Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P-4423/22-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji tog suda Marini Lovrić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima iz OD Buljat & Partneri, Zagreb, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćniku ĐT i ostalim odvjetnicima iz OD Anić & Anić d.o.o., Split, radi obvezno - ništetnost,, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 1. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba točke 4. (KAMATNA STOPA) Ugovora o kreditu broj 19327/06 sklopljenog između tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i HVB Splitska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], MBS: 060000488, OIB: 69326397242 kao prednika tuženika, koja glasi: „Kamatna stopa je promjenljiva, a na dan zaključenja Ugovora iznosi 6,99% (slovima: šestcijeladevedesetidevetposto) godišnje“.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba točke 6. (EFEKTIVNA KAMATNA STOPA/EKS) Ugovora o kreditu broj 19327/06 sklopljenog između tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i HVB Splitska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], MBS: 060000488, OIB: 69326397242 kao prednika tuženika, koja glasi: „1. EKS iznosi 9,25% (slovima: devetcijeladvadesetipetposto). 2. Korisnik kredita potvrđuje da je upoznat sa načinom izračuna efektivne kamatne stope, te da mu je uručena „otplatna tablica“.“.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba točke 9. (KAMATE) Ugovora o kreditu broj 19327/06 sklopljen između tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i HVB Splitska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], MBS: 060000488, OIB: 69326397242 kao prednika tuženika koja glasi: „1. Redovna kamata je promjenljiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora. O izmjeni kamatne stope Kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano izvijestiti Korisnika kredita, te mu dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta. 2. Na sve dospjele, a nepodmirene tražbine na ugovoreni dan dospijeća, Korisnik kredita se obvezuje platiti zateznu kamatu po stopi utvrđenoj Odlukom o visini kamatnih stopa. Zatezna kamata se obračunava i naplaćuje za svo vrijeme zakašnjenja, od dana dospijeća do dana ispunjenja dužne činidbe.“
IV. Utvrđuje se ništetnom odredba točke 10. a), OTPLATA KREDITA, anuiteti, koja glasi: „1. Kredit se otplaćuje u 84 (slovima: osamdesetičetiri) mjesečnih anuiteta i to: 83 (slovima: osamdesetitri) jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 237,65 CHF (slovima: dvijestotinetridesetisedamšvicarskihfranakačetrnaestcentima), i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 236,14 CHF (slovima: dvijestotinetridesetišestšvicarskihfranakačetrnaestcentima).
V. Utvrđuje se ništetnom odredba točke 15. (ZAVRŠNE ODREDBE) koja glasi: „Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.“
VI. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, tužitelju PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 2.036,84 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate i to na:
iznos od 4,96 EUR počev od 11.05.2006. godine,
iznos od 4,73EUR počev od 13.06.2006. godine,
iznos od 3,85 EUR počev od 11.07.2006. godine,
iznos od 2,33 EUR počev od 23.08.2006. godine,
iznos od 1,94 EUR počev od 12.09.2006. godine,
iznos od 4,94 EUR počev od 11.10.2006. godine,
iznos od 2,68 EUR počev od 11.11.2006. godine,
iznos od 3,41 EUR počev od 12.12.2006. godine,
iznos od 1,54 EUR počev od 11.01.2007. godine,
iznos od 0,11 EUR počev od 14.02.2007. godine,
iznos od 4,99 EUR počev od 13.03.2007. godine,
iznos od 5,10 EUR počev od 19.03.2008. godine,
iznos od 2,64 EUR počev od 16.04.2008. godine,
iznos od 6,43 EUR počev od 14.10.2008. godine,
iznos od 9,87 EUR počev od 13.11.2008. godine,
iznos od 3,35 EUR počev od 13.12.2008. godine,
iznos od 15,21 EUR počev od 16.01.2009 godine,
iznos od 12,56 EUR počev od 18.02.2009. godine,
iznos od 13,78 EUR počev od 17.03.2009. godine,
iznos od 13,24 EUR počev od 18.04.2009. godine,
iznos od 12,68 EUR počev od 16.05.2009. godine,
iznos od 11,28 EUR počev od 17.06.2009. godine,
iznos od 12,05 EUR počev od 16.07.2009. godine,
iznos od 9,56 EUR počev od 12.08.2009. godine,
iznos od 11,67 EUR počev od 15.09.2009. godine,
iznos od 9,61 EUR počev od 17.10.2009. godine,
iznos od 11,26 EUR počev od 14.11.2009. godine,
iznos od 10,52 EUR počev od 16.12.2009. godine,
iznos od 15,09 EUR počev od 14.01.2010. godine,
iznos od 17,68 EUR počev od 10.02.2010. godine,
iznos od 17,12 EUR počev od 11.03.2010. godine,
