Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: Pn-26/2022-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović- Husain, u parničnom predmetu tužiteljice JS, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupane po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku iz Čazme, protiv tuženih 1. Lovačke udruge „Sokol“ Vukšinac, OIB: 76458879725, Dubrava, Vukšinac Gornji 31A, zastupanog po punomoćnici Andreji Kušec Kovačević, odvjetnici iz Vrbovca te 2. Općine Dubrava OIB: 37279932922, Dubrava, Braće Radića 2, zastupanog po punomoćnik Matiji Škrinjariću, odvjetniku iz Velike Gorice, uz sudjelovanje umješača na strani 1. tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2025. prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. siječnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se prvotuženiku Lovačkoj udruzi "Sokol" Vukšinac, OIB: 76458879725, Vukšinac Gornji 31/A, Dubrava da tužiteljici JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete isplati iznos od 4.048,79 eur te joj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.218,74 eur, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice da joj drugotuženik Općina Dubrava OIB: 37279932922, Dubrava, Braće Radića 2, solidarno sa prvotuženikom naknadi štetu u iznosu od 4.048,79 eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan. III Nalaže se tužiteljici da 2. tuženiku Općini Dubrava OIB: 37279932922, Dubrava, Braće Radića 2 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.825,00 eur u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev umješača na strani 1. tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 30. siječnja 2022. u Dubravi, mjestu Bađinec kod kućnog broja 36 doživjela prometnu nesreću osobnim automobilom marke Opel Insignia 2,8 reg. oznake [registarska oznaka] kada joj je na kolnik ispred vozila naletjela srneća divljač pri čemu je oštećen prednji dio njezinog vozila na kojem je nastala materijalna šteta. Tvrdi da na tom dijelu ceste vrijedi ograničenje brzine od 50 km/h, da se ona kretala u granicama te dozvoljene brzine te nije bila u alkoholiziranom stanju. U vrijeme nesreće bila je noć, a na tom dijelu ceste nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“. Prema sačinjenom izvidu štete i ponudi ovlaštenog servisa Autocentar Rajković d.o.o. [adresa] štetu procjenjuje na iznos od 30.505,59 kn koji potražuje solidarno od 1. tuženika kao ovlaštenika prava lova u lovištu „Čret-Grede“ u vlasništvu Zagrebačke županije, a koji odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti jer je divljač u pokretu opasna stvar te je na prometnicu izašla iz lovišta kojim on gospodari, a od 2. tuženika koji je prema Zakonu o lovstvu dužan sačiniti program zaštite divljači na svojem području što smatra da je propustio. Potražuje i zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate kao i naknadu troškova parničnog postupka.

2. Prvotuženik Lovačka udruga „Sokol“ Vukšinac u odgovoru na tužbu stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da se nesreća dogodila na nelovnoj površini, prometnici na kojoj je zabranjeno ustanovljavanje lovišta te da je u skladu sa obvezom iz odredbe članka 47. Zakona o lovstvu 2. tuženik donio Program zaštite divljači Općine Dubrava za vremensko razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2029. potvrđen od nadležnog ministarstva, kojim je regulirana zaštita i lov divljači na nelovnim površinama koje obuhvaćaju građevinsko područje naselja te bufer zonu od 100 metara oko naselja kao nelovni pojas. Poziva se i na članak 7. stavak 1. točku 4. toga Zakona kojom je propisano da korisnik nelovne površine, ovdje 2. tuženik, stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Stoga se ne smatra pasivno legitimiranim niti odgovornim za štetu tužiteljice. Dodaje i da tužiteljica nije dokazala da je postupala u prometu sukladno postojećim propisima iz sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi. Predlaže stoga odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnog troška.

3. Drugotuženik Općina Dubrava u odgovoru na tužbu također prigovara svojoj pasivnoj legitimaciji i osporava odgovornost za štetu tužiteljice. Tvrdi da prometnicom na kojoj se dogodila sporna nesreća upravljaju Hrvatske ceste d.o.o., a da je obveza ovog tuženika ispunjena postavljanjem prometnog znaka „Divljač na cesti“. Smatra da je tužiteljica sama skrivila štetu jer nije prilagodila vožnju uvjetima na cesti i postavljenim prometnim znakovima. Naime, nije vidljivo kojom se brzinom kretala i kojom je brzinom na nju naletjela srneća divljač. Smatra da treba utvrditi je li bi došlo do nesreće bez obzira je li bio ili nije bio postavljen naprijed navedeni prometni znak, jer ako bi unatoč tome da je bio postavljen ipak došlo do nesreće, nema njegove odgovornosti, već isključivo tužiteljičine jer nije prilagodila brzinu kretanja uvjetima koji su u to vrijeme bili na cesti. Ukazuje na odredbu članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara prvenstveno vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a tek podredno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je nastala zbog provođenja lova. Osporava i dinamiku nastanka događaja, obzirom na činjenicu da na mjestu događaja nije bilo tragova kočenja te obzirom na opseg i vrstu oštećenja vozila, proizlazi da nije prilagodila vožnju uvjetima na cesti. Smatra i previsoko i nerealno postavljenim tužbeni zahtjev smatrajući da dostavljeni dokazi o visini štete nisu vjerodostojni. Osporava joj i pravo na potraživanje poreza na dodanu vrijednost jer nije izvršila popravak vozila i platila račun u kojem bi bio obračunat i taj porez. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu mu troškova parničnog postupka.

4. Po prijedlogu tuženih u parnicu se umiješao Euroherc osiguranje d.d. na strani 1. tuženika kao osiguratelj, temeljem odgovornosti za štete od divljači policom osiguranja od odgovornosti broj 804271894 sklopljenom za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. sa Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske. Umješač osporava odgovornost 1. tuženika za utuženu štetu tvrdeći da za štete koju divljač prouzroči na cesti ne odgovara lovoovlaštenik već pravna osoba nadležna za održavanje i sigurnost prometa na cestama jer se cesta ne smatra lovištem niti je predmetna šteta posljedica lova u lovištu. Tvrdi kako lovoovlaštenik odgovara za samo za štetu koja je nastala zbog provođenja lova, što je specijalni propis Zakona o lovstvu (članak 80.) pa nema pravne praznine koje bi se trebale popunjavati primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima već tim člankom cjelovito uređuje odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom na divljač,a kako se u konkretnom slučaju u sporno vrijeme u lovištu 1. tuženika nije provodio lov niti se šteta dogodila u lovištu tvrdi da nema ni njegove odgovornosti. Opreza radi prigovara da tužiteljica nije prilagodila brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku jer se nije kretala u okviru dopuštene brzine da bi joj trebala ikakva reakcija jer bi životinja prošla pored vozila, a ukoliko bi ipak došlo do kontakta šteta bi bila manja. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva ukazujući da nema računa o popravku štete pa da tužiteljici ne pripada pravo na porez na dodanu vrijednost. Osporava i zatraženi tijek kamata jer je tuženik u obvezi isplatiti štetu u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva tek donošenjem prvostupanjske presude pa zbog toga zatezne kamate mogu teći tek nakon toga. Dalje tijekom postupka navodi da sve i kad bi se zaključilo da odredba članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu sadrži pravnu prazninu, jer ne uređuje pitanje odgovornosti za štetu nastalu naletom na divljač u situaciji kad nema protupravnog postupanja vozača, niti je šteta posljedica provođenja lova, takva pravna praznina ne bi se mogla popunjavati primjenom odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima i ostalih odredaba toga Zakona koje reguliraju odgovornost za štetu od opasne stvari, dakle objektivnu odgovornost, bez obzira na krivnju, već isključivo u skladu s načelima i smislom Zakona o lovstvu u cjelini koji u odredbi članka 80. stavak 6. propisuje odgovornost lovoovlaštenika po principu presumirane krivnje samo ako postoji njegova protupravna radnja ili propust pa se takva pravna praznina ne bi mogla popunjavati odredbama koje reguliraju objektivnu odgovornost već odgovornost po principu presumirane krivnje. No, sve i kad bi se divljač u konkretnom slučaju smatrala opasnom stvari za koju odgovara 1. tuženik kao lovoovlaštenik područja s kojeg je istrčala, treba cijeniti da je i vozilo u pokretu opasna stvar pa kada dođe do sraza dvije opasne stvari njihove međusobne zahtjeve trebalo bi ocjenjivati po načelu krivnje pa bi na tužiteljici bio teret dokaza postojanja štetne radnje, uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete te protupravnosti u objektivnom smislu, a što nije dokazala. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnog troška.

