Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-962/2023-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dušan Miočić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović, Dušan Miočić, Iva Glavota, Dajana Miškulin Frelih u Rijeci, protiv tuženika ZVIJEZDA plus d.o.o., Zagreb, Marijana Čavića 1, OIB: 63603498763, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić & Brborović u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Tamare Brborović Vuletić, odvjetnice, 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku ZVIJEZDA plus d.o.o. isplatiti tužitelju EI iznos od 265,45 eura neto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja tekućim od 15. srpnja 2022. do isplate, prema stopi koja do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 530,92 eura neto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 132,73 eura od 31. prosinca 2019. do isplate,

- 132,73 eura od 31. prosinca 2020. do isplate,

- 132,73 eura od 31. prosinca 2021. do isplate,

- 132,73 eura od 31. prosinca 2022. do isplate,

prema stopi koja do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 3.185,28 eura neto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 66,36 eura od 15. lipnja 2019. do isplate,

- 66,36 eura od 15. srpnja 2019. do isplate,

- 66,36 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 66,36 eura od 15. rujna 2019. do isplate,

- 66,36 eura od 15. listopada 2019. do isplate,

- 66,36 eura od 15. studenog 2019. do isplate,

- 66,36 eura od 15. prosinca 2019. do isplate,

- 66,36 eura od 15. siječnja 2020. do isplate,

- 66,36 eura od 15. veljače 2020. do isplate,

- 66,36 eura od 15. ožujka 2020. do isplate,

- 66,36 eura od 15. travnja 2020. do isplate,

- 66,36 eura od 15. svibnja 2020 do isplate,

- 66,36 eura od 15. lipnja 2020. do isplate,

- 66,36 eura od 15. srpnja 2020. do isplate,

- 66,36 eura od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- 66,36 eura od 15. rujna 2020. do isplate,

- 66,36 eura od 15. listopada 2020. do isplate,

- 66,36 eura od 15. studenog 2020. do isplate,

- 66,36 eura od 15. prosinca 2020. do isplate,

- 66,36 eura od 15. siječnja 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. veljače 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. ožujka 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. travnja 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. svibnja 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. lipnja 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. srpnja 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. kolovoza 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. rujna 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. listopada 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. studenog 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. prosinca 2021. do isplate,

- 66,36 eura od 15. siječnja 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. veljače 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. ožujka 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. travnja 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. svibnja 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. lipnja 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. srpnja 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. kolovoza 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. rujna 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. listopada 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. studenog 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. prosinca 2022. do isplate,

- 66,36 eura od 15. siječnja 2023. do isplate,

- 66,36 eura od 15. veljače 2023. do isplate,

- 66,36 eura od 15. ožujka 2023. do isplate,

- 66,36 eura od 15. travnja 2023. do isplate,

- 66,36 eura od 15. svibnja 2023. do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 920,00 eura neto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 230,00 eura od 31. kolovoza 2019. do isplate,

- 230,00 eura od 31. kolovoza 2020. do isplate,

- 230,00 eura od 31. kolovoza 2021. do isplate,

- 230,00 eura od 31. kolovoza 2022. do isplate,

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 480,00 eura neto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 120,00 eura od 15. ožujka 2019. do isplate,

- 120,00 eura od 15. ožujka 2020. do isplate,

- 120,00 eura od 15. ožujka 2021. do isplate,

- 120,00 eura od 15. ožujka 2022. do isplate,

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa s osnova nagrade za radni rezultat.

VII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen na neodređeno vrijeme od 18. lipnja 2007. Tužitelj je prvotno bio zaposlen temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme potpisanom 12. lipnja 2007. s početkom radnog odnosa 18. lipnja 2007., zatim je sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 11. lipnja 2010. na radnom mjestu prodajnog savjetnika u HoReCa kanalu, Služba specijalnih kanala prodaje u Sektoru prodaje (određeno Aneksom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2016.). Tuženik je Odlukom o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj: Odup-48/2017 od 28. prosinca 2018. otkazao tužitelju Ugovor o radu. Tužitelj je protiv predmetne odluke tuženika 4. veljače 2019. podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Tuženik se kao poslodavac nije očitovao u predviđenom roku na Zahtjev za zaštitu prava od 4. veljače 2019., slijedom čega je tužitelj podnio tužbu nadležnom sudu kojom pobija Odluku o otkazu ugovora o radu. Općinski radni sud u Zagrebu je 22. prosinca 2022. donio presudu poslovnog broja Pr-1547/2022 (pravomoćna od 15. ožujka 2023.) kojom je (toč. I.) utvrdio da je Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2018. broj: Odup-48/2017 nedopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto Prodajnog predstavnika u HoReCa kanalu. Predmetnom presudom (toč. II.) naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju bruto plaću u ukupnom iznosu od 46.136,32 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose počevši od iznosa za mjesec svibanj 2019. za zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2019. pa do isplate. Presudom Županijskog suda u Zadru poslovnog broja Gž R-39/2023 od 15. ožujka 2023. preinačena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu u točki III. i IV., te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati daljnji bruto iznos plaće od 1.101,90 eura mjesečno zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2022. do isplate, pa sve do vraćanja tužitelja na posao. Sukladno čl. 59. Pravilnika o radu tuženika, poslodavac je dužan radniku isplatiti jubilarnu nagradu. Radniku pripada pravo na jubilarnu nagradu za određeni broj godina provedenih kod poslodavca navršenih do kraja kalendarske godine u kojoj se isplaćuje nagrada. Pravo na nagradu iz čl. 59. Pravilnika o radu tuženika stječe se nakon 10, 15, 20, 25, 30, 35 i 40 godina neprekidnog rada. Tužitelj je na dan 18. lipnja 2022. napunio punih 15 godina neprekidnog rada kod tuženika. Nagrada za godine prema čl. 59. Pravilnika o radu tuženika utvrđuje se u visini maksimalno neoporezivog iznosa utvrđenog Pravilnikom o porezu na dohodak na dan isplate jubilarne nagrade. Sukladno odredbama Pravilnika o porezu na dohodak nagrada za navršenih 15 godina staža je neoporeziva u iznosu od do 265,45 eura. Sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora od 5. lipnja 2020. isplata jubilarne nagrade izvršit će se na plaći u sljedećem mjesecu, nakon mjeseca u kojem je radnik ostvario pravo na jubilarnu nagradu. Dakle, tuženik je dužan tužitelju isplatiti 265,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15.7.2022. pa do konačne isplate. Tužitelj je otac jednog djeteta starog 8 godina. Ukoliko tuženik bude osporavao tu činjenicu, tužitelj će naslovljenom sudu najkasnije do zaključenja prethodnog postupka dostaviti Izvadak iz matice rođenih za dijete. Tužitelju stoga pripada pravo na novčani iznos u visini od 132,73 eura za božićne blagdane za 2019., 2020., 2021. i 2022., dakle ukupno 530,92 eura zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni iznos od 31.12. kalendarske godine na koju se odnosi do konačne isplate. Člankom 7. Dodatka IV. Kolektivnom Ugovoru je propisano da radnik ima pravo na stalni mjesečni dodatak – naknadu za podmirivanje troškova prehrane u visini od 66,36 EUR neto mjesečno. Radnik ostvaruje pravo na naknadu za podmirivanje troškova prehrane i za dane kada je koristio godišnji odmor, plaćeni dopust te slobodne (zarađene) dane. Dakle, tužitelju pripada mjesečna naknada u visini od 66,36 EUR neto za podmirivanje troškova prehrane za svaki mjesec počevši od svibnja 2019. do travnja 2023., što iznosi ukupno 3.185,28 EUR neto (48 mjeseci X 66,36 EUR), zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. u mjesecu za prethodi mjesec na iznos svake pojedine mjesečne naknade u visini od 66,36 EUR pa do konačne isplate. Sukladno odredbi čl. 9. Dodatka IV. Kolektivnom ugovoru radnik ima pravo na jednokratnu pomoć za podmirenje troškova godišnjeg odmora u iznosu neto 230,00 EUR. Tužitelju pripada jednokratna pomoć za podmirenje troškova godišnjeg odmora u iznosu od 230,00 EUR za 2019., 2020., 2021. i 2022., što ukupno čini 920,00 EUR, za zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos jednokratne pomoći počevši od 31. kolovoza svake kalendarske godine za tekuću godinu. Sukladno odredbi čl. 10. Dodatka IV. Kolektivnom ugovoru poslodavac će radniku dati prigodnu nagradu povodom božićnih blagdana u iznosu koji ne može biti niži od 230,00 EUR neto. Tužitelju pripada nagrada povodom božićnih blagdana za 2019., 2020., 2021. i 2022., što je ukupno 920,00 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedinu nagradu povodom božićnih blagdana od 31.12. svake kalendarske godine za tekuću godinu. Sukladno odredbi čl. 11. Dodatka IV. Kolektivnom ugovoru poslodavac će radniku isplatiti prigodnu nagradu povodom uskrsnih blagdana u iznosu od 120,00 EUR neto. Tužitelju pripada prigodna nagrada povodom uskrsnih blagdana za 2019., 2020., 2021., 2022., što je ukupno 480,00 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 15. ožujka svake kalendarske godine za tekuću godinu. Sukladno odredbi čl. 8. Dodatka IV. Kolektivnom ugovoru radnici koji su radili najmanje 6 mjeseci u 2022. godini i rade na dan isplate imaju pravo na nagradu za radni rezultat za 2022. Strane će pregovarati o visini nagrade za radni rezultat nakon objave službenih rezultata kompanije za 2022. Tužitelju nije poznata informacija u kojem su se iznosu radnicima tuženika isplaćivale nagrade za radni rezultat za 2019., 2020., 2021. i 2022. Predlaže naslovljenom sudu naložiti tuženiku dostavu podataka o isplatama radnicima nagrada za radni rezultat za 2019., 2020., 2021. i 2022. Tužitelj se u nekoliko navrata putem svojih punomoćnika pisano obraćao tuženiku s pozivom na isplatu ovdje utuženih materijalnih prava tužitelja. Tuženik nije niti jednom odgovorio na pozive za isplatom. Tužitelj se sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu vratio na posao kod tuženika, te je tuženik 11. svibnja 2023. donio Odluku o korištenju godišnjeg odmora radnika Luke Lampalo u trajanju od ukupno 30 radnih dana u razdoblju od 12. svibnja 2023. do 27. lipnja 2023. Tuženik je potom 11. svibnja 2023. donio Odluku o redovito poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Tužitelj je 26. svibnja 2023. podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika protiv Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, broj: Odup-29/2023 od 11. svibnja 2023., koji zahtjev je tuženik zaprimio 29. svibnja 2023. Tuženik nije odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava radnika/tužitelja, te je stoga tužitelj u zakonskom roku podnio tužbu nadležnom sudu. Tužitelj pridržava pravo precizirati i uskladiti tužbene zahtjeve sa nalazom i mišljenjem vještaka. Slijedom svega naprijed iznijetog, a obzirom da je Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2018. broj: Odup-48/2017 nedopuštena što je pravomoćno utvrđeno 15. ožujka 2023., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, tužitelj predlaže da Naslovljeni sud nakon provedene glavne rasprave i dokaznog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu jubilarne nagrade u iznosu navedenom pod točkom I. izreke presude, nadalje isplatu dara za dijete povodom božićnih blagdana u iznosu navedenom pod točkom II. izreke presude, isplatu troškova prehrane u iznosu navedenom pod točkom III. izreke presude, isplatu regresa u iznosu navedenom pod točkom IV. izreke presude, isplatu uskrsnica u iznosu navedenom pod točkom V. izreke presude, te isplatu nagrade za radni rezultat, u neutvrđenom iznosu kao i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. Podneskom od 15. travnja 2025. tužitelj je naveo da je kod pisanja predmetne tužbe, u točki V obrazloženja (stranica V tužbe, drugi pasus od početka stranice), omaškom napisao rečenicu „Tužitelju pripada naknada povodom božićnih blagdana za 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu što je ukupno 920,00 eur ……. „Ovim podneskom ukazuje na predmetnu grešku kod pisanja tužbe te ističe da ta formulacija ne pripada opisu iz točke V predmetne tužbe. Tužitelj ustraje kod postavljenog tužbenog zahtjeva po svim točkama te napominje kako se nagrada povodom božićnih blagdana zahtijeva u točki II. tužbe u novčanom iznosu od 530,92 eur (132,73 eur za svaku godinu rada), dok se jednokratna pomoć za podmirenje troškova godišnjeg odmora u ukupnom iznosu od 920,00 eur (230,00 eur za svaku godinu rada) potražuje u točki IV. tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 12. lipnja 2007. te da je zatim bio sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. lipnja 2010., i to za radno mjesto prodajnog predstavnika u HoReCa kanalu, Služba specijalnih kanala prodaje u Sektoru prodaje. Tužitelj i tuženik sklopili su nakon toga i Anekse ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a kako to i sam tužitelj točno navodi. Jednako tako nesporno je da se pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu vodio postupak pod posl. br. Pr- 1547/2022 radi pobijanja Odluke o otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2018. te je u istom postupku donesena presuda dana 22. prosinca 2022. kojom je u točki I. utvrđeno da je Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 28. prosinca 2018. nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto prodajnog predstavnika, dok je točkom II. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto plaću u ukupnom iznosu od 46.136,32 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose. Međutim, u konkretnom predmetu sporna je osnova i visina potraživanja tužitelja. Tužitelj na ime jubilarne nagrade potražuje iznos od 265,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. srpnja 2022. pa do isplate. Tuženik prije svega prigovara navedenom iznosu, obzirom da iz samih navoda tužitelja nije vidljivo na koji način, odnosno temeljem kojeg matematičkog izračuna je tužitelj došao do traženog iznosa. Također tuženik ukazuje na odredbe Pravilnika o radu temeljem kojih je jasno određeno kako pravo na isplatu nagrade imaju radnici koji su u radnom odnosu kod poslodavca najmanje tri mjeseca prije isplate i rade na dan isplate nagrade. S obzirom da se tužitelj u utuženom razdoblju nije nalazio na svom radnom mjestu, niti je radio na dan isplate, istome nije mogla biti isplaćena jubilarna nagrada. Nadalje, tužitelj potražuje novčani iznos u visini od 530,92 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ime božićnih blagdana za 2019., 2020., 2021. i 2022. Iako tužitelj točno citira odredbu čl. 60. Pravilnika o radu tuženika kojom je određeno da se povodom božićnih blagdana radnicima može isplatiti novčani iznos ili dati poklon za svako dijete mlađe od 15 godina, navedenu odredbu tužitelj potpuno pogrešno tumači. Naime, citiranom odredbom Pravilnika o radu, naznačeno je da se „može“ isplatiti novčani iznos ili dati poklon, a ne da se “mora”. Navedeno ovisi o slobodnoj odluci samog tuženika, imajući u vidu gospodarske prilike, kao i ostvarene rezultate u aktualnoj godini. Jednako tako, istim člankom jasno je naznačeno da se umjesto isplate novčanog iznosa, radnicima može dati poklon za dijete. Štoviše, odredbom čl. 12. Dodatka kolektivnom ugovoru od 5. lipnja 2020. određeno je da će se povodom božićnih blagdana radnicima dati poklon za svako dijete mlađe od 15 godina i to na način da će se isto osigurati kroz gift card Konzuma plus d.o.o. Ne samo da kolektivnim ugovorom tuženika nije određeno pravo na obveznu isplatu novčanog iznosa, a kako to tužitelja pokušava prikazati, već je dar za djecu osiguran radnicima na tzv. poklon kartici Konzum plus d.o.o. Stoga je u potpunosti neosnovano potraživanje tužitelja iznosa od 530,92 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom umjesto poklona za dijete za 2019., 2020., 2021. i 2022., a kako je to isti samovoljno odredio. Tužitelj nadalje potražuje naknadu za podmirivanje troškova prehrane, prigodne nagrade (za uskrsne i božićne blagdane) te naknadu za podmirenje troškova godišnjeg odmora, a sve temeljem Kolektivnog ugovora i Dodatka kolektivnom ugovoru tuženika. Tuženik ističe kako su navedena potraživanja tužitelja u cijelosti neosnovana te pretjerana, a ovo iz sljedećih razloga: naknada za podmirivanje troškova prehrane tužitelj predmetnom tužbom potražuje ukupni iznos od 3.185,28 EUR neto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ime troškova prehrane. Nesporno je da tuženik kao poslodavac Kolektivnim ugovorom priznaje radnicima pravo na stalni mjesečni dodatak – naknadu za podmirivanje troškova prehrane, a koje pravo je detaljnije uređeno Dodatkom kolektivnom ugovoru. Međutim, naknada za podmirivanje troškova prehrane radnicima predstavlja stvarni trošak. Drugim riječima, radi se o troškovima koje poslodavac naknađuje radniku u slučaju kada ih je radnik doista i imao. S obzirom da se radnik u utuženom razdoblju nije nalazio na svom radnom mjestu ni obavljao poslove i radne zadatke svog radnog mjesta, isti nije imao topli obrok, uslijed čega nisu mogli ni nastati troškove u vidu toplog obroka. Prema tome ne može postojati obveza tuženika da naknadi tužitelju troškove na ime prehrane, kada takvi troškovi nisu nastali. S druge strane, tužitelj tvrdi da mu pripada mjesečna naknada za podmirivanje troškova prehrane za svaki mjesec počevši od svibnja 2019., međutim tek od 1. rujna 2019. su se počele primjenjivati porezne olakšice koje, između ostalog, poslodavcima omogućuju isplatu neoporezivih naknada za topli obrok radnicima. Stoga tuženik osporava točnost izračuna novčanog iznosa kojeg tužitelj potražuje na ime navedene naknade. Isto tako tužitelj je zanemario vrlo bitnu činjenicu, a to je da je Sporazumom tuženika i Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske od 5. lipnja 2020. odlučeno kako se materijalna prava određena čl. 7. Dodatka Kolektivnog ugovora od 5. lipnja 2020. – naknada za podmirivanje troškova prehrane neće primjenjivati za razdoblje od 1. travnja – 30. rujna 2020. Tuženik također u cijelosti osporava visinu zakonske zatezne kamate koju je tužitelj očito proizvoljno izračunao, obzirom da uz predmetnu tužbu nije dostavljan baš nikakav dokaz temeljem kojeg bi se mogao potvrditi izračun tužitelja. Drugim riječima, čak i kada bi tužitelj ostvarivao pravo na naknadu troškova prehrane (a ne ostvaruje!), isti zasigurno nema pravo na naknadu u iznosu koji potražuje, obzirom da s jedne strane baš ničim nije dokazan matematički izračun takvog potraživanja, a s druge strane evidentno je da nisu uzete u obzir sve relevantne činjenice; Jednokratna pomoć za podmirenje troškova godišnjeg odmora tužitelj potražuje i naknadu na ime jednokratne pomoći za podmirenje troškova godišnjeg odmora za 2019., 2020., 2021. i 2022. u ukupnom iznosu od 920,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. Prije svega ističe se kako se tijekom utuženih razdoblja tužitelj nije nalazio na godišnjem odmoru. Naime, tužitelj ne dostavlja nikakav dokaz temeljem kojeg bi bilo razvidno da je 2019., 2020., 2021. i 2022. koristio godišnji odmor. Takav dokaz niti ne postoji, obzirom da tužitelju nije bilo odobreno korištenje godišnjeg odmora niti mu je uručena kakva odluka poslodavca temeljem koje je bilo odlučeno o trajanju predstojećeg godišnjeg odmora, kao i razdoblju njegovog korištenja. Nadalje, jednokratna pomoć za podmirenje troškova godišnjeg odmora također predstavlja stvarni trošak, a ovo imajući u vidu odnosne zakonske odredbe, kao i interne odluke tuženika donesene u cilju da se radnicima pomogne s troškovima te u tu svrhu dodijeli novčana pomoć za vrijeme trajanja godišnjeg odmora. Obzirom da se tužitelj u utuženom razdoblju nije nalazio na godišnjem odmoru, samim time nije mu nastao nikakav trošak pa ni glede ove jednokratne pomoći ne postoji obveza tuženika naknaditi isto. Jednako tako, člankom 9. Dodatka Kolektivnom ugovoru od 5. lipnja 2020. određeno je da radnik ima pravo na jednokratnu pomoć za podmirenje troškova godišnjeg odmora u iznosu od 1.200,00 kn neto, od čega će se radniku isplatiti 800,00 kn u novcu, dok će se 400,00 kn osigurati na gift card Konzuma plus d.o.o. 5 Sporazumom tuženika i Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske od 5. lipnja 2020. odlučeno je kako se materijalna prava određena čl. 9. Dodatka - jednokratna pomoć za podmirenje troškova godišnjeg odmora mijenja na način da će se za period do 31. prosinca 2020. isplaćivati radniku u iznosu od 1.200,00 kn neto i to 600,00 kn će se isplatiti radniku u novcu, a preostalih 600,00 putem gift card Konzuma plus d.o.o. Prema tome, čak i kada bi se utvrdilo da tužitelj ima pravo na isplatu jednokratne pomoći za podmirenje troškova godišnjeg odmora, isti to zasigurno ne ostvaruje u iznosu koji je sam odredio; Prigodna nagrada povodom božićnih blagdana - tužitelj na ime nagrade povodom božićnih blagdana za 2019., 2020., 2021. i 2022. potražuje ukupni iznos od 920,00 EUR. Člankom 10. Dodatka Kolektivnom ugovoru od 5. lipnja 2020. određeno je da će poslodavac radniku dati prigodnu nagradu povodom božićnih blagdana u iznosu koji ne može biti manji od 1.100,00 kuna neto. Stavkom 10.2. nadalje je određeno da će se gore navedena obveza poslodavca izvršiti na gift card Konzuma plus. Drugim riječima, radnici su prigodnu nagradu povodom božićnih blagdana dobivali na gift card Konzuma plus, a ne isplatom gotovog novca na svoje transakcijske račune. Navedena nagrada je na isti način uređena i Dodatkom II Kolektivnom ugovoru od 31. svibnja 2021., Dodatkom III kolektivnom ugovoru od 16. ožujka 2022. te Dodatkom IV Kolektivnom ugovoru od 2. svibnja 2023. Stoga tuženik ističe kako je i ovo potraživanje tužitelja u najmanju ruku promašeno; Što se tiče potraživanja tužitelja na ime prigodne nagrade povodom uskrsnih blagdana za 2019., 2020., 2021. i 2022. za koje tužitelj potražuje ukupni iznos od 480,00 EUR, tuženik ponovno ukazuje na Dodatak Kolektivnom ugovoru od 5. lipnja 2020. prema kojem je određeno da će se prigodna nagrada povodom uskrsnih blagdana u iznosu 700,00 kuna neto isplatiti radniku na gift card Konzuma plus d.o.o. Tako da je i ovo potraživanje tužitelja neosnovano te je evidentno kako isti nije dovoljno detaljno pregledao odredbe Kolektivnog ugovora i Dodatka, a na koje se i sam poziva i temelji tužbu i tužbeni zahtjev. Konačno, vezano za nagradu za radni rezultat, tuženik navodi kako pravo na takvu nagradu imaju radnici koji su radili najmanje 6 mjeseci u 2022. i rade na dan isplate. Dakle, kumulativno moraju biti ispunjena obje pretpostavke, ne samo da je radnik radio najmanje 6 mjeseci u aktualnoj godini za koju mu se i isplaćuje nagrada, već i da radi na sam dan isplate. Međutim, očito je tužitelj zanemario činjenicu kako isti nije radio, odnosno nije obavljao svoje radne zadatke te izvršavao sve obaveze svojeg radnog mjesta od 2019., pa prema tome nije niti mogao ostvarivati bilo kakav osobni radni rezultat, a još manje svojim radom pridonositi ostvarenju radnih rezultata tuženika. Slijedom navedenog, neosnovano je i neutemeljeno potraživanje tužitelja na ime nagrade za radne rezultate, kada ih isti nije, niti je mogao ostvariti. Prema tome, imajući u vidu sve navedeno, posebice odredbe internih akata poslodavca, ovdje tuženika, evidentno je kako tužitelj svoja potraživanja temelji na ničim dokazanim te pogrešno tumačenim činjenicama, pritom je riječ o proizvoljno određenim novčanim iznosima, koji nemaju uporišta u konkretnim matematičkim izračunima potvrđenima odgovarajućom dokumentacijom. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Na ročištu održanom 5. veljače 2024. tuženik je naveo da sama visina potraživanja nije sporna već isključivo njihov osnov.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Zahtjeve za zaštitu prava radnika od 13. lipnja 2023. (str. 18-22 spisa) i od 23. svibnja 2023. (str. 23-26 spisa), povratnicu- obavijest o primitku preporučene pošiljke (str. 27 spisa), Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 11. svibnja 2023. (str. 28-30 spisa), Odluku o korištenju godišnjeg odmora od 11. svibnja 2023. (str. 31 spisa), e-mailove punomoćnika tužitelja (str. 32-40 spisa), Dodatak IV Kolektivnom ugovoru od 1. travnja 2023. (str. 41-45 spisa), Kolektivni ugovor od 5. lipnja 2020. (str. 46-74 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 28. prosinca 2022. (str. 75- 102 spisa), Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2016. (str. 131 spisa), Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2016. (str. 132 spisa), Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2015. (str. 133 spisa), Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2014. (str. 134 spisa), Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2013. (str. 135 spisa), Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2012. (str. 136 spisa, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. lipnja 2010. (str. 137-140 spisa), Aneks Ugovora o radu na određeno vrijeme od 29. ožujka 2010. (str. 141 spisa), Aneks Ugovora o radu na određeno vrijeme od 16. prosinca 2009. (str. 142 spisa), Aneks Ugovora o radu na određeno vrijeme od 25. rujna 2009. (str. 143 spisa), Aneks Ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. lipnja 2009. (str. 144 spisa), Aneks Ugovora o radu na određeno vrijeme od 17. ožujka 2009. (str. 145 spisa), Aneks Ugovora o radu na određeno vrijeme od 15. prosinca 2008. (str. 146 spisa), Aneks Ugovora o radu na određeno vrijeme od 3. prosinca 2008. (str. 147 spisa), Aneks Ugovora o radu na određeno vrijeme od 13. lipnja 2008. (str. 148 spisa), Aneks Ugovora o radu na određeno vrijeme od 14. prosinca 2007. (str. 149 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 12. lipnja 2007. (str. 150-153 spisa), Sporazum tuženika od 5. lipnja 2020. (str. 165-168 i 275-278 spisa), Izmjenu Dodatka III Kolektivnom Ugovoru od 28. prosinca 2022. (str. 172-173 spisa), Dodatak Kolektivnom ugovoru od 1. lipnja 2013. (str. 174-177 i 228-230 spisa), Ugovor o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora od 8. svibnja 2013. sklopljen 11. svibnja 2016. (str. 178-180 spisa), Dodatak Kolektivnom ugovoru od 1. lipnja 2015. (str. 181-183 i 232-234 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 26. veljače 2021. (str. 184-211 spisa), isplate neoporezivih prigodnih nagrada (str. 227 spisa), Dodatak IV Kolektivnom ugovoru od 2. svibnja 2023. (str. 235-239 spisa), Dodatak Kolektivnom ugovoru od 27. ožujka 2020. sklopljen 5. lipnja 2020. (str. 240-244 spisa), Kolektivni ugovor tuženika od 5. lipnja 2020. (str. 245-273 spisa), Dodatak V Kolektivnom ugovoru od 8. veljače 2024. (str. 279-283 spisa), Kolektivni ugovor Agrokora d.d. Zagreb od 8. svibnja 2013. (str. 284-311 spisa), Ugovor o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora od 8. svibnja 2013. (str. 312- 314 spisa), Dodatak Kolektivnom ugovoru od 14. prosinca 2016. (str. 315-317 spisa), Dodatak III Kolektivnom ugovoru od 16. ožujka 2022. (str. 318-322 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 18. veljače 2021. (str. 323-350 spisa), II Dodatak Kolektivnom ugovoru od 20. siječnja 2017. (str. 351 spisa), Sporazum o načinu izvršenja obveze iz Kolektivnog ugovora (prigodna nagrada za uskrsne blagdane 2017) (str. 352-353 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 20. lipnja 2013. (str. 354-379 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 28. prosinca 2022. (str. 383-406 spisa), Sporazum tuženika od 30. srpnja 2018. (str. 407-408 spisa), Dodatak II Kolektivnom ugovoru od 31. svibnja 2021. (str. 409-413 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje EIO (str. 428-430 spisa) te tužitelja (str. 416-417 spisa). Pri tome valja istaknuti da je tužitelj na ročištu održanom 11. lipnja 2024. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka BI.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-1547/2022 utvrđeno da je Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2018. g. broj: Odup-48/2017 nedopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto Prodajnog predstavnika u HoReCa kanalu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu jubilarne nagrade, božićnice, troškova prehrane, regresa, uskrsnice i nagrade za radni rezultat u razdoblju od 2019. do 2022.

8. Među strankama nije sporna visina, sporna je osnova predmetnih potraživanja tužitelja.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je zaposlen kod tuženika od 2007. na radnom mjestu prodajni predstavnik u Horeca kanalu u Sektoru prodaje kao prodajni predstavnik. Navodi da se kroz vrijeme naziv tog radnog mjesta mijenjao, ali je ostao isti posao. Odlukom o otkazu iz 2019. otkazan mu je Ugovor o radu koji je osporavao te je odlukom Županijskog suda vraćen na posao 2023. Trenutno mu je opet otkazan Ugovor o radu otkazom uz ponudu izmijenjenog ugovora. Navodi da je napunio 15 godina neprekidnog radnog staža 2022. Navodi da mu jubilarna nagrada, poklon za dijete, prehrana, božićnica, uskrsnica i regres nisu isplaćeni u utuženom periodu, a niti nagrada za radni rezultat. Na poseban upit suda navodi da nagrada za radni rezultat nije nagrada za radni rezultat pojedinca već tu nagradu dobivaju svi djelatnici, a ona je isključivo vezana uz radni rezultat odnosno poslovanje firme. U utuženom periodu nije bio zaposlen kod drugog poslodavca. Navodi da su dodatke za dijete dobivali u novcu, a recimo uskrsnica i božićnica bi bile djelomično u novcu, a djelomično u gift card Konzum plus, što je u pravilu ovisilo o visini neoporezivog djela. Na daljnji upit pun. tužitelja da li se nagrada za radni rezultat isplaćivala svim zaposlenicima jednako ili je postojao Pravilnik koji je to propisivao, pun. tuženika ističe prigovor na pitanje tužitelja jer je na zapisniku od 5. veljače 2024. pun. tužitelja izričito naveo "ostaje se kod dokaznog prijedloga saslušanjem tužitelja na okolnost isplata koje su prethodile periodu prije samog otkaza ugovoru o radu". Sud je dopustio navedeno pitanje te je tužitelj naveo da misli da su svima isplaćivani jednaki iznosi. Na daljnji upit pun. tužitelja navodi da se ne sjeća koliko je njemu iznosila nagrada za radne rezultate kada je dobivao.

10. Iz iskaza svjedokinje EIO proizlazi da je kod tuženika zaposlena 25 godina na radnom mjestu računovotkinje, od kojih 10 godina radi na obračunu plaća. Navodi da se prigodne nagrade kod tuženika kao što su božićnica, uskrsnica i sl. isplaćuju putem multiplus kartice, a sve vezano za navedene isplate regulirano je Kolektivnim ugovorom. Također navodi, vezano za sve dodatke, da svake godine, početkom godine, i to negdje do ožujka dobiju u računovodstvu dodatak KU na temelju kojeg obračunavaju dodatke na plaću. U odnosu na nagradne rezultate navodi da joj je poznato da se isti isplaćuju ovisno između ostalog, i o poslovanju tvrtke. Drugi uvjet, a koji je propisan KU je da je radnik zaposlen najmanje pola godine, dok je sam iznos propisan KU za tu godinu. Po njenim saznanjima svi radnici dobivaju jednak iznos za radne rezultate za tu godinu. U odnosu na uvjet propisan KU, a to je da je radnik radio odnosno da je na platnoj listi za obračun, ističe da se to odnosi na radnike koji faktički rade. To znači da recimo, ako je određena radnica tu godinu bila na bolovanju, neće dobiti nagradu za radni rezultat. Ti radnici koji faktički nisu na radu su izostavljeni iz izračuna nagrade za radni rezultat. Navodi da nije sigurna vezano za činjenicu da li su nagrade za radni rezultat isplaćivane proteklih par godina, ali navodi da misli da je nagrada za radni rezultat isplaćena u 2022. U odnosu na navedenu činjenicu navodi da je u obračunskim listama svakog radnika navedeno ako je isplaćena nagrada za radni rezultat za tu godinu. Pun. tuženika je predložio da se svjedokinji predoči Dodatak KU od 27. ožujka 2020., a koji je od dana 5. lipnja 2020. i njegov članak 10, a vezano za okolnost da li su na navedeni način i isplaćivane prigodne nagrade. Kada se svjedokinji predočava Dodatak KU od 27. ožujka 2020., a dodatak koji je od dana 5. lipnja 2020. i njegov članak 10, nakon što je svjedokinja pročitala navedeno, ista navodi da se na navedeni način vrši isplata prigodnih nagrada. Na pitanje pun. tužitelja, svjedokinja navodi se ne može sjetiti konkretnih iznosa vezanih za prigodne nagrade koje su isplaćivane proteklih par godina i ranije. Na pitanje pun. tužitelja da li svjedokinja ima saznanja koliko je godina tužitelj radio kod tuženika prije 2019. obzirom na odredbe KU prema kojima su se moralo kumulativno ispuniti neki uvjeti za isplate dodatka na plaće i nagrade za ostvarene radne rezultate (božićnice, uskrsnice i sl.), pun. tuženika se protivio navedenom pitanju obzirom da je čl. 244. st. 1. ZPP-a propisano da svjedok treba iznijeti činjenice o kojima treba svjedočiti. Pitanje tužitelja se ne odnosi na činjenice o kojima svjedok treba svjedočiti. U zapisniku od 5. veljače 2024. na str. 1 je navedeno da se svjedokinja predlaže na okolnost pojašnjenja kako su isplaćivane prigodne nagrade, a ne na okolnosti na koja je tužitelj postavio pitanje. Sud je dopustio pitanje punomoćnika tužitelja te je svjedokinja navela da ne zna točno koliko dugo je radio, ali navodi da je radio. Na pitanje pun. tužitelja da li je tužitelj radio više od 6 mjeseci prije 2019., pun. tuženika ponovo ističe prigovor na navedeno pitanje iz ranije iznesenih razloga. Sud je dopustio navedeno pitanje te je svjedokinja navela da je radio, ali da ne zna koliko.

11. Sud je prihvatio iskaze saslušane svjedokinje i tužitelja kao istinite budući su iskazivali životno, uvjerljivo, jasno i logično te su njihovi iskazi u bitnim činjenicama međusobno suglasni.

12. Čl. 65. Pravilnik o radu tuženika od 18. veljače 2021. (str. 323-350 spisa) propisano je da je poslodavac dužan radniku isplatiti jubilarnu nagradu. Radniku pripada pravo na jubilarnu nagradu za određeni broj godina provedenih kod Poslodavca navršenih do kraja kalendarske godine u kojoj se isplaćuje nagrada. Pravo na nagradu iz stavka 1. ovog članka stječe se nakon 10, 15, 20, 25, 30, 35 i 40 godina neprekidnog rada. Nagrada za godine iz prethodnog stavka utvrđuje se u visini maksimalno neoporezivog iznosa utvrđenog Pravilnikom o porezu na dohodak na dan isplate jubilarne nagrade. Pod neprekidnim radom u Društvu smatra se i rad kod pravnih prednika Društva.

12.1. S obzirom da je tužitelj 18. lipnja 2022. godine napunio 15 godina radnog staža tužitelju na temelju navedene odredbe čl. 65. Pravilnik o radu tuženika (kao i odredbi drugih Pravilnika o radu koji jednako uređuju pravo ranika na jubilarnu nagradu) pripada pravo na jubilarnu nagradu u visini od 265,45 EUR. Pri tome se ističe da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-1547/2022 utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao slijedom čega tužitelju nije prestalo svojstvo radnika te mu pripada i pravo na nagradu koju bi ostvario da je bio na radu, sukladno Pravilniku tuženika. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

13. U odnosu na potraživanje božićnice valja reći da je čl. 7. Dodatka Kolektivnom ugovoru iz 2015. i 2016. (str.182 i 316 spisa) propisano da će poslodavac radniku dati prigodnu nagradu povodom božićnih blagdana u iznosu koji ne može biti niži od 600,00 kuna neto. Pored navedenog iznosa iz st.1. ovog članka Poslodavac će isplatiti dar isključivo u naravi u visini 400,00 kn s uključenim PDV.

13.1. Čl. 10. st. 1. Dodatka Kolektivnom ugovoru (str.242 spisa), koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., Dodatka II Kolektivnom ugovoru (str.411 spisa) te Dodatka III Kolektivnom ugovoru (str.320 spisa) propisano je će poslodavac radniku dati prigodnu nagradu povodom božićnih blagdana u iznosu koji ne može biti niži od 1.100,00 kuna neto. Stavkom 2. propisano je da će se obveza Poslodavca izvršiti na gift card Konzum plus. Stavkom 3. propisano je da će pored navedenog iznosa iz stavka 1. ovog članka Poslodavac isplatiti dar isključivo u naravi u visini 600,00 kuna s uključenim PDV, a stavkom 4. da će se obveza Poslodavca izvršiti na gift card Konzum plus.

13.2. S obzirom na navedene odredbe Dodataka Kolektivnom ugovoru sud je utvrdio da tužitelju pripada zatraženi iznos božićnice za 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu. Naime, čl. 166. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da se ispunjenje obveze sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo. Kako je čl. 7. i 10. Dodataka Kolektivnom ugovoru jasno određena obveza tuženika koju ima prema tužitelju, a to je dati prigodnu nagradu povodom božićnih blagdana u iznosu koji ne može biti niži od 600,00kn odnosno naknadno 1.100,00 kuna neto, to je tuženik u obvezi tužitelju ispuniti upravo tu određenu obvezu, pri čemu na ispunjenje navedene obveze ne utječe da li će istu isplatiti na račun tužitelja ili gift karticu. Također se ističe da visina nije sporna kao i da tužitelj ne potražuje isplatu dara u naravi, a koja mogućnost je propisana st. 2. navedenih odredaba čl. 7. i 10. Pravilnika. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

14. U odnosu na troškove prehrane u ukupnom iznosu od 3.185,28 EUR s pripadajućim zateznim kamatama valja reći da je čl. 56. Pravilnika o radu iz 2013. i 2021. (str. 203. i 371 spis) propisano da radnik ima pravo na naknadu toplog obroka kao stalni dodatak na plaću koji ne može biti niži od 749,39 kn bruto po mjesecu.

14.1. Čl. 7.1. Dodataka Kolektivnom ugovoru od 27. ožujka 2020., koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., Dodatka II Kolektivnom ugovoru (str.410 spisa) te Dodatka III Kolektivnom ugovoru (str.319 spisa), propisano je da radnik ima pravo na stalni mjesečni dodatak - naknadu za podmirivanje troškova prehrane u visini 416,00 kuna neto mjesečno. Stavkom 2. istog članka propisano je da se naknada za podmirivanje troškova prehrane iz stavka 1. ovog članka umanjuje za sate kada je radnik bio privremeno nesposoban za rad, osim kad je razlog privremene nesposobnosti za rad utvrđena ozljeda na radu. Radnik koji ima ozljedu na radu ima pravo na naknadu za podmirivanje troškova prehrane u punom mjesečnom iznosu. Stavkom 3. propisano je da radnik ostvaruje pravo na naknadu za podmirivanje troškove prehrane i za dane kada je koristio godišnji odmor, plaćeni dopust te slobodne (zarađene) dane.

14.2. Slijedom navedenih odredaba sud je utvrdio da tužitelju pripada zatražena naknada s osnova troškova prehrane u ukupnom iznosu od 3.185,28 EUR jer ne predstavlja primanje koje je isključivo vezano za obavljanje posla, odnosno to primanje pripada radniku za vrijeme odsutnosti s rada uz naknadu plaće i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pa stoga pravo na tu naknadu pripada i radniku koji nije radio zbog toga što mu je nezakonitom odlukom prestao radni odnos. U skladu s navedenim su odredbe čl. 7. Dodataka Kolektivnom ugovoru od 27. ožujka 2020., a kojim je tuženik pravo na isplatu naknade troškova prehrane uvjetovao jedino slučajem ili krivnjom na strani radnika. Po navedenoj odredbi radniku pripada pravo na naknadu troškova prehrane, neovisno o činjenici da li je faktički radio, u slučajevima kada je razlog opravdan i to u slučajevima privremene nesposobnosti za rad radi utvrđene ozljede na radu, kao i za dane kada je koristio godišnji odmor, plaćeni dopust te slobodne (zarađene) dane. Stoga tužitelju, koji zbog nedopuštene Odluke tuženika o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u utuženom razdoblju nije mogao raditi, pripadaju troškovi prehrane i radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

15. U odnosu na potraživanje jednokratne pomoći za podmirenje troškova godišnjeg odmora (regresa) valja reći da je čl. 6. Dodatka Kolektivnom ugovoru iz 2015. i 2016. (str.181 i 315 spisa) propisano da će poslodavac radniku dati jednokratnu pomoći za podmirenje troškova godišnjeg odmora u iznosu od 1.200,00 kn.

15.1. Čl. 9. st. 1. Dodatka Kolektivnom ugovoru (str.241 spisa), koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., Dodatka II Kolektivnom ugovoru (str.411 spisa) te Dodatka III Kolektivnom ugovoru (str.320 spisa), propisano je da radnik ima pravo na jednokratnu pomoć za podmirenje troškova godišnjeg odmora u iznosu 1.200,00 kn neto, od čega će se radniku u novcu isplatiti 800,00 kn, a 400,00 kn će se radniku osigurati na gift card Konzuma plus d.o.o.

15.2. Radniku pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora. Naime, u slučaju da nije bilo nedopuštenog otkaza tužitelj bi koristio godišnji odmor, a tuženik bi tužitelju isplatio pomoć za podmirenje troškova. Kako među strankama nije sporna visina tuženik je dužan tužitelju isplatiti jednokratnu pomoć za 2019., 2020., 2021. i 2022. u iznosima od po 230,00 EUR, radi čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

16. Čl. 11. Dodatka Kolektivnom ugovoru (str.242 spisa), koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., Dodatka II Kolektivnom ugovoru (str.411 spisa) te Dodatka III Kolektivnom ugovoru (str.320 spisa) propisano je da će poslodavac radniku isplatiti prigodnu nagradu povodom uskrsnih blagdana u iznosu 700,00 kuna neto na gift card Konzuma plus d.o.o. Sud je utvrdio da tužitelju pripada zatraženi iznos uskrsnice za 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu, s već navedenim obrazloženjem kako je tuženik u obvezi tužitelju ispuniti upravo tu novčanu obvezu, pri čemu na ispunjenje navedene obveze ne utječe da li će istu isplatiti na račun tužitelja ili gift karticu. Kako visina nije sporna sud je prihvatio zahtjev tužitelja za navedenu isplatu. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

17. U odnosu na nagradu za radni rezultat valja reći da je čl. 62. st. 6. i 7. Pravilnika o radu iz 2013. i 2021. (str. 204 i 372 spis) propisano da poslodavac može jednom godišnje isplatiti prigodnu godišnju nagradu u iznosu od 750,00 kuna neto. Jednokratna naknada iz prethodnog stavka može se isplatiti samo ukoliko Društvo ostvari neto dobit veću od 5 % u odnosu na planiranu. Pravo na nagradu iz prethodnog stavka imaju radnici koji su radili u Društvu u promatranoj godini i još rade na dan isplate.

17.1. Čl. 1. II Dodatka Kolektivnom ugovoru od 20. siječnja 2017. (str.351 spisa) propisano je da ugovorne strane, sukladno čl. 62. st. 1. alineja 10. Kolektivnog ugovora od 8. svibnja 2013. te Ugovora o izmjenama i dopunama kolektivnog ugovora od 11. svibnja 2016., ovim II Dodatkom dogovaraju pravo na prigodnu nagradu u visini 750,00 kn neto, radnicima koji su u neprekinutom radnom odnosu najmanje dvije godine do dana sklapanja ovog II Dodatka i koji su u radnom odnosu na dan realizacije dogovorenog prava.

17.1. Čl. 8. Dodatka Kolektivnom ugovoru (str.241 spisa), koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., Dodatka II Kolektivnom ugovoru (str.411 spisa) propisano je da poslodavac može radniku isplatiti nagradu za radni rezultat, ovisno o uspješnosti poslovanja trgovačkog društva.

17.2. Čl. 8. Dodatka III Kolektivnom ugovoru (str.320 spisa) propisano je da radnici koji su radili najmanje 6 mjeseci u 2021 godini i rade na dan isplate imaju pravo i na nagradu za radni rezultat u visini 700,00 kuna neto. Nagrada za radni rezultat će se isplatiti u dva jednaka dijela: prvi dio s plaćom za 3/2022, a drugi dio s plaćom za 4/2022. Stavkom 2. istog članka propisano je da radnici koji su radili kraće od 6 mjeseci i rade na dan isplate imaju pravo na pola iznosa nagrade odnosno 350,00 kuna neto. Nagrada za radni rezultat (350) kuna neto će se isplatiti u dva jednaka dijela: prvi dio s plaćom za 3/2022, a drugi dio s plaćom za 4/2022.

17.3. Iz iskaza svjedokinje ČI, a koji je u skladu s iskazom tužitelja te dokumentacijom u spisu, sud je utvrdio da se nagrada za radne rezultate isplaćuje ovisno o poslovanju tvrtke, da je iznos propisan KU za tu godinu te da svi radnici dobivaju jednak iznos za radne rezultate za tu godinu. Iz iskaza svjedokinje sud je utvrdio i da se uvjet propisan KU, a to je da je radnik radio odnosno da je na platnoj listi za obračun odnosi na radnike koji faktički rade, dok radnici koji u određenoj godini faktički nisu radili nisu dobivali nagradu za radni rezultat.

17.4. Cijeneći sve navedeno, a pri tome osobito imajući na umu čl. 62. st. 6 i 7. Pravilnika o radu iz 2013. i 2021., koji je u skladu s čl. 8. Dodatka Kolektivnom ugovoru i Dodatkom II Kolektivnom ugovoru, kao i iskaz svjedokinje ČI, sud je utvrdio da odluka o godišnjoj isplati nagrade za radni rezultat predstavlja diskrecijsku odluku poslodavca koja se, između ostalog, isplaćuje radnicima koji su faktički radili, a kako to i samo ime govori, dakle kao nagrada radnicima koji su zaslužni za ostvarene rezultate poslovanja trgovačkog društva u toj godini. S obzirom da tužitelj u utuženom razdoblju faktički nije radio istom ne pripada nagrada za radne rezultate.

17.5. Pri tome valja istaknuti i kako iz dokumentacije koja prileži spisu i iskaza svjedokinje i tužitelja proizlazi da je svima radnicima koji su faktički radili isplaćena novčana nagrada u istom iznosu kao i da je visinu bilo moguće utvrditi na temelju dokumentacije koja prileži spisu (za 2019. i 2020. u iznosu od po 750,00 kn te za 2021. i 2022. u iznosu od po 700,00 kn). S obzirom na sve navedeno sud je ocijenio nepotrebnim i neekonomičnim provođenje dokaza financijskim vještačenjem.

17.6. Obzirom tužitelj nije dokazao osnovanost potraživanja nagrade za radni rezultat u utuženom razdoblju sud je predmetni zahtjev ocijenio neosnovanim radi čega je odlučeno kao pod točkom VI. izreke presude.

18. Tuženik je neisplatom jubilarne nagrade, božićnice, troškova prehrane, regresa i uskrsnice došao u zakašnjenje, pa je na temelju čl.29. st.1. ZOO-a dužan tužitelju kao vjerovniku novčane obveze dužan isplatiti zakonske zatezne kamate. Prema naravi stvari božićnica i uskrsnica su prigodne nagrade koje se isplaćuju povodom Božića i Usksa zbog povećanih troškova i blagdanskog raspoloženja, te sud smatra da se treba uzeti da upravo priroda iste upućuje na zaključak da rok za ispunjenje te obveze istječe najkasnije danom uoči Božića i Uskrsa, radi čega sud smatra da je tražbina tužitelja za isplatu božićnica svakako dospjela 31. prosinca za svaku pojedinu godinu te uskrsnica 15. ožujka za svaku pojedinu godinu, kako to tužitelj traži. U odnosu na isplatu jubilarne nagrade ista prema čl. 57. Dodataka Kolektivnom ugovoru od 27. ožujka 2020. (str. 265 spisa) dospijeva na plaći u sljedećem mjesecu, nakon mjeseca u kojem je radnik ostvario pravo na jubilarnu nagradu, slijedom čega je sud ocijenio osnovnim zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata od 15. srpnja 2022. U odnosu na jednokratnu pomoć za podmirenje troškova godišnjeg odmora sud smatra da se ista s isplaćuje prije korištenja godišnjeg odmora, čiji prvi dio se uobičajeno koristi za vrijeme ljeta slijedom čega je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom kamata od 31. kolovoza svake godine. U odnosu na tijek kamata za troškove prehrane sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom kamata koje teku od svakog 15- og u mjesecu obzirom je utvrdio da se radi o stalnom dodatku na plaću koja kao i plaća dospijeva najkasnije 15-og u mjesecu za prethodni mjesec. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova te trošak zastupanja na ročištu 5. veljače 2024., 11. lipnja 2024., 9. siječnja 2025., 4. ožujka 2025., 11. prosinca 2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova odnosno ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.200,00 EUR, a što uz PDV ukupno iznosi 1.500,00 EUR.

20. Tužitelju ne pripadaju troškovi sudskih pristojbi jer je, temeljem čl. 11. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23), oslobođen od plaćanja istih.

21. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

22. S obzirom da je tuženik uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a, ne pripadaju mu troškovi postupka.

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte