REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Ref 10 : P-713/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužiteljice PLF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka dioničko društvo, OIB 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, radi utvrđenja i isplate, 20. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredbe članka 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102959243 od 20. travnja 2006. te odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103167609 od 26. rujna 2006., ovjeren po javnom bilježniku Ante mr. Kravaru iz Buzeta, OU-230/06 28. rujna 2006.; a koji ugovori su sklopljeni između tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, kao kreditora i tužitelja PLF iz [adresa], kao korisnice kredita i to:
- članak 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5102959243 od 20. travnja 2006. koji glasi: „NAKNADA: Za obradu zahtjeva i odobravanje Kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,500 % (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom plasmana.“;
- članak 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652- 5103167609 koji glasi: „NAKNADA: Za obradu zahtjeva i odobravanje Kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,50 % (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200,00 HRK (dvjesto HRK) , obračunate s datumom plasmana.“.
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, isplatiti tužiteljici PLF iz [adresa],
Poslovni broj: Ref 10 : P-713/2025-3
iznos od 2.065,72 EUR, (slovima: dvijetisućešezdesetpeteuraisedamdesetdvacenta) sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:
- na iznos od 101,10 EUR od 22. travnja 2006. do isplate,
- na iznos od 1.964,62 EUR od 6. listopada 2006. do isplate
po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visine stope zateznih kamata (NN 72/02, 153/04) do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, isplatiti tužiteljici PLF iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 317,12 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je kod ovog suda podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja isplate.
1.1. U tužbi je navedeno su tužiteljica i tuženik 20. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102959243, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 11.000,00 CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Tužitelj ističe kako se radi o tipskom ugovoru o kreditu, u kojem je u članku 10. ugovoreno da je tužitelj u obvezi isplatiti tuženiku
Poslovni broj: Ref 10 : P-713/2025-3
jednokratnu naknadu od 1,50% iznosa kredita, koja je tužitelju naplaćena prilikom puštanja kredita u tečaj. Nadalje, tužitelj i tuženik su dana 26. rujna 2006. sklopili i Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51401652-5103167609, koji je potvrđen kod Javnog bilježnika Ante mr. Kravara iz Buzeta dana 28. rujna 2006. pod brojem OU-230/06, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 127.500,00 CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. U članku 10. ugovoreno je da je tužitelj u obvezi isplatiti tuženiku jednokratnu naknadu od 2,50 % iznosa kredita, koja je tužitelju također naplaćena prilikom puštanja kredita u tečaj. Ugovorna odredba iz članka 10. predmetnih Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade tzv. „ulazne naknade“ je nepoštena i ništetna. Tužitelj se na pravnu osnovu svog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne naknade za obradu kredita, poziva na presude Suda EU, koja je obvezujuća za sudove u Republici Hrvatskoj te pozitivne hrvatske propise. Presudama Suda EU u predmetima C-84/19 i C-244/19 odlučeno je kako i pod kojim okolnostima je nacionalni sud dužan utvrditi da li je odredba koja sadrži troškove obrade kredita ništetna. U navedenim predmetima u vezi problematike naplate naknada za obradu kredita (Sud EU koristi termin „naknade za otvaranje“) utvrđeno je da čl. 2., čl. 4. st. 2 i čl. 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se kao ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora“ trebaju shvatiti one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takvog određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak zajma nije njegova bitna činidba. U svakom slučaju, sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora i to neovisno o prenošenju čl. 4 st. 2. navedene direktive u pravni poredak te države članice. Čl. 3 st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. Stoga nije sporno kako ugovorna odredba o naknadi za odobrenje kredita ne spada pod „ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene“ te se na istu ne odnosi isključenje testa nepoštenosti. Test nepoštenosti preuzet je iz čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ i u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio je sadržan u članku 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03). Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana ugovorom o kreditu nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale. U ovoj pravnoj stvari, tuženik nije tužitelju iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi niti mu je objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se traži. Nadalje, u ugovoru o kreditu nije navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (kupovni, srednji ili prodajni) niti je precizirano da li se obračunava tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita, ili na neki treći dan. Dodatno tužitelj ističe kako je čl. 81. st. 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom
Poslovni broj: Ref 10 : P-713/2025-3
ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je st. 2. istog članka propisano: (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Slijedom navedenog, a budući da ne bi smjelo biti sporno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru o kreditu, dakle unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika na koji tužitelj nije imao utjecaja; o predmetnoj naknadi se nije pojedinačno pregovaralo. Kako se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da bi se ista smatrala nepoštenom treba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Nadalje, čl. 87. st. 1. istog Zakona o zaštiti potrošača je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od tuženika, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza tužitelja; tužitelju je zaračunata naknada za obradu kredita po partiji 5102959243 u visini 1,50 % iznosa kredita što je iznosilo 165,00 CHF kao i naknada za obradu kredita po partiji 5103167609 u visini od 2,50 % iznosa kredita što je iznosilo 3.187,50 CHF. Iz dopisa tuženika od 24. srpnja 2025. proizlazi da je gore navedena naknada za obradu kredita po partiji 5102959243 naplaćena dana 21. travnja 2006. u kunskoj protuvrijednosti od 761,77 kn; a što preračunavanjem u valutu euro po fiksnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK iznosi 101,10 EUR. Iz istog dopisa tuženika proizlazi da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita po partiji 5103167609 dana 5. listopada 2006. u iznosu od 14.802,43 kn, a što preračunavanjem u valutu euro po fiksnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK iznosi 1.964,62 EUR. Navedene iznose je tuženik, prilikom isplate kredita, tužitelju neosnovano uskratio od glavnice kredita te ih je tuženik, kao nepošten stjecatelj, obvezan vratiti tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama, od dana stjecanja. U svezi navedenog tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi djelomičnu ništetnost Ugovora o kreditu i obvezati tuženika na isplatu utuženih iznosa.
2. Tuženik je tužbu na odgovor primio 14. studenog 2025.
3. S obzirom da tuženik, iako uredno pozvan da u roku 30 dana podnese odgovor na tužbu u smislu čl.284.st.1. i čl.285.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP), uz upozorenje na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem čl.331. b ZPP- a.
4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je trošak odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025) i to za sastav tužbe
Poslovni broj: Ref 10 : P-713/2025-3
200,00 eura (tbr. 7.t.1OT), PDV u iznosu od 50,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu od 33,56 eura, te pristojbu na presudu od 33,56 eura – sveukupno 317,12 eura, na koji trošak postupka teče i zatezna kamata od donošenja presude 20. siječnja 2026. do isplate, u skladu s čl. 29.st.2. i 8 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
U Slavonskom Brodu, 20. siječnja 2026.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353.st.2.ZPP-a).
