Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-386/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, protiv tuženika: 1. HĆ iz [adresa], (sada na adresi: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj],i 2. IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, radi utvrđenja prava vlasništva i brisanja upisa vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave 18. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tuženika osobno, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj UĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ugovorom o kupoprodaji sklopljenim s I. tuženikom RĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dana 21. kolovoza 2019. godine stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to č.k.br. 281/2 – kuća i dvorište u selu površine 298 čhv.

2. Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva II. tužene IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], izvršenog temeljem ugovora o kupoprodaji od 11. prosinca 2023. godine sklopljenim sa I. tuženikom RĆ, na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to č.k.br. 281/2 – kuća i dvorište u selu površine 298 čhv, te upis prava vlasništva tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenim dana 21. kolovoza 2019. godine, što su I. tuženik HĆ i II. tužena IĆ dužni trpjeti, u roku od 15 dana."

II. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen 21.08.2019. godine između tužitelja UĆ i I. tuženika HĆ.

2. Nalaže se I. tuženiku HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od podnošenja tužbe 11. lipnja 2024. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, do isplate, u roku od 15 dana."

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na isplatu kamata na iznos od 10.000,00 EUR za razdoblje od 27. prosinca 2023. godine pa do 11. lipnja 2024. godine.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 8.000,00 EUR.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. prosinca 2023. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi utvrđenja da je stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], temeljem Ugovora o kupoprodaji od 21. kolovoza 2019. godine koji je zaključio s 1. tuženikom HĆ. Tužitelj ujedno traži brisanje prava vlasništva 2. tužene IĆ upisane na predmetnoj nekretnini uz upis prava vlasništva tužitelja.

Tužitelj je u tijeku postupka 11. lipnja 2024. godine podnio još jedan tužbeni zahtjev ukoliko sud utvrdi da je prvi tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, a sve temeljem odredbi članka 188. Zakona o parničnom postupku. Tim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se utvrdi da je navedeni kupoprodajni ugovor od 21. kolovoza 2019. godine raskinut te traži povrat kupoprodajne cijene u iznosu od 18.000,00 eura.

Sud je dopustio ovakvu preinaku tužbenog zahtjeva svojim rješenjem s pripremnog ročišta od 17. prosinca 2024. godine, sukladno odredbama članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku. Predmet raspravljanja osnovnog i eventualnog tužbenog zahtjeva je isti, a to je kupoprodajni ugovor sklopljen između tužitelja i 1. tuženika, pa je dopuštanje preinake tužbe svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka. Ovom preinakom nije došlo do odugovlačenja postupka imajući u vidu da je tužitelj tužbu preinačio nakon što je tužba tuženiku dostavljena na odgovor te prije zaključenja prethodnog postupka. Stoga je sud dopustio preinaku tužbe usprkos protivljenju tuženika preinaci.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili osnovanost tužbenog zahtjeva iz točke I. izreke, a koji je naveden u tužbi. Tuženici su naveli da tužitelj nije isplatio 1. tuženiku kupoprodajnu cijenu od 18.000,00 eura, nego samo dio cijene od 10.000,00 eura pa je stoga nakon isteka dodatnog roka za isplatu kupoprodajne cijene 1. tuženik HĆ prodao 2. tuženoj IĆ istu nekretninu tako da je ona sada upisana kao vlasnik iste u zemljišnim knjigama.

3. U tijeku postupka je utvrđeno da su tužitelj i 1. tuženik HĆ zaključili kupoprodajni ugovor 21. kolovoza 2019. godine kojim ugovorom je 1. tuženik prodao tužitelju nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za 18.200,00 eura. To je vidljivo iz priložene dokumentacije u spisu (list 5 spisa), a koji dokument su potpisale obje stranke. Činjenicu da su stranke zaključile pismeni kupoprodajni ugovor potvrdio je i 1. tuženik u svom odgovoru na tužbu (list 29 spisa). Tek naknadno u tijeku postupka je 1. tuženik osporio da je s tužiteljem zaključio kupoprodajni ugovor tvrdeći da se radi o potvrdi koja potvrđuje da je tužitelj ispatio 1. tuženiku kaparu u iznosu od 10.000,00 eura.

Sud nije prihvatio navode 1. tuženika s obzirom da navedeni dokument po svom sadržaju predstavlja kupoprodajni ugovor. U tom dokumentu je jasno naznačeno o kojoj nekretnini se radi, koliko iznosi kupoprodajna cijena te kada istu treba isplatiti prodavatelju. Nije uobičajeno da se ugovori kapara u visini od 10.000,00 eura ako cijela kupoprodajna cijena navedena u ugovoru iznosi 18.200,00 eura. Osim toga, nije sporno da se tužitelj odmah uselio u kuću 1. tuženika nakon zaključenja ugovora i isplate većeg dijela kupoprodajne cijene od 10.000,00 eura, a što ne bi bio slučaj da se radilo samo o isplati kapare. Stog sud nije prihvatio navode 1. tuženika da se isplaćenih 10.000,00 eura odnosi na isplatu kapare.

4. Sporno je pitanje je li tužitelj isplatio 1. tuženiku preostali dio kupoprodajne cijene od 8.200,00 eura. Naime, tužitelj tvrdi da kupoprodajna cijena iznosi 18.000,00 eura te da je odmah isplatio 10.000,00 eura 1. tuženiku, a ostatak od 8.000,00 eura je isplatio naknadno 1. tuženiku te je time ispunio svoju ugovornu obvezu. Tužitelj tvrdi da preostalih 200,00 eura predstavlja kaparu koju je također platio 1. tuženiku.

Ovu svoju tvrdnju da je isplatio 1. tuženiku i preostalih 8.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene tužitelj u tijeku postupka nije dokazao pa je sud o tome odlučio primjenom odredbi članka 221.a Zakona o parničnom postupku. Teret dokazivanja je u ovom slučaju na tužitelju pa stoga sud nije prihvatio njegovu tvrdnju da je isplatio 1. tuženiku i preostalih 8.000,00 eura. O navodnim isplatama preostale kupoprodajne cijene od 8.000,00 eura tužitelj nema nikakve dokumentacije. Nije uobičajeno da se isplaćuje toliki novac drugoj osobi bez ikakvih potvrda. Ove navodne isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene od 8.000,00 eura nije mogao potvrditi niti jedan saslušani svjedok: ĐĆ, KĆ, FĆ i BĆ. Radi se o svjedocima koji poznaju stranke, ali nemaju osobnih saznanja o isplatama preostale kupoprodajne cijene od 8.000,00 eura. Navode tužitelja da je isplatio i ovih preostalih 8.000,00 eura 1. tuženiku potvrdila je samo njegova supruga EĆ. Sud nije mogao prihvatiti navode svjedoka EĆ jer je ista i osobno zainteresirana za ishod ovog spora, a njene navode o isplati kupoprodajne cijene nije mogao potvrditi niti jedan drugi saslušani svjedok pa čak ni majka tužitelja ĐĆ.

5. Nije sporno da je 1. tuženik, nakon što mu tužitelj nije isplatio preostali dio kupoprodajne cijene od 8.000,00 eura u danom roku, istu nekretninu prodao 2. tuženoj IĆ. Taj ugovor je proveden i u zemljišnim knjigama te se kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama vodi 2. tužena.

6. Dakle 1. tuženik HĆ je već faktički raskinuo predmetni kupoprodajni ugovor koji je zaključio s tužiteljem nakon čega je istu nekretninu prodao drugom kupcu.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja valjalo je odbiti prvi tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je on stekao pravo vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj nije ispunio bitan dio kupoprodajnog ugovora, a to je isplata kupoprodajne cijene u cijelosti pa je 1. tuženik nakon isteka dodatnih rokova za isplatu kupoprodajne cijene kuću prodao drugom kupcu. U samom ugovoru nije niti navedena izjava 1. tuženika kao prodavatelja koja je podobna za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva na ime tužitelja kao kupca.

Stoga je prvi tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, a kako je to navedeno u točki I. izreke.

7. Osnovan je drugi tužbeni zahtjev tužitelja za raskid navedenog kupoprodajnog ugovora zaključenog između tužitelja i 1. tuženika 21. kolovoza 2019. godine.

Naime, ovaj kupoprodajni ugovor je već praktično raskinut i to od strane 1. tuženika HĆ kao prodavatelja, a iz razloga što mu tužitelj nije isplatio punu kupoprodajnu cijenu od 18.200,00 eura, nego samo jedan dio te cijene u iznosu od 10.000,00 eura. Prema članku 360. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor jednostavnom izjavom. Prema članku 361. ZOO-a kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.

U konkretnom slučaju tužitelj nije ispunio svoju obvezu da isplati kupoprodajnu cijenu u cijelosti u danom roku pa su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora. 1. tuženik kao prodavatelj je raskinuo kupoprodajni ugovor s tužiteljem samim time što je nekretninu prodao drugom kupcu o čemu je tužitelj bio obaviješten pa je zato i podnio tužbu protiv oba tuženika.

8. Zbog svega navedenog valjalo je usvojiti drugi tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na raskid kupoprodajnog ugovora, a imajući u vidu da se 1. tuženik neosnovano protivio i ovom tužbenom zahtjevu, a kako je to navedeno u točki II. 1. izreke.

9. Prema članku 368. ZOO-a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

Nije sporno da je tužitelj isplatio 1. tuženiku na ime kupoprodajne cijene iznos od 10.000,00 eura pa stoga ima pravo na povrat ovog iznosa. Stoga je valjalo djelomično usvojiti ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja za povrat iznosa od 10.000,00 eura kako je to navedeno u točki II. 2. izreke.

Tužitelju je dosuđena i pripadajuća kamata i to od dana postavljanja zahtjeva za raskid ugovora i povrata isplaćene kupoprodajne cijene, a to je 11. lipanj 2024. godine.

10. Kako tužitelj potražuje kamate za isplaćeni iznos kupoprodajne cijene počev od podnošenja tužbe, a to je 27. prosinac 2023. godine, valjalo ga je odbiti za dio prekomjerno postavljenog zahtjeva za isplatu kamata za razdoblje od 27. prosinca 2023. godine pa do 11. lipnja 2024. godine, kako je to navedeno u točki III. izreke.

11. Tužitelj potražuje povrat kupoprodajne cijene u iznosu od 18.000,00 eura, a sud mu je dosudio povrat iznosa od 10.000,00 eura, pa ga je valjalo odbiti za prekomjerno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 8.000,00 eura, a kako je to navedeno u točki IV. izreke.

12. Imajući u vidu uspjeh stranaka u parnici sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a kako je to navedeno u točki V. izreke. Pri tome treba imati u vidu sve okolnosti ovog slučaja te obiteljske prilike tužitelja koji ima šestero djece. Predmetni kupoprodajni ugovor je napisao 1. tuženik HĆ pa je stoga i on odgovoran za njegove nedostatke i nepreciznost, a što je također doprinijelo nastanku ovog spora.

U Kutini 20. siječnja 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Zajednički odvjetnički ured Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, Garešnica, V. Nazora 19b/I

2. Odvjetničko društvo Volić&Ružička&Cabadaj Cafuta d.o.o., Garešnica, V. Nazora 4