REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-814/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, u izvan parničnom predmetu predlagatelja FB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv protustranke Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi uređenja međe, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-1057/2022-3 od 14. ožujka 2024., kojim je ukinuto rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj R1-19/2022-19 od 11. studenoga 2022. i odbačen prijedlog predlagatelja radi uređenja međe., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Revizija predlagatelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke uređena je međa između nekretnina u vlasništvu i posjedu predlagatelja upisana kao kč. br. [katastarska čestica] voćnjak od 2585 m2, dvorište od 453 m2, kuća od 151 m2, garaža od 23 m2, ukupno 3212 m2, i kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao put od 5526 m2 u vlasništvu protustranke, obje u k. o. [katastarska općina]:, -dijelom prema katastarskim mapama i sporazumu stranaka na dijelu pravca uređivane međe na način da početna točka pravca uređene međe ide od točke A do ulice na istoku u pravcu zapada pravocrtno do točke B u dužini 24,82 m2, te su točke A i B na terenu fiksirane i obilježene zabijanjem kolaca u zemlju,

- prema pravičnoj ocjeni suda i zatečenom mirnom posjedu uživanja nekretnina počevši od točke B pa nadalje u pravcu zapada do točke C na udaljenosti od 4,80 m a od točke C je projekcija sjeveroistočnog kuta okapnice garaže, do točke C međa produžuje u pravcu zapada okapnicom garaže na udaljenosti od 6,03 m do točke D. Točka D je sjeverozapadni kut okapnice garaže. Pravac D-D1 je za 0,65 m sjevernije od sjevernog fronta garaže. Od točke D međa produžuje pravolinijski do točke E na udaljenosti od 65,02 m2,

- prema katastarskim mapama i sporazumu stranaka međa se uređuje u dijelu pravca međe između točke E te se međa produžuje dalje pravolinijski do točke F na udaljenosti od 58,73 m te su točke E i F na terenu fiksirane i obilježene zabijanjem kolaca u zemlju (točka I izreke).

1. 2. U točki II. izreke određena je sporna površina, označena u dijelu između točaka pravca uređene međe i to od početne točke sporne površine B do točke C na udaljenosti od 4,82 m te dalje do točke D na udaljenosti od 6,03 m2, te dalje do točke E na udaljenosti od 65,02 m, te nazad pravolinijski do točke B u kojoj se sporna površina završava. Sporna površina označena točkama B-C-D-E-B ima površinu od 108 m2 te se sve točke sporne površine nalaze na uređenom pravcu međe koja je označena točkama A-B-C-D-E-F i koji pravac uređene međe se djelomično poklapa s pravcem mapne međe između nekretnina stranaka i to u dijelu između točaka A-B u dužini od 24,82 m, te između točaka E-F u dužini od 58,73 m. U odnosu na tu spornu po0vršinu određeno je da stranke imaju pravo na spornoj površini dokazivati jače pravo vlasništva u parničnom postupku u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja.

1.3. U točki III. izreke određeno je da je uređena međa na skici mjerenja mjerničkog vještaka Mladena Kao od 30. rujna 2022. s crvenim pravcem i koja se strankama dostavlja zajedno s pismenim otpravkom rješenja.

1.4. U točki IV. izreke konstatirano je da je međa na licu mjesta označena zabijenim međašnim kolcima u zemlju u označenim točkama A, B, E i F a u točkama C i D narančastim sprejom te da su stranke uvedene u posjed tako uređene međe i upozorene na dužnost čuvanja iste.

1. 5. U točki V. izreke konstatirano je da o troškovima uređenja međe predlagatelja nije odlučivano jer predlagatelj iste nije zatražio.

1. 6. U točki V. izreke konstatirano je da su stranke po zakonu oslobođene plaćanja sudskih pristojbi (točka VI izreke).

2. Rješenjem suda drugog stupnja prihvaćena je žalba protustranke, ukinuto je naprijed navedena u prvostupanjsko rješenje i odbačen prijedlog predlagatelja za uređenje predmetne međe.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3056/2024-2 od 17. ožujka 2025., predlagatelju FB dopušteno je podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-1057/2022-3 od 14. ožujka 2024., u odnosu na pravno pitanje:

„Može li se postupak uređenja međe voditi u odnosu na nekretninu koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi, kada ona faktično ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi i ne koristi se kao takvo, te smije li viši sud donijeti rješenje o odbacivanju prijedloga za uređenje međe kada to pitanje nije raspravljeno pred nižim sudom?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citiranog rješenja predlagatelj je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravno pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, „ukine i preinači u smislu prethodno istaknutih revizijskih navoda u cijelosti, podredno da istu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.“, te potražuje trošak sastava revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja radi uređenja međe između njegove nekretnine upisana kao kč. br. [katastarska čestica] voćnjak od 2585 m2, dvorište od 453 m2 i kuća od 151 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i nekretnine u vlasništvu protustranke upisana kao kč. br. [katastarska čestica] put od 5526 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k. o.

8. 1. Prema utvrđenjima drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je u ovom postupku uredio među s javnim dobrom u općoj uporabi (put), koje je kao takvo namijenjeno općem i ravnopravnom korištenju građana, koje se nalazi izvan građanskopravnog prometa, zbog čega ne može ni biti predmet postupka za uređenje međe. Naime, prvostupanjskim rješenjem je uređena međa, dijelom po katastarskim mapama i sporazumu stranaka, a dijelom po pravičnoj ocjeni suda i zatečenom mirnom posjedu, a utvrđena je i sporna površina.

8. 2. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda takvim načinom uređenja međe bi postojala presumpcija (oboriva) predlagateljevog prava vlasništva dijela navedene katastarske čestice do određene međe sukladno odredbi čl. 103. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 129/00, 1114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 39/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP). Taj sud smatra da je predmetna nekretnina po samom Zakonu o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 – dalje: ZC) javno dobro u općoj uporabi, neovisno od toga predstavlja li jednu od javnih cesta u vlasništvu Republike Hrvatske (prema stanju zemljišne knjige) sukladno odredbi čl. 3. st. 1. ZC koja propisuje da su javne ceste javna dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike, ili je prema izvedenom stanju predmetna katastarska čestica nerazvrstana cesta, imajući u vidu navode žalbe da ista u naravi predstavlja poljski put kojeg koriste poljoprivrednici za dolazak do svojih nekretnina većim poljoprivrednim strojevima (pa ja načinom uređenja međe taj put znatno sužen), jer je i nerazvrstana cesta u smislu odredbe čl. 101. st. 1. ZC javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

8. 3. Cijeneći da je odredbom čl. 3. st. 2. ZC propisano da se javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske, osim u slučajevima predviđenim zakonom, jednako kao i što je glede nerazvrstanih cesta propisana zabrana otuđenja, odnosno stjecanja stvarnih prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste (čl. 10. st. 2. ZC), te da u situacijama kada bi prestala potreba korištenja javne ceste odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi javnoj cesti ili njezinom dijelu donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog nadležnog Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture (čl. 5. st. 1. i 2. ZC), a kada bi prestala potreba za korištenjem nerazvrstane ceste odnosno njezinog dijela, može se ukinuti status javnog dobra u općoj uporabi odlukom o ukidanju tog statusa koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave (čl. 103. st. 1. i 2. ZC), zaključio je da je pobijanim rješenjem ispušteno iz vida da bi posljedica uređenja međe prema sadržaju prijedloga koji je rješenjem prihvaćen, bila stjecanje prava vlasništva u korist predlagatelja naprijed navedenog dijela predmetne katastarske čestice do međe (čl. 103. st. 5. ZVDSP), a bez da je u naprijed navedenim postupcima, po prijedlogu nadležnog Ministarstva Odlukom Vlade Republike Hrvatske glede javnih cesta, odnosno u upravnom postupku za nerazvrstane ceste, donesena odluka o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi, zbog čega nije moguće u ovom postupku urediti među ni na jedan od načina koje propisuje odredba čl. 103. st. 2. i 3., jer se na javnom dobru u općoj uporabi ne mogu stjecati stvarna prava ni na kojem osnovu, te da sukladno navedenom, ne postoji nadležnost suda za rješavanje međe između nekretnine predlagatelja i javnog dobra (čl. 16. ZPP).

8. 4. Predlagatelj u reviziji tvrdi da nekretnina protustranke ne predstavlja javnu cestu sukladno čl. 3. st. 1. ZC-a, jer ne ispunjava pretpostavke iz čl. 3 .st. 5. i 6. ZC-a, a niti predstavlja nerazvrstanu cestu sukladno čl. 101. ZC-a jer je upisana kao vlasništvo protustranke, a ne jedinice lokalne samouprave, niti se nalazi u popisu nerazvrstanih cesta jedinice lokalne samouprave iz čl. 107. st. 3., a niti za takav status ispunjava pretpostavke iz čl. 102. st.1. i 2. ZC-a. Smatra da je drugostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer izreka pobijanog rješenja proturječi razlozima iste, u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te su pojedini razlozi nejasni i proturječni, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a uslijed čega se pobijano drugostupanjsko rješenje niti ne može u potpunosti ispitati. Uz to smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 ZPP-a, budući nije uopće primijenjena odredba čl. 8 ZPP-a.

8. 5. U reviziji se poziva i na pogrešnu primijenjenu materijalnog prava tvrdeći da su utvrđenja drugostupanjskog suda o statusu nekretnine protustranke u suprotnosti s činjenicama odnosno dokazima i ispravama koje prileže spisu, jer utvrđenje o statusu nekretnine protu stranke kao javnog dobra u općoj uporabi, sud temelji na nepostojećim i neadekvatnim dokazima. u zemljišnoj knjizi uz nekretninu protu stranke ne postoji zabilježba niti bilo kakav drugi upis koji bi sugerirao kako se radi o javnom dobru u općoj uporabi, to je posve nejasan zaključak suda kako bi se u konkretnom radilo o takvom statusu. Ujedno smatra da, čak i da predmetna nekretnina ima utvrđeni status, zanemarena je i potreba utvrđenja stvarnog (faktičnog) stanja jer i činjenica da je određeno zemljište upisano u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi ne znači da se radi o javnom dobru ako se ono faktično ne koristi kao takvo. Posebno naglašava da predmetnu nekretninu u vlasništvu protustranke, u dijelu kojim je prvostupanjskom odlukom uređena međa, predlagatelj koristi dugi niz godina i u tome ga nitko nije smetao, te smatra da se postupak uređenja međe može voditi u odnosu na nekretninu koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi ukoliko ona faktično ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi i ne koristi se kao takvo.

9. Prema odredbi čl. 2. st. 1. t. 1. Zakona o javnim cestama (''Narodne novine'' broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, 156/2025 – dalje: ZJC), »javne ceste« su ceste razvrstane kao javne ceste sukladno ovom Zakonu, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a prema t. 5. citirane odredbe »lokalne ceste« su javne ceste koje povezuju sjedište grada, odnosno općine s naseljima s više od 50 stanovnika unutar grada ili općine, ceste u urbanom području koje povezuju gradske četvrti sa županijskim cestama, ceste koje povezuju susjedne gradske četvrti međusobno, a koje su razvrstane kao lokalne ceste sukladno ovom Zakonu, dok su prema t. 6. »nerazvrstane ceste« ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona.

10. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZJC(1) javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Javne ceste se, prema st. 2. te odredbe, ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom, dok se prema st. 3. na javnoj cesti može osnovati pravo služnosti i pravo građenja radi izgradnje komunalnih, vodnih, energetskih građevina i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme, na način propisan ovim Zakonom. Cestovno zemljište može se, prema st. 4. dati na korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje i drugo), na način propisan ovim Zakonom. Javna cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole, odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu, a javna cesta upisuje se u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, uz upis Hrvatskih autocesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati autocestama, Hrvatskih cesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati državnim cestama i županijske uprave za ceste kao pravne osobe ovlaštene upravljati županijskim i lokalnim cestama (st. 5. i 6. čl. 3. ZJC).

10. 1. Nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona (čl. 98. st. 1ZJC). Nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (čl. 101. st. 1. ZJC). Nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste (čl. 101. st. 2. ZJC).

10. 2. Kada je trajno prestala potreba korištenja nerazvrstane ceste ili njezinog dijela može joj se ukinuti status javnog dobra u općoj uporabi, a nekretnina kojoj prestaje taj status ostaje u vlasništvu jedinice lokalne samouprave (čl. 103. st. 1. ZJC). Odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi nerazvrstane ceste ili njezinog dijela donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Odluka iz stavka 2. ovoga članka dostavlja se nadležnom sudu radi provedbe brisanja statusa javnog dobra u općoj uporabi nerazvrstane ceste u zemljišnoj knjizi. (st. 2. 3. citirane odredbe). Upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. (čl. 107. st. 1. ZJC).

11. Prema navedenim zakonskim odredbama izričito je isključena mogućnost otuđenja cesta iz vlasništva Republike Hrvatske ili vlasništva jedinice lokalne uprave odnosno lokalne samouprave po bilo kojoj pravnoj osnovi (dobrovoljno ili prisilno), odnosno uskraćena je ovlast tim osobama prenositi vlasništvo nekretnine koja ima status ceste na bilo koju drugu osobu, čak i izvorno, kao na primjer dosjelošću, građenjem na tuđem zemljištu i dr. Apsolutna zabrana otuđenja isključuje i ovlast navedenih osoba da kao vlasnici javne ceste opterećuju javnu cestu. Zabrana otuđenja isključuje tako i mogućnost da nekretnina koja je javna cesta bude predmetom ovrhe ili osnivanja prisilnog založnog prava po odredbama Ovršnog zakona. Citiranim zakonom propisani su određene iznimke od neotuđivosti, a te iznimke odnose se na nekretnine koje su do tada bile izvlaštene radi premještanja ili izgradnje infrastrukture izvan cestovnog zemljišta i nisu lokacijskom dozvolom predviđene za javnu cestu, te je određeno da će te nekretnine odlukom vlade RH izuzeti iz pravnog režima općeg dobra te postati vlasništvo Republike Hrvatske. Jednako tako to se to odnosi i u pogledu dijelova nekretnina izvlaštenih izradi premještanja ili izgradnje infrastrukture izvan cestovnog zemljišta a nisu lokakcijskom dozvolom predviđene za javnu cestu (čl. 118. ZJC). Ako pravila posebnog pravnog uređenja za javne ceste ne određuju što posebno u pogledu uporabe javnih cesta na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra (čl. 35. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Kada prestane potreba da se neku cestu ili njezin dio upotrebljava odnosno koristi kao javnu cestu, može joj se oduzeti status javnog dobra u općoj uporabi, odluku o oduzimanju statusa javnog dobra u općoj uporabi donosi Vlada Republike Hrvatske ili tijelo koje ona ovlasti. Odluka se donosi na prijedlog osobe koja upravlja javnom cestom. Bude li ukinut status javnog dobra u općoj uporabi nekretnini koja je do tada bila javna cesta ona time ne prestaje biti vlasništvo Republike Hrvatske (čl. 5. st. 1 ZJC), ali se na nju više ne primjenjuju posebni odredbe o posebnim osobnom pravnom režimu javnih cesta nego će se na takvu nekretninu primjenjivati opća pravila o raspolaganju i zaštiti nekretnina u državnom vlasništvu (čl. 35. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Ista pravila propisana su i za nerazvrstane ceste (čl. 101-103. ZJC).

12. Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gzz-22/1992-2 od 7. srpnja 1992., u tom postupku je prvostupanjski sud u izvanparničnom postupku uredio među između nekretnina predlagatelja kuća, dvorište i oranica i nekretnine protu stranke kč. br. [katastarska čestica] put kao društveno vlasništvo u općoj, a drugostupanjski sud u tom predmetu je zauzeo stav da javno dobro predstavlja stvar izvan prometa te ne može biti predmet postupka za uređenje međe, jer smatra „da se o uređenju i održavanju javnih puteva staraju nadležni upravni organi, te ako dođe do poremećaja međe između javnog dobra i susjednih nekretnina, nadležni su upravni organi da u upravnom postupku utvrde što predstavlja javno dobro i da uspostave poremećenu među.“

13. Prema shvaćanju revizijskog suda iznesenom u tom predmetu:

„Postupak za uređenje međe nije reguliran pozitivnim propisima, pa se koriste pravna pravila iz bivšeg Zakona o izvanparničnom postupku Zakona o izvanparničnom postupku. Kao način uređenja međa pravna pravila poznaju uređenje međa po: jačem pravu - ako stranka može na spornom zemljištu ostvariti svoje jače pravo u vanparničnom postupku, prema posljednjem mirnom stanju posjeda, prema pravičnoj ocjeni suda ako se međa ne može urediti prema jačem pravu ili posljednjem mirnom posjedu.

Među je moguće urediti u izvanparničnom postupku samo na jedan od navedenih načina, budući da usvojena pravna pravila drugi način uređenja međe ne poznaju.

Ako je u pitanju međa sa javnim putem kao zemljištem koje je u općoj upotrebi, onda iz razumljivih razloga ne dolazi u obzir ni jedan od navedenih načina za uređenje međe, jer se na javnom dobru ne mogu stjecati stvarna prava ni po kojem osnovu. Iz navedenog proizlazi da sud u izvanparničnom postupku ne može uređivati među između nekretnina u vlasništvu građana i nekretnina koje predstavljaju javno dobro u općoj upotrebi. Naprotiv, prema odredbi čl. 36. st. 7. Zakona o javnim cestama ("NN" br. 42/90) proizlazi da odnose u vezi sa javno prometnim površinama ureduje nadležni organ uprave. Iz navedenih razloga drugostepeni sud je pobijanim rješenjem pravilnom primjenom zakona ukinuo prvostepeno rješenje kojim je uređena međa sa javnim putem koji je u općoj upotrebi.“

14. Od navedenog pravnog shvaćanja revizijski sud nije odstupao, niti sada ovaj sud ne nalazi uvjerljive razloge zbog čega bi, s obzirom na sadržaj naprijed citiranih odredbi ZJC, i izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, odstupio od navedenog pravnog shvaćanja.

15. U konkretnom slučaju, drugostupanjski sud je utvrdio da se radi o nekretnini protu stranke koja je u zemljišnim knjigama upisna kao put, te da ona i u naravi to i predstavlja, a da nisu donesene odgovarajuće odluke temeljem kojih bi ona izgubila upisani status (put), pri čemu se pozvao i na odgovarajuće, za ovaj slučaj relevantne, odredbe ZVDSP-a i ZC-a.

16. Revizijski prigovori predlagatelja se u biti svode na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vezano za status predmetne nekretnine protu stranke i vezano s tim na pogrešnu primjenu materijalnog prava, podvodeći sve to i pod bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tvrdnje predlagatelja kojima pokušava dokazati osnovanost i važnost naznačenog pitanja se u potpunosti svode na njegovo tumačenje zakonskih normi i njegovu ocjenu provedenih dokaza. Iako se u reviziji predlagatelj poziva na sudsku praksu u pogledu navedenog pitanja, (mogućnosti faktičnog prestanka statusa javnog dobra u općoj uporabi-puta), time predlagatelj zapravo samo ukazuje na navodne povrede ostvarene od strane drugostupanjskog suda prilikom donošenja pobijanog rješenja, odnosno na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje vezano za status predmetne nekretnine, a što u vidu ispunjenja zakonskih pretpostavki za osnovanost revizije nije dovoljno. Stoga, kako su u reviziji izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o primjeni materijalnog prava, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda i mijenjanje dosadašnje prakse.

17. Dakle, pravilno je sud drugog stupnja zaključio da bi, u činjeničnim okolnostima ovog slučaja, (da se radi o javnom dobru u općoj uporabi-putu), posljedica uređenja međe prema sadržaju prijedloga koji je rješenjem prvostupanjskog suda prihvaćen, bila stjecanje prava vlasništva u korist predlagatelja naprijed navedenog dijela predmetne katastarske čestice do međe (čl. 103. st. 5. ZVDSP), a bez da je u naprijed navedenim postupcima, po prijedlogu nadležnog Ministarstva Odlukom Vlade Republike Hrvatske glede javnih cesta, odnosno u upravnom postupku za nerazvrstane ceste, donesena odluka o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi, zbog čega, ni po ovom sudu, nije moguće u ovom postupku urediti među ni na jedan od načina koje propisuje odredba čl. 103. st. 2. i 3. ZVDSP, jer se na javnom dobru u općoj uporabi ne mogu stjecati stvarna prava ni na kojem osnovu, te da sukladno navedenom, ne postoji nadležnost suda za rješavanje međe između nekretnine predlagatelja i javnog dobra (čl. 16. ZPP).

18. Postupak uređenja međe je izvanparnični postupak u kojem se pretpostavlja nespornost činjenica na kojima se temelje prava sudionika. Sud u izvanparničnom postupku uređenja međe načelno nije ovlašten utvrđivati sporne činjenice. Prema odredbi čl. 27. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ br. 59/2023), ako u postupku u kojem sudjeluju dvije ili više stranaka dođe do spora o pravu čije rješenje ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, sud će prekinuti izvanparnični postupak i uputiti predlagatelja na parnični postupak ili drugi postupak pred nadležnim sudom ili tijelom. Sud pritom određuje rok za pokretanje tog postupka, a ako se stranke slože, spor se može riješiti i u izvanparničnom postupku utvrđivanjem spornih činjenica.

19. Slijedom iznesenog, ostajući pri dosadašnjoj, ustaljenoj i čvrstoj praksi, odgovor na naznačeno pitanje glasi:

Postupak uređenja međe ne može se voditi u odnosu na nekretninu koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi, no kada ona faktično i stvarno ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi (ukinut status javnog dobra) i ne koristi se kao takvo moguće je u navedenom postupku urediti među.

Viši sud može donijeti rješenje o odbacivanju prijedloga za uređenje međe kada je pitanje statusa nekretnine (javnog dobra u općoj upotrebi-puta), s kojom treba urediti među sporno između stranaka, a ta sporna činjenica se ne može raspravljati u izvanparničnom postupku uređenja međe pred nižim sudom.

20. Drugostupanjski sud je, suprotno tvrdnji predlagatelja, pri donošenju pobijanog rješenja raspravio predstavlja li predmetna nekretnina protustranke javno dobro u općoj uporabi i utvrdio da ona to faktično i predstavlja, te da se koristi kao takvo, zbog čega odgovor na naznačeno pitanje ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane odluke, slijedom čega je valjalo pozivom na odredbu čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju predlagatelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić