodin ŽŽ je bio djelatnik banke zaposlen u vrijeme izdavanja predmetne garancije, na radnom mjestu ovlaštenog zastupnika Podružnice (bila su dva ovlaštena). ŽŽ nije bio ovlašten za samostalno zastupanje banke. Početkom veljače 2022. kada je bila podnesena jedna od takvih lažnih garancija na protest otkrivena je prijevarna radnja unutar banke. ŽŽ je odmah priznao što je sve napravio i to je priznao zajedno sa gospodinom JŽ, zz Zagrebgradnje d.o.o., te je ŽŽ automatski dobio izvanredni otkaz. Banka je podnijela niz kaznenih prijava protiv ŽŽ i trećih zbog niza kaznenih dijela. Što se tiče odnosa između društva Sladović d.o.o. i društva Minik d.o.o. provela je uvid u poslovne račune obaju društava u sustav banke iz čega je razvidno da je obavljen niz transakcija između navedenih društava u periodu od 28. travnja 2017., zaključno do 23. rujna 2021. Prva transakcija je bila na način da je društvo Sladović d.o.o. prenijelo 200.000,00 kn u korist računa društva Minik d.o.o., to je bio početak. Ukupni odljevi sa računa društva Sladović d.o.o. u korist računa društva Minik d.o.o. u promatranom periodu je iznosio od prilike 11,07 milijuna kn. Povrati koje je društvo Minik d.o.o. napravio u korist računa društva Sladović d.o.o. iznosio je od prilike 9,7 milijuna kn. Dakle, uvidom u promet po računu društvo Sladović d.o.o. potražuje od društva Minik d.o.o. otprilike 1,34 milijuna kn. Isto korelira sa iznosom tražbine koje je društvo Sladović d.o.o. pokazalo u svom podnesku prilikom zahtjeva za otvaranje predstečajnog postupka u ožujku 2023. Uvidom u e-oglasnu ploču društvo Sladović d.o.o. je početkom srpnja 2023. osporilo tražbinu koju je društvo Minik d.o.o. prijavio u stečajni postupak, otprilike 226.000,00 EUR, s obrazloženjem da tražbina društva Minik d.o.o. prema društvu Sladović d.o.o. ne postoji. Uvidom u e-oglasnu ploču u rujnu 2023. Trgovački sud u Zagrebu je donio rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama kojim je tražbina društva Minik d.o.o. svrstana u kategoriju osporenih tražbina. Preokret koji ne mogu objasniti i ne mogu niti shvatiti se dogodio u prosincu 2023. kada je potvrđen plan restrukturiranja društva Sladović d.o.o. i u istome je tražbina društva Minik d.o.o. svrstana u kategoriju priznate tražbine. Dakle, sve do donošenja tog rješenja iz dokumentacije koja je javno dostupna proizlazilo je da društvo Sladović ima potraživanje prema društvu Minik d.o.o. , a ne društvo Minik d.o.o. prema društvu Sladović d.o.o. , a isto je i jasno vidljivo iz prometa po računima otvorenim kod tuženika. U komunikaciji sa gospodinom ZŽ u svibnju 2023., banka je bila predložila društvu Minik d.o.o. da banka otkupi potraživanje koje društvo Minik d.o.o. navodno ima prema društvu Zagrebgradnja i navodno prema društvu Sladović, a ista su osigurana založnim pravima prvog i drugog reda na Zadražilovoj vili u [adresa] čija je procijenjena vrijednost 1,76 milijuna EUR i tom prilikom je od gospodina AŽ banka zatražila dokaz o postojanju tih tražbina jer nismo htjeli biti dovedeni u situaciju da dužnici osporavaju postojanje tih tražbina u trenutku kada bi banka pokrenula ovršni postupak nad vilom. Banka ima četvrti založni red na istoj nekretnini i tražili su da gospodin AŽ dostavi potvrdu da je supruga od gospodina ŽŽ upoznata sa postojanjem zaloga u trenutku uspostave zaloga kako bi izbjegli scenarij da supruga gospodina ŽŽ opstruira ovršni postupak tvrdeći da je to bračna stečevina i da ista nije dala suglasnost za uspostavu založnog prava, ali dokumentaciju od gospodina AŽ nismo dobili. Na zadnjem sastanku u Rijeci krajem svibnja 2023. godine gospodin AŽ je dao protuprijedlog da banka otkupi ne samo navodna potraživanja društva Minik d.o.o. prama Zagrebgradnji i Sladoviću d.o.o. već i dodatno navodna potraživanja društva Minik d.o.o. prema društvima Centar faktor i BLC gradnja. Ukupni iznos takvih navodnih tražbina gospodin AŽ je prezentirao u iznosu od 1.000.000,00 EUR. Odbila je takav prijedlog i gospodina AŽ obavijestila da u obzir za otkup dolaze samo navodne tražbine u odnosu na društva Zagrebgradnja i Sladović d.o.o. Iz komunikacije sa gospodinom AŽ je bila upoznata da je društvo Minik d.o.o. dva puta zastalo sa ovršnim postupkom nad Zadražilovom vilom koji je bio pokrenut u lipnju 2022. Sama tužba protiv banke je pokrenuta skoro godinu dana kasnije.

32. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja TŽ da poslovni odnos i suradnja sa tuženikom datira iz 2009./2010. kada je putem predmetne banke financiran jedan projekt u Rijeci. Predmetni poslovni odnos koji se odnosi na Ugovor o zajmu je zapravo poslovni odnos njegovog oca. Dakle, Ugovor o zajmu je sklopljen sa društvom Sladović d.o.o. kao zajmoprimcem i ŽŽ kao založnim dužnikom. Po tom Ugovoru o zajmu društvu Sladović d.o.o. isplaćeno je 850.000,00 EUR, a založno pravo je upisano na vili, odnosno kući ŽŽ iz razloga jer je njegov otac izrazito konzervativan u svom poslovanju te je tražio dodatnu garanciju da će mu posuđeni novac biti vraćen. Vezano za predmetni Ugovor banka je izdala bankarsku garanciju, a koja garancija je predana njegovom ocu u prostorijama banke i garanciju mu je predao ŽŽ, tadašnji predsjednik uprave. Obzirom da zajam nije vraćen Minik d.o.o. je raskinuo Ugovor o zajmu i od banke zatražio postupanje po bankarskoj garanciji. Nakon određenog vremena iz banke su ih obavijestili da ne mogu postupiti po toj garanciji obzirom da je izbila afera sa ŽŽ. Iz iskaza nadalje proizlazi da dug društva Sladović d.o.o. temeljem Ugovora o zajmu iznosi 850.000,00 EUR, te navodi da su podnijeli zahtjev banci za isplatom tog iznosa, kao i da društvo Sladović d.o.o. po tom Ugovoru ništa nije platilo.

33. U odnosu na pregovore sa bankom vezano za otkup potraživanja i zašto nije došlo do dogovora sa bankom, zz tužitelja navodi da je zajam u cijelosti isplaćen i ponuda banke nije bila adekvatna stoga Minik d.o.o. nije htio sklopiti sporazum s bankom o otkupu potraživanja.

34. U odnosu na način predaje bankarske garancije navodi da je ŽŽ predao garanciju njegovom ocu prilikom sklapanja Ugovora ili neposredno poslije toga, u ovom trenutku ne može se točno o tome izjasniti.

35. U odnosu na način isplate zajma po tom Ugovoru navodi da je po tom Ugovoru vršena sukcesivna isplata, ali nema podataka o tome kada i u kojem trenutku su vršene isplate.

36. Nakon što je sud izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, saslušao sve svjedoke i zastupnika po zakonu tužitelja i analizirao njihove iskaze došao je do zaključka da je tužitelj s trgovačkim društvom Sladović d.o.o. sklopio ugovor o zajmu na iznos od 850.000,00 EUR, da je CŽ kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika u poslovanju tuženikove podružnice u Hrvatskoj tuženika mogao zastupati samo skupno s još jednim zastupnikom podružnice, da je CŽ predao tužitelju bankarsku garanciju od 8. studenog 2021. koji je osobno potpisao u svoje ime, a pri čemu je krivotvorio drugi potpis neodređene osobe (jer je mogao samo sa još jednom osobom zastupati tuženika u Republici Hrvatskoj), da tužitelj nije imao saznanja da je drugi potpis na bankarskoj garanciji krivotvoren, a to nije ni morao znati, da se sva poslovna komunikacija oko izdavanja bankarske garancije odvijala u poslovnim prostorijama tuženika što je potvrdio svjedok ŽŽ, te da je bankarska garancija ispisana na poslovnom papiru tuženika na kojem su otisnuti osnovni podaci upisani u sudski registar uz tuženikov pečat s potpisom dviju osoba, a sve to proizlazi i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu.

37. Prije svega valjalo je utvrditi je li predmetna bankarska garancija valjana jer tuženik tvrdi, a to potvrđuje i iskaz svjedoka ŽŽ da ista nije potpisana po ovlaštenim osobama, kao i je li tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala opisanim protupravnim postupanjem tadašnjeg zaposlenika tuženika ŽŽ, te ukoliko se utvrdi da je zahtjev za naknadu štete osnovan, sporna je visina štete.

38. Prema odredbi čl. 1039. st. 1. ZOO-a bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje (čl. 1039. st. 2. ZOO-a).

39. Predmetna bankarska garancija 58010128/2021 od 8. studenog 2021. sadrži pisanu obvezu tuženika da plati tužitelju kao korisniku garancije iznos koji mu ne vrati zajmoprimac Sladović d.o.o. po Ugovoru o zajmu, ali najviše do iznosa od 6.500,00,00 kn, da pisani zahtjev prema banci mora biti potpisan od Korisnika garancije ili zakonskog zastupnika te treba sadržavati izjavu da Nalogodavac nije izvršio obveze iz Ugovora s njihovom specifikacijom u kojem je naveden iznos dospjelih obveza, te da će svako djelomično plaćanje bilo sa strane sa strane banke bilo sa strane Nalogodavatelja smanjiti ukupnu obvezu po ovoj garanciji, s time da je istaknuto da je garancija važeća do 30. srpnja 2022., da se prava iz te garancije ne mogu prenijeti na druge osobe bez suglasnosti garanta te da se u slučaju spora ugovara mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu.

40. Dakle, da bi bankarska garancija bila valjana, ona mora, između ostalog, biti potpisana od strane osobe koja je na to ovlaštena. Osoba koja je ovlaštena za potpisivanje bankarske garancije je, osoba koja je ovlaštena zastupati banku (zastupnici po zakonu – čl. 41. ZTD) ili osoba koja je za to dobila posebnu punomoć (čl. 42. ZTD), jer je potpis ovlaštene osobe bitan je uvjet valjanosti bankarske Garancije, a potpisivanjem isprave o Garanciji, garant preuzima obvezu sadržanu u toj ispravi iz čega proizlazi da se potpisivanjem isprave o Garanciji obavlja funkcija zastupanja, pa je to valjano mogla učiniti samo osoba koja je ovlaštena na zastupanje banke, dakle, zastupnik s još jednim zastupnikom podružnice.

41. Jedino ograničenje u zastupanju tuženika koje djeluje prema trećima, dakle, u konkretnom slučaju prema tužitelju je u načinu zastupanja koje se upisuje u sudski registar - skupno, modificirano skupno, pojedinačno i nepravo skupno zastupanje. S obzirom na to da uprava tuženika zastupa skupno s još jednim zastupnikom podružnice, što proizlazi iz podataka iz sudskog registra, ne radi se o internom ograničenju, već se radi o ograničenju koje djeluje prema trećim, ovdje tužitelju. Samo ograničenja ovlasti uprave da zastupa društvo propisana statutom i poslovnikom o radu uprave ili određena odlukama nadzornog odbora ne djeluje prema trećima. Dakle, ograničenja u načinu zastupanja upisuju se u sudski registar i imaju učinak prema tužitelju kao trećoj osobi.

42. Ako se uprava sastoji od više osoba, a statutom se ne predvidi drugačije, ona može zastupati društvo samo tako da članovi djeluju skupno. To znači da je za očitovanje volje društva prijeko potrebno da se očituje svaki član uprave u suprotnom nema očitovanja volje, pa obzirom na predmnijevu potpunosti isprave za nastanak obveze iz Garancije nije dovoljno ni preuzimanje obveze na izdavanje Garancije nego je nužno postojanje isprave (Garancije).

43. Druga važna posljedica obvezatnosti pisanog oblika proizlazi iz odredbe čl. 292. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine: 35/5- 155/23; dalje ZOO- a) prema kojoj kada je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane iz čega proizlazi da je potpis konstitutivni element isprave (Garancije), a kako garanciju izdaju pravne osobe nužan je potpis osobe koja je ovlaštena za zastupanje te pravne osobe tj. banke izdatnika garancije, a imajući u vidu način zastupanja upisan u registru (skupno zastupanje) u konkretnom slučaju garancija nije pravovaljano potpisana. Stoga, na temelju spomenutih okolnosti sud je zaključio da sporna Garancija ne predstavlja valjanu bankarsku Garanciju upravo zbog nepostojanja potpisa ovlaštene osobe banke izdatnika garancije jer u konkretnom slučaju radi se o skupnom načinu zastupanja, a drugi član nije očitovao volju društva za izdavanjem garancije odnosno garanciju nije potpisao, što jasno proizlazi iz iskaza svjedoka ŽŽ.

44. Nadalje, sukladno čl. 260. ZOO-a pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je ona potpisana na uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba.

45. Ponuda je jednostrani pravni akt kojim ponuditelj određenoj osobi stavlja bez ikakvih ograda prijedlog za sklapanje ugovora koji sadrži sve bitne sastojke željenog ugovora u potrebnom obliku ako je on za određeni ugovor propisan, tako da prihvaćanjem ponude od strane ponuđenog nastaje ugovor.

46. Kako banka i korisnik garancije redovito nisu u stalnoj poslovnoj svezi glede iste vrste posla, te kako korisnik nije osoba koja se javno nudi za izvršavanje naloga, niti to pripada u njegovu djelatnost, o prihvatu ponude ne može biti riječi. Svoju volju za prihvat garancije korisnik redovito uopće ne očituje banci ni na jedan od valjanih načina očitovanja volje. Umjesto toga, budući da je sa stajališta osnovnog ugovora izdavanje bankarske garancije redovito pretpostavka korisnikova započinjanja s ispunjenjem obveza prema njegovu suugovaratelju, tj. bančinom nalogodavatelju, korisnik započinje s ispunjenjem obveza iz osnovnog ugovora. Dakle, izostaje element uzajamnosti, jer svoju volju ne očituje „ponuditelju“, banci nego trećoj osobi, svom dužniku iz osnovnog odnosa, dok banka za to očitovanje niti ne mora saznati. S druge strane, obveze iz jednostranih pravnih poslova nastaju obvezivanjem jedne strane, bez potrebe da se druga s time suglasi, i to u pravilu u trenutku kad druga strana primi očitovanje volje za obvezivanjem prve strane.

47. Imajući u vidu prvo nepostojanje suglasnog i uzajamnog očitovanja između banke i korisnika, zatim udovoljavanje bankarske garancije pretpostavkama postojanja jednostranog pravnog posla, sud je zaključio da odnos banke i korisnika prema pravilima hrvatskog obveznog prava treba kvalificirati kao jednostrani pravni posao, a obveza iz garancije nastaje već u trenutku kad ju je banka izradila, a njen ovlašteni zastupnik potpisao, tekst garancije odnosno ispravu koju će tek dostaviti korisniku.

48. S obzirom da prava i obveze iz bankarske garancije nastaju trenutkom njezinog izdavanja i kako je valjani potpis konstitutivni element garancije, nema mjesta primjeni odredaba o ponudi i prihvatu ponude niti primjeni čl. 260. ZOO. Iz tog razloga sud nije ispitivao ispunjenje navedenih pretpostavki iz čl. 260. ZOO kao niti postojanje dobre vjere i primjene pažnje koja se zahtijeva na strani tužitelja jer se ne odnosi na situaciju u konkretnom predmetu. Osim toga, sud smatra da kada se radi o falsificiranju i zloupotrebi poslovnog papira ne može biti ispunjena pretpostavka da se ta izjava smatra ponudom i takav stav ovaj sud ne može prihvatiti makar i zbog narušavanja zabrane zloupotrebe prava pa i iz toga razloga primjena čl. 260. ZOO ne dolazi u obzir. Osim toga, ne radi se o ponudi, jer je bankarsku garanciju trebao osigurati zajmoprimac.

49. Kako je sud na osnovu utvrđenih činjenica zaključio da bankarska garanciju nisu potpisale ovlaštene osobe odnosno jedan potpis je potpis ŽŽ koji nije imao ovlast u zastupanju pojedinačno i samostalno, a drugi potpis na bankarskoj garanciji je krivotvoren i nije potpis neke određene osobe sud je preispitao postojanje tuženikovog naknadnog odobrenja za potpisivanje garancija. Naime, prema odredbi čl. 311. st. 1. ZOO-a kad zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo ako odobri prekoračenje. Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovito potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatrat će se da je odobrenje odbijeno (st. 2.), odobrenje ima povratni učinak ako strane ne odrede drugačije (st. 3.), ako druga strana nije znala ili mogla znati za prekoračenje ovlaštenja, može odmah nakon saznanja za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru očituje, izjaviti da se ne smatra vezana ugovorom (st. 4.), ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja (st. 5.), stoga se prema stavu ovog suda na tuženika ne bi mogla primijeniti ni odredba čl. 311. st. 5. ZOO jer je osoba ovlaštena za zastupanje smjela zastupati društvo samo skupno, dakle niti ne radi se o prekoračenju ovlaštenja i nema osnove za primjenu čl. 311. st. 5. ZOO. ŽŽ nije uopće imao ovlaštenje samostalno zastupati tuženika, a zbog čega nije niti mogao prekoračiti granice ovlaštenja, već je tuženika mogao zastupati samo skupno i tek su ŽŽ i druga osoba koja je s njim mogla zastupati tuženika, mogli zajedno prekoračiti granice ovlaštenja. U konkretnom slučaju ŽŽ je neovlašteno zastupao tuženika, a što proizlazi iz upisa u sudski registar prema kojem je tuženika mogao zastupati samo skupno ( sud je po službenoj dužnosti izvršio uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra, i na listu 39-43 spisa).

50. Dakle, ŽŽ nije uopće imao ovlaštenje samostalno zastupati tuženika, a zbog čega nije niti mogao prekoračiti granice ovlaštenja, već je tuženika mogao zastupati samo skupno i tek su ŽŽ i druga osoba koja je s njim mogla zastupati tuženika, mogli zajedno prekoračiti granice ovlaštenja. U konkretnom slučaju ŽŽ je neovlašteno zastupao tuženika, a što proizlazi iz upisa u sudski registar prema kojem je tuženika mogao zastupati samo skupno, stoga je ovaj sud utvrdio da bankarska garancija nije valjano izdana odnosno da se radi o pravnom poslu koji nije niti nastao.

51. Međutim, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja na temelju odredbe članka 1061. stavka 1. ZOO-a, a na koju pravnu osnovu se tužitelj također pozvao, valjalo je tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa prihvatiti.

52. Naime, sukladno odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO-a propisano je kako za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno (st. 2.). Poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno (st. 3.).

53. Radi se o slučaju odgovornosti za drugog, čime u pravnom odnosu uvijek postoje tri osobe: a) zaposlenik kao stvarni štetnik, b) poslodavac kao odgovorna osoba (presumptivni štetnik) i c) oštećena osoba. Stvarni i presumptivni štetnik, da bi došlo do odgovornosti u smislu ove odredbe, moraju biti u pravno relativnom odnosu poslodavca i zaposlenika (ugovor o radi i dr.).

54. Da bi došlo do odgovornosti poslodavca kao odgovorne osobe (presumptivni štetnika) za štetu koju je trećoj osobi prouzročio zaposlenik moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke: stvarni i presumptivni štetnik (odgovorna osoba) moraju biti u pravno-relevantnom odnosu poslodavca i zaposlenika (ugovor o radu, ugovor o djelu i dr.), da je zaposlenik trećem prouzročio štetu radnjom koju je poduzeo u radu ili u vezi s radom i da ne postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika (radi se o pretpostavljenoj krivnji, pa se odgovornost poslodavca predmnijeva, a on treba dokazati da postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika- da nije kriv, a time i poslodavca).

55. Sud je utvrdio da je štetu tužitelju prouzročio zaposlenik tuženika ŽŽ, jer je izdao tužitelju nenaplativu bankarsku garanciju kao osiguranje za ugovor o zajmu, jer izdavanje bankarskih garancija ulazi u redoviti predmet poslovanja tuženika i potpisivanje ili izdavanje bankarske garancije ŽŽ kao osobe koja je bila ovlaštena skupno zastupati tuženika svakako je postupanje unutar njegovog rada i koja je u funkcionalnoj vezi tijekom njegovog obavljanja.

56. Odgovornost poslodavca u smislu odredbe čl. 1061. ZOO-a sagledava se za štetu koju je prouzročio zaposlenik trećoj osobi, ne samo glede stvarnog obavljanja određenog radnog naloga, nego i svakog drugog rada koji je s tim radom u bilo kakvoj funkcionalnoj vezi tijekom njegovog obavljanja, pa i onda kada nije izravni sastavni dio radnog zadatka.

57. Obzirom da je tuženik uz osnovu osporio i visinu tužbenog zahtjeva te je tvrdio da je sporna i isplata pozajmice, kao i da li je ista vraćena provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na navedene okolnosti.

58. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da su tužitelj kao zajmodavatelj i društvo Sladović d.o.o. kao zajmoprimatelj, sklopili su 30. rujna 2021. Ugovor o Zajmu kojim je tužitelj dao zajam društvu Sladović d.o.o. u iznosu od 850.000,00 EUR, a koji je zajmodavatelj već isplatio zajmoprimatelju (u daljnjem tekstu Ugovor). Kao sredstvo osiguranja povrata zajma, tuženik je 8. studenog 2021. predao tuženiku Garanciju za osiguranje plaćanja broj 58010128/2021 na iznos osiguranja od 6.500.000,00 kn za Ugovor. Dana 8. srpnja 2022. tuženik je dopisom obavijestio tužitelja da se na temelju predmetnih bankovnih garancija ne mogu tražiti nikakve isplate iz razloga što su iste izdane s krivotvorenim potpisom ovlaštene osobe. S obzirom da tužitelj nije mogao znati da su izdane bankovne garancije krivotvorene, tužitelj ovim postupkom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 226.891,35 EUR kn po osnovi preostalog dugovanja po Ugovoru. Uvodno iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještak od tužitelja i društva Sladović d.o.o. zatražio dodatnu dokumentaciju (izvodi o prometu po računima s vidljivim isplatama/primicima po predmetnom ugovoru o zajmu, analitičko knjigovodstvene kartice i dr.) te je jedino tužitelj dostavio traženo pa da se zbog navedenog vještak nije mogao očitovati o postojanju i evidenciji predmetnog dugovanja u poslovnim knjigama društva Sladović d.o.o. Pri sklapanju Ugovora između tužitelja kao davatelja pozajmice i društva Sladović d.o.o. kao primatelja pozajmice, utvrđene su sljedeće ugovorne odredbe: iznos pozajmice je kunska protuvrijednost od 850.000,00 EUR, primatelj pozajmice se obvezuje se obvezuje posuđeni iznos vratiti do 30. lipnja 2022., redovne kamate obračunat će se po fiksnoj stopi od 1,00 % godišnje po povratu pozajmice. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj kao dokaz isplate iznosa pozajmice iz Ugovora dostavio Izvatke o stanju i prometu po računu tužitelja vođenom kod tuženika broj [broj bankovnog računa] s vidljivim isplatama na račun društva Sladović d.o.o. broj [broj bankovnog računa] na dan 7. svibnja 2021. u iznosu od 170.000,00 kn i na dan rujna 2021. u iznosu od 4.500.000,00 kn što ne odgovara ugovorenom iznosu iz Ugovora od 850.000,00 EUR, stoga je vještak zatražio od tužitelja dostavu dokumentacije iz kojih su vidljive sve isplate izvršene po Ugovoru na račun društva Sladović d.o.o., međutim isti je dostavio samo gore navedene izvatke koji su već bili priloženi u spisu predmeta. Iz dostavljenih knjigovodstvenih kartica koje tužitelj vodi za društvo Sladović d.o.o. po osnovi kratkoročnih pozajmica, također je vidljivo da su prema društvu Sladović d.o.o. izvršene samo navedene uplate od 170.000,00 kn i 4.500.000,00 kn te da je predmetno potraživanje zatvoreno za iznos od 3.000.000,00 kn koji je 9. kolovoza 2022. uplaćen na račun tužitelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka nadalje proizlazi da je Trgovački sud u Zagrebu, je 13. prosinca 2023. donio rješenje broj St-876/23-94 o potvrdi plana restrukturiranja tražbina vjerovnika u predstečajnom postupku nad dužnikom Sladović d.o.o. te je u istom navedeno da će tražbina tužitelja, u slučaju otklanjanja osporavanja, biti namirena u visini od 100 % iznosa utvrđenog pravomoćnom sudskom presudom, nakon isteka počeka od 12 mjeseci, računajući od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta tražbina utvrđena. U skladu s navedenim, u nastavku nalaza u Tabeli 1 vještak je prikazao izračun dospjelog duga uz uračunavanje uplata i obračun zateznih kamata na ukupno isplaćeni iznos od 4.670.000,00 kn uz primjenu navedenih odredbi Ugovora prema kojima iznos pozajmice dospijeva 30. lipnja 2022. te se redovne kamate obračunavaju po stopi od 1,00 % godišnje po dospijeću pozajmice. Izračun je izrađen do datuma podnošenja prijedloga društva Sladović d.o.o. za otvaranje predstečajnog postupka (30. ožujka 2023.). Zatezne kamate obračunate su primjenom jednostavnog kamatnog računa s proporcionalnim kamatnjakom izračunanim na bazi stvarnog broja dana u godini kao zakonom propisane metode te stopa kamata za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava u visini kako slijedi: s obzirom na objavljenu visinu prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 85/2015., 140/2015., 60/2016., 1/2017., 64/2017., 1/2018., 59/2018., 1/2019., 64/2019., 1/2020., 75/2020., 4/2021., 74/2021., 1/2022., 75/2022.), visina stope zateznih kamate za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, iznosila je: 7,31 % godišnje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. s obzirom na objavljenu visinu kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta (Narodne novine, broj 1/2023., 69/2023., 156/2023., 77/2024., 153/2024.), visina stope zateznih kamata za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, iznosila je: o 10,50 % godišnje od 1. siječnja 2023. do konca izračuna. Od primljenih uplata podmiruju se prvo dospjele nenaplaćene redovne kamate, zatim dospjele nenaplaćene zatezne kamate, a tek potom se umanjuje glavnica. Nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da preostalo dugovanje prema predmetnoj pozajmici iznosi 243.905,83 EUR-a.

59. Uz provedeno vještačenje svjedok ŽŽ, zastupnik po zakonu tužitelja TŽ potvrdili su da je pozajmica isplaćena i da nije vraćena tužitelju.

60. Kako je sud utvrdio da je pozajmica isplaćena i da nije u cijelosti vraćena tužitelju, a da je izdana bankarska garancija nenaplativa, postoji uzročno posljedična veza između postupanja tuženikovog zaposlenika i nemogućnosti naplate pozajmljenog iznosa.

61. Tuženik nije niti dokazivao da su postojali razlozi koji bi isključivali odgovornost njihovog zaposlenika ŽŽ, već upravo suprotno, tuženik je sam dokazao da nisu postojali razlozi za isključenje njegove odgovornosti.

62. U svakom slučaju izdavanje bankarskih garancija ulazi u redoviti predmet poslovanja tuženika i potpisivanje ili izdavanje bankarske garancije ŽŽ kao osobe koja je bila ovlaštena skupno zastupati tuženika svakako je postupanje unutar njegovog rada i koja je u funkcionalnoj vezi tijekom njegovog obavljanja.

63. Šteta koja je takvim postupanjem nastala tužitelju sastoji se od iznosa nevraćenog zajma (glavnice od 231,312,70 EUR-a i nepodmirenih zateznih kamata u iznosu od 12.593,13 EUR-a, dakle ukupno 243.905,83 EUR-a. Ovdje valja napomenuti da je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, a koje prigovore je vještak otklonio usmenim saslušanjem dana 10. prosinca 2025. godine kada je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Vještak se u svom iskazu osvrnuo i na rješenje ovog suda u predmetu ST-876/23 od 11. prosinca 2023. godine u predstečajnom postupku nad društvom Sladović d.o.o. a koje rješenje se odnosi na izmijenjeni plan restrukturiranja dužnika u kojem je pod točkom 26. priznato potraživanje vjerovnika ovdje tužitelja u iznosu od 254.973,17 EUR-a, a što je više nego što je to vještak izračunao. Ovdje se dakle radi o pravomoćnom rješenju koje predstavlja ovršnu ispravu.

64. Sud je stoga u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isto sačinjeno stručno i u skladu sa pravilima struke i postavljenim zadatkom.

65. Tužitelj je dokazao sve elemente odgovornosti za štetu (štetu, štetnika, štetnu radnju i uzročnu vezu). Štetna radnja sastoji se u protupravnom postupanju zaposlenika koju je poduzeo u vezi sa radom, štetu predstavlja iznos nevraćenog zajma- nenaplaćeni i utuženi iznos tražbine, uzročna veza postoji, jer da je zaposlenik tuženika izdao valjanu bankarsku garanciju (zajmoprimac nije vratio tužitelju cjelokupni pozajmljeni iznos) te tužitelj pozvao na plaćanje po bankarskoj garanciji tuženika, bio bi naplaćen cjelokupni iznos tužiteljeve tražbine.

66. S obzirom da je sud odlučne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza, s te da stranke na ročištu dana 10. prosinca 2025. nisu predlagale provođenje daljnjih dokaza sud je zaključio glavnu raspravu.

67. Stoga je tuženik dužan tužitelju na ime nastale štete isplatiti ukupan iznos od 226.891,35 EUR-a (manje od procjene vještaka), sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a , sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2022. pa do isplate (budući da je zahtjev za isplatu koji je uključivao i glavnicu i ugovorne kamate, tuženik zaprimio 30. lipnja 2022., a u zahtjevu tužitelj zahtjeva isplatu u roku od osam ( 8) dana od primitka zahtjeva dakle do 30. lipnja 2022.) kada je dospjela tuženikova obveza , a tuženik je pao u zakašnjenje dana 1. srpnja 2022.

68. Stoga je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 226.891,35 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora od dana nakon što je tuženik pao u zakašnjenje, a to je istekom osam dana od primitka zahtjeva.

69. Tužbeni zahtjev odbijen je i za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 25. travnja do 30,. lipnja 2022., budući da je tog dana obveza zajmoprimca tek dospjela pa je isti pao u zakašnjenje 1. srpnja 2022., stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

70. Ovdje također valja napomenuti kako je tužitelj tvrdio da tuženiku nje nastala nikakva šteta radi postojanja ovršnih isprava ili hipoteka kao dodatnih sredstava osiguranja. Međutim prema stavu ovog suda postojanje navedenih isprava nije ni od kakvog utjecaja na nemogućnost naplate bankarske garancije, pa je u pravu tužitelj kada tvrdi da je u konkretnom slučaju utvrđeno postojanje novčane tražbine i visina iste kao i činjenica da ta tražbina nije naplaćena, jer tuženik nije u poziciji i ne može prejudicirati bilo kakvu mogućnost naplate po drugim sredstvima osiguranja, a pravo je tužitelja da sam bira način i sredstva radi ostvarivanja svoje tražbine.

71. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u pogledu glavne stvari, pripada mu u cijelosti naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

72. Tužitelju su sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati parnični troškovi, pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT i to: za sastav tužbe u iznosu od 4.225,43 EUR s uračunatim PDV-om ( Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 16. veljače 2023., 20. rujna 2023., 28. ožujka 2024. i 20. listopada 2025. u iznosu od po 4.225,43 EUR-a sa uračunatim PDV-om, svaki (Tbr. 8/1 OT), trošak zastupanja na ročištima dana 26. veljače 2024., 9. travnja 2024., 23. svibnja 2024. i 10. prosinca 2025. u iznosu od po 4.225,43 EUR-a, svako (Tbr. 9.1. Tarife), odnosno 42.554,30 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR koliko je tužitelj i platio, te pristojbe na presudu u iznosu od 331,81 EUR kako je to i tražio, dakle ukupno parničnih troškova u iznosu od 43.217,92 EUR-a.

73. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 23. travnja 2024. i 27. lipnja 2024. u iznosu od po 4.255,43 EUR-a jer je sud zaključio da predmetni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155 ZPP, jer je u istima tužitelj uglavnom ponavljao navode iz ostalih podnesaka, te mu nije priznat trošak podneska od 18. travnja 2024. u iznosu od 4.255,43 EU-a, jer takvog podneska sud ne nalazi u spisu. Dakle ukupno nepriznati trošak tužitelja iznosi 12.766,29 EUR-a, slijedom čega je odlučeno je kao u toč. III. i IV. izreke presude.

74. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 20. siječnja 2026.

Sudac

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni Visoki trgovački sud Republike Hrvatska

DNA:

-Tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu 331,81 eur

-Tuženiku po odvj.