Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: R1-7/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sutkinji Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi ĆV, OIB , zastupanog po punomoćnici Kseniji Somić Kaurić, odvjetnici u Glini, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 20. siječnja 2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegove punomoćnice, te liječnice ĆVN, dr. med. spec. psih., temeljem članka 59. stavka 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS), istoga dana,
r i j e š i o j e
Produžuje se prisilni smještaj ĆV u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju do godine dana, počevši od 31. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj R1-21/2024-6 od 5. srpnja 2024. uputio ĆV na prisilni smještaj u NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje NPB Popovača) u trajanju od 6 mjeseci, počevši od 31. srpnja 2024. Navedeno rješenje doneseno je temeljem pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-167/2024-6 od 24. travnja 2024. i rješenja o ispravku presude poslovni broj K-167/2024-32 od 5. srpnja 2024., a kojom presudom je utvrđeno da je ĆV Mišić u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo protiv života i tijela - tešku tjelesnu ozljedu, opisano po članku 118. stavak 1. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. - dalje u tekstu: KZ/11), dva protupravna djela protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano po članku 179.a KZ/11 i dva protupravna djela protiv osobne slobode - prijetnje, opisano po članku 139. stavak 2. u vezi stavka 3. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, te mu je temeljem odredbe članka 554. stavak 1. ZKP/08 u svezi s člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" br. 76/14., u daljnjem tekstu: ZZODS) određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
2. Rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1-9/2025-7 od 28. siječnja 2025. produžen je prisilni smještaj ĆV u NPB Popovača u trajanju do godinu dana, počevši od 31. siječnja 2025.
3. NPB POPOVAČA je 8. siječnja 2026. podnijela prijedlog za produljenje prisilnog smještaja temeljem članka 58. stavka 1. ZZODS.
4. U prijedlogu se navodi da ĆV prema svom aktualnom psihičkom stanju i nadalje ispunjava kriterije iz Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, da je prethodno provedenim vještačenjem utvrđeno da ĆV boluje od paranoidne shizofrenije, da je kod dolaska na forenzički odjel pacijentu nastavljena inicijalna terapija koja se kasnije modificira sukladno prezentiranoj kliničkoj slici, da se postupno uključuje u socioterapijsku zajednicu u okviru koje se provode terapijski postupci. Nadalje se navodi da kroz individualne razgovore i psihofarmakoterapiju postupno se dolazi do redukcije uznemirenosti i ubrzanosti, da u statusu zaostaju kronificirane sumanutosti koje nisu još dostupne korekciji, da je uključen u grupnu (suportivnu) psihoterapiju gdje je većinom pasivan, producira tek na poticaj, da se većinom drži kućnog reda. U prijedlogu se navodi da pacijent nema uvida u svoju bolest, nekritičan je prema svom ponašanju, uključen je u radnookupacionu terapiju gdje sudjeluje u skladu sa vlastitim mogućnostima, koristi izlaz u krug bolnice u pratnji, u kontaktu je sa obitelji i do sada su realizirana dva kraća privremena izlaza u pratnji brata koja su protekla uredno. Navodi se da je upoznat sa prijedlogom produžetka prisilnog smještaja, u periodu od proteklog izvješća sudu, psihičko je stanje stabilizirano, no i nadalje se planiraju odobravati privremeni izlazi u svrhu forenzične terapije i socijalne rehabilitacije. Slijedom svega navedenog forenzički tim je mišljenja da je kod pacijenta proces liječenja i resocijalizacije u tijeku, pa je i nadlaje potreban forenzičko-psihijatrijski tretman u psihijatrijskoj ustanovi do godine dana sukladno ZZODS-u.
5. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o potrebi produženja prisilnog smještaja u postupku je saslušan ĆV, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, te je uzeta izjava prisutne liječnice, koja je na ročištu iskazala da je jučer razgovarala sa dr. Ć na čijem odjelu se pacijent liječi i koja je dala uputu da se ostaje u cijelosti kod pisanog prijedloga za produženje prisilnog smještaja neubrojivoj osobi, te kod tog prijedloga ostaje i cijeli tim.
6. ĆV na ročištu iskazao je da misli da dr. Ć o ovom prijedlogu nije s njim razgovarala, odnosno samo mu je na viziti, kada ju je pitao za otpust rekla da mora proći sve ono što prolaze i ostali pacijenti. Iskazao je da se sa prijedlogom za produženje prisilnog smještaja slaže, da se osjeća dobro i da bi se mogao liječiti sa slobode ako mu se dopusti, da živi u [adresa], da je to 16-17 km od Đakova gdje je najbliži psihijatar. Prije dolaska u bolnicu živio je sa majkom. Dok je on u bolnici majka živi kod sestre, a u dobi je od 89 godina. Iskazao je da u spisu piše da je protiv majke počinio protupravno djelo ali on se sa istim ne slaže je on majci ne bi nikada naudio. Iskazao je da je po zanimanju autotapicirer, da je radio u Njemačkoj, neposredno prije dolaska u bolnicu držao je i prodavao svinje, odnosno bavio se stočarstvom, nije obrađivao zemlju, živjeli su od prodaje svinja. Iskazao je da je sa tretmanom u bolnici jako zadovoljan, nema nikakvih problema s nikim, dobro se razumije sa svima, kada bi ga se pustilo na slobodu, živio bi u kući u [adresa], a uvijek se nađe posao od kojeg se može živjeti. Na posebno pitanje sutkinje kakvu terapiju uzima, navodi: „to me puno pitate, ali nije jaka terapija”, iskazao je da prima uglavnom tablete, a povremeno i injekcije. Ide i na radnu terapiju i na grupne terapije „sve po redu”. Iskazao je da je do sada tri puta koristio privremene izlaske kući u pratnji brata koji je po njega došao i vratio ga nazad u bolnicu. Naveo je da je sa majkom svakodnevno u telefonskom kontaktu. Na pitanje svoje punomoćnice da li zna u koje vrijeme i kakvu terapiju bi trebao uzimati ukoliko bi mu se odobrilo liječenje sa slobode, navodi da bi mu to liječnica napisala, da ne zna što pije od tableta ali može se o tome informirati, da kada je koristio privremene izlaske da ga je brat nadgledao kada je trebao uzimati terapiju, da brat ima svoju kuću, a on ima svoju, te ne bi živio s bratom u slučaju da mu se odredi liječenje na slobodi.
7. Na temelju utvrđenih činjenica, navoda iz prijedloga i sadržaja spisa ovaj sud je zaključio da se radi o osobi koja boluje od paranoidne shizofrenije, koja je teška duševne bolest. Nadalje utvrđeno je da je u dosadašnjem tijeku liječenja došlo do stabilizacije psihičkog stanja, ali ne i do zadovoljavajuće resocijalizacije za zamjenu prisilnog smještaja u prisilno liječenje na slobodi, a o čemu je prisilno smještena osoba iskazivala, jer još uvijek u statusu zaostaju kronificirane sumanutosti koje još nisu dostupne korekciji. Nadalje, temeljem navoda prijedloga, ali i iskaza prisilno smještene osobe utvrđeno je da je prisilno smještena osoba još uvijek nekritična prema svom ponašanju i protupravnom djelu koje je počinio, kao i da nema dostatnog uvida u svoju bolest i potrebu liječenja. Sve to i bez obzira na činjenicu da su prisilno smještenoj osobi u međuvremenu odobrena tri privremena izlaza koja su uredno protekla, jer se radi o kraćim izlazima, a i iz prijedloga proizlazi da se isti namjeravaju odobravati i na dalje u svrhu forenzične terapije i socijalne rehabilitacije.
8. U povezanosti s navedenim sud je zaključio da kod prisilno smještene osobe i dalje zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, postoji opasnost od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela, kao i da je za otklanjanje opasnosti od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela potrebno nastaviti psihijatrijsko liječenje u obliku prisilnog smještaja ĆV u psihijatrijskoj ustanovi i to u trajanju do godinu dana.
9. S obzirom na to da je sud u ovom postupku utvrdio da ĆV i dalje ima teže duševne smetnje zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, da i dalje postoji vjerojatnost da bi on mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti i dalje potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, u ovom konkretnom predmetu ispunjene su pretpostavke iz članka 51. stavka 1. i članka 59. stavka 2. ZZODS za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Sisak, 20. siječnja 2026.
Sutkinja
Martina Budinski Modronja
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Dostavna naredba:
1. ĆV, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, III A odjel
2. Punomoćnica: Ksenija Somić Kaurić, odvjetnica u Glini
3. NPB DR. BVN, III A odjel
4. Hrvatski zavod za socijalni rad
5. Općinski sud u Osijek, na broj K-167/2024
6. U spis
