Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kžmp-3/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih PC, LC i FC, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika PC i LC, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kmp-37/2020-57 od 30. rujna 2024., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženih PC i LC kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci, optužene PC, LC i ČC, proglasio je krivima zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11 te je na temelju članka 117. stavka 1. KZ/11 svakog od optuženika osudio na kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, a potom na temelju članka 56. stavaka. 1., 2. i 3. KZ/11 primijenio im (iako je pravilno da se uvjetna osuda izriče) uvjetne osude na način da se kazne zatvora na koje su optuženici osuđeni neće izvršiti, ako u roku od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo (pri čemu nedostaje kako taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude).
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi PC, LC i ČC dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura svaki te su u obvezi solidarno naknaditi troškove postupka s osnova provedenog sudskomedicinskog vještačenja u visini od 68,25 eura, kao i nužne izdatke privatnog tužitelja te nužne izdatke i nagradu opunomoćenika privatnog tužitelja, o visini kojih će sud na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08 odlučiti posebnim rješenjem.
2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli optuženi PC po braniteljici Tijani Sigel, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i optuženi LC po braniteljici Petri Vuksanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o. sa sjedištem u Rijeci. Optuženi PC i LC pobijaju presudu "iz svih za to zakonom predviđenih razloga, odnosno zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi" s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se "optužba odbije" odnosno da se optuženike oslobodi optužbe, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi "drugom prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje" ili da je preinači "u pogledu odluka o kazni i uvjetnoj osudi".
3. Odgovor na žalbe navedenih optuženika nije podnesen.
4. Žalbe optuženih PC i LC su neosnovane.
5. U istovjetnim žalbama optuženici navode kako se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i svojim razlozima, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Također u žalbi se navodi i to kako o odlučnim činjenicama postoji i znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Na ovaj način optuženici LC i PC pobijaju presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.1. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 na koju navedeni optuženici neosnovano u žalbi ukazuju jer je izreka presude jasna i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima, prvostupanjski sud je o svim odlučnim činjenicama dao jasne i neproturječne razloge te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza pa se prvostupanjska presuda može ispitati.
6. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženi PC i LC u svojim žalbama u potpunosti istovjetno navode kako je pogrešno prvostupanjski sud prihvatio iskaz privatnog tužitelja kao "istinit i životan", a da je njihove obrane pogrešno ocijenio kao neživotne i nelogične. U nastavku žalbe optuženici dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza privatnog tužitelja DC iznoseći opis inkriminiranog događaja sasvim suprotno od onoga što je prvostupanjski sud utvrdio u svojoj presudi. Tako optuženici u žalbama ističu kako je sukob između privatnog tužitelja DC i njih započeo tako što ih je privatni tužitelj, hodajući pored njih, namjerno zakačio, kako bi isprovocirao njihovu reakciju i da to privatni tužitelj učestalo radi budući je "agresivac i nasilnik koji se prema svojim neistomišljenicima ponaša na sličan ili isti način još od 2017.". Prije toga da je privatni tužitelj na optužene PC i LC pustio svog lovačkog psa s povodca, kako bi ih zastrašio, a nakon svega da im je prijetio kako će ih "kao tovare prebiti". Potom da je uslijedio fizički obračun, međusobnim obostranim naguravanjem prilikom čega im je zadao i pokoji udarac. Na ove žalbene navode, nadovezuju se oni kojima optuženici obrazlažu i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, smatrajući kako su se u konkretnom slučaju "ispunili uvjeti iz članka 21. KZ/11 odnosno postojanje instituta nužne obrane", obrazlažući to time da su obojica optuženika "djelovali isključivo u samoobrani, odnosno odbijali su od sebe napad te branili drugoga od napada koji je bio istodoban tj. izravno je predstojao od strane privatnog tužitelja".
6.1.Ocjenjujući osnovanost citiranih žalbenih navoda zaključuje se kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja je dao iznimno detaljne, jasne, neproturječne i logički obrazložene razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Sasvim ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz privatnog tužitelja DC istinitim i životnim jer je potkrijepljen i drugim provedenim dokazima, i to prije svega medicinskom dokumentacijom, iz čijeg sadržaja proizlazi da je iste večeri nakon inkriminiranog događaja navedeni zatražio medicinsku pomoć, a njegov iskaz potkrijepljen je i provedenim sudskomedicinskim vještačenjem. Tako privatni tužitelj DC navodi kako je napadnut s leđa, da pretpostavlja da mu je zadan udarac šakom, uslijed kojeg je pao na tlo, da bi ga potom optuženi PC i LC nastavili udarati te da bi im se potom pridružio i optuženi ČC koji ga je također udarao. Zaključak prvostupanjskog suda, da su ozljede kod privatnog tužitelja nastale upravo na način i u vrijeme kako je on to i opisao, potkrijepljen je i iskazom svjedoka EC, koji se nalazio u blizini mjesta događaja, te je vidio trenutak kada su se optuženi PC i LC udaljili, s još jednim mladićem kojega tada nije poznavao po imenu i prezimenu, a da bi odmah nakon toga susreo privatnog tužitelja koji je bio uznemiren i kazao mu je kako su ga pretukla braća LC i još jedan mladić. Ispravno je prvostupanjski sud iskaz ovog svjedoka prihvatio kao vjerodostojan jer svjedok EC nema razloga lažno teretiti optuženike niti je ikada s njima bio u sukobu, svjedok je također kazao kako se privatni tužitelj držao za glavu i da je rekao da će pozvati policiju.
6.2.Iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja zaključuje se kako su kod privatnog tužitelja utvrđene dvije otvorene rane na zatiljnom dijelu glave mogle nastati uslijed udaraca zadanih šakom ili obuvenom nogom te da se radilo od najmanje dva udarca, a što je u suglasju s iskazom privatnog tužitelja kada je opisivao način kako je napadnut, ističući kako je iznenada zadobio udarac u zadnji dio glave i da pretpostavlja da je taj udarac zadan šakom, a da je nakon toga pao na tlo. U odnosu na ozljedu u vidu otekline nosa i ogrebotine na korijenu nosa u vještačenju se utvrđuje kako takva ozljeda može nastati uslijed udarca zadanog otvorenom šakom, udarca zadanog laktom ili koljenom, s time da je kao mehanizam nastanka isključen pad. Budući da je privatni tužitelj iskazao da, dok je ležao na tlu i pokušavao ustati, od optuženika zadobivao udarce rukama i nogama u predjelu glave, leđa, prsiju i ruku onda je dinamika nastanka ovih ozljeda, koju opisuje privatni tužitelj, potkrijepljena nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještačenja. U odnosu na ozljedu u vidu oguljotine na hrptu desne šake u vještačenju se zaključuje da je takva ozljeda mogla nastati prilikom pada na neravnu površinu ili prilikom obrane, a što opet potkrjepljuje iskaz privatnog tužitelja u dijelu u kojem je naveo kako je uslijed prvog udarca pao na tlo.
6.3.Također sasvim ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obrane optuženih PC i LC te FC, u kojima su negirali da bi napali i ozlijedili privatnog tužitelja inkriminirane prigode i da su se oni samo branili od njegovog napada, iste su doista nelogične, pogotovo što iz provedenih dokaza proizlazi kako je privatni tužitelj odmah nakon događaja zatražio liječničku pomoć, kada su mu i utvrđene zadobivene ozljede, a i svjedok EC potvrdio je kako odmah nakon što je uočio optuženike vidio i privatnog tužitelja koji mu je kazao kako su ga napali braća LC i još jedan mladić. Indikativno je kako optuženici nakon inkriminiranog događaja nisu zatražili liječničku pomoć, a što predmnijeva da nisu bili niti ozlijeđeni, osim toga ne može se govoriti o nužnoj obrani u situaciji međusobnog fizičkog sukoba i to s jedne strane samo od jedne osobe, odnosno privatnog tužitelja, a s druge strane trojice mladih osoba optuženika.
6.4.Ocjenjujući sve provedene dokaze, i to kako pojedinačno i u njihovoj cjelini, prvostupanjski sud je ispravno zaključio kako su optuženici postupili na način opisan u izreci prvostupanjske presude, kakvim postupanjem su ostvarili obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11.
7. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utemeljeno je prvostupanjski sud primijenio kazneni zakon kada ih je, kao ubrojive počinitelje, koji su postupali s izravnom namjerom, svjesni protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja i jedne ispričavajuće okolnosti (i to prije svega nužne obrane) proglasio krivima pa ne stoji ni žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.
8. Neutemeljeno optuženi PC i LC pobijaju presudu zbog odluke o kazni smatrajući kako je s obzirom na sve okolnosti inkriminiranog događaja, "relativno mali stupanj povrede zaštićenog dobra", njihovu prijašnju kaznenu neosuđivanost i izostanak otegotnih okolnosti, izrečena kazna neprimjerena.
8.1.Ocjenjujući ove žalbene navode stav je ovog drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne na strani optuženih PC i LC ispravno utvrdio olakotne okolnosti u vidu njihove ranije neosuđivanosti i da su kazneno djelo počinili kao mlađi punoljetnici, dok je sasvim ispravno kao otegotnu okolnost cijenio upornost u počinjenju kaznenog djela budući da su optuženici privatnom tužitelju višestruko zadavali udarce, iako on nije pružao otpor, pogotovo kada su mu udarce zadavali dok je privatni tužitelj ležao na tlu, što ukazuje na visoki stupanj drskosti i bezobzirnosti u protupravnom ponašanju. Također je prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni na odgovarajući način cijenio stupanj krivnje obojice optuženika i stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, a kako se radi o kaznenom djelu koje ima za cilj zaštitu tjelesnog integritet i života druge osobe, ne može se prihvatiti navod žalbi optuženika kako se radi o "relativno malom stupnju povrede zaštićenog dobra". Sukladno ovim okolnostima optuženici su opravdano osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci. Međutim, kako su optuženi LC i PC do sada neosuđivane osobe, kazneno djelo su počinili u mlađepunoljetnoj dobi, tako je ispravno prvostupanjski sud zaključio da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije, može ostvariti bez izvršenja izrečene kazne zatvora, već samo njezinom prijetnjom da će se izvršiti u slučaju da u roku provjeravanja od 2 godine počine novo kazneno djelo.
9. S obzirom na to da ovaj sud nije utvrdio postojanje bilo koje povrede zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25– dalje u tekstu: ZKP/08-25), a žalbe optuženih PC i LC su neosnovane, to ih je trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08-25.
Split, 20. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
