Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-48/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 110/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Kzd-22/2022-27 od 23. ožujka 2023., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe okrivljenika ĐĐ, zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. i 6. KZ/11.

2. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.1. U žalbi državnog odvjetnika se detaljno analiziraju dokazi izvedeni u postupku te se izvodi zaključak drukčiji od zaključka suda prvog stupnja. Ističe se kako je sud pogrešno zauzeo stav da je nesporno utvrđena motiviranost maloljetne oštećenice za neistinitim terećenjem okrivljenika, obzirom da je vještakinja dr. Jadranka Zorić u svom nalazu i mišljenju navela da maloljetnoj oštećenici neprijateljski stav spram okoline može predstavljati pokretački motiv za neistinito terećenje druge osobe, ali ne i da isti bezrezervno postoji, tako da sud nipošto nije utvrdio nespornim da taj motiv uistinu postoji. U žalbi se navodi kako vještakinja nije našla nikakve psihopatološke osobine kod maloljetne oštećenice, nego samo teške životne okolnosti odrastanja te neprijateljski stav prema okolini, ali da to ne znači nužno i sposobnost za lažno prijavljivanje kaznenog djela. Navodi se kako nije životno, niti logično, da bi maloljetna oštećenica lažno prijavila supruga bivše udomiteljice i to protekom vremena od dvije godine od izdvajanja iz njihove obitelji te da je pogrešan navod kada je sud kao činjenicu utvrdio da je maloljetna oštećenica sklona govorenju neistina jer je takav zaključak bazirao na iskazu okrivljenikove supruge te svjedokinje ZĐ, koja nije psihijatar ni psiholog, dok vještakinja Zorić u svom nalazu i mišljenju nije navela da je maloljetna oštećenica sklona konfabuliranju.

7.2. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik ĐĐ počinio predmetno kazneno djelo jer sam on negira počinjenje tog djela, a osim neuvjerljivog i upitnog iskaza oštećenice CĐ, u postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenik doista, u inkriminiranom razdoblju, nad maloljetnom oštećenicom CĐ, koja je u to vrijeme bila dijete mlađe od petnaest godina, izvršio nad njom bludne radnje te da je to djelo počinio uz primjenu odnosa zavisnosti djeteta o njemu i time da bi počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, pa je ispravno sud prvog stupnja dvojbu o postojanju odlučnih činjenica riješio na način koji je povoljniji za okrivljenika.

7.3. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se samo iz činjenice što okrivljenika ĐĐ na neuvjerljiv način tereti tada maloljetna oštećenica CĐ, s kojom očito nije u dobrim odnosima, ne može zaključiti da je to dokaz koji bi nedvojbeno potvrdio da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, samim time što u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik, u inkriminiranom razdoblju, vršio bilo kakve bludne radnje nad oštećenicom. Prema tome, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika ĐĐ i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

8. Za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskaz maloljetne oštećenice, a sa druge strane obrana okrivljenika, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Kako je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je obrana okrivljenika logična i uvjerljiva, to i ovaj sud drugog stupnja zaključuje kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću, pa je pravilno prvostupanjski sud, kod takvog stanja stvari, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenika oslobodio od optužbe budući da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

9. Ispitujući povodom žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 482. ZKP/08-25, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

Split, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Neven Cambj