iznos od 18,98 EUR počev od 16.04.2010. godine,
iznos od 23,80 EUR počev od 18.05.2010. godine,
iznos od 22,95 EUR počev od 16.06.2010. godine,
iznos od 31,10 EUR počev od 12.07.2010. godine,
iznos od 29,68 EUR počev od 14.08.2010. godine,
iznos od 37,83 EUR počev od 16.09.2010. godine,
iznos od 33,05 EUR počev od 16.10.2010. godine,
iznos od 37,77 EUR počev od 13.11.2010. godine,
iznos od 42,76 EUR počev od 16.12.2010. godine,
iznos od 44,14 EUR počev od 15.01.2011. godine,
iznos od 52,38 EUR počev od 18.02.2011. godine,
iznos od 46,52 EUR počev od 19.03.2011. godine,
iznos od 42,52 EUR počev od 16.04.2011. godine,
iznos od 47,74 EUR počev od 11.05.2011. godine,
iznos od 57,54 EUR počev od 15.06.2011. godine,
iznos od 67,00 EUR počev od 22.07.2011. godine,
iznos od 94,79 EUR počev od 12.08.2011. godine,
iznos od 59,59 EUR počev od 14.09.2011. godine,
iznos od 53,19 EUR počev od 15.10.2011. godine,
iznos od 55,25 EUR počev od 11.11.2011. godine,
iznos od 882,08 EUR počev od 26.11.2011. godine,
sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedini iznos od dospijeća do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.400,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 6. prosinca 2022. i tijekom postupka navodi da je kao korisnik kredita sa pravnim prednikom tuženika HVB Splitska banka d.d. sklopio Ugovor o kreditu dana 10. travnja 2006., broj:19327/06 (u daljnjem tekstu Ugovor). Ugovorom je pravni prednik tuženika kao kreditor stavio na raspolaganje iznos od 15.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti a tužitelj se obvezao taj iznos vratiti s pripadajućim kamatama na način utvrđen Ugovorom. Tužitelj se obvezao iznos kredita vraćati u 84 mjesečna anuiteta. Kamatna stopa je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 6,99% godišnje, a pravni prednik tuženika jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja je mijenjao kamatnu stopu pa je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita. Time je došlo do neosnovanog stjecanja ne pripadajućeg novčanog iznosa od strane tuženika. Pravni prednik tuženika kao financijska institucija nije se ponio kao savjesni gospodarstvenik. Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je u točki II. izreke potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12. Tom presudom obuhvaćena je i tužena kao tužena pod brojem 6. Isto tako da je jednostranim promjenama prednik tuženika temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF po svakom mjesečnom anuitetu neosnovano stekla dodatni ne pripadajući novčani iznos zajedno sa razlikom nastalom po osnovi više plaćene kamate. Stoga traži od suda da utvrdi ništetnom odredbu točke 4. koja se odnosi na kamatnu stopu, točku 6. koja se odnosi na efektivnu kamatnu stopu, točku 9. u odnosu na kamate, 10.A otplata kredita i točku 15. uz traženje do suda da naloži tuženiku isplatu na ime kamatne stope kao i tečajne klauzule.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu, ističe prigovor zastare u bitnom navodeći da nedostaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope u dijelu kako je to zatraženo točkama I., II. i III. tužbenog zahtjeva jer je nastupila zastara na povrat navodno preplaćenog po toj osnovi. U vrijeme sklapanja Ugovora tužitelj da je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, nije zatajio nijednu informaciju koju je imao ili za koju je znao, a koja je mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom. Tužitelj je potpisom Ugovora potvrdio da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti te je svjesno preuzeo rizik. Ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive. Neosnovano je da tužitelj sada kada je prošlo 16 godina od sklapanja Ugovora tvrdi da mu odredbe Ugovora nisu bile jasne i da nije bio svjestan rizika promjene tečaja CHF u odnosu na kunu iako je na to izrijekom upozoren. Tužena nije znala, niti je mogla znati za buduća kretanja tečaja CHF unatoč svojoj stručnosti i pažnji. U odnosu na zastaru potraživanja ističe da je tužba podnesena 6. prosinca 2022., a kredit otplaćen 25. studenog 2011. dok se glede vraćanja uzajamnih davanja na temelju ništetnih odredbi Ugovora primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima. Traži da sud odbije tužbeni zahtjev.
3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 10. travnja 2025. (str. 440-442 spisa) zatražio isplatu po osnovu preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF i promjenjivu kamatnu stopu u iznosu od 2.550,13 EUR zajedno sa zateznim kamatama.
4. U provedenom postupku pročitani su Ugovor o kreditu od 10. travnja 2006., broj:19327/06 (str. 9-11 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo mr. sc. Ante Mrčela, dipl. oec. od 3.2.2025. (str. 424-428 spisa) i Dopunski nalaz i mišljenje od 27.10.2025. (str. 456-462 spisa), saslušan je tužitelj (str. 446 spisa).
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5.1. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ZPP-a.
6. Predmet ove parnice je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu 10. travnja 2006., broj:19327/06 i to:
- utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, efektivnoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) (točke 4.,6., 9.,10.a i 15.),
- uz zahtjev za isplatu iznosa od 2.550,13 EUR na ime povrata onog što je plaćeno temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
7. U postupku nije sporno da je Ugovor o kreditu od 10. travnja 2006., broj: 19327/06 bio sklopljen između prednika tuženika Splitske banke d.d. kao banke i tužitelja kao korisnika kredita.
7.1. Nije sporno da je tuženik izvršio isplatu predmetnog kredita tužitelju, a nije sporno ni da ga je tužitelj u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle tužitelj je otplatu kredita izvršio prema valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
8. Sporno je prije svega jesu li ugovorne odredbe navedenog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, efektivnoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po toj osnovi, te je li nastupila zastara potraživanja.
8.1. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje: ZZP/03), važećem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
9. Valjanost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i prednik tuženika kao tuženik pod 6.
10. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br.: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je prednik tuženika:
- u razdoblju od 01.09.2004. godine do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
- u razdoblju od 10.09.2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. U tom postupku je utvrđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu u CHF nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Nadalje je utvrđeno da se o odredbama koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.
12. Vrhovni sud Republike Hrvatske, dalje u tekstu VSRH, u odluci poslovni broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015., donesenoj povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda, dalje u tekstu VTSRH, posl. br Pž-7129/2013 u postupku u kojem je Udruga Potrošač- Hrvatskih savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, zauzeo stav da su pojmovi koje banke koriste u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručni i samim tim razumljivi isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, što znači da je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), nisu im mogle biti razumljive, kao i da se razlozi za promjenjivost kamatnih stopa prikazani u odlukama tuženih banaka ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.
13. Iz obrazloženja navedene presude VSRH proizlazi da je takvo unošenje neodređene formulacije promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku tj. trgovca, budući da je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih pravni prednik tužitelja jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, a da nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje da je tužitelj na to mogao utjecati.
14. Prema stavu VSRH u navedenoj presudi banke su, kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na potrošačevu štetu, te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača nadmoćno, pa isti sud smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to činio u predmetnom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa potrošačima ostala nerazumljiva.
15. Nadalje je rečeno da su ugovorne kamate u Ugovoru o kreditu sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO-a, a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava.
16. U odnosu na valutnu klauzulu VSRH u predmetu poslovni broj Rev-2221/2018 prihvatio obrazloženje VTSRH poslovni broj Pž-6632/2017 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik, pa je slijedom toga zaključeno da to nije moguće tumačiti kao pojedinačno pregovaranje.
17. Nadalje je prema stavu suda bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da su u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja, a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu, a po ocjeni suda to nije učinjeno ni na koji način.
18. Konačno, prema stavu suda, banke su trebale obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, da bi on mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano da banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja, postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama, a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama.
19. Dakle, novčarske institucije, pa tako i tuženik, prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule i promjenjive kamatne stope , a potrošač prihvaća taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.
20. Činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.
21. Prema tome, jasno je da neodređena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamati u ugovoru koji je sastavio tuženik i plasirao proizvod (kredit) bez pojašnjenja te odredbe korisniku kredita, suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao potrošač na taj način doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca i ta odredba je bila takva da nije omogućavala potrošaču procjenu, niti približnu kako će se tečaj CHF i kamatna stopa kretati. Pritom valja istaknuti da prosječnom potrošaču objektivno takav sadržaj nije mogao biti, niti je bio razumljiv, pa takve ugovorne odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca, suprotno načelima obveznog prava, pa su u tom smislu ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovor o kreditu, kao i u Uvjetima Ugovoru o kreditu koji su sastavni dio Ugovora, ništetne su, dok Ugovor o kreditu može opstati bez odredbe o valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.
22. Budući da su navedene ugovorne odredbe utvrđene ništetnim u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, stoga je na temelju čl. 323. st. 1. ZOO svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora. Prema čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
23. S obzirom na nespornu činjenicu da je Ugovor sastavio tuženik, to je sukladno čl. 319. st. 2. i čl. 320. st. 1. ZOO ugovor tumačen sukladno načelima obveznog prava, te u korist tužitelja.
24. Prema čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema čl. 81. st. 3. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni čl. 326. st. 2. ZOO .
25. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
26. Uvidom u Ugovor o kreditu 10. travnja 2006., broj: 19327/06: (str. 9-11 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja PT kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen od 15.700,00 CHF po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dana korištenja (toč.1.), kamatna stopa je promjenjiva a na dan zaključenja Ugovora iznosi 6,99% (slovima: šestcijeladevedesetidevetposto) godišnje, efektivna kamatna stopa iznosi 9,25% (slovima: devetcijeladvadesetipetposto), korisnik kredita potvrđuje da je upoznat sa načinom izračuna efektivne kamatne stope, te da mu je uručena „otplatna tablica (toč. 6.),redovna kamata je promjenljiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora. O izmjeni kamatne stope Kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano izvijestiti Korisnika kredita, te mu dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta. Na sve dospjele, a nepodmirene tražbine na ugovoreni dan dospijeća, Korisnik kredita se obvezuje platiti zateznu kamatu po stopi utvrđenoj Odlukom o visini kamatnih stopa. Zatezna kamata se obračunava i naplaćuje za svo vrijeme zakašnjenja, od dana dospijeća do dana ispunjenja dužne činidbe (toč. 9), Kredit se otplaćuje u 84 (slovima: osamdesetičetiri) mjesečnih anuiteta i to: 83 (slovima: osamdesetitri) jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 237,65 CHF (slovima: dvijestotinetridesetisedamšvicarskihfranakačetrnaestcentima), i jednog preostalog anuiteta
u
iznosu
od
236,14
CHF
(slovima: dvijestotinetridesetišestšvicarskihfranakačetrnaestcentima) (toč. 10.a),korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora (toč. 15.).
27. Po iskazu tužitelja (str. 446 spisa) on je predmetni kredit podigao u predmetnoj banci. Ponudili su mu kredit u švicarskim francima (CHF) jer da ima najpovoljnije kamate i da je najisplativiji. Zato se i odlučio za kredit u CHF jer nije imao razloga sumnjati. Dali su mu izračun kolika bi bila mjesečna rata. Stavili su ispred njega Ugovor i rekli da potpiše. Nije mu objašnjen način obračuna kamate i eventualna sigurnost u obračunu kamata kao ni način plaćanja u CHF. Nikada ne bi digao kredit da su mu tada bili objašnjeni uvjeti. Nije sudjelovao u pisanju tog Ugovora i nije sugerirao ništa banci vezano za pisanje tog Ugovora. Vozilo je koristio u osobne svrhe.
28. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.
29. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 10. travnja 2006. sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kod prednika tuženika u CHF sa valutnom klauzulom uz početnu kamatnu stopu 6,99 % koja je ugovorena kao promjenjiva kamatna stopa po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi promjena kamatne stope. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o kamatnoj stopi, kao što nije mogao pregovarati ni valutnoj klauzuli, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena te stope niti je na tu promjenu mogao utjecati. Isto tako nije mu objašnjeno što znači ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.
30. Sud utvrđuje da je pojedinačni ugovor o kreditu, koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika (označenog kao tuženika pod 6.) donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe u potrošačkom kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF ništetne.
31. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu 10. travnja 2006., broj: 19327/06 koji je bio sklopljen između tužitelja PT i prednika tuženika ništetan u dijelu u kojem su njime ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, a radi se konkretno o sljedećim ugovornim odredbama:
- u toč.4. kojim je ugovorena KAMATNA STOPA - Kamatna stopa je promjenljiva, a na dan zaključenja Ugovora iznosi 6,99% (slovima: šestcijeladevedesetidevetposto) godišnje,
- u toč. 6 EFEKTIVNA KAMATNA STOPA - 1. EKS iznosi 9,25% (slovima: devetcijeladvadesetipetposto). 2. Korisnik kredita potvrđuje da je upoznat sa načinom izračuna efektivne kamatne stope, te da mu je uručena „otplatna tablica,
- u toč. 9. KAMATE - 1. Redovna kamata je promjenljiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora. O izmjeni kamatne stope Kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano izvijestiti Korisnika kredita, te mu dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta. 2. Na sve dospjele, a nepodmirene tražbine na ugovoreni dan dospijeća, Korisnik kredita se obvezuje platiti zateznu kamatu po stopi utvrđenoj Odlukom o visini kamatnih stopa. Zatezna kamata se obračunava i naplaćuje za svo vrijeme zakašnjenja, od dana dospijeća do dana ispunjenja dužne činidbe,
- u toč. 10.a OTPLATA KREDITA -1. Kredit se otplaćuje u 84 (slovima: osamdesetičetiri) mjesečnih anuiteta i to: 83 (slovima: osamdesetitri) jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 237,65 CHF (slovima: dvijestotinetridesetisedamšvicarskihfranakačetrnaestcentima), i jednog preostalog anuiteta
u
iznosu
od
236,14
CHF
(slovima: dvijestotinetridesetišestšvicarskihfranakačetrnaestcentima)
- u toč. 15. ZAVRŠNE ODREDBE - Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora .
32. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da su ništetne prethodno citirane odredbe Ugovora o kreditu, zbog čega je odlučeno kao pod točkama I., II., III. IV. i V. izreke ove presude.
33. Nije sporno da je tužitelj PT u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog Ugovora o kreditu što znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetnih ugovornih odredbi, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.
34. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.
35. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (tečaj valute 1 CHF=4,6887 HRK – za koje parametre se jedino može smatrati da su bili poznati tužitelju kao potrošaču, pa se samo ti parametri mogu smatrati mjerodavnima prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Anti Mrčeli, a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 3. veljače 2025. (str. 421-428 spisa) i dopune nalaza i mišljenja od 27. listopada 2025. (str. 457-462 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio:
- 2.550,22 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti i to temeljem razlike ugovornih kamata i tečaja CHF,
- 513,38 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti i to temeljem razlike ugovornih kamata,
- 2.036,84 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti i to temeljem razlike tečaja CHF
36. Sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjeno od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.
37. Slijedom navedenoga, u dijelu u kojem se odnosi na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, sud utvrđuje da je tužitelj predniku tuženika na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatio iznos 2.036,84 EUR, pa tužitelj na temelju odredbe čl. 323. ZOO-a im pravo zahtijevati od tuženika da taj neosnovano stečeni iznos vrati.
38. Budući da se sporni kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno odredbi čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu, dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su preplaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
39. S tim u vezi valja istaknuti da je osnovan tuženikov prigovor zastare u dijelu u kojem se odnosi na utuženo potraživanje po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020., (broj: Su-IV-47/2020-2), kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju zastara računa tek od 13. lipnja 2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope), kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost promjenjive kamatne stope u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 6. prosinca 2022., to znači da utuženo potraživanje zastarjelo, jer je protekao petogodišnji zastarni rok od dana kada je ništetnost pravomoćno ustanovljena presudom iz kolektivnog spora.
40. Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao pod točkom VI. izreke.
41. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj dokazala je s osnovom zahtjeva je uspio sa 100%, a s visinom 80%, što je 180%, podijeljeno sa dva (osnov i visina), sud ocjenjuje da je tužitelj u sporu uspio sa 90%, pa sud ocjenjuje da je tužiteljica u sporu uspjela sa 90% a tuženik sa 10%. Zatim se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak od one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, pa bi ukupan uspjeh tužitelja bio 80%.
41.1. Stoga je sud primjenjujući odredbu čl.154. st. 2. ZPP-a , čl. 155. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:138/23 u daljnjem tekstu: OT), tužitelju priznao:
- trošak sastava tužbe od 6.12.2022. (Tbr. 7/1)– 200,00 EUR
- trošak zastupanja na ročištu od 17.12.2024.,16.9.2025., 1.12.2025. (Tbr. 9/1)
– po 200,00 EUR
- sastav obrazloženog podneska od 10. travnja 2025. – (Tbr 8/1) -200,00 EUR
- uvećano za 25% PDV-a – 250,00 EUR
- sveukupno 1.250,00 EUR
41.2. S obzirom na uspjeh tužiteljice od 80% sud je odlučio da tuženik naknadi troškove tužitelju u iznosu 1.000,00 EUR.
41.3. Ovom iznosu se pribrojava trošak građevinskog vještačenja koji je tužitelju priznat i dosuđen u cijelosti, jer je bio potreban za vođenje ovog postupka i to u iznosu od 400,00 EUR-a. Dakle, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od ukupno 1.000,00 EUR sa troškom potrebnog vještačenja od 400,00 EUR, što sveukupno iznosi 1.400,00 EUR-a.
41.4. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).
41.5. Međutim tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu i tužbu, obzirom je
stupanjem na snagu Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj: 118/18, 51/23 od 20. svibnja 2023., u čl. 11. toč. 20. propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe.
42. Stoga je odlučeno kao pod točkom VII. izreke ove presude.
U Splitu 20. siječnja 2025.
Sutkinja:
Marina Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis
