Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-105/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PS, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Kzd-10/2023 od 4. listopada 2023., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika PS i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku proglasio je krivim okrivljenika PS, zbog jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i jednog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, na način da mu je prethodno za predmetna kaznena djela utvrdio kazne zatvora i to za kazneno djelo nasilja u obitelji, temeljem čl. 179.a KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. točka 4. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a za kazneno djelo prijetnje, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu time da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine, od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.1 Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik PS je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik PS osobno, ne navodeći žalbene osnove zbog kojih pobija presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Žalbu protiv presude je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika osudi na strožu bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku je podnio okrivljenik PS osobno, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalbe okrivljenika PS i državnog odvjetnika su neosnovane.

6. Obzirom da okrivljenik pobija predmetnu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojala ta povreda, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbi okrivljenika i državnog odvjetnika, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U svojoj žalbi okrivljenik daje subjektivnu analizu i detaljnu ocjenu dokaza, koja se razlikuje od ocjene suda prvog stupnja. Pri tome se navodi kako je nevjerojatno, neživotno i nelogično da za vrijeme od pet godina svjedoci ZA i IA nisu nikada čuli, niti vidjeli ništa od onoga što se okrivljeniku stavlja na teret, već ti svjedoci samo govore o svađi. Ističe se kako ovi svjedoci nisu potvrdili ništa od onoga što se okrivljeniku stavlja na teret te da je sud trebao posebno kritički cijeniti iskaz oštećene jer da osim njenih riječi, ne postoje dokazi koji bi upućivali na to da je on prema njoj počinio ono što mu se stavlja na teret. U okrivljenikovoj žalbi se navodi i kako se presuda poziva na nekakve poruke, s time što se ne navodi datum tih poruka, tko ih je slao, s kojeg broja i sl. Na kraju se ističe kako okrivljenik nije počinio kaznena djela nasilja u obitelji i prijetnje te da je nelogično da bi netko nasilje trpio pune 4 godine i za to vrijeme rodio dvoje djece i zaključio brak, pa da je ovdje očito kako se radi o čistim insinuacijama od strane bivše supruge i da je do svega ovoga došlo radi toga što je oštećenica promijenila partnera.

7.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika PS kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

7.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik PS, u inkriminiranom razdoblju, teško kršio propise o zaštiti nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost te prijetio bliskoj osobi, sve na način kako je opisano u izreci pobijane presude, čime je počinio predmetna kaznena djela.

7.5. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenice UA (ranije PS), koja nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetna kaznena djela, pa je sud prvog stupnja njezin iskaz ispravno prihvatio vjerodostojnim. Iskaz oštećenice potvrđuju i pregledane poruke između okrivljenika i oštećenice, ali i svjedoci ZA i IA, koji nisu bili očevici događaja, ali su uvjerljivo i suglasno svjedočili o svojim saznanjima koja su imali iz kazivanja oštećenice.

7.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik PS.

8. Nema pravo državni odvjetnik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni, dok žalba okrivljenika PS, iako se to u njegovoj žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08-25, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

8.1. U žalbi državnog odvjetnika se ističe kako sud prvog stupnja, prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije, nije vodio računa o težini počinjenih kaznenih djela i njihovoj društvenoj opasnosti, navodeći da se izricanjem uvjetne osude neće dovoljno djelovati na okrivljenika, niti na ostale da se suzdrže od takve vrste protupravnog ponašanja. Navodi se i kako sud prvog stupnja, kao otegotnu okolnost, nije cijenio okrivljenikovu upornost u činjenju kaznenih djela i visoki stupanj kriminalne volje, pa da nije bilo osnova za ublažavanje kazne, niti za izricanje uvjetne osude.

8.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

8.3. Sud prvog stupnja je okrivljeniku cijenio, kao olakotne okolnosti, njegovu raniju neosuđivanost te činjenicu što ima zdravstvenih problema i što je otac dvoje maloljetne djece koje je dužan uzdržavati, dok mu nekih posebnih otegotnih okolnosti nije našao, zbog čega su, uslijed postojanja osobito olakotnih okolnosti, ispravno primijenjene odredbe o ublažavanju kazne za kazneno djelo nasilja u obitelji.

8.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, nakon prethodno utvrđenih kazni za svako kazneno djelo, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od tri godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

9. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika PS i državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-25, presuđeno kao u izreci.

Split, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Neven Cambj