REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-19/2024-8

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, na prijedlog sudske savjetnice Josipe Belamarić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. (OIB: 43965974818), Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupaju punomoćnici iz OD Vukić i partneri, u Zagrebu, protiv tuženika ZE OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. iz OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, izvan rasprave, 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Vuletina iz Šibenika br. OVRV-6842/2023 od 14. studenoga 2023. i sudi:

Nalaže se tuženiku ZE OIB [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. (OIB: 43965974818), iznos od 297,79 EUR (ranije 2.243,70 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 24.05.2022. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak u visini od 87,19 eura u roku od 15 dana, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počev od donošenja ove presude pa do isplate dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Vuletina iz Šibenika br. OVRV-6842/2023 od 14. studenoga 2023. prihvaćen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovdje tužitelja, te je ovdje tuženiku naloženo da ovdje tužitelju na ime nepodmirenih računa za isporučenu električnu energiju isplati ukupni iznos od 297,79 EUR, odnosno tada 2.243,70 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. svibnja 2022. pa do isplate, kao i da mu nadoknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 eura odnosno tada 656,93 kuna uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počev od donošenja navedenog rješenja do isplate, te je radi ostvarenja rečene tražbine određena ovrha općenito na imovini ovdje tuženika.

2. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave iz t. I obrazloženja ove presude izjavio prigovor u kojem je istaknuo prigovor zastare u skladu s čl. 232. ZOO-a te prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da je nekretninu u odnosu na koju su izdani predmetni računi prodao u lipnju 2021., predajući istu u posjed kupcu DE, pritom da je tužitelja o promjeni vlasnika višekratno obavijestila agencija Remax d.o.o. Opatija, slijedom čega da tuženik nije u obvezi podmiriti predmetne račune već da je to u obvezi novi vlasnik i posjednik navedene nekretnine.

3. Tužitelj je u nastavku postupka istaknuo da su navodi tuženika da je nekretnina prodana u lipnju 2022. bez utjecaja na njegovo dugovanje i pasivnu legitimaciju jer da je izostala pravovremena obavijest o promjeni kupca na obračunskom mjernom mjestu br. 1200829430, jer da tuženik nije izvršio svoju zakonsku obvezu informiranja o promjeni vlasnika i kupca na ovom mjernom mjestu, u skladu s čl. 33 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 22/13, 102/15 i 68/18 dalje: Opći uvjeti), niti je pravodobno obavijestio nadležnog opskrbljivača o promjeni vlasništva i kupca; nadalje, da se predmetni utuženi računi odnose se na obračunsko mjerno mjesto, koje je korišteno za poslovnu djelatnost i kao takvo nije bilo u funkciji za korištenje električne energije u kućanstvu tuženika, stoga da isticanje prigovora zastare nije primjenjivo u konkretnom slučaju, budući da se radi o ugovornom računu poduzetništva, odnosno o obračunskom mjernom mjestu krajnjeg kupca koji nije kupovao električnu energiju za korištenje u vlastitom kućanstvu. Osim toga tužitelj navodi da je SE, koji je pravni prednik tuženika, bio evidentirani kupac na obračunskom mjernom mjestu br. 1200829430 sve do 17. siječnja 2023. pod kategorijom poduzetništvo, a tek od 18.01.2023. do 26.01.2023. pod kategorijom kućanstvo, a da je tek od 27. siječnja 2023. izvršena promjena kupca sa SE na novog vlasnika nekretnine DE, i to na zahtjev DE od 27. siječnja 2023.

4. U svom podnesku od 17. siječnja 2025. tuženik je naveo da je netočno da bi tuženik obračunsko mjerno mjesto na koje se odnose računi ikad koristio za poslovnu djelatnost, da je u naravi riječ o apartmanu kojeg da je kupio pokojni tuženikov brat SE, koji da je bio nepokretna i slijepa osoba s prebivalištem u [adresa], a apartman u Crikvenici da nije ni koristio, nadalje da je SE naslijedio tuženik koji da nikada nije koristio predmetnu nekretninu, a što da mogu potvrditi kako upravitelj zgrade, tako i svi stanari. Upravo zato, da smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Osim toga, navodi da je netočno da zahtjev za promjenu kategorije kupca nije podnesen prije 2023. jer da je taj zahtjev podnesen još 2020., te da je bilo više prijepiski između tužitelja i tuženika po punomoćniku, kao i novog vlasnika oko promjene kategorije korisnika te da nakon što je apartman prodan, tuženik više nije niti imao ovlasti poduzimati bilo kakve radnje u tom pogledu, pa nastavno da ni ne može biti odgovoran za potrošnju struje koju je potrošila treća osoba – novi vlasnik, pritom se pozivajući na Pravilnik o Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ br. 111/21., dalje: Pravilnik), i to čl. 24. koji propisuje da je novi vlasnik građevine dužan bez odgađanja obavijestiti opskrbljivača o promjeni vlasništva. Naposlijetku navodi da je riječ o apartmanu u sklopu Doma za starije osobe Salvia Residence u Crikvenici, na kojem mjestu vlasnici apartmana niti ne mogu obavljati poslovne djelatnosti.

5. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem: izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, br. 81221722, Rješenja o nasljeđivanju iza pok. SE od 28. siječnja 2021., posl.br.O-31/21, UPP-OS. [adresa]-30/21 koje je donijela javna bilježnica u [adresa] Nada Šagi-Belcar, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. lipnja 2022., račune tužitelja od 30. 11. 2022., 31. 01. 2023., 29. 11. 2022., 30. 09. 2022., 31. 08. 2022., 30. 04. 2022., 31.07. 2022., Zahtjev DE za sklapanja ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu od 27. siječnja 2023., Zahtjev DE za sklapanja ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu od 27. siječnja 2023., Izjava DE radi promjene krajnjeg kupca na obračunskom mjernom mjestu od 27. siječnja 2023., posebni izvadak iz zemljišnih knjiga za 3. suvlasnički udio, K. O. [katastarska općina] (Z. U. [broj ZK uloška]), zahtjev za promjenu kategorije potrošnje tuženika od 13. 12. 2022., dopis tuženika tužitelju od 11. rujna 2020. za promjenom kategorije potrošnje, dopis HEP ELEKTRE od 18. 09. 2020., e- mail punomoćnika tuženika tužitelju od 20. veljače 2020., zahtjev za promjenu kupca tuženika od 27. travnja 2020., e-mail korespondencija tužitelja i agencije remax za nekretnine.

6. U skladu s čl. 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

7. U skladu s 461.a ZPP-a sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

8. U skladu s čl. 464a ZPP-a, u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka.

9. Slijedom naprijed citiranih relevantnih zakonskih odredbi o sporovima male vrijednosti, uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti i vrijednost predmeta spora, budući da nije zaprimljen obrazloženi prijedlog za provođenjem rasprave niti jedne od stranaka u postupku, to je sud odlučio bez provođenja ročišta te je odlučio na temelju pisanih podnesaka stranaka te čitanjem dostavljenih isprava.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. U ovoj pravnoj stvari među strankama je sporan osnov i visina glavnice na ime nepodmirenih računa za isporučenu električnu energiju.

12. Postupajući u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a savjesno i brižljivom ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrđene su odlučne činjenice koje su potkrijepile tužbenu tezu tužitelja o obvezi tuženika isplatiti utuženi iznos, stoga je tužbeni zahtjev usvojen te je održan na snazi platni nalog predmetnog rješenja o ovrsi, te je odlučeno kao pod I. izreke ove presude.

13. Članak 33. Općih uvjeta propisuje da novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca iz članka 8. stavka 1. Općih uvjeta, zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže iz članka 6. stavka 1. Općih uvjeta, uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu. Nadalje, čl. 33. stavak 8. Općih uvjeta propisuje da se tek s datumom razgraničenja potrošnje iz stavka 3. podstavka 1. istog članka primjenjuje novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca te novi ugovor o korištenju mreže, dok je stavkom 9. istog članka propisano da je datum razgraničenja potrošnje iz stavka 3. podstavka 1. ovoga članka datum početka terećenja novog vlasnika troškovima opskrbe električnom energijom i troškovima korištenja mreže odnosno ostalim naknadama vezanim za isporuku električne energije.

14. Također, čl. 33. st. 12. Općih uvjeta propisuje da sklapanjem novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, odnosno novog ugovora o korištenju mreže s novim vlasnikom iz stavka 1. tog članka prestaje važiti ugovor o opskrbi krajnjeg kupca bivšeg vlasnika s postojećim opskrbljivačem odnosno ugovor o korištenju mreže bivšeg vlasnika s operatorom sustava.

15. Konačno, člankom 34. Općih uvjeta je propisano da je neovisno o obvezama novog vlasnika iz članka 33. Općih uvjeta bivši vlasnik građevine ili dijela građevine ovlašten postojećem opskrbljivaču dostaviti obavijest o jednostranom raskidu odnosno otkazu ugovora o opskrbi krajnjeg kupca i ugovora o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o promjeni vlasništva.

16. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari SE, pravni prednik i brat tuženika ZE, je bio evidentirani kupac na obračunskom mjernom mjestu br. 1200829430 i to do 17. siječnja 2023. pod kategorijom poduzetništvo, od 18. siječnja 2023. do 26. siječnja 2023. pod kategorijom kućanstvo, a tek od 27. siječnja 2023. je izvršena promjena kupca sa SE na novog vlasnika nekretnine DE.

17. Prema ocjeni ovog suda iz svih spisu priležećih isprava nesumnjivo proizlazi da je tuženik obveznik plaćanja predmetne glavnice za isporučenu električnu energiju, a što implicira zaključak da je isti u obvezi tužitelju platiti i zatraženu zakonsku zateznu kamatu na dugovani iznos počevši od dana dospijeća 24.05.2022. sve u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, te odredbe stavka 2. članka 31. ZOO-a kojom je određeno da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu

18. Budući da je pravni prednik tuženika nesumnjivo bio evidentiran kao korisnik usluge odnosno kao krajnji kupac za cijelo vrijeme na koje se odnosi predmetno potraživanje, odnosno da je ugovor između tužitelja i tuženika bio na snazi sve do sklapanja ugovora s novim vlasnikom, to je tuženik u skladu s člankom 61. stavak 2. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ br. 22/13., 95/15., 102/15., 68/18 i 52/19., dalje: ZoTEE) bio dužan plaćati električnu energiju za predmetno obračunsko mjerno mjesto sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, i to sve do 27. siječnja 2023. kad je novi vlasnik podnio zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu. Odredba Općih uvjeta da bi novi vlasnik nekretnine eventualno bio dužan obavijestiti tužitelja o promjeni vlasništva ne oslobađa starog korisnika njegove ugovorne obveze u slučaju da ovaj to ne učini, niti mijenja činjenicu da je ugovorni odnos za utuženo razdoblje postojao sa starim vlasnikom. Tužitelj nije ovlašten utužiti treću osobu s kojom nema sklopljen ugovor, pa makar on bio faktični potrošač. Slijedom svega naprijed navedenog, prema ocjeni ovog suda prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji je neosnovan.

19. Činjenica da je električna energija obračunavana prema tarifnom modelu za poduzetnike ne utječe na osnovanost tražbine, već je eventualno od utjecaja na njezinu visinu, pri čemu tuženik nije dokazao da bi obračun prema drugom tarifnom modelu bio drugačiji, kao ni koliki bi bio. Također, eventualna neaktivnost tužitelja u pogledu zahtjeva za promjenu tarifnog modela ne dovodi do prešutne izmjene ugovornog odnosa, jer šutnja vjerovnika ne predstavlja prihvat ponude te nema učinak promjene ugovorenih uvjeta.

20. U odnosu na prigovor zastare, budući da iz spisu priležećih isprava proizlazi da je riječ o ugovornom računu za poslove poduzetništva, po ocjeni ovog suda, isti je neosnovan, budući da se na račune za isporuku električne energije za poslove poduzetništva primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, a ne primjenjuje se jednogodišnji rok propisan čl. 232., st.1. ZOO-a, koji se odnosi na isporuku električne energije za kućanstva.

21. Pored svega navedenoga, polazeći od činjenice da tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao da bi operatoru sustava podnio zahtjev za raskidom ugovora o korištenju mreže, a opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca ili, pak, obavijest o jednostranom raskidu odnosno otkazu ugovora o opskrbi krajnjeg kupca i ugovora o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o promjeni vlasništva tj. postupio po odredbama Općih uvjeta, te kako je iz dokaza dostavljenih u spis predmeta utvrđeno da je novi vlasnik nekretnine uz koju je vezano predmetno obračunsko mjerno mjesto tužitelju tek 27. siječnja 2023. podnio Zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu uz Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. lipnja 2022. sklopljen s ovdje tuženikom kao prodavateljem, to je od navedenog dana zapravo izvršeno razgraničenje prava i obveza ranijeg i novog vlasnika prema tužitelju, zbog čega je tuženik bio u obvezi podmiriti sve obveze prema tužitelju nastale do naprijed navedenog dana, a što je tuženik propustio učiniti, slijedom čega je tužbenom zahtjevu valjalo udovoljiti i presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Zaključno, pregledom ispostavljenih računi tužitelja od 30. 11. 2022., 31. 01. 2023., 29. 11. 2022., 30. 09. 2022., 31. 08. 2022., 30. 04. 2022. i 31.07. 2022. sud je utvrdio da isti obvezuju tuženika na plaćanje i to po poduzetničkoj tarifi; nadalje da je zahtjev za promjenu kategorije kupca od 27. travnja 2020. nepotpun; da je zahtjev za promjenu kategorije potrošnje tuženika od 13. prosinca 2022. također nepotpun kao i da je predan 13. prosinca 2022., s datumom očitanja od 2. srpnja 2022.

23. Sud je tužitelju obistinio nastali trošak ovršnog postupka u visini od 87,19 EUR, od čega na ime sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave po odvjetniku u visini od 62,19 EUR (Tbr. 11. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) s uračunatim PDV-om, te na ime predujma i ostatka naknade javnog bilježnika u ukupnoj visini od 25 EUR (članak 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, “Narodne novine” br. 9/21., 18/22. i 154/22.), dok je odbio tužiteljev zahtjev za nadoknadom preostalog parničnog troška, budući da je isti zahtijevan paušalno i neodređeno, protivno čl. 164., st. 1. i 2. ZPP-a, te je odlučio kao pod II. izreke ove presude. U odnosu na obistinjenu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 87,19 eura (ranije trošak ovršnog postupka, a koji po prigovoru postaje dijelom parničnog troška jer se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti utuženog platnog naloga isti ne održava na snazi), za istaknuti je da ista na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 11. ožujka 2026., te je suđeno kao u točki II. izreke ove presude.

Šibenik, 11. ožujka 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DN-a:

- tužitelju, po punomoćniku,

- tuženiku, po punomoćniku.