Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-25/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UA, zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: K-439/2025 od 20. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni UA zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci i na temelju odredbe članka 57. KZ/11., okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 8 (osam) mjeseci, a preostalih 10 (deset) mjeseci uvjetnog djela kazne zatvora neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode počevši od 8. kolovoza 2025. u 01:25 sati kada je uhićen pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 79. KZ/11 od okrivljenog UA se trajno oduzimaju predmeti privremeno oduzeti Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška serijski broj: [serijski broj] – mobitel marke Iphone IMEI broja [IMEI broj] s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], te mobitel marke Huawei IMEI brojeva: [IMEI broj] s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 77. KZ/11 u vezi članka 560. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) utvrđeno je da novčani iznos 2.000,00 eura (dvije tisuće eura) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni UA ostvario kaznenim djelom protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Naloženo je okrivljenom UA uplatiti Republici Hrvatskoj novčani iznos 2.000,00 eura (dvije tisuće eura) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], SWIFT CODE:

NBHRHR2X, model HR 64, poziv na broj primatelja: 6084-4323-439/2025, opis plaćanja oduzeta imovinska korist u predmetu 20 K-439/2025, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP-a te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika okrivljenik putem branitelja Krešimira Bogdana, odvjetnika iz Slavonskog Broda i predložio je da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u vezi članka 52. stavak 1. KZ/11 umjesto kvalificiranog oblika tog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. u vezi članka 52. KZ/11.

6.2. Ističe da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje kako je prijevoz 8 ljudi u vozilu namijenjenom za prijevoz 5 osoba, od kojih su 3 osobe bile u prtljažniku vozila, samo neprimjeren a ne i degradirajući. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda ističe da prijevoz tolikog broja ljudi u tovarnom prostoru vozila koji nije namijenjen prijevozu ljudi i unutar kojeg ne postoji ventilacija, sjedala i sigurnosni pojasevi za zaštitu putnika, te su ljudi stoga nesumnjivo nagurani jedni na druge u skučenom prostoru bez dovoljno kisika, predstavlja objektivnu opasnost za živote i tijela tih ljudi i predstavlja ozbiljan sigurnosan rizik od stradavanja u prometu. Za te osobe, takav način postupanja nedvojbeno ima karakter nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, pa stoga smatra da je okrivljenika trebalo osuditi zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. u vezi članka 52. KZ/11.

6.3. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je okrivljenik u prostoru kombi vozila prevozio 8 ilegalnih migranata, od kojih su troje bili u prtljažnom prostoru, a koji su spustili sjedala i tako ležali u vozilu bez pregrada, dok je okrivljenik vozio autocestom uz uključenu klimu, te se odmah po nalogu policije zaustavio, te je time počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Pri tome prvostupanjski sud citira recentnu praksu Županijskih sudova pa ističe da su ispunjena obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11, kada je prijevoz migranata izvršen na nečovječan i ponižavajući način, te da je potrebno da se radi o većem stupnju neprimjerenosti uvjeta prijevoza, odnosno da takav prijevoz traje bez prestanka satima i da uzrokuje stvarne tjelesne povrede ili snažnu psihičku ili fizičku patnju prevoženih osoba. Ističe da ponižavajuće postupanje je ono koje kod žrtve uzrokuje osjećaj straha, patnje i podređenosti i kojim se umanjuje vrijednost pojedinca, a o ponižavajućem načinu prijevoza radilo bi se ako bi se slomio fizički ili moralni otpor prevožene osobe, uslijed čega bi ona postupala protiv svoje volje.

6.4. Stoga, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da prijevoz trojice migranata smještenih u prtljažnom prostoru automobila, apsolutno predstavlja skučen i neadekvatan prostor, a koji prijevoz nije doveo do nikakvih posljedica za život i zdravlje prevoženih osoba, ne predstavlja ponižavajuće niti nečovječno postupanje zbog čega je ispravno prvostupanjski sud zaključio da se takav način postupanja okrivljenika treba kvalificirati kao kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

7. Zbog navedenog nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, te je o tome u pobijanoj presudi iznio u cijelosti valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Nadalje, nije u pravu niti državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.

8.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je vodio računa o svrhi kažnjavanja kojom se treba izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, odvratiti okrivljenika od činjenja novih kaznenih djela, no i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo. Razmatrajući stupanj krivnje kao okolnost važnu za odmjeravanje kazne prvostupanjski sud navodi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, da je postupao sa izravnom namjerom, te da je bio svjestan pravne zabranjenosti svog postupanja.

8.2. Stoga je prvostupanjski sud okrivljeniku kao olakotno cijenio da je priznao počinjenje kaznenog djela što je pridonijelo bržem okončanju kaznenog postupka, da je izrazio žaljenje i kajanje zbog učinjenog, te da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud okrivljeniku nije utvrdio.

8.3. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te u izostanku otegotnih, prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, potom mu izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti kazna zatvora u trajanju osam mjeseci dok preostali dio kazne u trajanju deset mjeseci se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

8.4. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno okrivljeniku vrednovao sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika te je tim okolnostima dao i primjerene kazne, pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja u smislu odredbe članka 41. KZ/11.

9. Ispitana je pobijana presuda, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše