Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-4016/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužiteljice NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, protiv tužene NESE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 24. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tonia Vukičevića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj NESE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 13.212,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. siječnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. veljače 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. ožujka 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. travnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. svibnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. lipnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. srpnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. kolovoza 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. rujna 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. listopad 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. studeni 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. prosinca 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. siječnja 2021. godine pa do isplate,

- siječanj 2021. godine teku od 5. veljače 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. ožujka 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. travnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. kolovoza 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. rujna 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. listopad 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. studeni 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. prosinca 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. siječnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. veljače 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. travnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. svibnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. kolovoza 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. rujna 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. listopad 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. studeni 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 367,00 eura teku od 5. prosinca 2022. godine pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate se određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženoj NESE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 951,69 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2026. pa do isplate po stopi po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je sudu podnijela tužbu 4. studenoga 2022. tužbu u kojoj je navela kako je vlasnica 1/2 od 2/3 stana u [adresa], smještenog u prizemlju zgrade oznake č. zgr. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 100 m2, anagrafske oznake Matice Hrvatske 92, koji da je stekla nasljeđivanjem iza smrti pokojne majke, a koju nekretninu u cijelosti zaposjeda tužena. Tužena da onemogućava tužiteljicu u korištenju njezinog suvlasničkog dijela, zbog čega ista da trpi izgubljenu zaradu koju tužena nezakonito stječe. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica ističe kako prosječna cijena iznajmljivanja stana na predmetnoj lokaciji iznosi 11,00 eura po 1 m2, a što u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice od ½ od 2/3 dijela stana iznosi 367,00 eura mjesečno. Tužiteljica tužbom zahtjeva isplatu iznosa od 13.212,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na mjesečni iznos od 367,00 eura teku od 5. siječnja 2020. do 5. prosinca 2022.

2. U odgovoru na tužbu tužena je istaknula kako0 nema nikakve pravni niti stvarne veze s nekretninom anagrafske oznake Matice Hrvatske 92, naknadno se tužiteljica očitovala kako je anagrafska oznaka predmetne nekretnine u tužbi pogrešno označena, da se radi o anagrafskoj oznaci [adresa], ali ističe da je točno navedena zemljišno knjižna oznaka i ostale pojedinosti o nekretnini.

2.1. Tužena, osim gore navedenog odgovora na tužbu, nije u postupku aktivno sudjelovala, niti se pred sudom pojavila.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: preslike vlasničkog lista za nekretninu oznake č. zgr. [katastarska čestica], upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], podataka o visini najma nekretnina koje se nalaze na istoj lokaciji kao i predmetna, predmeta Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2281/16.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kao vlasnice 1/2 od 2/3 stana u [adresa], smještenog u prizemlju zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 100 m2 anagrafske oznake Matice Hrvatske 92, Split, za isplatu stečenog bez osnove od strane utžene koja u posjedu drži cijelu nekretninu.

5. Nesporno je da je tužiteljica vlasnik 1/2 od 2/3 stana u [adresa] površine 100 m2, anagrafske oznake Matice Hrvatske 92, Split i da je to pravo suvlasništva stekla nasljeđivanjem iza smrti pokojne majke OE kao i da tuženica u cijelosti drži nekretninu u posjedu.

6. Sporno u postupku je jeli tužena utuženi iznos stekla bez osnove i jeli dužna tužiteljici vratiti stečeno bez osnove, koji bi iznos tužiteljica ostvarila da je u predmetnom razdoblju mogla iznajmljivati predmetnu nekretninu.

7. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2281/16 utvrđeno je da je predmetni postupak pokrenut protiv istih osoba u istoj pravnoj stvari, ali za drugo vremensko razdoblje, da je u tom postupku prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, da je presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-111/2020-2 od

20. veljače 2020., potvrđena prvostupanjska presuda.

7.1. Nadalje je čitanjem gore navedenog spisa utvrđeno da je tužiteljica u tom postupku saslušana kao parnična stranka, da je istaknula da je predmetni stan bio vlasništvo njezine bake ME koju su naslijedili OE, TE i tužena, da je TE darovao svoj dio koji je naslijedio iza smrti ME, njezinoj majci OE, te da je tada njezina majka postala suvlasnik 2/3 predmetnog stana, a nakon smrti njezine majke da su njezin dio naslijedili ona i brat po ½. Tužena da koristi nekretninu bez ikakve osnove, da joj ne dopušta posjed nekretnine, da drži zaključana vrata od dvora i pse u dvoru.

7.2. Konačno je utvrđeno da je u postupku Općinskog suda u Splitu poslovni broj R- 1660/12 donijeto pravomoćno rješenje kojim se razvrgava suvlasnička zajednica tužiteljice i tužene na način da se ima izvršiti civilna dioba odnosno prodaja na javnoj dražbi.

7.3. Iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je tužiteljica uknjižena kao vlasnica 10. i 13. suvlasničkog dijela sa omjerom 5/138 ,a č. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. U konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta). Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje. Izraženi pravni stav u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. listopada 2009. ( Su-IV-188/09-7), a identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. Ovo pravno pitanje bilo je predmet razmatranja i druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 1. ožujka 2021. kada je doneseno pravno shvaćanje kako u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV)

10. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

11. Prema odredbi članka 165. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, a vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana, dok je st. 6. istog članka propisano kako od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

12. Kada je dakle u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica vlasnica ½ od 2/3 predmetnog stana, a da je tužena tijekom utuženog vremenskog razdoblja bespravno koristila suvlasnički dio tužiteljice i iz korištenja istu isključila, tada prema shvaćanju ovog suda, osnovano tužiteljica zahtjeva isplatu utuženog iznosa na ime koristi koju je ostvarivala tužena.

13. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva za istaknuti je da s obzirom na to da sud podatak o prosječnoj tržišnoj mjesečnoj cijeni najma stambenog prostora, odnosno predmetne nekretnine nije dobio od strane nadležnog tijela – Porezne uprave, utvrdio je visinu tužbenog zahtjeva čitanjem priloženih oglasa, uspoređujući visinu s najamninama sličnih nekretnina – istog tipa, površine i stanja – na istoj lokaciji i u približno isto vrijeme, te je utvrdio, a kako navodi i tužiteljica, da je prosječna cijena najma stana u [adresa] na predmetnoj lokaciji na kojoj se nalazi i predmetna nekretnina, u utuženom razdoblju iznosila 11,00 eura po m2, pa bi tako upravo zatražena visina odgovarala tržišnoj. Imajući na umu načelo ekonomičnosti postupka sud nije izvodio dokaz vještačenjem na okolnost tržišne najamnine predmetne nekretnine, budući kako je gore navedeno sam utvrdio prema priloženim dokazima tržišnu najamninu, a osobito imajući u vidu kako tužena tijekom postupka nije prigovarala visini tužbenog zahtjeva ili predlagala dokaze na okolnost utvrđenja drugačije visine od one koja se tužbom traži.

14. Kao što je već navedeno, s obzirom da se koristi od uporabe tuđe nekretnine ogledaju u visini mjesečne najamnine za predmetnu nekretninu to je tužiteljici dosuđena i zatezna kamata i to od prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, a sve sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I izreke presude.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka, budući da je u sporu uspio u potpunosti.

17. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 13.212,00 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

18. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8/1 Tarife)

- sastav ostalog podneska od 11. siječnja 2023. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 2. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 24. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

19. Dakle tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 650,00 eura, uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%), dakle iznos od 812,50 eura. Tužitelju je nadalje valjalo priznati trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 89,19 eura i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 50,00 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.)

20. Dakle tužitelju je valjalo priznati sveukupno troškove postupka u iznosu od 951,69 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate, dok mu preostali zahtjev za naknadu troškova postupka nije osnovan, budući da je podnesak tužitelja od 11. siječnja 2023. ocijenjen kao ostali podnesak iz Tbr. 8/5 Tarife.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

U Splitu 20. siječnja 2026.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženoj, na e oglasnu ploču i adresu.