REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-807/2024-22

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa US, službena osoba, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03054633415, URBROJ: 341-99-05/3-24-797 od 9. svibnja 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/23-02/03054633415, URBROJ: 341-15-05/3- 23-31341 od 12. siječnja 2024. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojemu će prvostupanjsko tijelo tužitelju, kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata – dragovoljcu i HRVI iz Domovinskog rata, priznati trajni gubitak radne sposobnosti od 12. siječnja 2024., uzrokovan 50 % bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 50 % bolešću izvan ratnih okolnosti, te odrediti invalidsku mirovinu u odgovarajućem iznosu, zbog opće nesposobnosti za rad.

III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 504,34 eur (pet stotina četiri eura i trideset četiri centa), u roku od 60 dana od dana dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03054633415, URBROJ: 341-99-05/3-24-797 od 9. svibnja 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u

Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/23-02/03054633415, URBROJ: 341-15-05/3-23-31341 od 12. siječnja 2024.

1.4. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da se tužitelju kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane 30 % zbog bolesti u svezi čl. 30. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.; dalje: ZOHBDR), a 70 % zbog bolesti izvan tih okolnosti te se priznaje i nadalje pravo na invalidsku mirovinu.

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog nepotpuno odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu njegovog zdravstvenog stanja, odnosno uzroka nastupa potpunog gubitka radne sposobnosti, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi suprotan zaključak odnosno da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti koji je u omjeru većem od 30 % posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Osporava nalaz i mišljenje Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 22. rujna 2021. te smatra da navedeno tijelo nije pravilno ocijenilo postotak oštećenja organizma odnosno gubitak radne sposobnosti vezan uz sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu. Nadalje ističe da je Upravni odjel za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Osječko-baranjske županije 26. travnja 2023. izdao rješenje o priznavanju tužitelju statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IX. skupine sa 30 % oštećenja organizma trajno, s osnove bolesti PTSP po T 238 b. Navodi da mu je rješenjem od 26. listopada 2007. utvrđen gubitak radne sposobnosti u omjeru 50 % zbog bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske a 50 % zbog bolesti nastale izvan citiranih okolnosti, na koju ocjenu je Povjerenstvo za reviziju ocjene invalidnosti dalo suglasnost 27. kolovoza 2007. Smatra da mu je prvostupanjskim rješenjem u ovoj upravnoj stvari smanjen udio nesposobnosti za rad uzrokovan obranom suvereniteta Republike Hrvatske. Poziva se na mišljenja dr.med.spec.psih. BS, voditeljice odjela u Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. lvan Barbot„ Popovača koja navodi da je dijagnoza F62.0 trajna promjena osobnosti izravno prouzročena kroničnim PTSP-om, to jest traumatičnim proživljenim ratnim događanjima i izravno utječe na kumulativni uzrok što potvrđuju i dr.med.spec.psih. GS i dr.sc. TS, dr.med.spec.psih. subspec. soc.psih. voditeljica odjela u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici „Dr. Juraj Njavro" Vukovar. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak.

3.1. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. POziva se na sadržaj odredbe članka 30. ZOHBDR-a u smislu da se za određivanje uzroka invalidnosti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu mogu uzeti samo one bolesti/ozljede koje su neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren HRVI status, te se poziva na sudsku praksu koja potvrđuje citirani stav (presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž- 4342/20- 2 od 31. kolovoza 2021., poslovni broj: Usž-406/20-2 od 4. kolovoza 2020. i poslovni broj: Usž- 4754/19-6 od 1. prosinca 2020.). Ističe da je tužitelj ranije imao utvrđen HRVI status X. skupine sa 20% oštećenja organizma, uslijed bolesti PTSP­ a prema točki T 238b Pravilnika (srednji stupanj) za stalno, te mu je (prethodno citiranim) rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Osječko- baranjske županije od 26. travnja 2023. utvrđen HRVI status X. skupine, s 30% oštećenja organizma, također s osnova bolesti PTSP-a prema istoj točki T238b Pravilnika za stalno. Nadalje ističe da su Vijeće vještaka i Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom oba stupnja (dalje: Zavod za vještačenje) suglasni da kod tužitelja ne postoji promjena uzroka invalidnosti iz razloga što je jedino PTSP priznat kao bolest koja je povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te se i dalje radi o srednje teškom obliku bolesti iz kojeg razloga je tužitelju i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti sa uzrokom invalidnosti 30% bolest u svezi ZOHBDR-a i 70% bolest izvan tih okolnosti, pri čemu omjer uzroka invalidnosti ovisi i o postojanju i utjecaju drugih bolesti na radnu sposobnost tužitelja. U odnosu na pozivanje tužitelja na sadržaj rješenja Područne službe u Zagrebu od 26. listopada 2007. ističe da je istim tužitelju utvrđen gubitak radne sposobnosti nastao 50% zbog bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 50% bolest izvan tih okolnosti te tužitelju bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, dakle nije bilo riječi o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Prilikom ocjene radne sposobnosti tužitelja nadležno tijelo utvrđuje ocjenu, uzrok i datum nastanka invalidnosti te promjenom ocjene invalidnosti nije vezan ranije utvrđenim uzrokom invalidnosti. Ističe da pozivanje tužitelja na ranije donesena rješenja radi ocjene radne sposobnosti (zahtjev od 12. ožujka 2021.) nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost osporavanog rješenja budući da je o tome zahtjevu odlučeno prvostupanjskim rješenjem od 14. prosinca 2021., koje je potvrđeno kao pravilno u žalbenom postupku, rješenjem tuženika od 26. svibnja 2022., te je isto postalo pravomoćno jer tužitelj nije podnio upravnu tužbu. U odnosu na priloženu medicinsku dokumenetaciju navodi da je ista uzeta u obzir prilikom donošenja osporavanog rješenja.

3.2. Tužitelj je 1. srpnja 2024. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode.

3.3. Kako su u ovoj upravnoj stvari sporne činjenice odnosno pravilno utvrđenje uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja sud je primjenom odredbe članka 75. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24; dalje: ZUS) odlučio izvesti, po službenoj dužnosti, dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke specijalisti medicine rada.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu upravnog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb, Ksaverska cesta 2, OIB: 46603132024, kao stručnoj ustanovi za vještačenja, odnosno po djelatnici prim.dr.sc. ŠS, dr.med, specijalisti medicine rada i sporta, stalnom sudskom vještaku medicine rada, po izboru suda, na koji izbor stranke nisu imale primjedbi.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Sud je izvanraspravno, rješenjem poslovni broj poslovni broj Us I – 1807/20254-8 od 24. veljače 2025. odlučio izvesti dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti medicine rada, te je pozvao tužitelja na uplatu iznosa predujma.

7. Provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku sud je smatrao potrebnim u ovome upravnom sporu i zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 113/20., 28/01., 76/10., 5/14.) i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.). Kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost ocjene radne sposobnosti, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka.

8. Nadalje, po izvršenoj uplati predujma, rješenjem poslovni broj Us I – 807/2024-10 od 6. lipnja 2025. u toč. II. izreke određen je zadatak vještaka na način da je vještak dužan, uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju i spis ovoga spora, procijeniti potrebu neposrednog pregleda tužitelja, te potom predmet vještačenja brižljivo razmotriti te (prvenstveno) utvrditi u kojoj mjeri je psihička bolest tužitelja (isključivo) povezana sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu (izraziti u postotku) uzrokovala (nesporni) potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. stavak 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/2013 - 119/2022 - dalje: ZOMO), i od kada. Ukoliko kod tužitelja postoji psihička bolest koja nije povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu potrebno je navedeno zasebno utvrditi kao (eventualni) razlog opće nesposobnosti za rad. Također potrebno je procijeniti udio psihičke bolesti vezane isključivo uz sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu (prema rješenju Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Osječko – baranjske županije od 26. travnja 2023., te dovesti u korelaciju sa preostalim bolestima odnosno stanjima koja su u upravnom postupku definirana kao uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti. Pri tome je dužnost vještaka bila navesti sve što opazi i nađe, te mišljenje iznijeti savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, uz analognu primjenu važeće Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" broj: 96/23 – dalje: Uredba).

9.1. Sud je po primitku navedenoga nalaza i mišljenja od 13. kolovoza 2025. isti dostavio strankama u postupku radi očitovanja.

9.2. Tužitelj je 22. rujna 2025. dostavio očitovanje u kojemu se u cijelosti složio s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka te je zatražio naknadu troška uplaćenog predujma.

9.3. Tuženik je 27. listopada 2025. dostavio očitovanje višeg vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje u kojemu je naveo da je u odnosu na raspoloživu medicinsku dokumentaciju nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prihvatljiv.

10.1. Sud je 23. prosinca 2025. održao raspravu u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika, kao i sudskog vještaka (na daljinu, primjenom članka 89. stavak 2. ZUS-a), na kojoj je stalni sudski vještak izložio svoj nalaz i mišljenje. Sud je raspravu zakazao i primjenom odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

10.2. Sudski vještak je na raspravi naveo da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja dostavljenog u pisanom obliku, koji je načinjen sukladno činjeničnom stanju i u skladu s odredbama ZOMO i Uredbe.

10.4. Na navedenoj raspravi stranke su ostale kod svojih prethodno iznesenih navoda.

11. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja putem izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 12. lipnja 2023.

12. Iz spisa tuženika proizlazi da je rješenjem Područne službe u Zagrebu, broj spisa: 612031 od 26. listopada 2007., tužitelju, kod kojeg je nastala profesionalna nesposobnost za rad, dijelom uzrokovana 50% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom uzrokovana 50% bolešću izvan tih okolnosti, priznato, počevši od 22. prosinca 2006., pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

Nadalje, (pravomoćnim) rješenjem Područne službe u Osijeku, broj spisa: 57663 od 14. prosinca 2021. tužitelju je kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica bolesti 30% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 70% izvan tih okolnosti, priznato, počevši od 30. ožujka 2021., pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Naime, Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja 22. rujna 2021. donijelo je nalaz i mišljenje, da kod tužitelja invalidnost postoji (opća nesposobnost za rad), uz omjer: 30% bolest/pogoršanje bolesti u svezi članka 2. st. 2. i 70% bolest koja nije u svezi čl. 2. st. 2. ZOHBDR-a.

13. Tužitelju je, nesporno, rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Osječko – baranjske županije od 26. travnja 2023. priznat status HRVI sa 30 % oštećenja organizma po T238b Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 118/2021; dalje: Pravilnik).

14. Odredba članka 125. ZOMO propisuje postupak za priznanje prava na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitak radne sposobnosti na način da se navedena činjenica utvrđuje na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka, odnosno višeg vještaka Zavoda za vještačenje, dok su način i postupak vještačenja propisani Uredbom.

15. Prema odredbi članka 127. ZOMO-a Vlada Republike Hrvatske uredbom uređuje način i postupak vještačenja u mirovinskom osiguranju prema propisu o jedinstvenom tijelu vještačenja i ovome Zakonu.

16. Prvostupanjsko rješenje od 12. siječnja 2024. doneseno je, na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 995692 od 2. siječnja 2024., kojim je utvrđeno da kod tužitelja i nadalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti jer je kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju nastao trajni gubitak radne sposobnosti, bez preostale radne sposobnosti, počevši od 30. ožujka 2021., uzrok invalidnosti 30% bolest u svezi sa čl. 30. ZOHBDR i 70% bolest koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama čl. 30. ZOHBDR.

17. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu te je u smislu odredbi članka 125. stavka 4. i članka 133. stavka 3. ZOMO naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, evidencijski broj vještačenja 1028116 od 12. ožujka 2024. proizlazi da Vijeće viših vještaka prethodno citirani nalaz i mišjenje Vijeća vještaka ocjenjuje pravilnim. Vijeće viših vještaka navodi da je nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i žalbene navode, te uvažavajući citirano rješenje Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Osječko – baranjske županije od 26. travnja 2023., utvrdilo da nema osnova za promjenu ocjene, te se poziva na sadržaj nalaza i mišljenja Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 22. rujna 2021., prilikom izrade kojega je dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija. Zaključno, Vijeće viših vještaka potvrđuje prvostupanjsku ocjenu da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja 30% bolest po ZOHBDR (PTSP), te 70% bolest bez sveze (rekurentna depresija, osnovni poremećaj osobnosti, hipotireoza).

18. Dakle, navedena vještačenja vještaka Zavoda suglasna su u utvrđenju postojećih dijagnoza i u ocjeni kontinuiteta utvrđene razine (ne)sposobnosti za rad.

19. Slijedom toga osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđena zakonitost prvostupanjskog rješenja.

20.1. Stalni sudski vještak izradio je nalaz i mišljenje 13. kolovoza 2025. (list 62 - 71 spisa) u kojem je iscrpno analizirana sva medicinska dokumentacija tužitelja i uspoređena s provedenim vještačenjima u upravnom postupku, sukladno danoj uputi.

20.2. Sudski vještak u nalazu, između ostaloga navodi da se „prema anamnestičkim podacima i priloženoj medicinskoj dokumentaciji koja uključuje zdravstveni karton tužitelja za razdoblje 1986. - 2025. (dob tužitelja 20-59 godina), može zaključiti da do 2004. tužitelj nije teže bolovao, niti su kod njega zabilježene bilo kakve psihičke tegobe i poremećaji. Za spomenuti je operativno liječenje obostrane Dupuytrenove kontrakture, tj. skraćivanja vezivnog tkiva oba dlana sa kvrčenjem prstiju u razdoblju 1994.-1998. Liječenjem je, između ostalog, odstranjen veći dio 5.prsta desne ruke koji je bio potpuno skvrčen, a 5.prst lijeve ruke ostaje u blažoj kontrakturi. Šake u ostalom dijelu ostaju funkcionalne, što je potvrđeno i tijekom pregleda tužitelja provedenog u sklopu vještačenja. Osim toga, tužitelj se do 2004. liječio radi više ozljeda koje nisu ostavile trajnih posljedica, te akutnih upalnih i alergijskih poremećaja. Od 2005. do danas tužitelj se kontinuirano psihijatrijski liječi pod dijagnozom kroničnog PTSP-a (MKB-10 šifra F43.1) sa anksiozno depresivnom slikom i progresivnim kliničkim tijekom koji zahtijeva, uz redovito ambulantno liječenje, i povremena hospitalna liječenja (provedena 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2011., 2016., 2019., 2020., 2022. ). Psihičko stanje tužitelja bilo je stabilnije u razdoblju 2012. - 2014., te se ponovno destabilizira od 2015. sa novim značajnijim pogoršanjem u 2018. Pri hospitalnom liječenju 2019. postavlja se dijagnoza trajnog poremećaja osobnosti nakon katastrofalnih doživljaja koji se razvija na podlozi kronificiranog PTSP-a s anksiozno depresivnom slikom. Hospitalno liječenje provedeno je 2020. zbog kratkotrajne psihotične dekompenzacije psihičkog stanja tužitelja u sklopu komorbidnih stanja povratnog depresivnog poremećaja i kronificiranog PTSP sa razvojem trajnog poremećaja osobnosti. Tužitelj je od 2005. kontinuirano liječen kombinacijom anksiolitika, antidepresiva i hipnotika, a od 2019. u terapiju se dodaju i antipsihotici. Od 2020. liječenje se vodi pod dijagnozom trajnog poremećaja osobnosti na osnovi PTSP-a uz povratni depresivni poremećaj. Dijagnoza ratnog PTSP-a sa anksiozno depresivnom slikom potvrđena je psihologijskim ispitivanjima 2005., 2019. i 2022. , a 2022. se utvrđuje i slabljenje kognitivnih funkcija tužitelja (pažnja, koncentracija, pamćenje) u sklopu kronificiranog PTSP-a sa trajnom promjenom osobnosti. U medicinskoj dokumentaciji i anamnestički se ne spominju druga stresna zbivanja visokog intenziteta u životu tužitelja osim ratnih. Osim opisanog psihičkog poremećaja, tužitelj se od 2008. kontinuirano kontrolira i liječi radi povišenih razina mokraćne kiseline i gihta, od 2010. radi alergijskog ekcema, rinitisa i astme, a od 2019. radi hipotireoze. Od ozljeda je za spomenuti prijelom nožnog palca s otvorenom ranom u 2019. koji je uspješno kirurški izliječen.“.

Zaključno, stalni sudski vještak navodi da kod tužitelja od 2019. dolazi do pogoršanja zdravstvenog stanja koje utječe na razinu utvrđene invalidnosti primarno zbog pogoršanja kronificiranog PTSP-a s razvojem trajnog poremećaja osobnosti i komorbiditetnog povratnog derpesivnog poremećaja uzročno povezanog sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu kojeg je opravdano cijeniti sa teškim oblikom uz komorbiditet tj. 40% oštećenja organizma prema Uredbi i Pravilniku, uvažavajući da tužitelj prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja, da kod njega nisu zabilježena druga traumatska iskustva visokog intenziteta osim ratnih, a psihički poremećaj je kontinuirano i primjereno liječen. Tužitelju je prilikom vještačenja provedenog pri nadležnom tijelu tuženika 12. siječnja 2024. bilo opravdano ocijeniti potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan bolesti u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu 50% (teški oblik PTSP-a s komorbiditetom), a s bolesti koja nije u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu 50% (astma, giht, hipotireoza, stanje po operativnom liječenju Dupuytrenove kontrakture obje šake).

23. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka koji je proveo sudsko vještačenje tužitelja, a u kojem je ocijenjena sva priložena medicinska dokumentacija kao i vještačenja nadležnih tijela iz upravnog postupka, ovaj sud smatra valjanim, stručnim i potpuno obrazloženim u pogledu odlučnih medicinskih činjenica potrebnih za donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu. Pri tome je vještak tijekom rasprave na jasan, argumentiran i nedvosmislen način iznio glavne razloge donošenja nalaza i mišljenja.

24. Sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku u dijelu koji se odnosi na udio potpunog gubitka radne sposobnosti vezan za sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu, kao zakonito i načinjeno u skladu s pravilima struke, budući je isto jasno kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja, te u decidiranom i obrazloženom utvrđenju da psihička bolest (TPO) predstavlja 50 % uzroka potpune nesposobnosti za rad tužitelja.

25. Sudskim vještačenjem u ovom sporu utvrđeno je kako je već tijekom upravnog postupka medicinska dokumentacija davala osnovu za zaključak o postojanju izmijenjenog uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti.

26. Slijedom svega navedenoga, prema ocjeni suda osporenim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, jer su rješenja donesena na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno ocjena ovlaštenih vještaka koje nisu mogle poslužiti kao valjana osnova za donošenje zakonitih rješenja.

27. S obzirom da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, u konkretnom slučaju je na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog sudskog vještaka, koje mišljenje je valjano obrazloženo i potkrijepljeno medicinskim argumentima, utvrđeno da je kod podnositelja zahtjeva nastupila opisana promjena uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti.

28. Stoga je sud na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratio na ponovni postupak, s tim da je prvostupanjsko tijelo dužno donijeti novo rješenje, kojim će odlučiti o zahtjevu bez ponovnog utvrđivanja činjeničnog stanja u pogledu promjene uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti, već isključivo po utvrđenju odgovarajuće visine mirovine, pridržavajući se pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedaba glede postupka, sukladno odredbi članka 81. stavak 2. ZUS-a.

29. Kao datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti izmijenjenog uzroka utvrditi će datum prvotnog pregleda pred prvostupanjskim tijelom vještačenja (12. siječnja 2024.) te prema prethodno specificiranom uzroku invalidnosti naknadno donijeti rješenje kojim se podnositelju zahtjeva utvrđuje pripadajući iznos mirovine kao i datum početka isplate. Eventualno, ukoliko bi tužitelju i nadalje bila povoljnija isplata mirovine prema prethodno utvrđenoj (citiranoj) profesionalnoj nesposobnosti za rad, tada je potrebno ostaviti u isplati istu.

Sud ocjenjuje pogrešnim stav tužitelja o prethodno većim priznatim udjelima uzroka nesposobnost za rad i to 50 % (povezanih sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu) jer se radilo o profesionalnoj nesposobnosti za rad a ne općoj nesposobnosti za rad, prema rješenju Područne službe u Zagrebu, broj spisa: 612031 od 26. listopada 2007.

30. Kako je sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum te stvari, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu sa člankom 151. stavkom 2. ZUS-a, polazeći od sudske odluke o utvrđenju navedene činjenice, dužno donijeti odgovarajuće rješenje s ostalim propisanim pratećim utvrđenjima. Također valja naglasiti da odluka suda, kojom je riješena predmetna upravna stvar, ne podliježe upravnoj reviziji, jer bi prvostupanjsko tijelo na taj način postupilo protivno odluci ovog suda, sukladno obveznosti sudskih odluka iz članka 10. ZUS-a. Osim toga, s obzirom na hijerarhiju između upravnog sudstva i upravnih tijela, utemeljenu primarno na odredbi članka 19. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, protivno tumačenje dovelo bi do pravno neprihvatljivog zaključka da upravnosudska odluka podliježe preispitivanju od strane upravnog tijela.

31. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u toč. I. – III. izreke ove presude.

32. Podneskom od 22. rujna 2025. tužitelj je (pravodobno) zatražio povrat iznosa predujma.

33. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora (za iznos uplaćenog predujma) te cijeneći da je isti u cijelosti uspio u sporu, odlučeno je kao u toč. IV. izreke presude.

U Osijeku 20. siječnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku