Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-129/2024-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ivane Mikulić, u pravnoj stvari tužitelja ANZUL T.A. d.o.o., OIB: 88975163322, Split, Sukoišanska 43, kojeg zastupa punomoćnik Vibor Čulić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika STAX j.d.o.o., OIB: 66764563815, Split, Matoševa 55, kojeg zastupa punomoćnik Mario Boras, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Sandre Stipanović, odvjetnice u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Lovre Andrijaševića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Romac u Sinju poslovni broj Ovrv- 1101/2023 (UPP/OS-Ovrv-39/2023) od 3. travnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku STAX j.d.o.o., OIB: 66764563815, da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju ANZUL T.A. d.o.o., OIB: 88975163322, iznos od 1.327,20 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 82,95 eura od 1. srpnja 2021.,

na iznos od 82,95 eura od 22. srpnja 2021.,

na iznos od 82,95 eura od 31. kolovoza 2021.,

na iznos od 82,95 eura od 1. listopada 2021.,

na iznos od 82,95 eura od 1. studenoga 2021.,

na iznos od 82,95 eura od 20. studenoga 2021.,

na iznos od 82,95 eura od 1. siječnja 2022.,

na iznos od 82,95 eura od 1. veljače 2022.,

na iznos od 82,95 eura od 1. ožujka 2022.,

na iznos od 82,95 eura od 16. ožujka 2022.,

na iznos od 82,95 eura od 1. svibnja 2022.,

na iznos od 82,95 eura od 1. lipnja 2022.,

na iznos od 82,95 eura od 1. srpnja 2022.,

na iznos od 82,95 eura od 1. kolovoza 2022.,

na iznos od 82,95 eura od 1. rujna 2022.,

na iznos od 82,95 eura od 1. listopada 2022.,

pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 (osam) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se u platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Romac u Sinju poslovni broj Ovrv-1101/2023 (UPP/OS- Ovrv-39/2023) od 3. travnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku STAX j.d.o.o., OIB: 66764563815, da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju ANZUL T.A. d.o.o., OIB: 88975163322, u iznosu od 1.858,08 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 116,13 eura od 1. srpnja 2021.,

