Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1525/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić-Bragadin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Mark Ramljak, odvjetnik iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Košarkaški klub Cibona, OIB: 95728434073, Zagreb, Savska cesta 30, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Reberski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbe tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda poslovni broj P-11385/2019-108 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda poslovni broj P-11385/2019-108 od 17. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je i riješeno:

"Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja GJ koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, vlasnik suvlasničkog dijela od 872/7244 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te na tom dijelu sagrađene poslovne zgrade na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja diskoteku [adresa], što je tuženik dužan priznati te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetnom suvlasničkom dijelu nekretnine, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama na taj trošak, tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO odnosno za svako polugodište , uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 pototnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

I. Određuje se vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u visini 13.272,00 eur.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 5.400,00 eur sa zateznom kamatom od 17. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti umješaču trošak postupka u iznosu 2.750,00 eur, u roku 15 dana ."

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj pobijajući ih u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 154/25., u daljnjem tekstu: ZPP). Posebno ukazuje na bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se preinači pobijana presuda i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

2.1. Žalbu protiv rješenja kojim je odlučeno o vrijednosti predmeta spora i troškovima postupka izjavio je tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, također ukazujući na bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s prijedlogom da se rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima na način da se utvrdi pravilna vrijednost predmeta spora i priznaju mu se troškovi postupka prema dostavljenom troškovniku, podredno da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav žalbe.

2.2. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik se protivi navodima žalbe tužitelja te ju predlaže odbiti kao neosnovanu. Traži trošak za sastav odgovora na žalbu.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja i tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Nije utvrđeno niti postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj s obzirom da je pobijana presuda jasna i razumljiva te se stoga može ispitati, a razlozi presude ne proturječe izvedenim dokazima. Bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena niti prilikom donošenja pobijanog rješenja.

6. Neosnovano se u žalbi protiv presude navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

7. Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a), utvrđene sve pravno relevantne činjenice te da je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

7.1. Pravo na ocjenu izvedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za sud prvog stupnja (čl. 8. ZPP-a) kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanje o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja, nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

7.2. Bez osnove je i žalbeni prigovor tužitelja da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer sud prvog stupnja nije prihvatio njegov prijedlog za saslušanje predloženih svjedoka pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

7.3. Naime, tužitelju je omogućeno raspravljanje pred sudom, jer je imao mogućnost ostvariti sva svoja prava iz čl. 219. ZPP-a iznoseći dokaze za svoje tvrdnje, a činjenica da je sud odlučio o tim prijedlozima tužitelja temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a na način da nije izveo dokaz koji je tužitelj predložio, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i nije onemogućio tužitelja u raspravljanju pred sudom. U slučaju da sud provede neke dokaze od predloženih, a neke prijedloge u tom pravcu odbije, kao što je u ovom predmetu slučaj, postupa upravo u skladu s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP-a.

7.4. Nadalje, tužitelj u žalbi iznosi niz činjeničnih navoda kojima u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak suda o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva te iznosi svoje viđenje tih okolnosti, a što ne predstavlja relevantni žalbeni razlog za pobijanje presude.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na 872/7244 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te na tom dijelu sagrađene poslovne zgrade na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja diskoteku "...", a koji zahtjev isti temelji na pravnim osnova dosjelosti i građenja na tuđem zemljištu.

8.1. Uzimajući u obzir predmet spora, valja navesti kako čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZV) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

8.2. U pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na dosjelost, u odnosu na razdoblje za koje tužitelj tvrdi da posjeduje predmetnu nekretninu (od 1969. godine), u pogledu stjecanja vlasništva na nekretninama dosjelošću bilo je na snazi više propisa i to do 30. kolovoza 1980. Austrijski Opći građanski zakonik (OGZ), od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, - dalje: ZOVO), a od 1. siječnja 1997. ZV.

8.3. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, primjenjuju se čl. 22. ZOVO i čl. 372. st.1. i 2. ZV-a.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće:

- da u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari zkč. br. [katastarska čestica] gradilište- šuma u [adresa] dolazi upisana kao vlasništvo tuženika, a temeljem Kupoprodajnog ugovora tuženika i ... od 14. siječnja 2003. koji je bio prethodno upisani zk vlasnik,

- da čestica zkč. br. [katastarska čestica] u trenutku podnošenja tužbe u posjedovnom listu Odjela za katastar dolazi upisana kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je kao korisnik iste upisan Košarkaški klub Cibona Zagreb, Tuškanac ,

- da je prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o športu ("Narodne novine" broj: 91/96., dalje: ZIDZŠ) umješač imao pravo korištenja i raspolaganja predmetnim Sportskim objektom na navedenoj čestici te je tada kao korisnik sportskog objekta sklapao s tužiteljem ugovore o zakupu poslovnog prostora,

- da je tužitelj u svom iskazu naveo kako je cijelo vrijeme znao da zemljište na kojem gradi nije njegovo i da je od tada on osobno i dalje bespravno širio objekt, kako je bespravno proširivao objekt radi potrebe posla i opsega posla, a nije bio u mogućnosti legalno graditi, kako je u međuvremenu dobivao niz prekršajnih prijava od građevinske inspekcije te je plaćao kazne, dobivao je i rješenja o rušenju izgrađenog objekta no objekt nikada nije srušen, kako su sva rješenja inspekcije slovila na njega i gospodina G te kako je s umješačem imao sklopljene pisane ugovore o zakupu te je plaćao zakupninu, budući je znao da se protiv njega vodi postupak za naplatu zakupnine,

- da tužitelj nije posjedovao nekretninu koja je predmetom spora kao samostalni posjednik, a uslijed postojanja zakupnog odnosa, već je istu posjedovao kao nesamostalni posjednik priznajući višu vlast posrednog posjednika,

- da je sva dokumentacija oko adaptacije objekta glasila na umješača,

- da tužitelj nije dokazao pretpostavku poštenja posjeda, odnosno savjesnosti graditelja,

- da na predmet spora nema utjecaja činjenica o legalizaciji objekta,

- da su tužitelju priznata sva ulaganja u objekt u iznosu od 300.000,00 kn, a koja će se odbiti od zakupnine,

- da se pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem P- 661/2002 vodi postupak po tužbi iz 2002. ovdje umješača, protiv ovdje tuženika radi utvrđenja prava vlasništva, pored ostalog i u odnosu na zkč. br. koja je predmetom i ovog postupka,

- da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Ps-815/2001 od 25. ožujka 2022. ovdje tužitelju, tamo tuženiku, po tužbi ovdje umješača, radi iseljenja, naloženo isprazniti poslovni prostor pod nazivom diskoteka [obrt] i isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju.

10. U pogledu stjecanja predmetne nekretnine dosjedanjem, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je isti rok počeo teći 1969. te odgovarajuće utvrđuje kako se tada primjenjivao OGZ, a zatim ZOVO i ZV te da isti identično reguliraju zakonitost i poštenje posjeda. Tako je pravnim pravilom iz paragrafa 316. OGZ-a regulirano da se posjed smatra zakonitim ako se zasniva na valjanom pravnom temelju, dok je prema paragrafu 326. OGZ-a posjed pošten ako posjednik nije imao razloga posumnjati da mu pripada pravo na posjed. Prema čl. 72. ZOV-a st. 1. posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a prema st. 2. posjed je savjestan odnosno pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nadalje, prema čl. 18. st. 1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dok je prema st. 3. istog članka posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

11. U konkretnom slučaju, sam tužitelj je u svom iskazu naveo kako je svjestan nepoštenosti posjeda. Isto tako, iz njegovog iskaza, kao i dokaza u spisu proizlazi da nije posjedovao nekretninu koja je predmetom spora kao samostalni posjednik, već je istu, uslijed postojanja zakupnog odnosa, posjedovao kao nesamostalni posjednik priznajući višu vlast posrednog posjednika i to umješača, kojem je plaćao zakupninu.

12. Neosnovano u žalbi tužitelj ističe da se njegov posjed može smatrati zakonitim, poštenim i istinitim, odnosno samostalnim, budući nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva iste nekretnine dosjelošću, s obzirom da iz dokaza u spisu proizlazi da na strani tužitelja nema pretpostavke poštenja posjeda, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja. Iako to nije bilo predmet utvrđenja suda prvog stupnja, vidljivo je kako na strani tužitelja nije ispunjena niti pretpostavka vremenskog držanja posjeda predmetne nekretnine, budući isti nije cijelo vremensko razdoblje, na koje se odnosi tužba, bio u posjedu (zakupu) predmetne nekretnine.

13. U odnosu na stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu prvenstveno je potrebno naglasiti kako se odredbe čl. 22. ZOVO-a o stjecanju prava vlasništva građenja na tuđem zemljištu, ne mogu primijeniti u slučaju kada graditelj gradi na zemljištu ili izgrađenoj zgradi u društvenom vlasništvu.

14. U konkretnom slučaju dolazi primjena odredbe čl. 372. st. 1. ZV-a, prema kojoj onaj koji je do stupanja tog zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svom trošku, proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru tog odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u smislu odredaba čl. 370. istoga zakona.

14.1. Stavkom 2. istoga članka određeno je da se odredba stavka 1. primjenjuje na odgovarajući način i na nadogradnje, dogradnje i prigradnje nekretnine izvršene do stupanja na snagu ovoga Zakona na temelju valjanoga odobrenja nadležne vlasti i o svome trošku.

15. Dakle, da bi se prenamjenom ili nadogradnjom zajedničkih prostorija u zgradi u bivšem društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva, potrebno je da su ispunjene pretpostavke u vidu toga da je prenamjena izvršena do stupanja na snagu ZV-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. i da je prenamjena izvršena na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti (odobrenje za prenamjenu prostora, uvjeti uređenja prostora, građevinska dozvola) te da je prenamjena izvedena o vlastitom trošku.

16. I prema shvaćanju ovoga suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz navedene zakonske odredbe jer prema utvrđenju suda prvog stupnja, predmetni prostor nije predstavljao zajedničke prostorije zgrade, već se radilo o svlačionicama u sklopu sportskog objekta koji je koristio umješač i navedene svlačionice u smislu čl. 37. i 38. ZIDZŠ predstavljaju prateći sadržaj sportskog objekta, odnosno radi se o drugim nekretninama koje su namijenjene obavljanju športskih aktivnosti te unatoč tome što je tužitelj o svom trošku prije stupanja na snagu ZV-a izvršio nadogradnju i prenamjenu prostora kako bi mogao obavljati djelatnost, pravilan je zaključak suda da mu nedostaje potrebno odobrenje nadležnih vlasti u smislu odredbe čl. 372. ZV-a, budući su sva odobrenja za nadogradnju svlačionica kao pratećeg sadržaja sportskog objekta glasila na umješača, a tužitelj je unatoč upozorenjima i kaznama javnopravnih tijela, prostor svlačionica sportskog objekta prenamijenio u lokal. Nastavno na navedeno, na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava nema utjecaja izjava Kinemtografa d.o.o. kojom se potvrđuje činjenica tužitelja kao poštenog graditelja, budući iz svih dokaza u spisu proizlazi suprotno.

17. Međutim, suprotno stajalištu suda prvog stupnja, valja napomenuti da u smislu odredbe čl. 372. st. 1. ZV-a, a niti iz neke druge odredbe ne proizlazi, da bi postojanje ugovora o zakupu prostora nad kojim je provedena prenamjena, bila zapreka za stjecanje prava vlasništva, odnosno da građevinska dozvola ne bi mogla predstavljati odobrenje nadležne vlasti u smislu odredbe čl. 372. st. 1. ZV-a, dakako ukoliko su za stjecanje prava vlasništva ostvarene pretpostavke iz čl. 372. st. 1. i 2. ZV-a.

18. Stoga je u konkretnom slučaju jedino relevantno to što tužitelj nije bio pošteni graditelj, budući u smislu odredbe čl. 372. st. 1. ZV-a, nije ispunjavao potrebne pretpostavke u smislu citirane odredbe, jer mu za građenje nedostaje potrebno odobrenje nadležnih vlasti.

19. Preostali žalbeni navodi tužitelja, svode se na tvrdnje na koji način je došao u posjed predmetne nekretnine i da bi se radilo o usmenim dogovorima radi pomoći umješaču kao sportskom klubu, međutim isti nisu pravno relevantni za odlučivanje o predmetu spora.

20. U odnosu na žalbene navode tuženika, vidljivo je da isti osporava rješenje kojim je prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari odredio vrijednost predmeta spora na iznos od 13.272,00 EUR te dosuđeni iznos troškova postupka po osnovi i visini, a sve u vezi utvrđene vrijednosti predmeta spora tek u presudi i rješenju po okončanju postupka.

21. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz st. 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

22. Iz podataka u spisu razvidno je da je prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora utvrdio nakon zaključenja postupka, iako je prema odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a to mogao učiniti najkasnije na pripremnom ročištu, ali isto nema utjecaja na pravilnost odluke o trošku. Naime, s obzirom na to da je tužitelj postavio deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi, kako to pravilno smatra prvostupanjski sud, nije bilo razloga da prvostupanjski sud odredi drugu vrijednost predmeta spora niti je prvostupanjski sud trebao obrazlagati zbog čega bi u tužbi označena vrijednost spora bila suviše nisko naznačena. U konkretnom slučaju postavljajući tužbu na utvrđenje tužitelj je kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 13.272,00 EUR, a eventualna tržišna vrijednost nekretnine nije relevantna za predmet spora.

23. Prema tome, troškovi koji pripadaju tuženiku u ovom sporu pravilno su obračunati prema vrijednosti predmeta spora od 13.272,00 EUR.

24. Također, prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbama čl.154. st. 1., u vezi s čl. 151. i čl. 155. ZPP-a, a visinu troškova pravilno odmjerio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) te ju suprotno žalbenim navodima ispravno i iscrpno obrazložio.

25. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je tuženiku, prema Tbr. 8.1. Tarife, priznat trošak sastava sveukupno 4 obrazložena podneska, odnosno samo onih podnesaka za koje je sud prvog stupnja smatrao da su u postupku ne samo obrazloženi već i da su bili svrsishodni i potrebni.

26. U skladu s navedenim, neosnovano tuženik smatra da su podnesci od 7. siječnja 2019., 14. siječnja 2020. i 7. lipnja 2023. obrazloženi podnesci u smislu Tbr. 8.1. Tarife, jer u podnesku od 7. siječnja 2019. tuženik navodi da ostaje kod ranijih podnesaka te analizira iskaz tužitelja, podnesak od 14. siječnja 2020. nije obrazloženi podnesak, dok se podneskom od 7. lipnja 2023. tužitelj samoinicijativno obraća sudu u odnosu na tijek postupka i iznosi svoj činjenično i pravno viđenje spora pa se ni u pogledu tog podneska ne radi o obrazloženom podnesku koji je svrsishodan i potreban.

27. Stoga je odluka o troškovima parničnog postupka pravilna i zakonita.

28. U skladu s navedenim, tužitelju i tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer sa žalbama nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. ZPP-a), dok tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer ta procesna radnja nije bila nužna (čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. ZPP-a).

29. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš