Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-293/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika UT, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kv-328/2025-6 (K-1107/2023), od 26. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba osuđenika UT odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu je svojim rješenjem poslovnog broja Kv-328/2025-6 (K- 1107/2023), od 26. kolovoza 2025., na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), odbio kao neosnovan zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđenika UT.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik UT, po svom branitelju Mirku Roguljiću, odvjetniku u Kaštel Lukšiću, „zbog svih žalbenih razloga iz članka 467., u vezi članka 495. ZKP/08“, s prijedlogom da se prihvati žalba i osuđeniku ublaži kazna izrečena pravomoćnom presudom.
3. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, spis je, u suglasju s člankom 494. stavkom 4., u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
4. Žalba osuđenika UT je neosnovana.
5. U svojoj žalbi osuđenik ističe kako je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 467. stavka 1. točke 11. ZKP/08 (radi se o očitoj pogrešci jer se ispravno trebalo označiti članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08) jer da pobijano rješenje nema razloga niti su u istom navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, da sud ne navodi na koji način bi se financiranje člana obitelji koji je na porodiljinoj naknadi i nezaposlen ostvarilo putem sustava socijalne skrbi, da je nejasno kojim tijelima i kojim postupcima supruga osuđenika može ostvariti pomoć i njegu nakon poroda pa već radi toga da je trebalo ukinuti pobijano rješenje. Osim toga, da prvostupanjski sud pogrešno cijeni okolnosti navedene u zahtjevu jer da se radi o okolnostima koje bi, da su bile poznate prvostupanjskom sudu u vrijeme donošenja presude, zasigurno dovele do blaže osude. Prvenstveno se to odnosi na činjenicu da je osuđenik jedini koji je stalno zaposlen u obitelji, uz okolnost da mu je supruga tek rodila te da je neophodan svom poslodavcu.
6. Međutim, protivno navodima žalbe osuđenika, prvostupanjski sud je potpuno pravilno utvrdio činjenično stanje u pogledu njegovog zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08, za što je dao jasne i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a što svojim žalbenim navodima osuđenik nije s uspjehom osporio.
7. Neosnovano osuđenik u žalbi ističe da bi u prvostupanjskom rješenju bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je o svim svojim zaključcima, kao i konačnoj odluci u pogledu osnovanosti njegovog zahtjeva, prvostupanjski sud iznio jasne, neproturječne i dostatne razloge, a koje u cijelosti podržava i ovaj drugostupanjski sud.
8. Naime, prvostupanjski sud potpuno ispravno naglašava kako je odredbom članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08 propisano da se pravomoćna presuda može preinačiti bez obnove kaznenog postupka, ako se, nakon pravomoćnosti presude, pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud nije znao za njih, iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Dakle, nije dostatno da se samo radi o novim okolnostima, nego je uz to potrebno i da se radi o takvim okolnostima koje bi očito dovele do blaže presude. Prilikom ocjene radi li se upravo o takvim okolnostima, mora ih se dovesti u vezu i razmotriti u ukupnosti sa svim tijekom postupka utvrđenim olakotnim okolnostima, što sve mora rezultirati neupitnim zaključkom kako je očito da bi osuđeniku bilo nužno ublažiti kaznu iz ranije osude. Pravilno u tom smislu prvostupanjski sud zaključuje kako okolnosti navedene u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka nemaju težinu i značaj podoban za izricanje blaže kazne, posebice kada se ima u vidu stupanj osuđenikove krivnje za tri kaznena djela počinjena u stjecaju, intenzitet ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, težinu i društvenu opasnost počinjenih kaznenih djela te količinu kriminalne aktivnosti za koju je proglašen krivim.
9. Prigovor iz žalbe kako sud u rješenju ne navodi na koji način bi se moglo ostvariti financiranje člana obitelji koji je nezaposlen i na porodiljinoj naknadi putem sustava socijalne skrbi se ne može prihvatiti jer nije zadaća suda pružanje pravne pomoći, već isključivo ocjena radi li se u konkretnom slučaju o okolnostima koje su prikladne da očito dovedu do blaže osude osuđenika. Okolnost da je osuđenik zaposlen uopće i nije nova okolnost, kako je to ispravno ocijenio prvostupanjski sud, a daljini navod iz zahtjeva kako je navodno "neophodno potreban poslodavcu u obavljanju svog posla, kako bi se održao poslovni proces i izvršile preuzete i ugovorene poslovne obveze", ustvari i nije okolnost koja bi mogla dovesti do blaže osude, već samo razlog za eventualnu odgodu izvršenja kazne zatvora. Isto tako, okolnost da je supruga osuđenika nezaposlena i da trenutno prima samo porodiljinu naknadu koja nije dostatna za njeno uzdržavanje je također okolnost koja bi mogla biti razlog za odgodu izvršenja kazne, a ne nova okolnost koja bi mogla dovesti do njegovog blažeg kažnjavanja. Konačno, jedina okolnost koja je nova i koja bi se eventualno mogla razmotriti u kontekstu blažeg kažnjavanja okrivljenika jest ta da je dobio jedno ili, kako to prvi put navodi u svojoj žalbi, i drugo dijete (o čemu međutim nije pružio nikakve dokaze), ali ni ta okolnost nije takve kvalitete da bi u ukupnosti sa svim ranije utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima bila prikladna da dovede do blaže osude osuđenika, kako je to potpuno ispravno zaključio i obrazložio prvostupanjski sud u točki 9. pobijanog rješenja.
10. Pravilno u tom pravcu prvostupanjski sud u točki 10. rješenja ističe kako je notorno da izdržavanje kazne zatvora ima nepovoljan utjecaj na članove uže i šire obitelji, odnosno da za vrijeme izdržavanja kazne zatvora osuđenikova obitelj neće biti cjelovita te isti neće moći doprinositi za njihovo uzdržavanje, odnosno pomagati članovima svoje obitelji, međutim da su to okolnosti koje nužno prate članove obitelji osuđenih osoba. Dakle, u takvoj situaciji ne može se prihvatiti žalbeni navod kako se radi o okolnostima koje bi očito dovele do blaže osude osuđenika.
11. Slijedom svega navedenog, kako nisu osnovani žalbeni navodi osuđenika te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08, to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, sukladno članku 494. stavku 3. točki 2. ZKP/08.
Split, 20. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