na iznos od 116,13 eura od 22. srpnja 2021.,

na iznos od 116,13 eura od 31. kolovoza 2021.,

na iznos od 116,13 eura od 1. listopada 2021.,

na iznos od 116,13 eura od 1. studenoga 2021.,

na iznos od 116,13 eura od 20. studenoga 2021.,

na iznos od 116,13 eura od 1. siječnja 2022.,

na iznos od 116,13 eura od 1. veljače 2022.,

na iznos od 116,13 eura od 1. ožujka 2022.,

na iznos od 116,13 eura od 16. ožujka 2022.,

na iznos od 116,13 eura od 1. svibnja 2022.,

na iznos od 116,13 eura od 1. lipnja 2022.,

na iznos od 116,13 eura od 1. srpnja 2022.,

na iznos od 116,13 eura od 1. kolovoza 2022.,

na iznos od 116,13 eura od 1. rujna 2022.,

na iznos od 116,13 eura od 1. listopada 2022.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Romac u Sinju poslovni broj Ovrv-1101/2023 (UPP/OS- Ovrv-39/2023) od 3. travnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku STAX j.d.o.o., OIB: 66764563815, da u roku od 8 (osam) dana naknadi tužitelju ANZUL T.A. d.o.o., OIB: 88975163322, nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,69 eura.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 1. veljače 2023. javnom bilježniku Ani Romac u Sinju podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kojim predlaže da javni bilježnik naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 3.185,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i troškove ovršnog postupka. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Romac u Sinju poslovni broj Ovrv- 1101/2023 (UPP/OS-Ovrv-39/2023) od 3. travnja 2023., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je pravovremeno podnio prigovor, pobijajući isto u cijelosti, pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv- 1101/2023 od 10. studenoga 2023. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem se Općinski sud u Splitu oglasio nenadležnim i predmet dostavio Trgovačkom sudu u Splitu. Pred Trgovačkim sudom u Splitu predmet je dobio novi poslovni broj Povrv-129/2024.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu) tuženik navodi kako tužiteljevo potraživanje u utuženom iznosu ne postoji. Ističe kako je s tužiteljem potpisao Ugovor o pružanju knjigovodstvenih usluga po cijeni od 600,00 kuna mjesečno, a što da je razvidno iz financijske kartice koja se nalazi u prilogu rješenja o ovrsi (račun broj 84/FIN/1 za ožujak 2021.). Nadalje, navodi kako je tužitelj povećao cijenu za obavljanje knjigovodstvenih usluga s iznosa od 600,00 kuna na iznos od 1.500,00 kuna, bez njegove suglasnosti i bez bilo kakvog prethodnog sklapanja Aneksa Ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga. Konačno, tuženik naglašava kako nije bilo potrebe za vođenjem ovršnog postupka jer da će platiti iznos od 600,00 kuna mjesečno za period od travnja do prosinca 2021., kao i za period od siječnja do rujna 2022.

4. Tužitelj se podneskom od 29. studenoga 2024. (stranice 37-63 spisa) očitovao na navode tuženika, te izjavio kako nije sporno da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu, i to glede obavljanja knjigovodstvenih usluga. Navodi kako je tuženiku za obavljene usluge ispostavio račune, koje da tuženik nije podmirio. Štoviše, zbog okolnosti nastalih svjetskom pandemijom korona virusa, da je tuženiku odobrio rabat u iznosu od 477,80 eura / 3.600,00 kuna. Posebno ukazuje kako tuženik nikada nije osporio račune i konto kartice, kao i da je za predmetne račune koristio pravo na odbitak pretporeza, pa da se sukladno članku 221.b Zakona o parničnom postupku smatra da predmetna tražbina postoji. U prilog navedenim tvrdnjama tužitelj dostavlja isprave i predlaže izvesti dokaze saslušanjem svjedoka i zastupnice po zakonu tužitelja.

5. Kako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 6.630,00 eura, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, i to: konto kartice tužitelja (stranica 15 spisa), fakture usluga broj: 169/FIN/1 od 15. lipnja 2021. (stranica 39 spisa), fakture usluga broj: 196/FIN/1 od 21. srpnja 2021. (stranica 40 spisa), fakture usluga broj: 227/FIN/1 od 19. kolovoza 2021. (stranica 41 spisa), fakture usluga broj: 238/FIN/1 od 31. kolovoza 2021. (stranica 42 spisa), fakture usluga broj: 255/FIN/1 od 16. rujna 2021. (stranica 43 spisa), fakture usluga broj: 284/FIN/1 od 21. listopada 2021. (stranica 44 spisa), fakture usluga broj: 312/FIN/1 od 19. studenoga 2021. (stranica 45 spisa), fakture usluga broj: 341/FIN/1 od 8. prosinca 2021. (stranica 46 spisa), fakture usluga broj: 17/FIN/1 od 4. siječnja 2022. (stranica 47 spisa), fakture usluga broj: 44/FIN/1 od 1. veljače 2022. (stranica 48 spisa), fakture usluga broj: 71/FIN/1 od 1. ožujka 2022. (stranica 49 spisa), fakture usluga broj: 98/FIN/1 od 4. travnja 2022. (stranica 50 spisa), fakture usluga broj: 126/FIN/1 od 2. svibnja 2022. (stranica 51 spisa), fakture usluga broj: 156/FIN/1 od 1. lipnja 2022. (stranica 52 spisa), fakture usluga broj: 187/FIN/1 od 1. srpnja 2022. (stranica 53 spisa), fakture usluga broj:

225/FIN/1 od 9. kolovoza 2022. (stranica 54 spisa), fakture usluga broj: 274/FIN/1 od 5. rujna 2022. (stranica 55 spisa), poruke elektroničke pošte (stranice 56-57 spisa), konto kartice tužitelja (stranica 58 spisa), poruke elektroničke pošte (stranica 59 spisa), konto kartice tužitelja (stranica 60 spisa), knjige izdanih (izlaznih) računa tužitelja za 2021. godinu (stranice 61-62 spisa), knjige izdanih (izlaznih) računa tužitelja za 2022. godinu (stranica 63 spisa), potvrde zaprimanja obrazaca i knjige primljenih (ulaznih) računa tuženika (stranice 102-151 spisa). Izveden je dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja TN i zastupnika po zakonu tuženika ON. Također, izvedeni su dokazi saslušanjem EN i ON u svojstvu svjedoka.

7. Ovaj sud nije izveo dokaz saslušanjem SN u svojstvu svjedoka budući da je tužitelj odustao od prijedloga za izvođenjem ovog dokaza.

8. Nakon ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet ovog postupka bio je odlučiti o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 3.185,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na ime računa koje je tužitelj izdavao za obavljanje knjigovodstvenih usluga tuženiku, u periodu od lipnja do prosinca 2021. (sedam računa), te u periodu od siječnja do rujna 2022. godine (devet računa), u iznosima od po 199,08 eura / 1.500,00 kuna mjesečno.

10. U postupku nije bilo sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu, i to glede pružanja knjigovodstvenih usluga. Nije bilo sporno niti da su stranke imale zaključen Ugovor o pružanju knjigovodstvenih usluga, kojim je tužitelj bio obvezan pružati knjigovodstvene usluge tuženiku, a tuženik je za pružene usluge bio obvezan platiti naknadu u mjesečnom fiksnom – paušalnom iznosu. Nije bilo sporno niti da je tužitelj u utuženom periodu pružio knjigovodstvene usluge tuženiku, kao niti da tuženik tužitelju nije platio utuženi iznos.

11. U postupku je bila sporna visina ugovorene paušalne naknade za pružanje knjigovodstvenih usluga. Također, bilo je sporno jesu li stranke nakon sklapanja predmetnog Ugovora ugovorile povećanje paušalne mjesečne naknade za pružanje knjigovodstvenih usluga, i to za utuženo razdoblje. Bila je sporna i visina te povećane naknade za pružanje knjigovodstvenih usluga, ukoliko je ugovorena, a posljedično tome bilo je sporno i je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi novčani iznos sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate.

12. Odlučujući o nastanku obveze tuženika da isplati novčani iznos tužitelju, odnosno odlučujući o postojanju tražbine tužitelja, ovaj sud sukladno članku 221.b ZPP-a, u odnosu na utužene račune, čija vrijednost po pojedinačnom računu ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li te račune knjižio u svojim poslovnim knjigama te je li po istima koristio pravo na odbitak pretporeza.

13. Tuženik je podneskom od 21. listopada 2025. postupio po pozivu suda sukladno članku 221.b ZPP-a, te dostavio potvrde o zaprimanju obrazaca za prijavu poreza i izvatke iz knjige primljenih (ulaznih) računa (stranice 102-151 spisa), iz kojih je razvidno da je utužene račune iskazao u svojoj knjizi ulaznih računa, kao i da je po istima prijavljen porez. Posljedično tome, na temelju članka 221.b stavka 1. ZPP-a, ima se smatrati da predmetna tražbina po utuženim računima u cijelosti postoji.

14. Ovaj sud je izveo dokaz čitanjem vjerodostojne isprave – konto kartice tužitelja (stranica 15 spisa) te utvrdio kako je tužitelj u svojim poslovnim knjigama na dan 31. prosinca 2022. knjižio potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 3.185,00 eura / 24.000,00 kuna, te da je potraživanje tužitelja u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave iznosilo 3.185,00 eura. Iz navedene konto kartice razvidno je i da je tužitelj fakturom broj 238/FIN/1 tuženiku odobrio naknadni popust u iznosu od 477,80 eura / 3.600,00 kuna.

15. Čitanjem faktura usluga tužitelja, i to broj: 169/FIN/1 od 15. lipnja 2021. s datumom dospijeća 30. lipnja 2021., broj: 196/FIN/1 od 21. srpnja 2021. s datumom dospijeća 21. srpnja 2021., broj: 227/FIN/1 od 19. kolovoza 2021. s datumom dospijeća 30. kolovoza 2021., broj: 255/FIN/1 od 16. rujna 2021. s datumom dospijeća 30. rujna 2021., broj: 284/FIN/1 od 21. listopada 2021. s datumom dospijeća 31. listopada 2021., broj: 312/FIN/1 od 19. studenoga 2021. s datumom dospijeća 19. studenoga 2021., i broj: 341/FIN/1 od 8. prosinca 2021. s datumom dospijeća 31. prosinca 2021. (stranice 39-41 i 43-46 spisa) ovaj sud je utvrdio da su ispostavljane u periodu od lipnja do prosinca 2021., na iznos od po 199,08 eura / 1.500,00 kuna mjesečno. Također, iz navedenih faktura proizlazi da su ispostavljane na ime tuženika STAX j.d.o.o. zbog pružanja računovodstvenih usluga.

16. Čitanjem fakture usluga broj: 238/FIN/1 od 31. kolovoza 2021. (stranica 42 spisa) ovaj sud je utvrdio kako je izdana na ime tuženika STAX j.d.o.o. radi odobrenja naknadnog popusta po računima broj 20/FIN/1, 53/FIN/1 i 84/FIN/1, zbog posljedica izazvanih pandemijom korona virusom, u ukupnom iznosu od 477,80 eura / 3.600,00 kuna.

17. Čitanjem faktura usluga tužitelja, i to broj: 17/FIN/1 od 4. siječnja 2022. s datumom dospijeća 31. siječnja 2022., broj: 44/FIN/1 od 1. veljače 2022. s datumom dospijeća 28. veljače 2022., broj: 71/FIN/1 od 1. ožujka 2022. s datumom dospijeća 15. ožujka 2022., broj: 98/FIN/1 od 4. travnja 2022. s datumom dospijeća 30. travnja 2022., broj: 126/FIN/1 od 2. svibnja 2022. s datumom dospijeća 31. svibnja 2022., broj: 156/FIN/1 od 1. lipnja 2022. s datumom dospijeća 30. lipnja 2022., broj:

187/FIN/1 od 1. srpnja 2022. s datumom dospijeća 31. srpnja 2022., broj: 225/FIN/1 od 9. kolovoza 2022. s datumom dospijeća 31. kolovoza 2022. i broj: 274/FIN/1 od 5. rujna 2022. s datumom dospijeća 30. rujna 2022. (stranice 47-55 spisa) ovaj sud je utvrdio da su ispostavljane u periodu od siječnja do rujna 2022., na iznos od po 199,08 eura / 1.500,00 kuna mjesečno. Također, iz navedenih faktura proizlazi da su ispostavljane na ime tuženika STAX j.d.o.o. zbog pružanja računovodstveno- knjigovodstvenih usluga.

18. Čitanjem knjige izdanih (izlaznih) računa tužitelja za 2021. godinu (stranice 61- 62 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tijekom 2021. godine tužitelj na ime tuženika izdao ukupno dvanaest računa, svaki mjesec po jedan račun, te da su svi računi izdani za iznos od po 199,08 eura / 1.500,00 kuna.

19. Čitanjem knjige izdanih (izlaznih) računa tužitelja za 2022. godinu (stranica 63 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tijekom 2022. godine tužitelj na ime tuženika izdao ukupno devet računa, svaki mjesec po jedan račun, te da su svi računi izdani za iznos od po 199,08 eura / 1.500,00 kuna.

20. Nadalje, na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. listopada 2024. (stranice 79-81 spisa) saslušana je zastupnica po zakonu tužitelja TN, koja je iskazivala kako je počela raditi kod tužitelja 1. lipnja 2022. i da su se tada vodile knjige za tuženika. Ona da je tada bila zaposlena na administrativnim poslovima a da je postala direktor otprilike 2023. godine. Navela je kako su za tuženika računi bili izdani na iznose od po 1.500,00 kuna mjesečno, te da je od kolegice saznala da je s tuženikom bio sklopljen ugovor o pružanju knjigovodstvenih usluga, kao i da bi isti trebao biti negdje u servisu, ali da ga ona nije našla. Zastupnica po zakonu tužitelja je iskazivala kako je tuženik od početka ugovornog odnosa, odnosno od 2015. godine, plaćao iznos od 625,00 kuna mjesečno, a da je 2020. godine došlo do povećanja iznosa na 1.500,00 kuna mjesečno. Istaknula je kako je tuženiku odobren popust za vrijeme korona virusa, iako je tužitelj u to vrijeme imao i puno više obaveza prema klijentima (npr. traženje mjera, popunjavanje raznih obrazaca i slično). Nadalje, zastupnica po zakonu tužitelja navodi da je tuženik prekinuo suradnju s tužiteljem nakon što je kolegica SN otišla iz njihovog servisa, te da su tada sastavili zapisnik o primopredaji knjigovodstvene dokumentacije. U zapisnik da nisu stavili iznos dugovanja, ali da je bio dogovor između tuženika i EN, supruga vlasnice knjigovodstvenog servisa, da će se dugovanje podmiriti. Navodi kako tuženik nije podmirivao račune redovito, već da bi odjednom uplatio veći iznos i onda bi bila zatvarana postojeća dugovanja. U trenutku povećanja cijene ugovorenih usluga za tuženika da nije bila zaposlena kod tužitelja, pa nema saznanja je li tuženik pozvan zaključiti novi ugovor o pružanju knjigovodstvenih usluga ili aneks postojećeg ugovora, ali smatra da je logično da je došlo do povećanja cijene usluga od 2015. do 2022. godine jer da je došlo do povećanja svih troškova i obaveza. Također, navodi da kada je ona došla raditi kod tužitelja je došlo do sklapanja aneksa ugovora sa svim klijentima koji su ostali kod njih, dok da je tuženik nedugo nakon njezinog dolaska prekinuo suradnju s tužiteljem. Ističe kako su klijenti plaćali veću cijenu usluga i prije nego što je došlo do zaključenja aneksa ugovora, a da je jedina novo uvedena usluga bila mjesečna rata za završni račun i jedan puta godišnje trošak od 50,00 eura za uredski materijal, ali da su ove usluge počeli naplaćivati tek nakon što su klijenti potpisali ugovor.

21. Na istom ročištu saslušan je i zastupnik po zakonu tuženika ŽN, koji je iskazivao kako je s tužiteljem 2015. zaključio ugovor o pružanju knjigovodstvenih usluga, te kako je cijena usluga bila 625,00 kuna mjesečno. Istaknuo je kako je do povećanja cijene došlo za vrijeme pandemije korona virusom, ali da nije zaključio nikakav aneks ugovora te da ga je o povećanju cijene obavijestio EN, koji je bio suprug vlasnice knjigovodstvenog servisa. Da ga nitko nije pozvao na sklapanje aneksa ugovoru o pružanju knjigovodstvenih usluga radi povećanja cijene usluga, te da nije pristao na cijenu usluga u iznosu od 1.500,00 kuna mjesečno, a da je do prekida suradnje s tužiteljem došlo u kolovozu 2022. godine. Prema njegovom mišljenju cijena usluge od 1.500,00 kuna mjesečno za taj utuženi period je bila previsoka, jer da i danas plaća knjigovodstvene usluge po cijeni od 200,00 eura. Nakon što je preuzeo dokumentaciju od tužitelja sa EN da je razgovarao o tome da će definirati visinu dugovanja te su trebali postići dogovor. Nakon toga da je EN završio u bolnici, te da do danas nisu uspjeli definirati kolika bi bila visina dugovanja. Što se tiče utuženih računa tuženik ističe da ima dugovanje prema tužitelju, ali ne u iznosu od 1.500,00 kuna po računu, nego kako je bilo ranije dogovoreno 625,00 kuna. Naveo je i kako je otišao voditi knjige u novi knjigovodstveni servis u koji je otišla zaposlenica tužitelja SN, te da je cijena usluga u novom servisu iznosila 199,00 eura mjesečno, a koliko plaća do danas. Njegov sin ŽN da je za svoju tvrtku BIT MEDIA d.o.o. s tužiteljem imao sklopljen ugovor za pružanje knjigovodstvenih usluga, te da je njegov sin pozvan na sklapanje aneksa ugovoru o pružanju knjigovodstvenih usluga. Navodi i da mu je poznato kako je njegov sin potpisao aneks ugovora glede povećanja cijene usluga.

22. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. veljače 2025. u svojstvu svjedoka saslušan je EN, suprug zastupnice po zakonu tužitelja u utuženom periodu (stranice 85-87 spisa). Ovaj svjedok je naveo kako je gospodin ŽN došao kod njega u ured te da su njih dvojica tada dogovorili povećanje cijene knjigovodstvenih usluga, a da su dogovoru bile prisutne zaposlenice tužitelja SN i T. Iskazivao je kako je do povećanja cijene došlo otprilike prije pandemije korona virusom, a da tuženik nije osporavao visinu dogovorene cijene, kao i da je bio suglasan s tom cijenom. Glede načina suradnje s tuženikom istaknuo je kako je gospodin SN njima dao bankovnu karticu i ovlastio ih da mogu plaćati njegove račune, ali da je njihova praksa bila da ne plaćaju račune ako nemaju autorizaciju vlasnika. Utužene račune da nisu mogli nikad naplatiti jer da na poslovnom računu tuženika nije bilo novaca, odnosno da bi gospodin SN položio novac u iznosu koliko treba da se isplati plaća zaposlenici – konobarici tuženika. Puno puta da su se pokušali dogovoriti i smanjiti dug u okviru zakonskih ovlasti, ali bezuspješno. Tuženik da je na utužene račune za knjigovodstvene usluge koristio pravo na odbitak pretporeza. Računi da su se uredno izdavali i odlagali u tuženikov registrator, a njegov knjigovođa da je bila SN. Nakon što je SN otišla iz firme tužitelja, da je i klijente povela sa sobom između ostalog i tuženika, a prema saznanjima ovog svjedoka tuženik je tamo nastavio uredno podmirivati račune po cijeni od po 1.500,00 kuna mjesečno. Svjedok pojašnjava da je formalno bio zaposlenik tužitelja do odlaska u mirovinu, odnosno od 2007. do 2019. godine. Njegova supruga da je bila formalno direktorica, a da bi on dogovorio povećanje cijene koje da bi se kasnije realiziralo u vidu sklapanja novog ugovora ili aneksa ugovora. Kao razlog povećanja cijene navodi da bi svaki klijent imao na početku simboličnu cijenu dok mu se poslovanje ne ustali, pa da bi kasnije došlo do korekcije cijene. Također, navodi kako je odbitak pretporeza za tuženika vršila SN, koja da je bila zaposlenica tužitelja i vodila knjige.

23. Nadalje, na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. listopada 2025. u svojstvu svjedoka saslušan je ŽN, sin zastupnika po zakonu tuženika (stranice 96- 99 spisa), koje je iskazivao kako mu je poznato da je tuženik vodio svoje računovodstvo kod tužitelja, pa da je i on, nakon što je otvorio svoju firmu za digitalni marketing (2018. godine), odlučio voditi svoje računovodstvo kod tužitelja. Računovodstvo da je vodio kod tužitelja sve dok je tamo radila SN, a to je bilo do 2022.-2023. godine. Prvotno da je plaćao otprilike 600,00 kuna mjesečno za računovodstvene usluge, a nakon nekog vremena i nakon što se povećao obujam posla, tužitelj da je postavio veću cijenu svojih usluga. Svjedok navodi kako je sklopio aneks ugovora radi povećanja cijene usluga, otprilike 2020. godine, te da je nova cijena za pružanje knjigovodstvenih usluga iznosila otprilike 1.000,00 kuna mjesečno. Glede društva Stax j.d.o.o. poznato mu je da je njihova cijena bila ista kao i njegovoj tvrtci, međutim zna da oni nisu imali toliki promet kao njegova tvrtka. Smatra da bi bilo opravdano njemu povećati cijenu, a ne tuženiku jer da su oni u međuvremenu ostvarivali veći promet i doveli dvoje zaposlenika. S druge strane, da društvo Stax j.d.o.o. nije tako dobro poslovalo, a za vrijeme pandemije da kafić praktički nije niti radio. Po njegovom saznanju tuženik nikada nije potpisao anex ugovora radi povećanja cijene knjigovodstvenih usluga, samo su na bankovnim izvodima vidjeli da je izvršena uplata računovodstvu u povećanom iznosu. Svjedok pojašnjava kako je računovodstvo vršilo isplate, ali da nisu stizali računi na povećani iznos. Njegov otac da ne koristi elektroničku poštu, a da fizički račune nikada nije zaprimio. Za tužitelja da je knjige vodila gospođa SN i još jedna djelatnica T. Svjedok ističe kako je njegov otac uvijek priznavao dugovanje u iznosu od 625,00 kuna koliko da je bilo ugovoreno, ali da je uvijek osporavao povećanu cijenu.

24. Ovaj sud prihvaća kao istinite iskaze svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka u dijelu u kojem nisu međusobno proturječni i u kojem nisu proturječni s drugim spisu priloženim ispravama. Tako iz iskaza zastupnika po zakonu stranaka, kao i iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su tužitelj i tuženik imali zaključen Ugovor o pružanju knjigovodstvenih usluga, te da se cijena plaćala u fiksnom - paušalnom iznosu od 82,95 eura / 625,00 kuna mjesečno.

25. Naime, iz konto kartice tužitelja (stranica 15 spisa) razvidno je kako je tužitelj u svojim poslovnim knjigama knjižio potraživanje prema tuženiku s osnove računa broj 84/FIN/1 u iznosu od 600,00 kuna, dok je čitanjem knjige izdanih (izlaznih) računa tužitelja (stranica 61 spisa) ovaj sud utvrdio kako je tužitelj račun broj 84/FIN/1 izdao na iznos od 1.500,00 kuna. Stoga, ovaj sud zaključuje da iznos od 600,00 kuna, prikazan na konto kartici tužitelja, predstavlja samo dio neplaćenog računa račun broj 84/FIN/1, dok ne može biti dokaz cijene pružanja knjigovodstvenih usluga, kako to pogrešno tvrdi tuženik u svom prigovoru.

26. Također, ovaj sud ocjenjuje istinitim iskaze saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka kada navode kako bi tuženik uplatio veću svotu novca na svoj račun pa da bi onda tužitelj (kao pravna osoba koja je obavljala knjigovodstvene usluge za tuženika) zatvarao dugovanja tuženika koliko je bilo moguće s obzirom na uplaćeni iznos. Budući da su na ovaj način podmirivani i računi koje je tužitelj izdavao za izvršene knjigovodstvene usluge tuženiku, te da je upravo tužitelj u okviru vršenja knjigovodstvenih usluga podnosio prijave poreza na dodanu vrijednost za tuženika, prema mišljenju ovoga suda oborena je zakonska presumpcija kako u cijelosti postoji tužiteljeva tražbina (članak 221.b ZPP-a).

27. Ovaj sud zaključuje da su tužitelj i tuženik sklapanjem Ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga sklopili ugovor o djelu, prema kojem je tužitelj bio obvezan pružati tuženiku knjigovodstvene usluge, a tuženik je dužan za pružene usluge platiti naknadu u mjesečnom fiksnom - paušalnom iznosu.

28. Naime, člankom 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

29. Dakle, ugovor o djelu je dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane. Obveza na strani izvođača sastoji se u tome da obavi ugovoreni posao, dok je obveza naručitelja da izvođaču za obavljeni posao plati naknadu. Pravo izvođača sastoji se u tome da od naručitelja zahtjeva plaćanje naknade, dok je pravo naručitelja da od izvođača zahtjeva da obavi ugovoreni posao.

30. Nadalje, člankom 286. stavkom 1. ZOO-a propisano je da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora, dok je stavkom 3. propisano da su pravovaljane kasnije usmene dopune o sporednim točkama o kojima u ugovoru nije ništa rečeno ako to nije protivno cilju radi kojega je oblik propisan. Dodatno, stavkom 4. istog članka propisano je da su pravovaljane i kasnije usmene pogodbe kojima se umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana.

31. Budući da ZOO ne propisuje obvezu pisane forme za ugovor o djelu, on se može sklopiti usmeno, pismeno ili na način koji stranke dogovore, a usmene izmjene i dopune temeljnih odredbi ugovora valjane su ako stranke postignu dogovor.

32. Iz iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je tužitelj tijekom 2020. godine generalno povećao cijenu svojih usluga, te da je sa svojim klijentima postizao dogovore i sklapao anekse ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga. Međutim, iz iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da su svi dogovori i pregovori oko cijene knjigovodstvenih usluga za ugovor sklopljen s tuženikom vršeni sa gospodinom EN, suprugom tadašnje zastupnice po zakonu tužitelja, a da aneks ugovora s tuženikom nikada nije formalno potpisan.

33. Iz iskaza EN proizlazi da je prestao biti zaposlenik tužitelja 2019. godine, kada je otišao u mirovinu, a tužitelj ovom sudu nije dostavio posebnu punomoć ili ovlaštenje EN za sklapanje aneksa ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga s tuženikom.

34. Stoga je ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud zaključio da je ugovorena naknada za pružanje knjigovodstvenih usluga iznosila 82,95 eura / 625,00 kuna mjesečno, dok tužitelj nije dokazao da bi stranke postigle valjani dogovor ili potpisale aneks Ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga glede povećanja naknade ugovorenih usluga na iznos od po 199,08 eura / 1.500,00 kuna mjesečno.

35. Slijedom navedenoga, kod takvog stanja raspravnog gradiva, uz primjenu pravila o teretu dokazivanja (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1., članak 220. stavak 1. i članak 221.a ZPP-a), trebalo je tuženika obvezati na plaćanje naknade iz sklopljenog Ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga u iznosu od 82,95 eura / 625,00 kuna mjesečno, odnosno u ukupnom iznosu od 1.327,20 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

36. Naime, člankom 29. stavkom 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Nadalje, člankom 183. ZOO-a, propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada svoju obvezu ne ispuni u roku određenom za njezino ispunjenje. Dakle, zatezna kamata teče od dana nakon dana dospijeća pojedine obveze pa do isplate.

37. Radi svega navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je djelomično održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.327,20 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora, dok je za dio zahtjeva tužitelja glede isplate iznosa preko 1.327,20 eura valjalo ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

38. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

39. O troškovima ovršnog postupka trebalo je odlučiti ovom presudom, i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, Broj: Su- IV-204/2017.), pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Romac u Sinju poslovni broj Ovrv-1101/2023 (UPP/OS- Ovrv-39/2023) od 3. travnja 2023. eura ukinut u dijelu kojim je odlučeno o nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 273,69 eura.

40. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

41. Nadalje, u odnosu na zahtjeve stranaka za naknadom troškova postupka, ovaj sud smatra da je, u konkretnom slučaju, za primijeniti odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a, kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

42. Kada se sve iznesene okolnosti uzmu u obzir, ovaj sud zaključuje da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pa je na temelju članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Splitu 20. siječnja 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda se u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drugačije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte