Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-7888/2025-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari 1. tužiteljice UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužitelja IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (kao nasljednici iza pok. BĐ), oboje zastupani po punomoćnicima MĐ, GĐ, Anamariji Zelić i Tihani Ani Reljić, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. iz Zagreba, Ulica M. Derenčina 1, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB: 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. siječnja 2026. u nazočnosti 1. tužiteljice i punomoćnika 1. i 2. tužitelja odvjetnika Hrvoja Židanića, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 20. siječnja 2026.g.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužiteljima UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (sljednicima BĐ), svakom u 1/2, iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa od 226,07 EUR-a, s pripadajućim zateznim kamata tekućim na iznos:

3,50 EUR od 24.10.2009. godine

3,48 EUR od 27.11.2009. godine

3,53 EUR od 23.12.2009. godine

3,58 EUR od 30.1.2010. godine

3,63 EUR od 27.2.2010. godine

3,61 EUR od 18.3.2010. godine

3,70 EUR od 21.4.2010. godine

3,67 EUR od 21.6.2010. godine

3,71 EUR od 21.6.2010. godine

3,95 EUR od 28.8.2010. godine

3,89 EUR od 3.9.2010. godine

4,09 EUR od 8.9.2010. godine

3,99 EUR od 30.10.2010. godine

3,91 EUR od 29.11.2010. godine

4,15 EUR od 30.12.2010. godine

4,29 EUR od 28.1.2011. godine

4,19 EUR od 26.2.2011. godine

4,20 EUR od 29.3.2011. godine

4,13 EUR od 28.4.2011. godine

4,15 EUR od 28.5.2011. godine

4,41 EUR od 30.6.2011. godine

4,45 EUR od 26.7.2011. godine

4,74 EUR od 12.8.2011. godine

4,63 EUR od 24.9.2011. godine

4,47 EUR od 28.10.2011. godine

4,46 EUR od 26.11.2011. godine

4,45 EUR od 27.12.2011. godine

4,51 EUR od 28.1.2012. godine

4,57 EUR od 27.2.2012. godine

4,57 EUR od 29.3.2012. godine

4,53 EUR od 28.4.2012. godine

4,55 EUR od 30.5.2012. godine

4,57 EUR od 30.6.2012. godine

4,55 EUR od 24.7.2012. godine

4,55 EUR od 18.8.2012. godine

4,52 EUR od 29.9.2012. godine

4,48 EUR od 29.10.2012. godine

4,53 EUR od 29.11.2012. godine

4,55 EUR od 27.12.2012. godine

4,55 EUR od 29.1.2013. godine

4,47 EUR od 28.2.2013. godine

4,52 EUR od 27.3.2013. godine

4,53 EUR od 29.4.2013. godine

4,51 EUR od 24.5.2013. godine

4,44 EUR od 26.6.2013. godine

35,60 EUR od 15.7.2013. godine

i to od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužiteljima UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (sljednicima BĐ), svakom u 1/2, iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) od 4.125,76 EUR- a, s pripadajućim zateznim kamata tekućim na iznos:

0,82 EUR od 30.9.2008. godine

25,16 EUR od 31.10.2008. godine

7,29 EUR od 2.12.2008. godine

27,12 EUR od 12.1.2009. godine

29,81 EUR od 31.1.2009. godine

31,17 EUR od 9.3.2009. godine

27,95 EUR od 9.4.2009. godine

27,48 EUR od 18.5.2009. godine

22,43 EUR od 20.6.2009. godine

17,99 EUR od 25.7.2009. godine

19,54 EUR od 22.8.2009. godine

22,84 EUR od 17.9.2009. godine

20,96 EUR od 24.10.2009. godine

19,13 EUR od 27.11.2009. godine

23,33 EUR od 23.12.2009. godine

27,31 EUR od 30.1.2010. godine

31,51 EUR od 27.2.2010. godine

30,41 EUR od 18.3.2010. godine

37,47 EUR od 21.4.2010. godine

35,65 EUR od 21.6.2010. godine

39,20 EUR od 21.6.2010. godine

59,19 EUR od 28.8.2010. godine

54,64 EUR od 3.9.2010. godine

71,71 EUR od 8.9.2010. godine

62,71 EUR od 30.10.2010. godine

55,94 EUR od 29.11.2010. godine

76,53 EUR od 30.12.2010. godine

89,27 EUR od 28.1.2011. godine

80,03 EUR od 26.2.2011. godine

81,39 EUR od 29.3.2011. godine

74,76 EUR od 28.4.2011. godine

76,80 EUR od 28.5.2011. godine

99,35 EUR od 30.6.2011. godine

102,52 EUR od 26.7.2011. godine

127,47 EUR od 12.8.2011. godine

118,41 EUR od 24.9.2011. godine

104,29 EUR od 28.10.2011. godine

103,93 EUR od 26.11.2011. godine

102,38 EUR od 27.12.2011. godine

107,51 EUR od 28.1.2012. godine

113,15 EUR od 27.2.2012. godine

113,32 EUR od 29.3.2012. godine

109,77 EUR od 28.4.2012. godine

111,21 EUR od 30.5.2012. godine

113,33 EUR od 30.6.2012. godine

111,05 EUR od 24.7.2012. godine

111,24 EUR od 18.8.2012. godine

109,14 EUR od 29.9.2012. godine

105,25 EUR od 29.10.2012. godine

109,99 EUR od 29.11.2012. godine

111,72 EUR od 27.12.2012. godine

111,03 EUR od 29.1.2013. godine

104,10 EUR od 28.2.2013. godine

108,90 EUR od 27.3.2013. godine

110,00 EUR od 29.4.2013. godine

107,84 EUR od 24.5.2013. godine

101,46 EUR od 26.6.2013. godine

89,89 EUR od 15.7.2013. godine

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužiteljima nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od ukupno 2.365,45 EUR tj. svakome u 1/2 dijela zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude tj. 20. siječnja 2026.g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Prednica 1. i 2. tužitelja u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu broj 218468 dana 7.7.2008. kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.439,39 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate kredita s rokom otplate od 60 mjeseci. Navedeni ugovor predstavlja tipski ugovor jer ga je tuženik unaprijed sastavio te isključio bilo kakvu mogućnost pregovaranja i mijenjanja sadržaja ugovora niti su se o ugovornim odredbama vodili pojedinačni pregovori. Tuženik je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-13/1253 od 18. siječnja 2013. promijenio tvrtku iz Volksbank d.d. u Sberbank d.d te je došlo i do promjene naziva u Nova hrvatska banka dioničko društvo koji je pripojen društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo. Nadalje, ističe da je ugovorena redovna kamata od 6,10% godišnje koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a (u čl. 4.) obveza prednika tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je presuđeno da je tuženik u predmetnom razdoblju tj. 1.06.2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Sud je u ovom postupku vezan za navedena utvrđenja. Tužitelj zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih iznosa. Tuženik je tijekom otplate kredita jednostrano mijenjao početnu redovnu kamatnu stopu pa je tužitelj po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvršio preplatu tuženiku.

Zbog ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima pravo je tužitelja na povrat preplaćenih mjesečnih iznosa u odnosu na mjesečne iznose koje bi bio dužan platiti tuženiku da je primijenjen tečaj švicarskog franka u odnosu na kunu na dan sklapanja ugovora o kreditu pa je po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima izvršena preplata tuženiku sa zateznim kamatama.

Stoga tužitelji predlažu (list 207-211 - podnesak od 10.11.2025.) prihvatiti zahtjev sadržaja citiranog kao u izreci, a potražuju i naknadu parničnog troška svakome u 1/2 dijela sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 38) osporava tužbu u cijelosti i to stoga što je potraživanje tužitelja u zastari. Ističe da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su ovom tužbom ocijenjene kao ništetne nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ističe da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo 30.10.2020. pa prigovara zastari utuženih iznosa jer je protekao rok iz čl. 230. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao naknada štete, rok iz čl. 226. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta (povremena davanja), a ako bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, tada je zastarni rok od 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla pa obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti. Smatra da nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita pa je u individualnom sporu zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Nedvojbeno je i vidljivo iz predmetnog ugovora o kreditu da su prednica tužitelja i pravni prednik tuženika sklopili predmetni ugovor o kreditu na razdoblje od 60 mjeseci u iznosu od 24.439,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti kao i da je temeljem odredbe čl. 2.1. ugovora o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 6,10% godišnje, kao i da je čl. 4. ugovorena valutna klauzula i čl. 8. da je uređen način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan dospijeća. Tuženik smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva. Stoga smatra da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i prednika 1. i 2. tužitelja, a način na koji je kamatna stopa mijenjana, ovisio je isključivo o tržišnim uvjetima. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti te traži naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dopis Volksbank d.d. BĐ(list 8 spisa), dopis Sberbank d.d. BĐ od 30.1.2013., potvrdu Sberbank d.d. BĐ od 24.9.2013., otplatnu tablicu (list 11 spisa), informativni otplatni plan po kreditu, otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope za kredit, obavijest o promjeni anuiteta po ugovoru o kreditu broj 218468, ugovor o kreditu broj 218468 sklopljen između Volksbank d.d. i BĐ od 7.7.2008., potvrdu (solemnizaciju) javnog bilježnika Obrenije Ribarić Ov-9515/2008, prometnu karticu po kreditu broj 218468 na ime BĐ, primjere sudskih odluka kao primjere iz sudske prakse, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. po Petri Blašković, izvršen je uvid u podatke sudskog registra za tuženika, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice UĐ kao nasljednice iza pokojne BĐ, izvršen je uvid u liječničku dokumentaciju BĐ, potvrdu o smrti BĐ, podatke JRO RH(MUP-a) za BĐ, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pokojne BĐ rođ. U broj O- 2633/2025-4, UPP/OS-O-142/25, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a tužitelji (list 228 - ročište 7.1.2026.) izričito upitani i upozoreni na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakli su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložili raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove, odnosno sve iznose koje je prednica 1. i 2. tužitelja preplatila uslijed ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli u CHF. Između stranaka utvrđeno je nespornim (list 118 – ročište 22.4.2022.) da kredit nije konvertiran i da je otplaćen.

6. Među strankama nije sporno da su prednica 1 i 2. tužitelja i pravni prednik tuženika Volksbank d.d. sklopili predmetni Ugovor o kreditu broj 218468 na razdoblje od 60 mjeseci u iznosu od 24.439,39 CHF kao i da je temeljem odredbe čl. 2.1. ugovora o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 6,10% godišnje, da je čl. 4. kredit ugovoren u valuti i da se isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti te da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.

7. Sporna je valjanost dijela čl. 2. 1. ugovora o kreditu kojim su stranke ugovorile da je početna redovna kamatna stopa od 6,10% godišnje promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, kao i dio čl. 2.4. i dio čl. 8. kojim je ugovorena obveza prednice 1. i 2. tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB na dan dospijeća za švicarski franak, a za koje odredbe tužitelji tvrde da su ništetne pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kao i je li potraživanje u zastari.

8. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti sklopljen između prednice 1. i 2. tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora 7.7.2008. Čl. 2.1. Ugovora ugovorena je redovna kamata koja na dan sklapanja kredita iznosila 6,10%, godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Čl. 5. Ugovora ugovoreno je da je rok otplate kredita 60 mjeseci, a kredit je namijenjen za kupnju vozila (čl. 3.). Čl. 4. ugovoreno je da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Čl. 8. Ugovora određen je način otplate iznosa kredita na način da prednica tužitelja kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu, počevši od 1.8.2008.

9. Iz rješenja o nasljeđivanju O-2633/25-4, UPP/OS-O-142/25 iza pok. BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] između ostalog vidljivo je da njezinu ostavinsku imovinu čini potraživanje u vezi ovog sudskog predmeta pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-4077/25 (ranije P-5345/2020) koje ostaviteljica kao tužiteljica vodi protiv Hrvatske poštanske banke d.d. (ranije Sberbank d.d.). Njezinim nasljednicima na temelju zakona i sporazuma proglašavaju se ZĐ, kći ostaviteljice, tako da joj pripadaju između ostalog potraživanja iz sudskog postupka u 1/2 dijela i IĐ, sin ostaviteljice, kojemu pripadaju također između ostalog potraživanja iz sudskog postupka u 1/2 dijela.

10. 1. tužiteljica ZĐ (list 227-228 roč. 7.1.2026. kao nasljednica korisnice kredita pok. BĐ) u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu koji nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima pa ga stoga sud prihvaća, ističe da joj je poznato kako je njezina majka tj. sada pokojna BĐ sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila za osobne svrhe i to je bilo 7.7.2008. godine. Dakle, nije se radilo o vozilu namijenjenom za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Ona je uredno otplatila taj kredit. Nadalje, ističe da joj je ona savjetovala prije sklapanja ugovora da prihvati ono što joj banka nudi kao najpovoljnije za nju. Ističe da joj je banka preporučila kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti i s obzirom na njezina primanja to je bio najpovoljniji kredit za nju prema preporuci banke. Vjerujući banci ona je prihvatila kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti kao najpovoljniju ponudu banke. Nema saznanja da li joj je nuđen kredit u kunama ili u eurima u protuvrijednosti kuna, ali sasvim sigurno zna da joj je kao najpovoljniji za nju ponuđen kredit u CHF u protuvrijednosti kuna. Ističe da ju je majka pitala što ona misli o toj ponudi, a kako ona nije bila previše upućena u bankarske poslove savjetovala joj je da prihvati ono što joj je banka ponudila kao najpovoljnije za nju i s obzirom na njezinu tadašnju plaću. Međutim, rate kredita su rasle tako da su u konačnici iznosile gotovo dvostruki iznos od početno ugovorenog i to je ugrozilo njezinu egzistenciju. Kada je pokušavala tražiti telefonskim putem dodatna pojašnjena banke u svezi porasta rata nije dobila nikakva posebna objašnjenja. Kod sklapanja ugovora nije bilo nikakvog pojedinačnog pregovaranja u svezi ugovornih odredbi već se radilo o tipskom ugovoru, unaprijed pripremljenom od banke. Ona nije tražila nikakva dodatna pojašnjenja i nije smatrala ništa nejasnim jer je vjerovala banci tj. da se radi o najpovoljnijem kreditu prilagođenom njezinim potrebama. Ona je pročitala i potpisala ugovor u uvjerenju da se radi o najpovoljnijem kreditu za nju. Nadalje, navodi da je novcem tog kredita kupljeno osobno vozilo za majčine osobne potrebe. Majka je po zanimanju bila špediter i također nije bila upoznata sa bankarskim poslovanjima.

11. Tuženik (list 138 spisa – podnesak) ističe da nema računskih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

12. Valja istaći da u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-7129/13, utvrđeno je da je i tuženik (odnosno pravni prednik Volksbank d.d.), uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača

- korisnika kredita, tako da je u ugovorima o kreditu (sklopljenim u predmetnom razdoblju do 31. prosinca 2008. g.), koristila nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/14, od 09. travnja 2015. g.

Takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502. a stavka 1 ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se prednica tužitelja poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a vodila se i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 7129/13). U spomenutom postupku povodom kolektivne tužbe, koji predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, utvrđeno je da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima pa tako niti sa prednicom tužitelja, niti joj je dano objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope, odnosno parametara koji utječu na njezinu promjenu. BĐ je zaključila predmetni ugovor o kreditu te su u ovom postupku aktivno legitimirani njezini nasljednici, a svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi uvida u cit. Ugovor o kreditu i na temelju uvjerljivog iskaza 1. tužiteljice koji nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima.

Utvrđeno je da je ugovorna odredba čl. 2.1 uz svezi čl. 2.4. predmetnog ugovora u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Prednica tužitelja se nije mogla suprotstaviti jednostranoj odluci banke o promjenjivoj kamatnoj stopi i o načinu promjene pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.

Nepoštena je ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

U ovom slučaju, kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, već je u ugovoru o kreditu unesena neodređena formulacija, koja predstavlja nepoštivanje temeljnih načela obveznog prava i to: načela savjesnosti i poštenja, načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela jednakih vrijednosti činidbe. Unošenjem takve neodređene formulacije, korisnik kredita – prednica tužitelja je dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na davatelja kredita - tuženika. Naime, korisnik kredita je jedino znao koja je početna kamatna stopa, postojeća u vrijeme zaključenja ugovora, dok nije imao nikakvih saznanja o kriterijima i parametrima po kojima će se kamatna stopa mijenjati pa tako niti o obimu mogućih promjena.

Dakle, nije sporna početno ugovorena kamatna stopa, a u kojem dijelu je ugovor o kreditu valjan pa ostaje na snazi. Ništetan je samo dio ugovorne odredbe predmetnog ugovora u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o jednostranoj odluci banke.

Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.

U ovom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).

Naglašava se da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske.

Predmetna tužba podnesena je 30.10.2020. što znači da je podnesena unutar zastarnog roka. Kako se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovorne odredbe (čl. 2.1. i 2.4.) tj. u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o jednostranoj odluci banke, tuženik je dužan vratiti tužiteljici ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi promjenjive kamatne stope, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).

Treba navesti, da su ništetni i dijelovi odredbi Ugovora koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, dakle, koji se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF. Naime, u već spomenutom postupku pred Visokim trgovačkim sudom RH, podnesena je revizija protiv presude tog suda, te je Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/19 od 09. travnja 2015. godine bio zauzeo stav da odredba o valutnoj klauzuli nije nepoštena i da nema mjesta ocjenjivanju poštenosti tih ugovornih odredbi primjenom testa poštenosti ali, protiv te presude, podnesena je ustavna tužba, te je Ustavni sud RH u Odluci- U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. god. naveo da je nejasno čime se rukovodio Vrhovni sud RH kada je zaključio da odredba o valutnoj klauzuli ne podliježe testu poštenosti.

Nakon toga, uslijedilo je ukidno rješenje Vrhovnog suda RH, a potom presuda Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom se utvrđuje da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba. U toj presudi je navedeno da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu, za valutu CHF bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

13. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. god.

I u pogledu „ valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502 c ZPP-a. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju, ali zbog rasta tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

S obzirom na navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi ( čl. 323 ZOO-a).

Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je prednica tužitelja preplatila predmetni kredit i s osnove promjene tečaja valute CHF.

14. Kako je tužba podnesena 30.10.2020. ne radi se o zastari. Zastara iz čl. 225. ZOO za preplatu kamate zbog promjene kamatne stope (jednako kao i za valutnu klauzulu) u odnosu na tuženika (iznimka u odnosu na ostale banke) teče od pravomoćnosti navedene presude (Pž-6632/17) od 14.6.2018.

15. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano Zakonom o zaštiti potrošača.

Prigovor zastare dakle nije osnovan niti u pogledu zahtjeva kojim se traži isplata preplaćenih iznosa radi valutne klauzule, jer zastarni rok od 5 godina (temeljem čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05) teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je tužba podnesena dana 30.10.2020. (list 1. sudskog spisa) to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu i pojedinačno navedenim iznosima kako je navedeno u izreci jer je usklađen s rezultatima stručno, objektivno i obrazloženo izrađenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. po sudskom vještaku Petri Blašković za financije, računovodstvo i poreze, a kamata teče na pojedine iznose sve kako je zatraženo tj. od dana plaćanja sukladno nalazu i mišljenju vještaka (čl.1115 ZOO i 1111 ZOO- Narodne novine broj 35/05,41/08, 125/11,78/15, 29/18 i 126/21). Prema mišljenu sudskog vještaka (list 134 spisa) ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 32.788,81 kn - tabela 2, stupac '5' (tj. 1.703,30 kn – preplata zbog promjene kamatne stope i 31.085,51 kn - preplata zbog rasta tečaja). Ukupan iznos koji je prednica tužitelja manje platila posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 56,59 kn (Tabela 2 stupac '7').

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 32.732,22 kn (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac 20) i to: - Ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita iznosi ukupno 1.703,30 kn, - Ukupno više plaćeno između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 31.028,92 kn.

Iznosi u kunama u tužbenom zahtjevu izraženi su u EUR prema notornom fiksnom tečaju konverzije 7,53450 tj. 1 EUR = 7,53450 HRK.

Što se tiče tzv. negativnih razlika valja istaći da tužitelji u ovom postupku potražuju upravo razlike više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF i obuhvaća u tužbenom zahtjevu samo razdoblje preplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev ili sl. i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP-a) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od prednika tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome tužitelji za razliku od tuženika nisu nepošteni stjecatelji, osim toga kolektivna tužba štiti tužitelje, a ne tuženika.

16. Kamatna stopa teče do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP jer su tužitelji prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspjeli 100 % glede osnove i 100 % glede visine pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Tužiteljima je priznat potrebni trošak - svakome u 1/2 dijela sukladno zahtjevu i cit. rješenju o nasljeđivanju (VPS u tužbi radi isplate 33.060,65 kn/4.387,90 EUR za radnje do zaključno 31.1.2023., a od 1.2.2023. 4.351,83 EUR, vrijednost bodova sukladno OT je unutar istog tzv. platnog razreda)

- sastava tužbe od 30.10.2020. po Tbr 7/1- 100 bodova,

- sastava podneska od 17.7.2021. po Tbr 8/1- 100 bodova,

- sastava podneska od 10.11.2021. po Tbr 8/1- 100 bodova,

- zastupanja na ročištu 22.4.2022. po Tbr 9/1- 100 bodova,

- sastava podneska od 1.2.2023. (zaprimljen 2.2.2023.) po Tbr 8/1- 100 bodova,

- sastava podneska od 26.8.2023. (zaprimljen 28.8.2023.) po Tbr 8/1- 100 bodova,

- zastupanje na ročištu 10.7.2025. po Tbr 9/5 - 25 bodova,

- sastava podneska od 4.8.2025. po Tbr 8/4- 25 bodova,

- sastava podneska od 14.8.2025. po Tbr 8/4- 25 bodova,

- sastava podneska 10.11.2025. po Tbr 8/2 - 50 bodova + 10% za zastupanje dva tužitelja (po Tbr 40 t. 1) - 5 bodova

- zastupanja na ročištu 7.1.2026. po Tbr 9/1- 100 bodova + 10% za zastupanje dva tužitelja (po Tbr 40 t. 1) - 10 bodova

- trošak PDV 25% - 420,00 EUR

- trošak financijskog vještačenja u iznosu do 265,45 EUR/2.000,00 kn (list 124 spisa) ili ukupni parnični trošak u iznosu od 2.365,45 EUR tj. tužiteljima je priznat navedeni trošak svakome u 1/2 dijela.

18. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 20. siječnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

Dna:

pun. 1. i 2. tužitelja

tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte