REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pn-68/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. prosinca 2025., u nazočnosti opunomoćenika po zaposlenju tužitelja DG, te uz javnu objavu presude, 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

" „Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, OIB: 84397956623, iznos od 5.875,48 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pa do isplate, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana”.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, parnični trošak u iznosu od 143,51 eura (sto četrdeset tri eura i pedeset jedan cent), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. ožujka 2022. Općinskom sudu u Osijeku podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja ČG u prometnoj nesreći 3. rujna 2009. zadobio teške tjelesne povrede. Po tom osnovu tužitelj je priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad po osnovu povrede na radu u visini od 70 % i zbog bolesti u visini od 30 % i to rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, broj spisa: 54285 od 3, ožujka 2015., počevši od 25. siječnja 2013.

1.1. Tužitelj nadalje navodi kako je prometnu nesreću prouzročio TG tako što je 3. rujna 2009. upravljao autobusom marke "Auwater Neoplan" registarske oznake i broja [registarska oznaka], između Jelisavca i Markovca Našičkog iz smjera Osijeka u smjeru Našica, te je u zavoju prešao na lijevi kolnički trak i započeo radnju preticanja dva vozača bicikala koji su se kretali uz svoj desni rub kolnika ispred njega te je osobno vozilo "Ford Escort" registarske oznake i broja [registarska oznaka] koje se kretalo svojim kolničkim trakom iz suprotnog smjera, a kojim vozilom je upravljao ČG, koji je da bi ga izbjegao sudar sletio u desni odvodni kanal, te je tom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede. Nastavno navedenom, TG je presudom Općinskog suda u Našicama od 14. lipnja 2011., poslovni broj: K-24/2010 proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa na cestama.

1.2. Dostavlja presudu Trgovačkog suda u Osijeku od 25. travnja 2018., poslovni broj: P-26/2018, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda u Osijeku od 11. rujna 2019., poslovni broj: Pž-3634/2018-2, a kojom je tuženik u istom pravnom osnovu obvezan tužitelju isplatiti naknadu štete s osnova isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. siječnja 2018.

1.3. Zaključno, ističe da je autobus registarske oznake i broja [registarska oznaka] u trenutku štetnog događa bio obvezno osiguran kod tuženika, stoga je tuženik na temelju odredbe članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. – dalje: ZOMO) odgovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 73.135,41 kuna i to za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021., zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak prometne nezgode te da je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede. Nije sporno da je osiguraniku tužitelja, ČG, rješenjem tužitelja od 1. travnja 2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu, djelomično zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi (70%) te djelomično zbog bolesti (30%).

2.1. Tuženik ističe kako je u ovoj pravnoj stvari sporno pravno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu punog ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 01.03.2019. do zaključno 31.12.2021. Navodi da se u odnosu na utuženu tražbinu tužitelja prema tuženiku, točnije na sadržaj obveze koju tuženik u odnosu na istu tražbinu može imati prema tužitelju, kao posebni propis (lex specialis) ima primijeniti upravo Zakon o obveznim osiguranjima u prometu a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Na strani tuženika na temelju odredaba zakona iz područja osiguranja, Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, postoji obveza naspram označenog prava tužitelja, ali su granice te obveze tuženika prema tužitelju naknaditi mu nastalu, u ovom postupku utuženu štetu izrijekom ograničene i to granicama odgovornosti tuženikova osiguranika, granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, te obvezi isplate samo razmjernog dijela mirovine koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku. Tuženik tužitelju ne osporava pravo da od tuženika potražuje naknadu štete u vidu isplaćene mirovine tužiteljevu osiguraniku koje je pravo tužitelja sadržano u odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik smatra da u ostvarenju tog svog prava tužitelj mora uvažiti okvir, odnosno granice u kojima je tuženik obvezan naknaditi tu tužiteljevu štetu a to tužitelj tužbenim zahtjevom nije uvažio.

2.2. Zaključno, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud obveže tužitelja na dostavu razmjernog dijela mirovine, u protivnom predlaže odbijanje postavljenog zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Kako bi utvrdio sporne i odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, broj spisa 54285, od 3. ožujka 2015. (list 3 do 6 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o radnoj sposobnosti od 2. prosinca 2013. (list 7 do 12 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, Područna služba u Osijeku, Klasa: UP/I-502-03/09-01/431, Urbroj:

339-02-01-09-6 od 2. studenog 2009. (list 13 do 15 spisa), zapisnik Općinskog suda u Našicama, poslovni broj: K-24/10-15 od 14. lipnja 2011. (list 16 do 22 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: P-56/18-8 od 25. travnja 2018. (list 23 do 26 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 3634/2018-2 od 11. rujna 2019. (list 27 do 31 spisa), obračun isplaćene invalidske mirovine Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 1. ožujka 2022. (list 32 spisa), ispis iz banke doznačenih mirovinskih primanja (list 33 do 49 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revd 3454/2021-2 od 26. listopada 2021. (list 50 do 52 spisa), presudu Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Gž-165/2021-2 od 15. ožujka 2021. (list 53 do 56 spisa), presudu Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Gž-507/2021-2 od 6. srpnja 2021. (list 57 do 61 spisa), materijalna dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu (list 68 do 82 spisa), prilog uz podnesak tuženika od 4. srpnja 2022. (list 86 spisa), izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine za osiguranika ČG iz [adresa] za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021. (list 89 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku broj: 31-Su-223/2023-5 od 14. lipnja 2023. (list 92 i 93 spisa) i rješenje Općinskog suda u Đakovu broj: 48 Su-4/2025-23 od 21. listopada 2025. (list 94 do 96 spisa).

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine po osnovi povrede na radu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da se 3. rujna 2009. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, odnosno nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Također, nije sporno niti da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. ožujka 2015., Klasa: 141-02/13-01, Urbroj: 341- 12-05/3-13-033527, broj spisa: 54285, osiguraniku tužitelja ČG priznato pravo na invalidsku mirovinu po osnovi ozljede na radu u iznosu 70% i bolesti 30%. Nije sporno niti da je tužitelj protiv tuženika već vodio parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem: P-26/2018, kojim mu je po istoj osnovi dosuđeno na ime naknade štete 49.620,43 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno treba li se u konkretnom slučaju primijeniti ZOMO ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. i 75/09. – dalje: ZOOP) te posljedično osnova i visina nastale štete.

8. U predmetnom postupku odlučno, sporno pitanje je pitanje primjene materijalnog prava. Sud je stava kako su na pitanje povrata isplaćenih iznosa na ime mirovine mjerodavne odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Sukladno navedenom, u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe ZOOP-a. Takvo uporište sud je i potvrdio čitajući veći broj odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to primjerice Rev- x338/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 122/2022 od 24. siječnja 2023., Rev 1246/2022 od 13. prosinca 2022., Rev-90/2023 od 4. travnja 2023.

9. Člankom 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. i 3. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U stavku 4. navedeno je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. U predmetnom slučaju, a uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. ožujka 2015., Klasa: 141-02/13-01, Urbroj: 341-12-05/3- 13-033527, broj spisa: 54285, utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja ČG zbog ozljede na radu (70%) i bolesti (30%) nastala profesionalna nesposobnost za rad slijedom čega mu je priznato pravo na invalidsku mirovnu počevši od 1. srpnja 2013. Sukladno navedenom, a uz primjenu članka 27. ZOOP-a jasno je da s obzirom na činjenicu da je ČG priznata invalidska mirovina zbog ozljede na radu u konkretnom slučaju nema štete kao jedne od nužnih pretpostavki odgovornosti za štetu. Također, sud je stava kako tuženik, a na temelju Ugovora o obveznom osiguranja od automobilske odgovornosti, može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza sukladno ZOOP-u. Navedenim zakonom reguliran je opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

11. Valja ukazati kako je tužitelj uz podnesak od 20. srpnja 2022. dostavio i izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine za osiguranika ČG za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021. (list 89 spisa). Prema navedenom izračunu, razmjerni iznos isplaćene invalidske mirovine koji odgovara preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe do stjecanja prava na starosnu mirovinu iznosi 28.866,54 kuna, a to je koeficijent 0,3947 od svote razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021. Nadalje, čitanjem priloga uz podnesak tuženika od 4. srpnja 2022. (list 85-86 spisa) utvrđeno je kako je tuženik platio tužitelju nesporni iznos razmjerno isplaćenog iznosa invalidske mirovine u korist osiguranika tužitelja za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021. (70% razmjernog dijela isplaćenih iznosa) i to u ukupnom iznosu od 28.866,54 kune.

11.1. Slijedom navedenog, tužitelj je podneskom od 20. srpnja 2022. specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje ukupan iznos od 44.266,87 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od podnošenja tužbe pa do isplate, da bi na ročištu održanom 12. prosinca 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je spomenuti iznos prikazao u valuti euro, što se prema shvaćanju suda ne smatra preinakom tužbenog zahtjeva.

12. Zaključno, sud napominje kako tužitelj na okolnost visine štete u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP-a nije predložio izvođenje niti jednog dokaza. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao odlučnu činjenicu-nastanak i visinu štetu koja bi bila obračunata primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a, odnosno za navedeno nije predložio adekvatne dokaze poput financijskog vještačenja. Sukladno članku 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze za utvrđenje tih činjenica što se svakako odnosi i na visinu tužbenog zahtjeva, a sukladno članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Unatoč činjenici što je tužitelj priložio izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine za osiguranika ČG za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021., sud ne raspolaže stručnim znanjem kako bi utvrdio odlučnu činjenicu. Slijedom svega navedenog, a na temelju stava o primjeni članka 27. stavka 3. ZOOP-a i s obzirom na činjenicu da je osiguraniku tužitelja ČG priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed ozljede na radu (70%) te da mu je 70% razmjernog dijela za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021. nesporno isplaćeno, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio u cijelosti neosnovanim.

13. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 143,51 euro koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, u skladu s člankom 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23.).

14. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci presude.

Đakovo, 20. siječnja 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku