REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

Posl. broj: P-4012/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu Jadranku Basiću, u pravnoj stvari tužiteljice NCU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Emilu Šeparoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika NC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Stjepanu Eteroviću, odvjetniku iz Supetra, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja Emila Šeparovića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika Josipa Anzulovića Miroševića, odvjetnika u Supetru, na ročištu za objavu presude održanom 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 11.872,00 EUR-a (89.449,58 kn.) sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17.06.2017. god. pa do 01.01.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. god. pa nadalje do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici odobreni parnični trošak u iznosu od 2.415,62 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, koja kamate na odobreni parnični trošak teče od dana presuđenja 20. siječnja 2026. pa do dana isplate, dok se tužitelj odbija s više zatraženim zahtjevom od 2.125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da su parnične stranke brat i sestra, da je tužiteljica 17.06.2017. pozajmila tuženiku iznos od 41.872,00 EUR-a na rok od 365 dana.

2. Tužiteljica navodi da su u tu svrhu sačinili pismeni Ugovor o kratkoročnoj pozajmici datiran s datumom 17.06.2017. i potpisan od strane ugovornih stranaka, da bi tuženik dana 03.03.2018. vratio tužiteljici dio dugovanja u iznosu od 30.000,00 EUR, dok da joj je ostao dužan vratiti preostali iznos od 11.872,00 EUR.

3. Tužiteljica navodi da je prije pokretanja ovog postupka uputila tuženiku dopis preporučenim dopisom od 26.06.2020. te da ga je pozvala da vrati dobiveni novčani iznos kao i neka druga dugovanja tuženika prema tužiteljici. Tužiteljica navodi da je na taj dopis odgovorio na način da je napisao da ne negira da je od tužiteljice primio naprijed navedeni iznos, već da tvrdi da on nema nikakvu obvezu prema tužiteljici s obzirom da je on vršio ulaganja u zajedničku obiteljsku kuću stranaka, te da je kupio grobnicu u Humcu, financirao pogreb oca i majke, itd.

4. Tužiteljica navodi da su tvrdnje tuženika iz toga dopisa neistiniti i nemaju nikakve veze sa potraživanjem tužiteljice iz naprijed navedenog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici.

5. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, prigovara aktivnoj i pasivnoj legitimaciji, valjanosti potpisa i vjerodostojnosti „Ugovora o kratkoročnoj pozajmici“, nedostatku pravne osnove.

6. Tužiteljica u svom podnesku od 28. travnja 2021. navodi da je navedeni Ugovor napravljen kako bi se u pismenom obliku utanačila obveza tuženika da vrati novčane iznose koji mu je tužiteljica posudila vršeći uplate tijekom 2016. i 2017. u više različitih navrata, da je jedna uplata izvršena sa računa tvrtke Hofmann-Hescher Gmbh koja da je u vlasništvu tužiteljice i njenog supruga s broja računa i banke koje navodi u podnesku, dok da je jedna uplata od 10.000,00 EUR izvršena s računa tužiteljice otvorenog kod banke Volskbank Dreieich eG, broj računa napisan u podnesku, na račun tuženika otvoren kod tadašnje Splitske banke d.d. (a sadašnje OTP Banke d.d.) i to tekući račun broj [broj bankovnog računa].

7. Tužiteljica navodi da je u periodu od 27.05.2016. do 03.03.2017. na račun tuženika uplaćen iznos od ukupno 41.000,00 EUR, s time da su ugovorene stranke prilikom potpisivanja Ugovora uračunale u iznos dugovanja i iznos od 872,00 EUR-a, koji iznos da je tužiteljica u više navrata utrošila na plaćanje raznih računa tuženika.

8. Tužiteljica na ročištu od 9. srpnja 2021. navodi da dostavlja sudu i protivnoj strani ugovor o ustupu potraživanja zaključen od dana 02. studenoga 2020. između tvrtke Hofnnam Hecher-hecher i nje kojim navedeno društvo prenosi na tužiteljicu potraživanje prema tuženiku u ovom postupku u iznosu od 10.000,00 EUR, a koji iznos da se odnosi upravo na uplatu koja je 12. siječnja 2017. izvršena od strane tog društva na račun tuženika.

9. Podneskom od 09. srpnja 2021. tuženik je podnio protutužbeni zahtjev u ovom predmetu. Ta protutužba je izdvojena iz ovog spisa, te je pred ovim sudom oformljen novi predmet pod poslovnim brojem P-2706/2021 u kojem je o istoj raspravljeno.

10. Na ročištu od 17. siječnja 2023. tužiteljica navodi da iz priležeće dokumentacije koja je dostavljena od banke proizlazi da su točni navodi tužiteljice o izvršenim uplatama na račun tuženika kako je to prezentirano u podnesku od 28. travnja 2021. Tužiteljica je na ročištu uredila tužbeni zahtjev sukladno izvršenoj konverziji, na način da iz tužbenog zahtjeva izostavlja navod da bi se dugovni iznos imao isplatiti u kunskoj protuvrijednosti, te je precizirao tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 11.872,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17. lipnja 2017. godine pa do 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa nadalje do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

II. Točka II. tužbenog zahtjeva ostaje neizmijenjena."

11. Tužiteljica je na istom ročištu navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga, osim izvođenja dokaza po vještaku grafološke struke i to potpisa tuženika na Ugovoru.

12. Tuženik na istom ročištu navodi u odnosu na bankovni izlist da predmetni iznosi koji su plaćeni na račun tuženika se ne odnose na osobni primitak tuženika od strane tužiteljice, odnosno pozajmice od strane tužiteljice nego da se isti odnose na ulaganja u njezine posebne dijelove nekretnine anagrafske oznake [adresa], sve iz razloga što je tuženik plaćao njezine radnike na crno jer da tužiteljica aktivno prebiva u [adresa] na adresi iz tužbe, te ističe prigovor zastare.

13. Tužiteljica u odnosu na iznesene navode tuženika navodi da su neistiniti, da je tuženik potvrdio svoju obvezu iz dugovanja prema tužiteljici potpisom Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 17. lipnja 2017. koji Ugovor daje priložen uz tužbu.

14. Tužiteljica u svom podnesku od 06. veljače 2023. osporava navode tuženika iznesene na ročištu 17.01.2023., navodi da je za vrijeme izvođenja radova na posebnim dijelovima zgrade osobno boravila u [adresa] na Braču i to u periodu od 01.05.2017. do 20.06.2017. u periodu od 10.07.2017. do 25.08.2017., u periodu od 29.11.2017. do 16.12.2017., te da su troškovi tužiteljice iznosili 22.666,00 EUR i da su u cijelosti plaćeni od strane tužiteljice, tužiteljica u podnesku nabraja točke stavke iznosa radova, da je iste platila podizanjem novca sa svog deviznog računa, te kao dokaz tome da dostavlja izvadak sa deviznog računa. U tom podnesku tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev u ovom predmetu.

15. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao: Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 17.06.2017. (list 4 spisa), dopis upućen od strane tužiteljice tuženiku od dana 30.06.2020. (list 5 spisa), dopis tuženika upućenog odvjetničkom uredu tužiteljice (list 7 spisa), konto kartica Volksbank Dreicich eG (list 20-24 spisa), izvadak iz zemljišne knjige i fotografije stambene zgrade u [adresa], sagrađene na z. k. č. br. [katastarska čestica], površine 422 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 30-37 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja od 12. siječnja 2017. (list 40 spisa), iskaz tužiteljice (list 165 spisa), iskaz tuženika (list 166 spisa), promet po računu OTP banke d.d. klijenta NC (list 168-173 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje grafologije, dokumenata i novca CC dipl. ing. (list 216-220 spisa).

16. Dokaze koji se odnose na protutužbeni zahtjev o kojem se nije odlučivalo u ovom predmetu, sud nije pregledao za potrebe ovog predmeta.

17. Iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 17.06.2017. proizlazi da je tužiteljica dana 17.06.2017. pozajmila tuženiku iznos od 41.872,00 EUR na rok od 365 dana bez kamata.

18. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 17. lipnja 2017. svome bratu pozajmila iznos od 41.872,00 EUR te da su sačinili Ugovor koji prileži na stranici 4 spisa, da joj je tuženik vratio 30.000,00 EUR, dok da je ostao dužan 11.872,00 EUR, da ga je u više navrata pozivala i pismom i sms porukama da vrati utuženi iznos, da mu je predložila da napiše kod javnog bilježnika potvrdu da je dužan taj iznos kako bi njezina djeca mogla potraživati taj iznos od njega ili njegovih nasljednika, da kad je bila u [adresa] u kući koja da je podijeljena, da ona živi na prvome katu, a tuženik u prizemlju, da je tuženik bio neugodan prema njoj da je morala zvati policiju, da svi računi vezano za kuću koje je njezin brat platio da je ona njemu uredno podmirila.

19. Iz iskaza tuženika proizlazi da nije točno da je posudio od tužiteljice iznos od 41.872,00 EUR, već iznos od 30.000,00 EUR i da je taj iznos vratio, da kad mu se predočio Ugovor na stranici 4 spisa isti navodi da poviše oznake primatelj nije njegov potpis, te da ništa nije potpisao i da tek sada prvi put vidi taj Ugovor, da nije nikad primio na svoj račun iznos od 41.000,00 EUR.

20. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje grafologije, dokumenata i novca CC dipl. ing. proizlazi da je NC vlastoručno potpisao Ugovor o kratkoročnoj pozajmici, tj. NC je skriptor potpisa na Ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 17. lipnja 2017.

21. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

22. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev prema tuženiku za isplatom utuženog iznosa na ime povrata zajma po sklopljenom Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 17.06.2017., u daljnjem tekstu: Ugovor.

23. Tuženik je istaknuo dva temeljna prigovora: prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja da tužiteljica nije ovlaštena tražiti povrat zajma po predmetnom Ugovoru budući da tuženik istoga nikada nije ni vidio pa stoga ni potpisao, te prigovor zastare utuženog potraživanja.

24. Odredba čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18. – dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

25. U ovom predmetu jedino pitanje jeste to, da li je tuženik potpisao predmetni Ugovor, budući isti kategorički tvrdi da istoga nije nikada ni vidio ni potpisao.

26. Odgovor na to pitanje dao je stalni sudski vještak u svome vještu, koji je nesporno naveo nakon provedenih ispitivanja i dobivenih rezultata , da je tuženik potpisnik upravo tog Ugovora.

27. Parnične stranke u ovom predmetu nisu imale nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka.

28. Stoga, upravo predmetnim Ugovorom za kojeg je tuženik tvrdio da ga nije ni vidio ni potpisao, isti se obvezao tužiteljici vratiti predmetni iznos. Tuženik ničim nije dokazao da bi istoga vratio. Upravo predmetnim Ugovorom se tuženik obvezao vratiti i utuženi iznos pa navodi tuženika za što je trošio novce tužiteljice neće biti važni za ovaj predmet, budući se obvezao posuđeni iznos vratiti. Nisu odlučni ni izvodi po računu kojim tužiteljica dokazuje na koji način je plaćala radnike, pa ni to da je novac iz ugovora plaćen tuženiku, budući je tuženik upravo potpisom Ugovora priznao da je primio novac i istim potpisom se obvezao istoga vratiti za godinu dana. Tuženik nije dokazao da je vratio utuženi iznos u ovom predmetu.

29. U odnosu na prigovor zastare navodi se slijedeće:

30. S obzirom na to da u odredbama o ugovoru o zajmu iz Zakona o obveznim odnosima nema odredbe o posebnom zastarnom roku, za ovaj pravni posao na utuženu tražbinu tužitelja prema tuženiku iz ugovora o zajmu primjenjuje se opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a od pet godina, a koja propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom nije određeni neki drugi rok zastare. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje svoje tražbine.

31. U konkretnom slučaju parnične stranke su sklopile Ugovor 17.06.2017. na rok od godine dana, što znači da je tužiteljica imala pravo zahtijevati povrat posuđenog novca 17.06.2018. Budući je tužba u ovom predmetu podnesena 19.11.2020. i prigovor zastare jeste neosnovan.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

33. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

34. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

35. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

36. Odluka o troškovima postupka donesena pod točkom II. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a troškovi tužitelja sastoje se od troška sudskih pristojbi na prvostupanjsku presudu i tužbu u ukupnom iznosu od 165,62 EUR, troškova vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, te troškova zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife), za sastav tužbe, pristupa na ročišta 03.05.2021., 09.07.2021., 09.10.2021., 17.01.2023. i 10.12.2025., te sastav obrazloženog podneska od 29.04.2021. i 06.02.2023., svaka radnja po 200,00 EUR, uvećano za 25% ili 350,00 EUR.

37. Tužitelju nisu priznati troškovi ostalih podnesaka, jer isti u sušiti predstavljaju ili požurivanje suda ili ispravke navoda, li dostavu dokaza o uplati pristojbe ili ponavljanje već iznijetih navoda u ranijim podnescima, pa nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

U Supetru, 20. siječnja 2026.

SUDAC:

Jadranko Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis