Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-195/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DJ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja K-55/2025-4 od 26. ožujka 2025., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog DJ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Virovitici optuženog DJ proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 te ga je na temelju te odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 56. stavaka 1. i 2. KZ/11 optuženiku je potom izrečena uvjetna osuda, kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.1.Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24) oštećeni LJ upućen je u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08-24 optuženom DJ naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 739,51 eura i paušalne naknade u visini od 100,00 eura, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi DJ, po branitelju Zorislavu Krivačiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislav Krivačić i Korana Krivačić sa sjedištem u [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i optuženika oslobodi „kaznene odgovornosti“, podredno da se presuda ukine i predmet uputi na ponovni postupak pred izmijenjenim sucem pojedincem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 , 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, kojega je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Žalba optuženog DJ nije osnovana.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi navodi kako je „opis inkriminacije u izreci presude proturječan razlozima presude, što predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 11. ZKP-a“, pri čemu je očigledno kako se presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. Međutim, protivno istaknutim navodima žalbe optuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka presude jasna i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima, o svim odlučnim činjenicama je prvostupanjski sud dao jasne i neproturječne razloge te o odlučnim činjenicama ne postoji znatno proturječje između onoga što se navodi o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza i isprava.

6.2. Ostalim žalbenim navodima kojima obrazlaže žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik u naravi pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđeno po prvostupanjskom sudu pa će se ti žalbeni navodi u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ocijeniti.

7. Sasvim neutemeljeno optuženik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogotovo kada u žalbi iznosi analizu provedenih dokaza na način da mu idu u prilog, a sve u cilju izbjegavanja krivnje. Tako se u žalbi optuženika detaljno analizira nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine prof. dr. Davora Mayera, smatrajući kako iz tog dokaza proizlazi da oštećenik nije zadobio one ozljede za koje se u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude navode da bi mu ih nanio optuženi. Nadalje, u žalbi se analizira i iskaz svjedoka-žrtve ČJ pa se zaključuje kako je iskaz žrtve „očigledno iskonstruiran, nedosljedan, netočan, neistinit i izmišljen“ i da ni u kom slučaju nije potkrijepljen medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještačenja dr. Davora Mayera.

7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja je dao jasne i logički obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao valjane.

7.2. Sasvim ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz žrtve ČJ koji je ipak u onim bitnim, odlučnim okolnostima istovjetan i to kako prilikom iskazivanja pred državnim odvjetnikom, tako i na raspravi. Osim toga, žrtva je odmah po inkriminiranom događaju zatražio liječničku pomoć Opće županijske bolnice Pakrac, kada su mu i utvrđene ozljede prijeloma nadlaktične kosti, a također tijekom postupka nije utvrđena ni jedna okolnost zbog koje bi žrtva ČJ lažno teretio optuženog DJ. Iskaz žrtve u bitnome je potkrijepljen i iskazima svjedoka ĆJ, sina žrtve i svjedokinje AJ, supruge žrtve, koji su suglasno iskazali kako je inkriminirane prigode, po dolasku kući žrtva navela kako su ga pretukli „D, L“. Osim toga i iz iskaza svjedoka PJ također proizlazi kako bi žrtva istinito svjedočila budući da je tome svjedoku, istog dana kada je zadobio ozljede od optuženika, rekao „kako su ga razbili, ubili D“.

7.3. Što se tiče zaključaka vještaka za sudsku medicinu dr. Davora Mayera ispravno se u žalbi navodi kako je vještak utvrdio kako kod prijeloma nadlaktične kosti, sugerira se ozljeđivanje padom, a ne izravnim udarcem jer bi se u takvoj situaciji i očekivao nastanak površinske ozljede prvenstveno krvnog podlijeva ruke“. Međutim, navedeni vještak nije isključio mogućnost nastanka ozljede prijeloma lijeve nadlaktične kosti i izravnim udarcem tupo tvrdog sredstva kakva je drvena palica, a što iskaz žrtve čini vjerodostojnim i prihvatljivim. Naime, žalbenim navodima kako je iskaz žrtve nevjerodostojan stoga što supruzi i sinu po dolasku kući nije kazao kako ga je udario optuženik, već da su ga „prebili D“ ne dovodi u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, budući da je tijekom cijelog postupka, od trenutka podnošenja kaznene prijave pa do zaključenja rasprave žrtva bio decidiran u tome kako ga je upravo optuženi DJ udario drvenom palicom po nadlaktici lijeve ruke, koju je podigao kako bi zaštitio glavu, uslijed čega je i zadobio transkondilarni prijelom lijeve nadlaktične kosti, a koja ozljeda je teške naravi.

7.4. Stoga je sasvim ispravno prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, čime je ostvario zakonska obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11, a na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno je primijenjen kazneni zakon kada je optuženik proglašen krivim za počinjenje tog kaznenog djela kao ubrojiv počinitelj koji je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja i jednog ispričavajućeg razloga. Stoga ne stoji ni žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

8. Kako optuženik pobija presudu, između ostalog, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, njegova žalba sukladno članku 478. u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pa je i u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu.

8.1.Nakon ispitivanja pobijane presude u tom dijelu, zaključuje se kako je prvostupanjski sud sasvim pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne, a kako je to i propisano člankom 47. KZ/11. Na odgovarajući način prvostupanjski sud je cijenio stupanj krivnje optuženika, stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, kao i sve okolnosti počinjenog kaznenog djela te osobne i obiteljske okolnosti optuženika, nakon čega je ispravno zaključio kako je optuženika potrebno osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Ovako izrečena kazna zatvora primjerena je prije svega okolnosti optuženikove dosadašnje osuđivanosti i to zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11, zbog kojeg je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca. Međutim, imajući u vidu značaj olakotne okolnosti da je optuženik otac petero malodobne djece, koje je dužan uzdržavati, sasvim ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako je za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11 dostatna i prijetnja izvršenjem izrečene kazne, ako optuženik u roku provjeravanja od 3 godine počini novo kazneno djelo. Naime, izricanjem uvjetne osude omogućit će se optuženiku da doprinosi uzdržavanju svoje malodobne djece, a izrečena uvjetna osuda predstavlja korektiv postupanja optuženika te je za očekivati da se optuženik ubuduće neće javljati kao počinitelj kaznenih djela.

9. Budući da je žalba optuženog DJ neosnovana, a nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08 tako je tu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08.

Split, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj