Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-966/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Iris Franić Tomić, odvjetnica u Omišu, protiv tuženika BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 21. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja Iris Franić Tomić, odvjetnice u Omišu i tuženika osobno, na ročištu za objavu presude, 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.400,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koje teku:

- na iznos od 200,00 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. studenoga 2019. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 200,00 eura od 11. listopada 2021. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate se određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnične troškove u iznosu od 1.287,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2026. pa do isplate po stopi po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu 9. ožujka 2022., u kojoj navodi da su tužitelj i tuženik 22. travnja 2016. sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora ovjeren pod poslovnim brojem OV-1782/16. Nadalje nastaje tuženik obvezao plaćati mjesečnu zakupninu u iznosu od 200,00 eura . Tuženik da je predmetni poslovni prostor koristio do 31. listopada 2021., a kojeg je dana vratio ključeve tužitelju i ispraznio poslovni prostor. Tuženik da je neredovito podmirivao mjesečnu zakupninu i da je ostao dužan tužitelju iznos od 6.400 eura. Tužitelj tužbom zahtijeva isplatu iznosa od 6.400, eura zajedno s pripadajućim kamatama koje na iznose od 200,00 eura mjesečno teku kako je navedeno u izreci presude. U tužbi je predložio izvesti određene dokaze na okolnost predmetnog potraživanja .

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbene navode u cijelosti, ističući Da je u početku uredno izvršavao obveze prema tužitelju, ali nakon što su se pojavili problemi vlage u prostoru da je tužitelja kontaktirao nebrojeno puta kako bi riješili problem ali da isti nikada nije pokazao volju za rješavanjem problema. Tuženik je istaknuo da je obavio unutarnje uređenje uložio financijska sredstva a sve kako bi riješio problem prokišnjavanja prostora. Nadalje kako su se troškovi sanacije prostora povećavali iz mjeseca u mjesec, da je izvršavao svoje mjesečne obveze na ime zakupnine , ali nekada više nekada manje, jer je ostatak uvijek ulagao u prostor. Navodi kako je obrt zatvorio 2020. godine jer je bankrotirao u pokušajima oporavka objekta, istaknuo je svoju tešku financijsku situaciju te smatra da je do iste došlo zbog prešućivanja od strane tužitelja u kakvom je stvarnom stanju predmetni objekt.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 22. travnja 2016., fotografija priloženih odgovoru na tužbu od strane tuženika, podataka o prometu računa tužitelja od Zagrebačke banke. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka, kao i dokaz saslušanjem svjedoka ĆV.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kao Zakupodavca za isplatu iznosa od 6.400,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na mjesečne iznose od po 200,00 eura, a koji da mu duguje tuženik temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora .

5. Nesporno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora, da je ugovorena mjesečna zakupnina bila 200,00 eura, da je tuženik kao obrtnik koristio predmetni poslovni prostor kao i to da tuženik nije uredno izvršavao svoje mjesečne obveze.

6. Sporno u postupku je je li tuženik platio mjesečnu zakupninu u vremenskom razdoblju od ožujka 2019. do listopada 2021 .

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Odredbom članka 519. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) je propisano, da se ugovorom o zakupu obvezuje zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu. Nadalje, odredbom članka 521. stavka 1. ZOO je propisano da je zakupodavac dužan predati zakupniku zakupljenu stvar u ispravnom stanju, zajedno s pripadcima, dok je prema odredbi članka 523. stavka 1. ZOO zakupnik dužan koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin. Odredbom članka 534. stavka 1. ZOO je određeno da je zakupnik dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovora i zakona, kako je uobičajeno u mjestu gdje je stvar predana zakupniku.

9. U pos tupku je utvrđeno da su tužitelj i tuženik kao vlasnik obrta [obrt] sklopili Ugovor o zakupu, da je na temelju tog Ugovora tužitelj predao u posjed tuženiku poslovni prostor Križine 13 a Split površine 64 m, uz obvezu mjesečne zakupnine u iznosu od 200,00 eura do 10. tog u mjesecu za tekući mjesec, da je tuženik u predmetnom prostoru 31. listopada 2021.

10. U iskazu tuženik navodi da je u zakupu poslovnog prostora bio od 2016. do 2021., prostor da je bio u derutnom stanju, ali on je u njega ušao i nije mogao otkazati zakup zbog papira koje je dobio vezano za sufinanciranje obrta, pa je morao imati osiguran prostor i priložiti adresu prostora. Istaknuo je da je sve što je urađeno u prostoru odradio on, u početku da je plaćao redovnu mjesečnu, ugovorenu zakupninu od 200,00 eura mjesečno, a nakon 15 mjeseci da je prestao s plaćanjem, jer je financijski bio iscrpljen zbog ulaganja u predmetni prostor, u koji da je uložio 6.000,00 eura. Istaknuo je da nije pričao s tužiteljem o eventualnom smanjenju rate zakupnine budući da on nije s njim htio razgovarati o njegovim ulaganjima u prostor, a kada je isplaćivao zakupninu da bi mu davao onoliko koliko bi mu ostalo nakon što bi uložio u prostor, to da je nekada 1.000,00 nekada 1200,00 kuna, a nekada je bio mjesec i bez da bi išta platio, da je radio u predmetnom prostoru jednu godinu, kada je otišao iz prostora da je uzeo stvari osobne i poslovne, a upitan jeli pokretao postupke protiv tužitelja vezano za njegova ulaganja u predmetni prostor ističe kako nije zbog financijskih razloga. Kada je ušao u prostor da su bile razbijene pločice od stroja od kojeg se izrađivala obuća prethodnih zakupnika, da je u prostoru bilo vlage od 3-4 cm u zidu, što da nije sanirano već da je tužitelj samo prekrio. Istaknuo je da mu je tužitelj prije samog potpisivanja ugovora rekao da će dovesti prostor do nule da ne mora izvoditi građevinske radove, da je odlazio kod tužitelja na selo nekoliko puta i molio ga da saniraju vodu u zidovima, a vrata da su se nakrivila od vode i prostor da je poplavio, a tužitelj da je odbio suradnju vezanu za sanaciju objekta. Upitan kako je radio posao u takvom prostoru istaknuo je da bi pogledao vremensku prognozu i prema hitnosti pacijenata.

11. U iskazu tužitelj navodi kako je navodi da sklopio ugovor s tuženikom i predao mu prostor u solidnom stanju, uložio je u taj prostor 40.000,00 kuna da bi bio u funkciji, stavio je zatvore, pod je bio rutav, na njega da je stavio pločice. Za svaku djelatnost prostor je trebalo opremiti posebno, ali je on bio funkcionalan. Dogovorili su se za plaćanje prostora 200,00 eura mjesečno, a prethodno je tu u zakupu imao "Mozaik knjigu" i oni su mu plaćali prostor 500,00 DEM. Ugovor da je s tuženikom sklopio na pet godina, a u prostoru da je bio šest godina, u 60 mjeseci plaćeno mu je zakupa u vrijednosti od 10 mjeseci. Tuženik da ga je upozorio nakon dvije godine da se pojavila vlaga u prostoru, smatra da je on trebao godinu dana nakon što je ušao u prostor obavijestiti ga da mu prostor ne odgovara i on da bi raskinuo ugovor. Istaknuo je da je tuženik ulagao u prostor samo što mu je za djelatnost trebalo, kao i to da je tek nakon dvije tri godine došao kod njega na selo da saniraju probleme.

12. U iskazu svjedok navodi da je tužitelj njegov stric, poznato mu je da je tuženik zakupio prostor od strica i poznato mu je da nije plaćao zakupninu, a s obzirom na to da stric nije svadljiva osoba čekao je da istekne ugovor koji su sklopili na 5 godina. On da je jednog dana otišao u Split, došao je ispred prostora i fotografirao ga, poslao ga tuženiku i pitao hoće li mi dati u zakup prostor, on da se odmah javio, a on da mu se predstavio i tražio da vrati ključeve i da se čuje sa stricem i da se dogovore oko vraćanja ključeva, naknadno da se on s njim našao i ovaj da mu je predao ključeve. Istaknuo je da je prostor predan u urednom stanju tuženiku, bio je postavljen knauf, pločice, zahod, laminati u sobama i zatvori, a upiran jeli tuženik ulagao što u prostor, s profesionalne strane je kazao da je više napravljeno štete u prostoru nego koristi, na način da su ostavljene daske, smeće i probušene su rupe u prostoru, a što je sve osobno on sanirao naknadno. Poznato mu je da su se susjedi žalili na tuženikovo ponašanje i na ljude koji su dolazili, kao i to da je cijeli prostor bio u pločicama, a u sobama laminat prethodno, a naknadno je zatekao po podu i zidovima da su bile USB ploče, nije mu poznato zbog čega su postavljene, pretpostavlja zbog strunjača da nije direktno na pločicama.

13. Tuženik u spis dostavlja usb s fotografijama iz kojih sud ne može zaključiti o kojem se prostoru radi, o kakvim se nedostatcima radi, kada su fotografije nastala, a tuženik nije na gornje naveden okolnosti predlagao nikakve dokaze.

14. Budući da tužitelj tvrdi da mu tuženik nije na ime mjesečnih zakupnina platio iznos od 6.400,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, sukladno odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP, na tuženiku je teret dokaza da je tu tražbinu tužitelju podmirio.

15. Prema shvaćanju ovog suda kada su parnične stranke u ovom postupku, a što je nedvojbeno utvrđeno, zaključile Ugovor o zakupu poslovnog prostora, tada je tuženik kao zakupoprimac bio dužan isplatiti ugovoreni iznos tužitelju kao zakupodavcu u utuženom vremenskom razdoblju. Tužitelj može tražiti isplatu dospjelih mjesečnih iznosa zakupnine iako ugovor nije prethodno raskinut, jer zakupnina predstavlja obvezu zakupnika tijekom trajanja ugovora (članak 534. ZOO). S obzirom da je predmetni Ugovor istekao, a prethodno nije raskinut, ta činjenica ne oslobađa zakupnika od plaćanja zakupnine za razdoblje u kojem je ugovor bio na snazi.

16. Tuženik u postupku ističe kako je ulagao u prostor pa da nije u obvezi podmiriti ugovorenu zakupninu, međutim za odgovoriti je tuženiku kako ulaganja zakupnika u poslovni prostor, čak i ako je prostor bio derutan, ne oslobađa ga od obveze plaćanja zakupnine, osim ako nije drugačije ugovoreno ili ako zakupodavac nije preuzeo obvezu ulaganja (VSRH Rev 924/2010-2), a što u konkretnom nije dokazano. Zakupnik može imati pravo na povrat uloženih sredstava samo ako je to ugovoreno ili ako je sudski utvrđeno, ali to ne utječe na obvezu plaćanja zakupnine (VSRH Rev 924/2010-2). Osim toga to i nije predmet ovog postupka. Sve da je tuženik i ulagao u prostor i pozivao zakupodavca na saniranje predmetnog prostora, ukoliko nije bio zadovoljan držanjem zakupodavca imao je mogućnost raskinuti predmetni ugovor, što evidentno nije učinio.

17. Konačno prema shvaćanju ovog suda, unatoč činjenici što sud cijeni tešku financijsku situaciju tuženika, tužbeni zahtjev za isplatu zakupnine nije neosnovan zbog eventualnog ulaganja zakupnika u derutan prostor (a koje ulaganje nije tuženik niti dokazao), jer takva ulaganja ne oslobađaju zakupnika od plaćanja zakupnine tijekom trajanja ugovora.

18. Slijedom navedenog, kako tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao da je podmirio preostali dio zakupnine za utuženo vremensko razdoblje, a na njemu je bio teret dokaza istog iz već navedenih razloga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I izreke presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka, budući da je u sporu uspio u potpunosti.

21. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 6.400,00 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

22. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8/1 Tarife)

- pristup na ročište od 5. rujna 2023., koje je odgođeno prije početka raspravljanja, u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- pristup na ročište od 23. listopada 2023., koje je odgođeno prije početka raspravljanja, u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 24. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 16. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- pristup na ročište od 23. listopada 2023., koje je odgođeno prije početka raspravljanja budući da tužitelj, koji je bio uredno pozvan na ročište na kojem se trebao izvesti dokaz njegovim saslušanjem nije na ročište pristupio, a svoj izostanak nije uredno opravdao, u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 21. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

23. Dakle tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 950,00 eura, uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%), dakle iznos od 1.187,50 eura. Tužitelju je nadalje valjalo priznati trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 50,00 eura i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 50,00 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.)

24. Dakle tužitelju je valjalo priznati sveukupno troškove postupka u iznosu od 1.287,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate, dok mu preostali zahtjev za naknadu troškova postupka nije osnovan, a kako je navedeno u točki 18. obrazloženja.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

U Splitu 20. siječnja 2026.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku.