REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-3265/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkog društvu Ćurković & Šanjug iz Zagreba, radi isplate, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Ivana Adžća, odvjetnika, te zamjenice punomoćnice tuženika MV, odvjetničke vježbenice, dana 20. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati ukupan iznos od 3.315,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 13,29 eur od 31.10.08. do isplate,

- na iznos od 7,10 eur od 31.12.08. do isplate,

- na iznos od 12,46 eur od 2.2.09. do isplate,

- na iznos od 14,42 eur od 28.2.09. do isplate,

- na iznos od 9,87 eur od 31.3.09. do isplate,

- na iznos od 9,03 eur od 30.4.09. do isplate,

- na iznos od 9,54 eur od 31.5.09. do isplate,

- na iznos od 7,44 eur od 30.6.09. do isplate,

- na iznos od 7,47 eur od 31.7.09. do isplate,

- na iznos od 7,62 eur od 31.8.09. do isplate,

- na iznos od 7,18 eur od 30.9.09. do isplate,

- na iznos od 5,95 eur od 23.11.09. do isplate,

- na iznos od 7,98 eur od 21.12.09. do isplate,

- na iznos od 9,00 eur od 22.1.10. do isplate,

- na iznos od 12,26 eur od 22.2.10. do isplate,

- na iznos od 12,92 eur od 28.2.10. do isplate,

- na iznos od 16,00 eur od 20.4.10. do isplate,

- na iznos od 16,00 eur od 20.5.10. do isplate,

- na iznos od 20,35 eur od 31.5.10. do isplate,

- na iznos od 22,46 eur od 20.7.10. do isplate,

- na iznos od 24,89 eur od 18.8.10. do isplate,

- na iznos od 27,97 eur od 31.8.10. do isplate,

- na iznos od 33,23 eur od 20.10.10. do isplate,

- na iznos od 31,74 eur od 4.11.10. do isplate,

- na iznos od 26,16 eur od 20.12.10. do isplate,

- na iznos od 42,12 eur od 31.12.10. do isplate,

- na iznos od 40,01 eur od 21.2.11. do isplate,

- na iznos od 40,63 eur od 21.3.11. do isplate,

- na iznos od 42,73 eur od 20.4.11. do isplate,

- na iznos od 40,44 eur od 20.5.11. do isplate,

- na iznos od 46,56 eur od 20.6.11. do isplate,

- na iznos od 54,49 eur od 30.6.11. do isplate,

- na iznos od 64,58 eur od 19.8.11. do isplate,

- na iznos od 62,83 eur od 31.8.11. do isplate,

- na iznos od 58,39 eur od 20.10.11. do isplate,

- na iznos od 50,60 eur od 31.10.11. do isplate,

- na iznos od 52,44 eur od 2.12.11. do isplate,

- na iznos od 54,77 eur od 3.1.12. do isplate,

- na iznos od 57,22 eur od 9.2.12. do isplate,

- na iznos od 60,33 eur od 29.2.12. do isplate,

- na iznos od 58,98 eur od 31.3.12. do isplate,

- na iznos od 58,60 eur od 30.4.12. do isplate,

- na iznos od 60,64 eur od 31.5.12. do isplate,

- na iznos od 60,44 eur od 30.6.12. do isplate,

- na iznos od 58,53 eur od 31.7.12. do isplate,

- na iznos od 57,64 eur od 31.8.12. do isplate,

- na iznos od 54,62 eur od 30.9.12. do isplate,

- na iznos od 58,44 eur od 31.10.12. do isplate,

- na iznos od 59,48 eur od 30.11.12. do isplate,

- na iznos od 58,87 eur od 31.12.12. do isplate,

- na iznos od 52,56 eur od 31.1.13. do isplate,

- na iznos od 55,75 eur od 28.2.13. do isplate,

- na iznos od 57,60 eur od 31.3.13. do isplate,

- na iznos od 59,75 eur od 30.4.13. do isplate,

- na iznos od 53,58 eur od 31.5.13. do isplate,

- na iznos od 52,73 eur od 30.6.13. do isplate,

- na iznos od 53,09 eur od 9.8.13. do isplate,

- na iznos od 53,72 eur od 31.8.13. do isplate,

- na iznos od 56,38 eur od 4.10.13. do isplate,

- na iznos od 57,07 eur od 31.10.13. do isplate,

- na iznos od 57,22 eur od 30.11.13. do isplate,

- na iznos od 59,19 eur od 31.12.13. do isplate,

- na iznos od 56,93 eur od 31.1.14. do isplate,

- na iznos od 60,22 eur od 28.2.14. do isplate,

- na iznos od 60,76 eur od 31.3.14. do isplate,

- na iznos od 59,73 eur od 30.4.14. do isplate,

- na iznos od 57,97 eur od 31.5.14. do isplate,

- na iznos od 58,62 eur od 30.6.14. do isplate,

- na iznos od 60,19 eur od 31.7.14. do isplate,

- na iznos od 60,74 eur od 31.8.14. do isplate,

- na iznos od 61,64 eur od 30.9.14. do isplate,

- na iznos od 62,86 eur od 31.10.14. do isplate,

- na iznos od 64,31 eur od 30.11.14. do isplate,

- na iznos od 63,75 eur od 31.12.14. do isplate,

- na iznos od 64,25 eur od 10.2.15. do isplate,

- na iznos od 64,25 eur od 28.2.15. do isplate,

- na iznos od 64,06 eur od 2.4.15. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 55,13 eur.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 600,00 eur te se odbija prigovor radi prebijanja.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.739,16 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 06. ožujka 2008. godine sklopio s prednikom tuženika Ugovor o kreditu u iznosu od 17.988,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita. Ističe kako je u čl. 4. navedenog Ugovora ugovorena valutna klauzula u CHF. Međutim, da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija niti mu je posebno obrazloženo kakve su posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF. Tužitelj se poziva na Zakon o zaštiti potrošača kojim se određuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, te na odredbe čl. 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima. Također upućuje na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 u kolektivnom postupku, koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika. Tužitelj ističe kako je tuženik kamatnu stopu određivao na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena ništetnom te da je također odredba Ugovora kojom je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica nezakonita i ništetna. S obzirom da ništetnost odredbi znači da su nezakonita sva tuženikova (i prednikova) jednostrana povećanja kamatnih stopa, kao i povećanje tužiteljeve obveze na temelju jačanja tečaja CHF u odnosu na HRK, to tužitelj potražuje na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene valutne klauzule iznos od 3.370,76 eur/25.397,00 kn, sve s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 10. rujna 2024. godine tužitelj uređuje tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, te na ime pozitivne razlike radi rasta tečaja potražuje iznos od 3.315,63 eur s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare. Nadalje, smatra kako se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 te da naslovni sud nije vezan za utvrđenja iz navedene presude. Ističe kako su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, obzirom je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u EUR ili pak valutnom klauzulom u CHF, te je donio odluku da je za njega prihvatljivija valutna klauzula CHF. Prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo je dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je i valutna klauzula u ugovorima o kreditu bila dopuštena kao što je i danas. Predmetne odredbe Ugovora o kreditu da nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, a tuženik je aktivno radio na edukaciji i upozoravanju potrošača na rizike vezane uz rast tečaja švicarskog franka.

4. Tuženik je u podnesku od 20. svibnja 2024. godine, prije zaključenja prethodnog postupka, istaknuo prigovor radi prebijanja u iznosu od 600,00 eur, a koje potraživanje se odnosi na izračun negativnih razlika.

5. Podneskom od 20. rujna 2024. godine, a nakon zaprimanja podneska kojim je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe.

6. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, otplatni plan, specifikaciju isplate kredita, izvode po kreditu, obavijest o parametrima kamatne stope, Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria bank d.d., kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, specifikaciju uplata, pregled prometa za klijenta, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

7. Sud nije proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka od strane tuženika i to javnog bilježnika i zaposlenika tuženika, obzirom je tuženik na ročištu 10. srpnja 2024. godine odustao od navedenih dokaznih prijedloga.

8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Tužitelj je podneskom od 10. rujna 2024. godine snizio tužbeni zahtjev, međutim, kako se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe to je valjalo odlučiti o osnovanosti zahtjeva kako je postavljen u tužbi.

10. Među strankama nije sporno da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu dana 06. ožujka 2008. godine.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je u članku 2. stavak 1. te u članku 4. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit odobrava u valuti CHF prema srednjem tečaju važećem na dan korištenja kredita, a da se kredit otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 267,12 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, time da anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu.

12. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao životan i uvjerljiv, utvrđeno je da mu je predmetni kredit bio potreban za kupnju osobnog automobila te je u auto kući, nakon što je razgledavao vozilo, u razgovoru s djelatnikom auto kuće utvrdio da oni nude kredite. Djelatnik auto kuće mu je rekao da su to povoljni krediti, a on je samo pitao koliko će to na kraju otplatiti. Kada mu je rekao, na to je pristao te je došao drugi dan ponovo u auto kuću, a oni su već imali pripremljene sve papire. U banci uopće nije bio niti je bio neki službenik banke u auto kući, a djelatnik auto kuće mu nije ništa posebno objašnjavao o kreditu niti upozoravao na neke opasnosti. Tada je bio zaposlen i primao plaću. U to vrijeme nije imao vlastiti obrt ni trgovačko društvo.

13. Stoga je utvrđeno da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužitelju nisu bili jasno biti predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope i valutne klauzule kako bi na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje ZZP) čitavo vrijeme dok se koriste.

15. Prema odredbi čl. 502c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a. st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

16. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

17. Korisnik kredita samom činjenicom otplate kredita nije izgubio pravni interes postaviti zahtjev za povrat novčanog iznosa koji je drugoj ugovornoj strani platio temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO-a), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni, jer uzrok ništetnosti sporne odredbe nije bila zabrana manjeg značaja pa iz tog razloga činjenica da je ugovor u cijelosti ispunjen sama po sebi nije bitna.

18. Dakle, kako je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da prilikom sklapanja potrošačkih ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, a što proizlazi iz navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka, činjenica da su mu zaposlenici objasnili plasiranje ugovora, ne bi utjecalo na ocjenu da se radi o ništetnim ugovornim odredbama o promjeni tečaja za valutu CHF, jer o tome stranke nisu međusobno pregovarale niti je tuženik dokazao da je tužitelj bio odgovarajuće informiran o svim posljedicama, a navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

19. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, te je stoga utvrđen njegov status potrošača.

20. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednaka vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa – načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, međutim kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora - novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

21. Sukladno navedenom to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

22. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao osobi prosječnog potrošača koja je razumno dobro informirana i razumno pažljiva i oprezna, kako to navodi tuženik, samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka kao pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

23. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

24. Stoga, a kako su odredbe koje su se odnosile na valutnu klauzulu i na promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženice, da se o tim odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, da on nije imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, iz čega proizlazi da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika, slijedom čega je takva odredba ništava, sukladno odredbama navedenih zakona o zaštiti potrošača i rečene odluke povodom tužbe za kolektivnu zaštitu.

25. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imala utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, niti je dokazao da je tužitelja prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestio te informirao o rizicima vezano uz valutu CHF ili pak parametrima o kojima ovisi promjena tečaja.

26. Slijedom navedenog, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo kao prethodno pitanje utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, kao i one odredbe koje se odnose, na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF.

27. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare.

28. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: "Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.".

29. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu.

27. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke, ali ne i za prednika tuženika, mijenjale kamatne stope (točnije sedam od osam tuženih banaka) bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

30. Za razliku od prve presude Visokog trgovačkog suda RH, drugom presudom donesenom u tom postupku poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. taj sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je usvojen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnima ugovorne odredbe u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak.

31. Kako je 14. lipnja 2018. godine donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017, kojom je u odnosu na tuženika pravomoćno utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutne klauzule, to od navedenog dana počinje teći zastara i za valutu i za promjenjivu kamatnu stopu.

32. Kako je tužba podnesena 07. svibnja 2023. godine, ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO-a.

33. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Nadalje, tužitelj ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora.

34. Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 24.981,55 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR = 7,53450 HRK) iznosi 3.315,63 EUR. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -247,40 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen manje uplaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR = 7,53450 HRK) iznosi -32,83 EUR.

35. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije, tim više što stranke nisu imale primjedbe ni prigovore na isti.

36. Naime, tuženik nije prigovorio matematičkoj točnosti financijskog vještačenja, već su prigovori koje je tuženik imao na nalaz i mišljenje vještaka materijalno pravne prirode, dakle o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud, a ne financijski vještak. Vještak nije primijenio pogrešan obračun već je izračun dao upravo sukladno zadatku suda.

37. Slijedom navedenog, visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Prpića, pa kako je tužbeni zahtjev za isplatu postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, to je isti valjalo prihvatiti i temeljem odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a odlučiti kao u izreci pod točkom I.

38. U odnosu na prigovor radi prijeboja ističe se da promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača, pa kako tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu tuženika i tužitelja u tom smislu i tužitelj plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja nižeg od početnog nije ništa primio/stekao, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužitelju i stoga je odlučeno kao u stavku III. izreke presude.

39. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podnesaka od 28.11.2023.g., 15.02.2024.g. i 10.09.2024.g. po 200,00 eur, te za zastupanje na ročištima 10.07.2024.g. i 10.12.2025.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.200,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 300,00 eur ukupno iznosi 1.500,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,08 eur, tako da ukupno trošak tužitelja iznosi 1.739,16 eur.

41. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Zagrebu, 20. siječnja 2026. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.