Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: P-333/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A

N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom Gordani Peraković-Turković, odvjetnici iz Otočca, protiv 1.tuženika SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Čedomiru Kosanoviću, odvjetniku iz Ogulina, i 2.tuženice UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti i dr., nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja, zamjenika punom. tužitelja i 2.tuženice, a u nenazočnosti punom. 1.tuženika, na ročištu radi objave presude održanom 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između 1.tuženika SL, [adresa]-tuženice UL iz [adresa], G, [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika pod posl.br. OV 5210/22 od dana 07. listopada 2022. godine i proveden u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela u Ogulinu pod posl.br. Z-14187/2022. te da isti Ugovor ne proizvodi pravne učinke za nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] DOL, LIVADA površine 9329 m2 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa se nalaže Općinskom sudu u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Ogulin da na navedenoj nekretnini izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva pod posl.br. Z- 14187/2022 i da se uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje.

II. Utvrđuje se da je tužitelj LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva kč. br. [katastarska čestica] DOL, LIVADA površine 9329 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] što mu je 2.tuženica UL iz [adresa] dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u ime i za korist tužitelja, temeljem ove presude, u roku 15 dana.

III. Nalaže se 1.tuženiku VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2.tuženici UL iz [adresa], G, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade parnične troškove u iznosu od 1.303,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 20. siječnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 29. svibnja 2024. naveo da je 1.tuženik SL upisan kao vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] DOL, LIVADA površine 9329 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koje vlasništvo je stekao na temelju Ugovora o darovanju zaključenog sa darodavateljicom 2.tuženicom UL, ovjerenog pod posl.br. OV-5210/22 od 07.10.2022. godine, a provedenog u zemljišnoj knjizi pod posl.br. Z-14187/2022. Za navedenu nekretninu je pok. ĐL sa 2.tuženicom UL sklopio Ugovor o darovanju 1987. godine radi potrebe podizanja kredita 2.tuženice UL, a bilo je usmeno dogovoreno da će po otplati kredita ta nekretnina od strane 2.tuženice UL biti vraćena pok. ocu tužitelja. Rješenje je provedeno u spisu pod posl.br. Z-1334/87. Radi proteka vremena, smrti oca 2.tuženice UL i njenih drugih obiteljskih poteškoća, ista nije do smrti pok. oca tužitelja “vratila” nekretninu u vlasništvo istome. Prvotuženik SL je 2.tuženici UL neistinito i zlonamjerno predočio da je navedena nekretnina predmet sporazuma o diobi u obitelji tužitelja i 1.tuženika SL te je 2.tuženica UL rukovođena tim navodima 1.tuženika SL, s istim zaključila Ugovor o darovanju te nekretnine. Tužitelj je uvijek smatrao da je prijeporna čestica u njegovom vlasništvu i u vlasništvu njegove obitelji, ali budući da nije bila predmetom ostavinske rasprave iza tužiteljevog pok. oca ĐL, tužitelj je od majke saznao da je nekretnina bila vlasništvo 2.tuženice UL, a sada 1.tuženika SL. S obzirom da se radi o Ugovoru zaključenim između

1.tuženika SL i 2. tuženice UL koji je suprotan moralu, to je isti ništetan prema odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima odnosno radi se o nezakonitom pravnom poslu i nezakonitom prijenosu prava vlasništva između 1. i 2. tuženika, slijedom čega tužitelj predlaže da se presudom utvrdi da je ugovor o darovanju sklopljen između 1.tuženika SL i 2.tuženice UL ništetan i da ne proizvodi pravne učinke za nekretninu kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Ogulin da na navedenoj nekretnini izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva provedenog pod poslovnim brojem Z- 14187/2022 i da se uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje, zatim da se utvrdi da je tužitelj LL stekao prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

2.Prvotuženik SL je u odgovoru na tužbu naveo da u ugovoru o darovanju 1987. godine nije naveden uvjet darovanja, a da je stvarno bio dogovoren taj uvjet darovanja životno bi bilo da se isti navede u ugovoru kako bi se darovatelj osigurao da će dobiti natrag u vlasništvo tu nekretninu. Nadalje, taj ugovor o darovanju je sklopljen 1987. godine, a darovatelj sve do svoje smrti nije tražio od 2.tuženice UL da mu vrati predmetnu nekretninu, što također upućuje da nije bilo usmenog dogovora oko uvjeta darovanja. Osim toga u Ugovoru o darovanju između 2.tuženice UL i oca tužitelja je navedena nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] Livada dol površine 1 jutro i 1245 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a tužitelj potražuje nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] DOL, LIVADA površine 9329 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa je upitno da li se radi o istoj nekretnini jer tužitelj nije dostavio bilo kakav dokaz o tome. Otac tužitelja je za života raspolagao svojom nekretninom, nekretninu koju je darovao 2.tuženici UL, i koja imovina očito nije bila predmet ostavinske rasprave iza njega, što je tužitelju vrlo dobro poznato. Od dana sklapanja ugovora o darovanju između pok. oca tužitelja i 2.tuženice UL, pa do podnošenja ove tužbe prošlo je skoro 30 godina i u kojem periodu je tužitelj mogao riješiti pitanje vlasništva predmetne nekretnine. Stoga je nejasno temeljem čega tužitelj smatra da ima pravni interes proglašavati ništetnim ugovor o darovanju koji su sklopili tuženici međusobno. Takav pravni interes bi mogla imati samo jedna od ugovornih strana bilo, 1.tuženik SL, bilo 2.tuženica UL, ali niti jedna ugovorna strana do sada nije isticala takav pravni interes. Zato 1.tuženik SL ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Prvotuženik SL posebno ističe da su tvrdnje tužitelja da bi 1.tuženik SL prijevarom ili dovođenjem u zabludu 2.tuženice UL potakao istu da mu daruje predmetnu nekretninu potpuno neosnovane i neistinite. Naime, 2.tuženica UL i njezin suprug su bili došli do 1.tuženikaRade SL i ponudili mu da se sklopi ugovor o darovanju kojim bi njemu u vlasništvo pripala predmetna nekretnina, a tom razgovoru je bila prisutna supruga 1.tuženika, njezina sestra te suprug i 2.tuženica osobno. Na taj prijedlog je 1.tuženik SL je pristao i nakon sklapanja ugovora platio je i porez na promet nekretnina.

3.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Na ročištu održanom dana 11. ožujka 2025. 2.tuženica UL je navela da je zaprimila tužbu zajedno s prilozima, potvrđuje da je točno sve što je u tužbi napisano, te da priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti.

5.S obzirom da je 2.tuženica UL priznala tužbeni zahtjev tužitelja, to je sukladno članku 331. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) u odnosu na 2.tuženicu sud donio presudu na temelju priznanja.

6.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem izvatka iz BZP-a (l.br. 5 spisa), ugovora o darovanju (l.br. 6-7 spisa), izvatka iz BZP-a (l.br. 8 spisa), rješenja (l.br. 9-10 spisa), rješenja o naknadno pronađenoj imovini (l.br. 11-12 spisa), rješenja (l.br. 13 spisa), ugovora o darovanju (l.br. 14-16 spisa), rješenja (l.br. 17 spisa), rješenja (l.br. 18-19 spisa), izjave UL (l.br. 20-21 spisa), povijesti promjena na katastarskim česticama (l.br. 22-23 spisa), izjave ŠL (l.br. 32 spisa), ugovora o darovanju (l.br. 43-45 spisa), rješenja (l.br. 61-63 spisa), saslušanjem svjedoka HL (l.br. 56 spisa), svjedoka TL (l.br. 57 spisa), svjedoka CL (l.br. 57-58 spisa), svjedoka ŠL (l.br. 72 spisa), te saslušanjem tužitelja te 1. i 2.tuženika kao parničnih stranaka.

7.Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je naveo da je rođen 1975. godine, da je 1987. imao 12. godina, da je zajedno s ocem obilazio vlasništvo očeve zemlje, otac mu je pokazivao sve što je u njegovom posjedu i vlasništvu, te mu je pokazao i ovu predmetnu parcelu koju zovu livada Dol. Ranije su djedovi to kosili, a kad se prestalo kositi, narasla je šuma. Tužiteljev otac ĐL je umro 1993. godine. Iza njega je provedena ostavinska rasprava, ali u rješenju o nasljeđivanju nije navedena predmetna parcela. Njemu je majka rekla da je predmetna parcela data u svrhu pomoći 2.tuženici UL odnosno da je darovanje 2.tuženici UL izvršeno kako bi ispunjavala uvjete za dobivanje kredita, ali ona taj kredit nikada nije realizirala. Prije zaključenja ugovora o darovanju između tužiteljevog oca i 2.tuženice UL je bio dogovor da će ona predmetnu parcelu vratiti tužiteljevom ocu, a nakon njegove smrti se podrazumijevalo da će vratiti tužitelju kao jedinom nasljedniku svojeg oca. Poslije ostavinske rasprave 2.tuženica UL je nekoliko puta kontaktirala tužitelja da mu tu parcelu vrati. Ugovor između tužiteljevog oca i 2.tuženice UL je smatrao fiktivnim i pravno neutemeljenim. Uvijek je smatrao da je predmetna parcela njegova, da će se vratiti tužitelju u vlasništvo, ali kao mlad čovjek bio je zauzet sa obitelji, pa je malo zanemario da to riješi. Godine 2022. je saznao da je došlo do promjene vlasništva na način da je predmetna parcela prepisana na 1.tuženika SL, nakon toga je nazvao 2.tuženicu UL i ona mu je rekla da je spremna svjedočiti da je napravljena obmana od strane 1.tuženika. Nakon toga je pokrenuo ovaj parnični postupak. Nakon izvršenog darovanja 2.tuženica UL nikada nije ušla u posjed predmetne nekretnine, odnosno ona tu nekretninu nikada nije koristila. Drugotuženica UL je supruga od sina sestre tužiteljevog oca odnosno supruga tužiteljevog bratića. Prvotuženik SL je također tužiteljev bratić odnosno tužiteljev otac ĐL i Radin otac S su braća. Kad je nazvao 2.tuženicu i pitao zbog čega je ona to prepisala na 1.tuženika SL, ona mu je rekla da je prema njoj napravljena prijevara i da je njoj 1.tuženik SL rekao da su se u familiji dogovorili da ona tu parcelu prepiše na 1.tuženika SL. Ona je mislila da su obiteljski odnosi normalni i smatrala je da može povjerovati 1.tuženiku SL. Tužitelj tvrdi da nije istina da su se u familiji dogovorili da ova nekretnina pripadne 1.tuženiku SL. Nakon što mu je 2.tuženica rekla da je predmetnu parcelu prepisala na 1.tuženika SL, tužitelj ga je nazvao da ga upozori da nije časno to što je napravio i rekao mu da se ta parcela mora vratiti tužitelju. Na pitanje 1.tuženiku SL da vrati parcelu, on je odgovorio da je to legalno prepisao i da nema govora da će parcelu vratiti tužitelju, a nakon tog usmenog upozorenja tužitelj je podnio tužbu za vraćanje predmetne nekretnine tužitelju u vlasništvo.

8.Prvotuženik SL saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je naveo da je 2.tuženicu UL prvi put vidio kad je došla sa svojim suprugom ĐL u stan TL u [adresa]. IL iz [adresa] mu je rekao da je predmetna parcela 1.tuženikovog djeda i da je kupac Simine parcele zainteresiran i za predmetnu parcelu. Ljudi koji su kupili Siminu parcelu su provjeravali i rekli da se predmetna parcela vodi na UL, a IL mu je rekao da je to supruga 1.tuženikovog bratića ĐL, sina 1.tuženikove tetke U. Navodi da je nazvao CL u smislu da ga spoji sa ljudima koji su zainteresirani za kupnju te parcele, a ĐL mu je rekao " SL ja bi da to tebi poklonim, to meni ne treba…ja bi to prepisao da to skinem s dnevnog reda." Prvotuženik mu je rekao da dođe u [adresa], da se dogovore, ĐL mu je rekao da ne može jer da je UL u [adresa] da mora čekati da ona dođe, pošto se to vodi na njoj. Nakon 6 do 7 dana UL i ĐL su došli u [adresa] u stan TL. U stanu su razgovarali o tehnici, popunili obrasce, UL, 1.tuženik SL i TL su otišli kod javnog bilježnika gdje su provjerili podatke i ovjerili potpise. Nije pitao CL niti UL na koji način je ta parcela došla do njih. Prvotuženikov otac S i tužiteljev otac ĐL su se podijelili za života, ne zna da li je u toj diobi predmetna parcela pripala Nikoli, tužiteljevom ocu.

9.Drugotuženica UL saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je navela da joj je 1987. godine trebao zajam u banci, ali je tada banka tražila da ima u vlasništvu neki komad zemlje, pa je zamolila CL, tužiteljevog oca da joj pomogne da joj da jedan komad zemlje kako bi ispunila uvjete za taj zajam i rekla mu da će tu zemlju vratiti njemu ili njegovom sinu. Taj kredit nikada nije realizirala. Uvijek je govorila tužitelju da moraju riješiti tu zemlju, u smislu da mu vrati zemlju u vlasništvo, ali tužitelj nije imao vremena, a ona je uvijek imala na brizi da će to riješiti. Nije joj jasno što 1.tuženik ima dogovarati sa njezinom suprugom, ako je zemlja bila upisana na imenu 2.tuženice UL. Prije potpisivanja spornog ugovora ništa nije razgovarala sa 1.tuženikom VL i mislila je da su tužitelj i 1.tuženik rodbina, da se oni dobro slažu, da su u dobrim odnosima. Nije obavijestila tužitelja da ide potpisivati ugovor sa Radom. Niti ona, a niti njezin suprug 50. godina nisu vidjeli 1.tuženika, niti su s njim razgovarali, pa se pita kako je on baš sada našao da s njima kontaktira. Nikada nije bila u [adresa] i ne zna gdje je ta zemlja. Neposredno prije zaključenja spornog ugovora SL je nazvao njezinog supruga da li se mogu naći, došla je sa suprugom u [adresa], našli su se kod slikara BL, SL ih je odvezao u stan, on je ispunjavao taj ugovor, nakon toga su otišli kod javnog bilježnika, a prije toga je SL pričao kako mu je kćerka mlada umrla, pa je mislila da ta zemlja SL treba i da se on dogovorio s tužiteljem. Prvotuženik SL je pričao njezinom suprugu da je postignut dogovor unutar obitelji da predmetna nekretnina pripadne 1.tuženiku SL. Tvrdi da ne bježi od svoje obveze da nekretninu koju je dobila treba vratiti tužitelju.

10.Saslušani svjedok HL, supruga 1.tuženika SL, u svom iskazu je navela da je prisustvovala jednom razgovoru između 1.tuženika SL i CL. SL je pozvao CL iz razloga što mu je IL rekao da je jedan čovjek iz Grabrka zainteresiran da bi kupio parcelu CL. JL je rekao da on ima dosta svoje zemlje u Gomirju, da mu to ne treba, da se parcela vodi na njegovoj ženi UL, koja se nalazi u Italiji i kad dođe da bi oni to poklonili SL. Nakon 10-tak dana UL i JL su došli u stan njezine sestre TL, prvi put ih je vidjela, bilo joj je drago da upozna rodbinu svojeg supruga, neobvezno su pričali, popili kavu, u razgovoru su i UL i JL istaknuli da tu parcelu ne bi nikome dali osim SL iz razloga koji je vjerojatno njima poznat. Pripremili su dokumente za odlazak kod javnog bilježnika, UL i SL su otišli kod javnog bilježnika, a JL i ona su čekali u lokalu u Jazbini. JL je istaknuo da nema veze sa parcelom, ali da su on i UL imali neke troškove i tražio ih 3.000,00 kuna, SL mu je predao tih 3.000,00 kuna pred njom i UL. Nakon toga su se razišli. Ne zna čija je to bila parcela prije UL. Od supruga je saznala da ga je kasnije nazvao tužitelj LL i tražio da mu vrati tu parcelu.

11.Svjedok TL u svom iskazu je navela da su u mjesecu listopadu 2022. k njoj došli njezina sestra HL i njezin suprug SL i tada su rekli da će doći neki rođaci, oni su ubrzo došli, prvi put je vidjela te ljude, predstavili su se UL i njezin suprug JL. Oni su ponudili SL odnosno imali su želju da mu daruju jednu parcelu u [adresa] koja njima ne treba, tu parcelu nisu koristili, naveli da tu parcelu žele darovati SL i da slabo kontaktiraju sa ostalom rodbinom. Izričito su rekli UL i JL da nikome ne bi poklonili tu parcelu već samo SL. SL se prihvatio darovanja te parcele i otišli su kod javnog bilježnika da se sklopi darovni ugovor. Zajedno s SL je otišla u gruntovnicu da se upiše vlasništvo u gruntovne knjige. Nije joj poznato čija je to parcela bila prije UL. Nije joj poznato ništa o tome da bi bila obveza UL da tužitelju vrati tu parcelu.

12.Svjedok JL, suprug 2.tuženice UL, u svom iskazu je naveo da mu je trebala jedna pomoć u vezi dobivanja kredita, da je morao imati komad zemlje na sebi kako bi dobio kredit za kupnju kamiona, a što mu je pomogao tužiteljev otac, sada pok. JL na način da je tužiteljev otac njegovoj supruzi UL prepisao predmetnu zemlju, uz dogovor da mu UL tu zemlju vrati. Još prije rata odnosno 80-tih godina je tužiteljev otac njegovoj supruzi UL prepisao tu parcelu uz dogovor da ona to njemu kasnije vrati. Telefonskim putem SL ga je pozvao da dođu kod njega u [adresa], odvezao ih je u stan od sestre njegove supruge. SL je dao prijedlog da UL tu zemlju prepiše na njega, a UL je mislila da su tužitelj, 1.tuženik i on u dobrim odnosima zato je pristala prepisati tu zemlju SL. UL o tome nije obavijestila tužitelja i tu je bio lapsus, niti svjedok nije o tome obavijestio tužitelja, nije s tužiteljem o tome razgovarao. Tužitelj je sa njim i njegovom suprugom razgovarao o povratu zemlje, ali do povrata nije došlo jer nikada nije bilo vremena, tužitelj je bio mlad, UL je radila u Italiji i tako je to ostalo do kobnog dana.

13.Svjedok ŠL, majka tužitelja, u svom iskazu je navela da je 2.tuženica [adresa]. godine zamolila njezinog supruga da joj da jednu parcelu jer da joj je to potrebno za hipoteku za kredit koji je ona namjeravala podići, a što je njezin suprug i učinio te joj prepisao predmetnu parcelu jer je ona snaha od njegove sestre. Međutim, taj kredit se nije realizirao, tada je bio dogovor da će UL vratiti njezinom suprugu tu parcelu, no ubrzo je došao rat, potom je njezin suprug umro, UL je govorila njezinom sinu da mu želi vratiti tu parcelu, a što ona osobno može i potvrditi, ali do tog povrata nije došlo. Nije joj poznato kako je SL došao do te zemlje. Zna da je cijelo vrijeme predmetna parcela njihovo vlasništvo odnosno prvotno vlasništvo njezinog supruga, a supruga je naslijedio sin tj. tužitelj. Predmetnu parcelu je njezin suprug naslijedio od svojih roditelja odnosno njegovi roditelji su imali tri sina i nakon njihove smrti su se sinovi međusobno dogovorno podijelili odnosno podijelili su se tužiteljev otac JL, Radin otac S i njihov treći brat IL. U ostavinskom postupku iza pok. supruga ona i tužitelj su proglašeni nasljednicima, svaki u ½ dijela, a kasnije je ona svoj dio prenijela na sina tj. tužitelja. Primijetila je da se u ostavinskoj imovini ne nalazi predmetna parcela koja predmetom ovog postupka.

14.Prema izvatku iz BZP sa stanjem na dan 29. svibnja 2024. kč. br. [katastarska čestica] Dol Livada površine 9329 m2 se nalazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u vlasništvu SL, [adresa].

15.Iz ugovora o darovanju nekretnina koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Brčić iz [adresa] od brojem OV-5210/2022 dana 7. listopada 2022. proizlazi da je darodavateljica UL darovala daroprimatelju SL svoju nekretninu kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

16.Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj O-171/1993-4 od 16. srpnja 1993. su nasljednicima iza pok. ZL iz [adresa] proglašeni ŠL, supruga, iz [adresa], i LL, sin, iz [adresa].

17.Rješenjem o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine poslovni broj O-412/13-9 od 3. listopada 2013. iza pok. ZL iz [adresa] su njegovim nasljednicima proglašeni LL, sin, iz [adresa] i ŠL, supruga, iz [adresa].

18.Ugovorom o darovanju od 13. listopada 1987. godine sklopljenim između ĐL kao darodavatelja i UL kao daroprimatelja je ĐL darovao UL nekretninu kč. br. [katastarska čestica] livada Dol površine 1 jutro i 1245 čhv upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

19.Rješenjem Općinskog suda u Ogulinu, Zemljišnoknjižni odjel Ogulin broj Z-1334/87 od 31. listopada 1987. je na temelju darovnog ugovora od 13. listopada 1987. godine dozvoljen otpis kč. br. [katastarska čestica] površine 1 jutro i 1245 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] sa imena ĐL te prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] iste općine za korist UL.

20.Rješenjem Zavoda za katastar i geodetske poslove Općine Ogulin od 31. prosinca 1991. godine u katastarskom operatu K. O. [katastarska općina] je u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] promijenjeno posjedovno stanje sa dosadašnjeg posjedovnog stanja posjednika ĐL na novo posjedovno stanje posjednika UL.

21.Iz izjave UL koja je ovjerena kod javnog bilježnika Mirjane Brčić iz [adresa] pod brojem OV-1090/2023 dana 6. ožujka 2023. proizlazi da je UL izjavila da je 1987. godine dobila darovnim ugovorom od ZL kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] s razlogom jamstva za kredit uz usmenu obvezu da će se nekretnina vratiti nakon realizacije i isplate kredita. Potvrđuje da je ugovorom o darovanju iz 2022. ovu nekretninu darovala SL koji je ustvrdio da je postignut dogovor unutar obitelji te da nekretnina pripada SL. Nije provjeravala takav sporazum, iako je svjesna da je nekretninu trebalo vratiti osobi od koje je dobila darovnim ugovorom od pok. ĐL, odnosno njegovom sinu GL.

22.Odjel za katastar nekretnina Ogulin je izdao povijest promjena na katastarskim česticama dana 23. veljače 2023. prema kojoj povijesti je kč. br. [katastarska čestica] površine 9329 m2 K. O. [katastarska općina] od vođenja katastarskog operata 1964. godine bila upisana u p.l.br. 61 K. O. [katastarska općina] na imenu GL, pok. IL, [adresa]. Temeljem sudskog rješenja poslovni broj R1-131/81-2 je 1984. godine izvršeno razvrgnuće suvlasništva i kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] dolazi upisana u p.l.br. 61 K. O. [katastarska općina] na [adresa] (LL). Godine 1991. godine je temeljem darovanja, rješenja Z- 1334/87 kč. br. [katastarska čestica] površine 9329 m2 K. O. [katastarska općina] dolazi upisana u p.l.br. 201 K. O. [katastarska općina] na UL. Godine 2016. je temeljem Odluke o stavljanju u primjenu katastarskog Operatu za Katastarsku općinu [katastarska općina] dana 3. ožujka 2016. kč. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 9329 m2 dolazi upisana u p-.l.br. 416 K. O. [katastarska općina] na UL. Uspostavom baze zemljišnih podataka (BZP) za [adresa] 11.11.2021. uspostavljen je katastarski operat za K. O. [katastarska općina] kojom kč. br. [katastarska čestica] površine 9329 m2 dolazi upisana u broj zk.ul.br-/p.l.br. 416 K. O. [katastarska općina] na Kosanović Božanu. Godine 2022. je u bazi zemljišnih podataka (BZP), temeljem rješenja Z-14187/2022 Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Ogulin kč. br. [katastarska čestica] površine 9329 m2 dolazi upisana u zk.ul.br/p.l.br. 416 K. O. [katastarska općina] Selo na Radu Višnić.

23.U spis je dostavljena izjava ŠL, supruge pok. ZL i nasljednice u ½ dijela imovine u kojoj je navela da joj je poznato da njezin sin LL vodi parnični postupak protiv SL i UL za priznanje prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te da mu dozvoljava da se po dovršetku tog postupka uknjiži jedinim vlasnikom.

24.Zemljišonoknjižni odjel Ogulin je uz dopis od 13. ožujka 2025. dostavio ovjerenu presliku ugovora iz zbirke isprava poslovni broj Z-1334/1987, a koji je bio proveden u zemljišnim knjigama prije osnivanja novih zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina]. Nove zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] rađene su preuzimanjem podataka od Odjela za katastar nekretnina odnosno preuzeti su podaci iz posjedovnih listova, te katastarske čestice imaju brojeve prema novoj izmjeri.

25.U predmetnom postupku tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] sklopljenog između 1.tuženika SL i 2.tuženice UL te da se utvrdi da taj ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je suprotan moralu i ništetan sukladno odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, te da se posljedično tome naloži u zemljišnoj knjizi uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, kao i da se utvrdi da je tužitelj stekao pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

26.Odredbom članka 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023)je propisano:

(1) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27.Člankom 327. Zakona o obveznim odnosima je propisano:

(1) Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba.

28.Odredbom članka 328. Zakona o obveznim odnosima je propisano da se ne gasi pravo na isticanje ništetnosti.

29.Stranka koja smatra da je ugovor nevaljan u stupnju ništetnosti može zahtijevati zaštitu pred sudom podnošenjem tužbe na utvrđenje ništetnosti, odluka suda je utvrđujuća, ništetnost nastaje ex tunc odnosno od samog trenutka sklapanja pravnog posla i nastupa po samom zakonu te na nju sud pazi po službenoj dužnosti.

Nevaljani su oni ugovori koji imaju određeni pravni nedostatak odnosno iz razloga što pri njihovom sklapanju nisu ispunjene pretpostavke valjanosti koje se odnose na poslovnu sposobnost subjekta (članak 276. Zakona o obveznim odnosima), valjano očitovanje volje, moguću dopuštenu, određenu ili odredivu činidbu i ponekad na određeni oblik ugovora.

Pod manama volje podrazumijevaju se slučajevi nesklada između volje i očitovanja. Neke mane volje uzrokuju ništetnost (članak 322. ZOO), a neke pobojnost pravnog posla (članak 330. ZOO).

Odredbom članka 282. Zakona o obveznim odnosima je propisano kad strane vjeruju da su suglasne, da u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj prirodi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

Prema navedenoj zakonskoj odredbi iz članka 282. Zakona o obveznim odnosima kad među strankama postoji nesporazum smatra se da je pravni posao nepostojeći (Sjednica građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 14. studenog 2013., Su-IV-127/13) pa se u odnosu na takav ugovor ne može tražiti da se utvrdi ništetnim.

30.Tvrdnju tužitelja da je njegov otac 1987. godine sa 2.tuženicom UL sklopio ugovor o darovanju kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] radi potrebe podizanja kredita uz usmeni dogovor da će po otplati kredita tu nekretninu 2.tuženica UL vratiti tužiteljevom ocu su potvrdili 2.tuženica UL koja je navela da je zamolila tužiteljevog oca da joj pomogne na način da joj da jedan komad zemlje kako bi ispunila uvjete za zajam, uz obvezu da će ona tu zemlju vratiti njemu ili njegovom sinu, zatim je potvrdio svjedok JL, suprug 2.tuženice UL, koji je također naveo da im je za dobivanje kredita bio potreban komad zemlje, a što im je pomagao tužiteljev otac na način da je UL prepisao predmetnu zemlju uz dogovor da mu 2.tuženica UL tu zemlju vrati, to je u svom iskazu potvrdila i svjedok ŠL, majka tužitelja, koja je navela da je njezin suprug prepisao predmetnu parcelu 2.tuženici UL što joj je bilo potrebno za hipoteku za kredit uz dogovor da će 2.tuženica UL tu parcelu vratiti njezinom suprugu, a čije iskaze je sud ocijenio logičnima, uvjerljivima i vjerodostojnima poklanjajući im vjeru u cijelosti jer je između tužiteljevog oca ĐL i 2.tuženice UL zaključen pisani ugovor o darovanju na temelju kojeg je u zemljišnoj knjizi izvršen prijenos prava vlasništva predmetne parcele za korist 2.tuženice UL.

31.Međutim, 2.tuženica UL nikada nije stupila u posjed darovane joj parcele i u svom iskazu je navela da nikada nije bila u [adresa] i ne zna gdje se ta parcela nalazi, njezin suprug je naveo da tu zemlju nikada nisu uživali te je također i tužitelj naveo da 2.tuženica UL nikada nije ušla u posjed predmetne nekretnine i nikada ju nije koristila.

32.Slijedom navedenog, proizlazi da je darovni ugovor zaključen između tužiteljevog oca ĐL i 2.tuženice UL bio prividan i zaključen samo u svrhu da 2.tuženica UL ispuni uvjet za potraživanje kredita, a bez stvarne namjere da joj pripadne u vlasništvo predmetna parcela.

33.Osim toga, iz iskaza 2.tuženice UL proizlazi da je prilikom zaključenja darovnog ugovora sa 1.tuženikom VL, a kojim ugovorom je 1.tuženiku VL darovala predmetnu parcelu koju je njoj 1987. godine darovao tužiteljev otac ĐL, smatrala da je 1.tuženik SL bio u dogovoru sa tužiteljem za tu zemlju, budući da su isti bliska rodbina, bratići, pa proizlazi da je 2.tuženica UL sporni ugovor zaključila zbog neznanja i pogrešne predodžbe jer je bila pogrešnog uvjerenja da između tužitelja i 1.tuženika postoji sporazum glede vlasništva predmetne nekretnine, a koji sporazum u stvarnosti nije postojao.

34.Cijeneći sve prethodno obrazložene okolnosti zaključenje darovnog ugovora između tužiteljevog oca ZL i 2.tuženice UL, te zaključenog ugovora između 2.tuženice UL i 1.tuženika SL, a predmetom kojeg ugovora je bila ista parcela, sud smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora zaključenog između 1.tuženika SL i 2.tuženice UL, nalazeći da nije bila stvarna volja 2.tuženice UL da predmetnu parcelu daruje 1.tuženiku SL već da je stvarna volja 2.tuženice UL bila da tu parcelu vrati tužitelju kao nasljedniku svojeg pok. oca ZL koju je tu parcelu samo formalno prepisao na 2.tuženicu UL u svrhu dobivanja kredita, uz obvezu da 2.tuženica UL tu parcelu vrati ZL odnosno njegovom nasljedniku.

35.Parcela kč. br. [katastarska čestica] površine 1 jutro i 1245 čhv K. O. [katastarska općina] koja je navedena u ugovoru o darovanju zaključenom između ĐL kao darodavatelja i UL kao daroprimatelja je identična parceli kč. br. [katastarska čestica] površine 9329 m2 K. O. [katastarska općina] što proizlazi iz povijesti promjena na katastarskim česticama jer je 1991. godine temeljem darovanja odnosno rješenja Z-1334/87 kč. br. [katastarska čestica] površine 9329 m2 K. O. [katastarska općina] prenesena na ime UL iz čega proizlazi da je gruntovna kč. br. [katastarska čestica] na kojoj je prijenos vlasništva na UL izvršen u spisu Z-1334/87 identična katastarskoj čestici- kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na kojoj je temeljem rješenja Z-1334/87 prijenos posjeda izvršen na ime UL.

36.Nije osnovan po 1.tuženiku VL istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja je sukladno članku 327. Zakona o obveznim odnosima na ništetnost se može pozvati svaka zainteresirana osoba.

36.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) i tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. s PDV-om i to:

-za sastav tužbe

u iznosu od 250,00 eura,

-sastav podneska od 3. ožujka 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 11. ožujka 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 11. studenog 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 10. prosinca 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

odnosno u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura.

Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu iznosu od 26,55 eura.

37.Slijedom navedenog tužitelju je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 1.303,10 eura.

38.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 20. siječnja 2026.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude na temelju priznanja dopuštena je žalba na županijski sud, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u tri istovjetna primjerka. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353 st. 3 ZPP).

Dostaviti

1.Odvjetnica Gordana Peraković-Turković, Otočac

2.Odvjetnik Čedomir Kosanović, Ogulin

3. UL, [adresa]