5. Tužiteljica osporava navode tuženih o promašenoj pasivnoj legitimaciji tvrdeći da je upravo 1. tuženik ovlaštenik prava lova na području nastanka štetnog događaja jer je do prometne nesreće došlo na državnoj cesti DC 26 Vrbovec-Dubrava-Bađinec- Svinjarec-Čazma-Garešnica-Badljevina koja prolazi lovištem "Čret-Grede" čiji je 1. tuženik lovozakupnik temeljem ugovora o zakupu prava lova broj 01059 od 28. ožujka 2019. koji je sklopio sa davateljem zakupa prava lova Zagrebačkom županijom. Stoga smatra 1. tuženika odgovornim za nastalu joj štetu jer je srneća divljač pretrčavala navedenu državnu cestu naletom iz lovišta čiji je lovozakupnik. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije 2. tuženika ukazuje da je odredbom članka 7. Zakona o javnim cestama propisano kako ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih sigurno mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene, a prema odredbi članka 26. Pravilnika o održavanju cesta da se redovnim održavanjem ceste između ostalog podrazumijeva i popravak te zamjena uređaja, opreme i prometne signalizacije na cesti, a pod izvanrednim održavanjem pored ostalog zamjena, ugrađivanje novih i poboljšanje vertikalne prometne signalizacije i opreme. 2. tuženika smatra odgovornim za štetu po načelu krivnje tako da odgovara za štetu od divljači nastalu na javnoj cesti ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom sukladno posebnim propisima. Stoga predlaže da se naloži 2. tuženiku dostaviti cjeloviti tekst Programa zaštite divljači od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2029.

6. Usklađujući tužbeni zahtjev sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj zatražila je naknadu štete u iznosu od 4.048,79 eur uz zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud je tijekom glavne rasprave izvršio uvid u izvid štete (list 5 spisa), ponudu broj PON 1317 Autocentar Rajković d.o.o. (list 6), potvrdu Policijske postaje Vrbovec od 1. veljače 2022. sa zapisnikom o ispitivanju alkoholiziranosti tužiteljice (list 7-9), odgovor Euroherc osiguranja d.d. na odštetni zahtjev (list 10-11), sadržaj elektroničkih poruka (list 12-15), izvod iz Programa zaštite divljači Općine Dubrava (list 27-39), rješenje Ministarstva zaštite, okoliša i energetike Republike Hrvatske od 22. listopada 2019. (list 40-43), podatke o Ugovoru o zakupu prava lova broj 01059 sa web aplikacije Ministarstva poljoprivredne (list 51-55), kao i predmetni ugovor (list 71-75), Glasnik Zagrebačke županije broj 26/2010 (list 76 i 90- 91), Policu osiguranja (list 113), zapisnik o očevidu PP Vrbovec od 30. siječnja 2022. sa fotografskim elaboratom i prilozima (list 149-161), dopis Hrvatskih cesta d.d. od 23. rujna 2024. (list 185-189), saslušana je tužiteljica kao stranka i svjedoci ĐS i MS na očevidu na mjestu nesreće (list 143-144), te je provedeno prometno tehničko vještačenje po sudskom vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu (list 166- 169 i list 246-247).

8. Na temelju tako provedenog postupka, cijeneći navedene dokaze u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika osnovan, a u odnosu na 2. tuženika neosnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete nastale joj na vozilu u prometnoj nesreći koja se dogodila na državnoj cesti D-26 na relaciji Vrbovec- Čazma u mjestu Bađinec uslijed istrčavanja srneće divljači pred njezino vozilo.

9. Nije sporan nastanak tog štetnog događaja kao ni mjesto događaja na državnoj cesti D-26 u mjestu Bađinec kod kbr. 36, te da to mjesto okružuje područje lovišta „Čret-Grede“ kojeg je 1. tuženik lovozakupnik temeljem ugovora o pravu lova sklopljenog 28. ožujka 2019. sa Zagrebačkom županijom na rok od 10 godina. Također je nesporno da je područje samog mjesta Bađinec u granicama građevinskog područja uključujući i javnu cestu kroz mjesto te 100 metara oko naselja (tzv. bufer zona) temeljem odredbe članka 11. Zakona o lovstvu (NN 99/2018, 32/2019 i 32/2020) zona na kojoj je zabranjeno ustanovljavanje lovišta pa je na tom području 2. tužena Općina Dubrava kao korisnik tih površina temeljem odredbe članka 47. stavak 1. Zakona o lovstvu donijela Program zaštite divljači kojim se na tom području uređuje zaštita i lov divljači, također za razdoblje od 10 godina, od 2019. do 2029.

10. Sporno je da li je 1. tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za nastalu štetu tužiteljici uslijed njegove tvrdnje i tvrdnje umješača da ne odgovara za štetu od divljači nastalu na javnoj cesti na kojoj je zabranjeno ustanovljavanje lovišta, već da je za tu štetu odgovoran 2. tuženik, kao i zbog činjenice da šteta nije nastala u vezi lova.

11. Sporna je i pasivna legitimacija 2. tuženika kao i njegova odgovornost jer on tvrdi šteta nije nastala na području za koje je on odgovoran već na državnoj cesti pod upravljanjem Hrvatskih cesta d.o.o., a da je on poduzeo sve radnje za postavljanjem postavljanje prometnog znaka A33 „Divljač na cesti“ ispunio svoju zakonsku obvezu kao i da je tužiteljica odgovorna za štetni događaj.

12. Također je sporan opseg i visina štete, kao i zahtjev za tijek zakonskih zateznih kamata na zatraženu štetu.

13. Na temelju provedenih dokaza utvrđuje se da je 1. tuženik odgovoran za štetu nastalu tužiteljici u spornom štetnom događaju, dok ne postoji odgovornost 2. tuženika.

14. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se 30. siječnja 2022. u noćnim satima kretala svojim vozilom na relaciji Vrbovec-Čazma, vozila je kroz mjesto Bađinec, u kojem je bila uključena ulična rasvjeta, kretala se propisanom brzinom od 50 km/h što zna jer je tada bio jako loš asfaltni sloj, imala je uključena kratka svjetla. U jednom joj je trenutku ususret dolazilo vozilo sa uključenim dugim svjetlima pa ga je „blićući“ upozorila da ih isključi, a kako su je duga svjetla toga vozila na trenutak zaslijepila osjetila je udarac u prednji dio vozila ili u trenutku mimoilaženja s tim vozilom ili trenutak nakon toga. Tek kad se zaustavila i izašla iz vozila zajedno sa suvozačem ĐS (svjedokom) pregledom vozila utvrdili su da je razbijeno prednje lijevo svjetlo (far) te da su vidljive dlačice na braniku lijevo pa su zaključili da im je pred vozilo naletio pas, ali ga nigdje nisu vidjeli. Razgledali su područje oko mjesta udara i pronašli u lijevom putnom jarku gledajući u smjeru u kojem se kretala, ozlijeđenu nešto manju srnu koja je još bila živa. Pozvali su policiju koja je provela očevid pri čemu je izuzeta i pronađena dlaka na vozilu.

15. Njezin iskaz u bitnome je potvrdio svjedok ĐS, izvanbračni partner koji je u sporno vrijeme sjedio na mjestu suvozača, ususret mu je dolazilo vozilo sa uključenim dugim svjetlima te unatoč njezinom danom upozorenju da ih isključi, tvrdi da ih nije još ni isključio kada su u mimoilaženju s tim vozilom začuli tupi udarac u njihovo vozilo , mislili su da je naletio pas, a kada su pretražili područje oko mjesta udara pronašli su u lijevom putnom jarku ranjenu srnu, a na cesti je bilo ostataka plastike od razbijenog lijevog svjetla.

16. Nadalje, svjedok MS koji je predsjednik 1. tuženika iskazao je da ga je sljedećeg dana po događaju nazvao lovnik OS i obavijestio ga o nesreći, no da je on odbio preuzeti stradalu divljač jer da ne pripada 1. tuženiku obzirom da se sporna nesreća nije dogodila na području kojim on gospodari već je policijske službenike uputio na komunalnog redara Općine Dubrava koja prema Programu zaštite divljači gospodari na području na kojem se dogodila nesreća. Naime, granica lovišta 1. tuženika završava 100 metara od ruba građevinske zone. Tog dana nije se provodio lov koji se ni ne provodi u večernjim satima. Iskazao je i da se prometni znak upozorenja „divljač na cesti“ nalaz nekih 2 do 2,5 km prije mjesta nesreće gledajući smjer kretanja tužiteljice, u mjestu Zgališće koje je prije mjesta Bađinec gdje se nesreća dogodila.

17. Iskaz ovog svjedoka o lokaciji navedenog prometnog znaka odgovara podatku koji je dostavljen od Hrvatskih cesta d.o.o. koje su izvijestile sud da u mjestu Bađinec nema prometnog znaka A33 "Divljač na cesti", već iz smjera Vrbovca prema Čazmi se nalaze dva takva prometna znaka čije se važenje proteže na dio naselja Bađinec postavljenim dopunskim pločama oznakom od 600 metara što označava duljinu ceste na kojoj prijeti opasnost, time da nema točnog podatka o vremenu postavljanja tih prometnih znakova. Iz navedenog proizlazi da u smjeru kretanja tužiteljice na putu do mjesta štetnog događaja nije bilo postavljenog prometnog znaka upozorenja „divljač na cesti“, već najmanje 2 kilometra prije tog mjesta, a koji je označavao samo moguću takvu opasnost do 600 metara od postavljenog znaka. Iz zapisnika o očevidu također proizlazi da pregledom mjesta događaja nije utvrđeno postojanje prometnog tog prometnog znaka za navedeni dio ceste. Prema tome, tužiteljica nije mogla prometnim znakovima biti upozorena na mogućnost izlijetanja divljači na cestu kojom se kretala.

18. Prema nalazu vještaka Nevena Ereša nema elemenata za izračun brzine kretanja tužiteljice u vrijeme sudara, jer kako proizlazi iz zapisnika o očevidu PP Vrbovec na mjestu nesreće nije bilo tragova kočenja, a prema oštećenjima na vozilu moguća je brzina kretanja koju je tužiteljica i iskazala i pri toj brzini nije mogla izbjeći nalet na divljač ni pod pretpostavkom da ju je dugim svjetlima zaslijepilo vozilo koje joj je dolazilo ususret, a i da ga nije bilo. Naime, nije mogla očekivati da bi joj divljač počela prelaziti kolnik pa u tehničkom smislu nije ni mogla prilagoditi brzinu kretanja takvoj opasnosti, jer je cijeneći iskaz svjedoka ĐS mogla prijeći kolnikom put od približno 2,5 do 3 metra što pri prosječnoj brzini kretanja divljači od 5-6 m/sek bi značilo da je na kolniku bila svega 0,5 sekundi za koje vrijeme tužiteljica nije mogla reagirati kočenjem i izbjeći nalet na vozilo. Takvom nalazu i mišljenju vještaka nije bilo primjedbi te ga objektivnim i stručnim prihvaća i sud.

19. Po ocjeni ovog suda za nastalu štetu odgovara 1. tuženik kao ovlaštenik prava lova u lovištu "Čret-Grede" koje okružuje naselje Bađinec u kojem je tužiteljica prolazeći javnom prometnicom doživjela sudar sa divljači. Naime, pogrešno se ovaj 1. tuženik i umješač poziva na potrebu primjene odredbi članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao suprotno prisilnim propisima, a lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta samo ako se utvrdi da je nastala zbog provođenja lova, tvrdeći da se šteta nije dogodila u lovištu niti za vrijeme lova, te da za štetu odgovara 2. tuženik budući da je nastala na nelovnoj površini kojom on gospodari sukladno Programu zaštite divljači donesenom u skladu sa odredbom članka 47. toga Zakona.

20. Prema uvjerenju ovog suda i aktualnoj sudskoj praksi, divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23- dalje ZOO), prema kojoj odredbi se za štete nastale od opasne stvari odgovara bez obzira na krivnju (objektivna odgovornost) pri kojoj je bitno utvrditi samo postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastale štete.

21. Nedvojbeno iz provedenih dokaza proizlazi da je upravo istrčavanjem srneće divljači na kolnik u vrijeme kada je istim prolazila vozilom tužiteljica sudarom sa divljači došlo do štete. Stoga je dokazana uzročna veza, a 1. tuženik odgovara za tu štetu u skladu sa odredbama članka 1064. i 1066. stavak 1. ZOO-a budući da mu je kao ovlašteniku prava lova u lovištu iz kojeg je došla srneća divljač osim prava na lov povjereno i sprečavanje štete u lovištima sukladno odredbi članka 79. Zakona o lovstvu, a koje štete nastaju kao posljedica uzgajanja divljači i brige o njima. Prema odredbama članka 1067. ZOO-a 1. tuženik se može osloboditi te odgovornosti samo ako dokaže da divljač u pokretu na kolniku nije bila uzrok štete već da je šteta nastala isključivom radnjom tužiteljice ili treće osobe, što je i pokušao upirući na nepropisnu vožnju tužiteljice, odgovornost 2. tuženika i pravne osobe koja upravlja javnom cestom na kojoj je došlo do nesreće.

22. Naime, primjena odredaba ZOO-a propisana je člankom 76. stavak 2. Zakona o lovstvu koji glasi: "U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojima se uređuju obvezni odnosi ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije."

23. Tvrdnje da je odredbama članka 80. stavak 6. toga Zakona isključena primjena odredbi ZOO-a u slučaju štete od divljači na vozilima nastale izvan lova i izvan lovišta je suprotna smislu citiranog propisa jer je 1. tuženiku kao ovlašteniku prava lova divljač povjerena na upravljanje budući da u sklopu prava lova ima ovlast da na određenoj površini zemljišta i voda provodi radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova u smislu odredbe članka 2. točka 4. i 8. Zakona o lovstvu, pa neovisno od toga što je šteta nastala na nelovnoj površini, na cesti, radi se o divljači koja obitava unutar lovišta uz prometnicu kojim on upravlja što ni ne osporava, dok se na prometnici našla očito prelazeći je unutar lovišta. Pritom ga ne oslobađa odgovornosti činjenica da se šteta nije dogodila u tijeku lova.

24. Stoga iako je odredbom članka 11. Zakona o lovstvu zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama i građevinskom zemljištu te je na tim površinama na temelju odredbe članka 47. stavak 1. toga Zakona obveza korisnika površina donijeti program zaštite divljači kojim se uređuje zaštita i lov divljači, to ne podrazumijeva i obvezu ovdje 2. tuženika na naknadu štete od divljači koja je očito došla iz lovišta kojim upravlja 1. tuženik jer 2. tuženik se ne bavi uzgojem divljači već mu je programom zaštite divljači određeno urediti njihovu zaštitu i lov.

25. Slijedom izloženog sud utvrđuje da 1. tuženik i umješač nisu dokazali ni da bi nepropisnom vožnjom tužiteljice kršenjem prometnih propisa došlo do nesreće, jer je upravljala propisanom brzinom, nije bila prometnim znakovima ni upozorena na mogućnost da na prometnicu kojom se kreće može natrčati srneća divljač, a konačno nije prema mišljenju vještaka ne bi mogla izbjeći nalet ni da je prethodno vidjela taj znak više od 2 km prije mjesta nesreće uslijed iznenadnog i neočekivanog naleta divljači na kolnik, a nije ni pridonijela nastanku štete, Na 1. tuženiku je teret dokaza nepropisne vožnje tužiteljice te nije dokazao kojom bi se to brzinom mogla kretati da bi izbjegla nalet kao i da je mogla očekivati izlijetanje divljači na kolnik. Stoga je odgovoran za nastalu štetu tužiteljice jer nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ga oslobađale od odgovornosti.

26. Što se pak tiče 2. tuženika, sud prihvaća njegov prigovor promašene pasivne legitimacije i otklanjanja njegove odgovornosti za štetu jer tužiteljica nije dokazala da bi ičim bio u obvezi održavati prometnicu na kojoj je nastala šteta i da bi bio dužan dati zahtjev pravnoj osobi koja upravlja tom prometnicom za postavljanje znaka opasnosti "divljač na cesti". Premda je utvrđeno da taj prometni znak nije bio postavljen u naselju u kojem se nesreća dogodila već i više od 2 km prije mjesta nesreće u susjednom mjestu Zgališće koji ne bi ni obvezivao tužiteljicu obzirom na dodatni znak važenja 600 metara od postavljenog znaka, 2. tuženik bi odgovarao za štetu da je bio uopće dužan tražiti postavljanje toga znaka po načelu krivnje, što pretpostavlja da tužiteljica treba dokazati da je taj propust 2. tuženika u uzročnoj vezi sa nastankom štete. No, kako iz nalaza vještaka Ereša proizlazi da sve i da je taj znak bio propisno postavljen, to ne bi spriječilo nastanak štete obzirom na iznenadnu pojavnost divljači na kolniku tako da tužiteljica ni pri propisnoj brzini kretanja ne bi mogla zaustaviti vozilo prije sudara s divljači. Dakle, nije dokazano ni da je 2. tuženik bio obvezan zatražiti postavljanje prometnog znaka opasnosti nailaska divljači na javnu cestu kojom ne gospodari, kao ni uzročna veza između tog eventualnog njegovog propusta i nastanka štete pa je neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika. Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica iznesenih u tužbi i provedenih dokaza pa kako tužiteljica nije ni iznijela druge činjenice o njegovoj odgovornosti osim propusta o postavljanju prometnog znaka sud ih nije dužan sam utvrđivati sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a. Stoga nije ni bilo potrebe za uvidom u cjelokupni Program zaštite divljači koji je donio u spornom razdoblju.

27. Visina štete utvrđena je na temelju policijskog očevida, izvida štete, ponude Autocentra Rajković d.o.o. i prometno-tehničkog vještačenja. Iz zapisnika o očevidu proizlazi da je u štetnom događaju oštećen prednji branik tužiteljičina vozila i razbijeno prednje lijevo svjetlo (far) sa ugrađenim pokazivačem smjera, što proizlazi i iz izvida štete sačinjenom kod umješača na strani 1. tuženika koje isprave su međusobno sukladne. Na temelju izvida štete je sačinjena ponuda cijene popravka u iznosu od 30.505,59 kn što sada odgovara utuženom iznosu od 4.048,79 eur. Tu visinu štete potvrdio je i sudski vještak čijem nalazu i mišljenju nije bilo primjedbi. Stoga se tužiteljici dosuđuje na teret 1. tuženika navedeni iznos štete u koji je uključen i PDV jer će, obzirom da je fizička osoba, kada ga god bude dala popravljati, morati ovlaštenoj osobi platiti i tu uslugu.

28. Iako tužiteljica priznaje da nije sanirala štetu do kraja već da je samo dala zamijeniti far i to kupivši rabljeni, prema odredbi članka 1085. stavak 1. i 3. ZOO-a pripada joj pravo na potpunu štetu, a temeljem odredbe članka 1089. stavak 2. ZOO- a i na zakonske zatezne kamate koje je zatražio od presuđenja do isplate.

29. Kako je u odnosu na 1. tuženika u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužiteljici je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje:Tarifa) dosuđen zatraženi i opravdani trošak postupka koji se odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7/1, Tbr. 8/1 i Tbr. 9/1 Tarife, kao i Tbr. 54. Tarife i to za sljedeće radnje: sastav tužbe, zastupanje na četiri ročišta i očevidu, te za sastav dva podneska (od 15.6.2022. i 19.10.2022.) u zatraženim iznosima sukladno vrijednosti predmeta spora od 200,00 eur po jednoj radnji, a za podneske od 4. studenoga 2022. i 3. listopada 2024. po zatraženih 100,00 eur po jednoj radnji, što je ukupno po osnovi troška zastupanja iznos od 1.800,00 eur.

30. Nisu joj pak priznati opravdanim i potrebnim zatraženi troškovi sastava podneska od 25. kolovoza 2022. kojim su u bitnome ponavljani već iznijeti navodi, zatim trošak podneska od 28. lipnja 2022. kojim se očitovala na odgovor na tužbu 2. tuženika u odnosu na kojeg joj je odbijen tužbeni zahtjev, kao i za sastav podneska od 30. ožujka 2025. kojeg sud također cijeni nepotrebnim.

31. Povrh troškova priznatih na ime zastupanja opravdan joj je plaćeni trošak predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 331,80 eur kao i troškove plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 43,47 eur te dužnu pristojbu na presudu u istom iznosu.

32. Stoga joj se dosuđuje na teret 1. tuženika ukupni trošak postupka od 2.218,74 eur. Budući da je 1. tuženik izgubio ovaj spor ne pripada mu pravo na naknadu troškova postupka u skladu sa odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Iz istog razloga umješaču na strani 1. tuženika ne pripada pravo na zatražene troškove postupka u skladu sa odredbom članka 209. stavak 1. ZPP-a.

33. Naprotiv, 2. tuženiku pripada pravo na naknadu parničnih troškova također temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a budući da je u cijelosti uspio osporiti tužbeni zahtjev. Njegov trošak odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom i to na ime sastava odgovora na tužbu, zastupanja na četiri ročišta i očevidu, te sastav jednog podneska kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, sve u iznosima po 200,00 eur po jednoj radnji što je ukupno 1.400,00 eur. Na taj iznos pripada mu primjenom Tbr. 46. Tarife trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% što je daljnjih 350,00 eur kao i trošak plaćenog predujma za neposredno saslušanje sudskog vještaka u iznosu od 75,00 eur, što je ukupno opravdanih troškova u iznosu od 1.825,00 eur. Navedeni trošak zastupanja obračunat mu je u skladu sa vrijednosti predmeta spora od 4.048,79 eur za koju je po Tbr. 7/1 Tarife propisana nagrada u visini od 100 bodova, a po Tbr. 54. Tarife kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 eur, nagrada za pojedinu radnju iznosi mu 200,00 eur, a ne 200 bodova kako je naznačio u predanom troškovniku.

U Vrbovcu  20. siječnja 2026.

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je održano to ročište.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o istom, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano odnosno od dana objave presude na e-oglasnoj ploči.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o tom ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u tri primjerka.

O žalbi odlučuje županijski sud.

DN-a:

1. odvjetnik Stjepan Gomerčić, Čazma

2. odvjetnica Andreja Kušec Kovačević, Vrbovec

3. odvjetnik Matija Škrinjarić, Velika Gorica

4. odvjetnik Branimir Perić, Zagreb