Zakon.hr

P-1097/2021-41

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. zastupan po punomoćniku Branimiru Fingler, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađarić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 26. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Hrvojke Čolaković, odvjetnice u Osijeku, dana 20.siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I.Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu, broj 528-50-3761756, sklopljenog 7. studenog 2006. godine između tužitelja OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i davatelja osiguranja te tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, potvrđen po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka 10. studenog 2006. godine pod poslovnim brojem OU2281/06, kojim odredbama je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa:

- pod1./prvo/.Ugovora u dijelu koji glasi „kunska protuvrijednost CHF (………švicarskih franaka) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja“

- pod 2. /drugo/ Ugovora u dijelu koji glasi „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditoru“

- pod 7. /sedmo/ Ugovora u dijelu koji glasi

„u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“

- pod 7. /sedmo/ Ugovora u dijelu koji glasi „Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke“

- pod 9. /deveto/ Ugovora u dijelu koji glasi:“ Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom“.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime stjecanja bez osnove uslijed ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 1.433,60 EUR (tisućućetiristotridesetrieura i šezdesetcenta),sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2,72 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 1,34 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 12,31 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 10,55 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 13,74 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 1,71 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 151,28 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 45,15 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 42,76 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 56,83 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 50,19 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 41,57 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 68,91 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 72,36 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 62,67 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 67,32 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 58,56 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 72,62 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 84,83 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 101,43 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 115,49 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 93,06 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 83,51 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 84,44 EUR od 30.11.2011. do isplate,

po stopi određenoj u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.434,81 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana 20.siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV.Tužbeni zahtjev tužitelja u točki I petita tužbe radi utvrđenja ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, broj 528-50-3761756, sklopljenog 7. studenog 2006 u točki 1. u dijelu koji glasi „ 18.355,00 osamnaesttisućatristo pedesetpet),te u toč.9 u dijelu koji glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. – odbija se .

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime stjecanja bez osnove uslijed ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 471,92 EUR (četiristosedamdesetjedaneuro i devedesetdvacenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 5,06 EUR od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 31.01.2008. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 29.02.2008. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.05.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 30.06.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.08.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 7,55 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.11.2011. do isplate,

sve po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.“.

VI. Odbija se u cijelosti prigovor prijeboja kojim tuženik od tužitelja potražuje iznos od 87,47 EUR ,sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 5,46 EUR od dana 01.06.2007. godine pa do isplate,

- 5,61 EUR od dana 01.07.2007. godine pa do isplate,

- 7,70 EUR od dana 01.08.2007. godine pa do isplate,

- 6,99 EUR od dana 01.09.2007. godine pa do isplate,

- 5,90 EUR od dana 01.10.2007. godine pa do isplate,

- 8,74 EUR od dana 01.11.2007. godine pa do isplate,

- 8,05 EUR od dana 01.12.2007. godine pa do isplate,

- 5,76 EUR od dana 01.01.2008. godine pa do isplate

- 4,10 EUR od dana 01.02.2008. godine pa do isplate,

- 1,59 EUR od dana 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 3,67 EUR od dana 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 3,67 EUR od dana 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 4,98 EUR od dana 01.06.2008. godine pa do isplate,

- 3,37 EUR od dana 01.07.2008. godine pa do isplate,

- 2,57 EUR od dana 01.08.2008. godine pa do isplate,

- 6,43 EUR od dana 01.09.2008. godine pa do isplate,

- 2,88 EUR od dana 01.10.2008. godine pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi i to, za razdoblje od 01.06.2007. do 01.01.2008. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07. 2015. sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o j e

Smatra se da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 229,26 eura ( dvjestodvadesetdeveteuradvadesetšestcenti) – povučena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 29.listopada 2021. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je tužitelj , kao korisnik kredita i davatelj osiguranja, 7. studenog 2006. godine s Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Podružnica Osijek, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu, broj 528-50-3761756, potvrđen po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka 10. studenog 2006. godine pod poslovnim brojem OU-2281/06 (u nastavku: Ugovor). Predmetni Ugovor je, kao svoj standardni ugovor, unaprijed sastavio tuženik, a o odredbama Ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale, niti je tužitelj imao ikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi. . Odredbom pod 1. i 6. Ugovora tužitelju je odobren kredit u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 21.693,00 CHF po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita, s namjenom „Toyota Croatia d.o.o. -kredit za kupnju novih vozila Toyota“. Odredbom pod 4. Ugovora ugovoren je rok otplate od 60 mjeseci. Odredbom pod 7. Ugovora je određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen tužitelju po isplati kredita. Određeno je da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, a da prvi 2 anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31.3.2007. godine te da se uplate po kreditu valutiraju s danom odobrenja računa Banke. Odredbom pod 2. Ugovora ugovorena je redovna kamata po stopi od 5,20% godišnja, promjenjiva cit. „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“. Odredbom pod 9. st. 3. Ugovora je određeno da se na sve što nije regulirano tim Ugovorom primjenjuju opći akti tuženika kojima je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora, a pod 9. st. 4. da korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom. Zbog nekontroliranog rasta tečaja CHF tijekom razdoblja otplate kredita te tuženikovih učestalih jednostranih izmjena ugovorene kamatne stope je došlo do znatnog povećanja iznosa koji je tužitelj tuženiku morao plaćati na ime otplate kredita, a na koji iznos nije računao i nije mogao računati prilikom sklapanja ugovora, pa mu je otplata kredita postala neočekivani i nepredvidivi teret. Odredbe predmetnog Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Nepoštena i ništetna je i odredba pod 9. st. 3. i st. 4. Ugovora jer tužitelj pri sklapanju Ugovora nije bio uredno upoznat s uvjetima kredita i sadržajem Odluke o kamatnim stopama i drugih općih akata tuženika o kreditiranju građana, niti je tuženik te akte tužitelju predao ili predočio, niti je tužitelja uopće obavijestio o postojanju tih akata i upoznao s njihovim eventualnim kasnijim izmjenama i dopunama. Stoga poslovni uvjeti, odluke i drugi opći akti tuženika ne mogu obvezivati tužitelja, sve sukladno odredbi čl. 295. st. 5. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, u nastavku: ZOO). Navedene ugovorne odredbe, a kojima se jednoj ugovornoj strani daje ovlast jednostrano mijenjati obvezu druge ugovorne strane, bez da su u samom ugovoru precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa druga strana ne može promjenu niti predvidjeti, niti provjeriti njezinu pravilnost, protivne su načelima ravnopravnosti ugovornih strana, savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava i jednake vrijednosti činidaba te su, kao protivne prisilnim propisima i moralu društva, temeljem odredbe čl. 322. ZOO, ništetne. Odredbom pod 2. Ugovora precizno je određena samo kamatna stopa u vrijeme sklapanja Ugovora, dok je ta odredba u dijelu u kojem se određuje da je kamatna stopa cit. „promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“ nejasna i nerazumljiva jer se iz iste ne može zaključiti na koji način je kamatna stopa promjenjiva i nisu utvrđeni uvjeti i postupak izmjene stope. Kako niti drugim 3 odredbama Ugovora nisu utvrđeni bilo kakvi uvjeti ili kriteriji za izmjenu kamatne stope, eventualna obveza tužitelja platiti tuženiku kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi je neodređena i neodrediva, a odredba pod 2. Ugovora o promjenjivosti kamatne stope je ništetna temeljem odredbe čl. 270. i 272. st. 1. ZOO. Tužitelj je na temelju potpuno neodređene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi mogao znati samo kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, ali nije mogao znati, niti približno ocijeniti, hoće li se ta kamatna stopa mijenjati tijekom budućeg razdoblja otplate kredita odnosno kada, zašto i kako će se mijenjati. Sve ovo tim više što je tuženik u predmetni Ugovor unio i valutnu klauzulu u CHF, a da tužitelja nije informirao niti o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, niti o posebnom riziku koji nosi valutna klauzula vezana uz CHF, niti o povećanom riziku istovremenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjivosti kamatne stope. Zbog navedenog, tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora nije mogao znati niti koji iznos glavnice kredita izražen u kunama će biti obvezan vratiti tuženiku tijekom otplate kredita (jer je isti ovisio o odnosu CHF i kune), niti koju cijenu odnosno redovnu kamatu će za to morati platiti (jer je iznos redovnih kamata ovisio i o iznosu glavnice koji je neizvjestan i o visini kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika). Specifičnosti valute CHF i rizici povezani s tom valutom su tuženiku kao banci bili poznati, ali tužitelju, koji je svoja primanja ostvarivao u kunama, nisu bili poznati. Tuženik, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelja nije obavijestio o činjenici da se tečajna politika HNB-a temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, pa da je zato rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro; da je rast tečaja CHF u kontekstu tada skorašnjeg uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan; da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutnih klauzula u drugim valutama odnosno da je valuta CHF stabilna i sigurna samo za ulagače, ovdje konkretno banku, jer nema rizika od bitnog smanjenja njezine vrijednosti, ali postoji mogućnost povećanja vrijednosti, dok za drugu stranu, ovdje korisnika kredita, postoji rizik da će joj vrijednost narasti. Zbog navedenog, tuženik je ugovaranjem predmetnog kredita prihvatio samo opći rizik valutne klauzule, dok je tužitelj preuzeo i opći rizik valutne klauzule i dodatni velik rizik specifičan za CHF, bez da je tog rizika u vrijeme sklapanja ugovora bio svjestan, jer ga tuženik na taj rizik nije upozorio. Naprotiv, ne samo da tuženik tužitelja nije upozorio na specifičnosti valute CHF i s njom povezane rizike, niti na rizike promjenjivosti kamatne stope i istovremenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjivosti kamatne stope, nego su službenici tuženika tužitelju predmetni kredit upravo preporučili kao najpovoljniji za njega, tvrdeći da je CHF „stabilna valuta“. Budući da ga tuženik nije obavijestio o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, tužitelj nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz Ugovora. Slijedom navedenog, očito je da su odredbe predmetnog Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te da su stoga nepoštene i ništetne i temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Povreda propisa o zaštiti potrošača i ništetnost ugovornih odredbi u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, sklopljenima u razdoblju tijekom kojeg je sklopljen i predmetni Ugovor, kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke pravomoćno je utvrđena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine. Pravilnost navedenih odluka je povodom revizije potvrdio i Vrhovni sud RH presudom i rješenjem poslovni broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. godine te presudom i rješenjem poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine. Sukladno odredbama čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, odluka donesena u postupku kolektivne zaštite potrošača obvezuje sud u postupku individualne pravne zaštite potrošača, stoga navedene pravomoćne odluke obvezuju sud i u ovom postupku (tako i Vrhovni sud RH, npr. Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019., Rev 3740/2018-7 od 4.3.2020., Rev 18/2018-2 od 26.5.2020. itd.). Ujedno, nepoštenost i ništetnost navedenih ugovornih odredbi proizlazi i iz pravnih stajališta i tumačenja Direktive 93/13/EEZ u presudama Suda EU. Budući da je tuženik nepoštenim i ništetnim odredbama Ugovora otplatu kredita vezao uz valutnu klauzulu u CHF te temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi tijekom razdoblja otplate kredita više puta jednostrano povećao ugovorenu kamatnu stopu, tužitelj je tuženiku znatno preplatio iznos na ime otplate kredita. Naime, srednji tečaj tuženika za CHF, a prema kojem je tužitelju isplaćen iznos kredita od 21.693,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, je na dan korištenja kredita 14. studenog 2006. godine iznosio 4,597563 HRK za 1 CHF. Ugovoreni mjesečni anuitet je prema početnom otplatnom planu iznosio 411,36 CHF, te je prema tečaju od 4,597563 HRK za 1 CHF, a prema kojem je tužitelju i isplaćen iznos kredita, anuitet u kunama iznosio 1.891,25 kn. S obzirom na ništetnost odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti kamatne stope, tužitelj je u cijelom razdoblju otplate kredita tuženiku trebao plaćati mjesečne iznose upravo u iznosu od 1.891,25 kn. Međutim, budući da je tuženik ništetnim odredbama Ugovora vezao otplatu kredita uz valutnu klauzulu te je tijekom razdoblja otplate kredita ugovorenu kamatnu stopu više puta jednostrano povećao, tužitelj je na ime otplate kredita tuženiku isplatio iznos od ukupno 16.084,52 kn više nego je trebao. S obzirom da si je tuženik, na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, neosnovano pribavio povećanje prihoda, dužan je tužitelju, sukladno odredbama čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, vratiti neosnovano stečene iznose, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj, za slučaj da tuženik osporava njegov izračun iznosa koji mu je preplatio na ime otplate kredita, predlaže da sud tuženiku naloži da dostavi sve isprave i podatke o ugovornom odnosu između stranaka i da se izvede dokaz provođenjem financijskoknjigovodstvenog vještačenja te zadržava pravo urediti tužbeni zahtjev nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke i nakon što se provede vještačenje, sve sukladno odredbi čl. 186. b Zakona o parničnom postupku. Slijedom svega navedenog, tužitelj sudu predlaže donijeti sljedeću presudu:

I.Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu, broj 528-50-3761756, sklopljenog 7. studenog 2006. godine između tužitelja OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i davatelja osiguranja te tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, potvrđen po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka 10. studenog 2006. godine pod poslovnim brojem OU-2281/06, kojim odredbama je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa: - pod 1. /prvo/ Ugovora u dijelu koji glasi „kunska protuvrijednost CHF 21,693,00

(dvadesetjednatisućašestodevedesettri švicarskih franaka) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja“ - pod 2. /drugo/ Ugovora u dijelu koji glasi „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditoru“, - pod 7. /sedmo/ Ugovora u dijelu koji glasi „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“ - pod 7. /sedmo/ Ugovora u dijelu koji glasi „Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke“ - pod 9. /deveto/ Ugovora u dijelu koji glasi „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom“.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.084,52 kn (šesnaesttisućaosamdesetčetirikuneipedesetdvijelipe) zajedno sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 67,00 kn od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 65,56 kn od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 65,68 kn od 31.1.2008. do isplate,

- na iznos od 65,21 kn od 29.2.2008. do isplate,

- na iznos od 65,14 kn od 31.3.2008. do isplate,

- na iznos od 62,40 kn od 30.4.2008. do isplate,

- na iznos od 93,59 kn od 31.5.2008. do isplate,

- na iznos od 93,00 kn od 30.6.2008. do isplate,

- na iznos od 89,53 kn od 31.7.2008. do isplate,

- na iznos od 87,86 kn od 31.8.2008. do isplate,

- na iznos od 87,02 kn od 30.9.2008. do isplate,

- na iznos od 161,66 kn od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 85,53 kn od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 189,73 kn od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 209,96 kn od 31.1.2009. do isplate,

- na iznos od 219,10 kn od 28.2.2009. do isplate,

- na iznos od 222,51 kn od 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 227,38 kn od 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 188,32 kn od 31.5.2009. do isplate,

- na iznos od 159,57 kn od 30.6.2009. do isplate,

- na iznos od 167,22 kn od 31.7.2009. do isplate,

- na iznos od 182,38 kn od 31.8.2009. do isplate,

- na iznos od 181,06 kn od 30.9.2009. do isplate,

- na iznos od 165,74 kn od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 194,49 kn od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 217,54 kn od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 250,33 kn od 31.1.2010. do isplate,

- na iznos od 242,81 kn od 28.2.2010. do isplate,

- na iznos od 287,31 kn od 31.3.2010. do isplate,

- na iznos od 278,87 kn od 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 295,32 kn od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 437,74 kn od 30.6.2010. do isplate,

- na iznos od 408,42 kn od 31.7.2010. do isplate,

- na iznos od 497,99 kn od 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 467,05 kn od 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 417,27 kn od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 522,29 kn od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 655,91 kn od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 561,30 kn od 31.1.2011. do isplate,

- na iznos od 594,48 kn od 28.2.2011. do isplate,

- na iznos od 552,28 kn od 31.3.2011. do isplate,

- na iznos od 559,86 kn od 30.4.2011. do isplate,

- na iznos od 738,97 kn od 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 756,42 kn od 30.6.2011. do isplate,

- na iznos od 906,06 kn od 31.7.2011. do isplate,

- na iznos od 829,19 kn od 31.8.2011. do isplate,

- na iznos od 745,04 kn od 30.9.2011. do isplate,

- na iznos od 736,02 kn od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 729,53 kn od 30.11.2011. do isplate,

po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da skreće pozornost sudu da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a nije dopušteno postaviti tužbeni zahtjev na način kako to čini tužitelj u predmetnoj tužbi. Naime, sukladno članku 186.b stavak 3. ZPP- a, u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. S tim u vezi, tuženik ističe kako se pretpostavlja da tužitelj ima podatke o tome je li, kada i na koji način vršio uplate u korist tuženika temeljem predmetnog ugovora o kreditu te je potpuno izvjesno da ima predodžbu o tome koliki mu novčani iznos (navodno) duguje tuženik. Tuženik ističe da sukladno članku 186. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak, a slijedom čega je tužitelj taj koji je prije podnošenja tužbe bio obvezan poduzeti primjerene radnje (npr. pribaviti potrebnu dokumentaciju, analizirati podatke o uplatama po predmetnom ugovoru o kreditu, po potrebi angažirati osobu koja raspolaže stručnim znanjima i koja je u mogućnosti za tužitelja izvršiti potrebne izračune i sl.) koje bi istome omogućile postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu navedeno, jasno je da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postavljanje tužbenog zahtjeva na način na koji to čini tužitelj u svojoj tužbi, te da se radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja s ciljem odugovlačenja postupka, odnosno uzrokovanja daljnjih troškova postupka, a slijedom čega se predlaže sudu odbaciti predmetnu tužbu kao nedopuštenu. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. VI. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž7129/2013, od dana 13.06.2014. godine, kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od dana 14.06.2018. godine, u cijelosti promašeno, i to iz čitavog niza razloga. Naime, navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obavještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“. Dakle, predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza je svakog potrošača, pa tako i tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima. Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedene presude nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja koji se može iščitati iz predmetne tužbe. U vezi s navedenim pod prethodnom točkom, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Mirjane Borić, pod brojem OU- 2281/2006, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže sudu saslušati zaposlenika tuženika (voditelja regije), gospodina ĆZ, a koji je upoznat s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja namjenskih kredita za kupnju automobila, a o kojem kreditu je ovdje riječ, te koji ima saznanja o konkretnom slučaju. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od pet godina, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno promjenjive kamatne stope, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu, odnosno ugovorili drugačiji način obračuna kamata. DOKAZ: zadužnica od 10.11.2006. godine (u preslici) suglasnost o zapljeni plaće od 10.11.2006. godine (u preslici) zahtjev za kredit od 06.11.2006. godine (u preslici) ponuda broj 1231-2006 od 03.11.2006. godine (u preslici) Opći uvjeti poslovanja tuženika sa stanovništvom, važeći od 2005. do 2009. godine, dostupni i javno objavljeni na stranici www.rba.hr (dostavit će se po potrebi) saslušanje gospodina ĆZ, na adresi tuženika saslušanje javnog bilježnika Mirjane Borić na adresi [adresa] saslušanje tužitelja.Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima. Nastavno svemu iznesenom, tuženik iznova poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbaciti tužbu, a podredno odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate

3. U pisanom podnesku od 02. rujna 2025. (stranica 176 spisa) tužitelj po punomoćniku naveo je da usklađuje tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, te tužbeni zahtjev postavlja u valuti EUR (s obzirom da je od podnošenja tužbe došlo do promjene valute) te slijedom navedenog, nadalje sudu predlaže donijeti sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.905,52 EUR (tisućudevetstopeteura i pedesetdvacenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 5,06 EUR od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 31.01.2008. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 29.02.2008. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.05.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 30.06.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.08.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 10,28 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 8,90 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 19,87 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 18,10 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 24,83 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 15,92 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 15,92 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 15,92 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 12,80 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 17,03 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 17,03 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 17,03 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 17,03 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 162,37 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 56,24 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 53,85 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 67,92 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 61,28 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 52,66 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 80,00 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 83,45 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 73,76 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 78,41 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 69,65 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 83,71 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 95,92 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 112,52 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 126,58 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 104,15 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 94,60 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 95,93 EUR od 30.11.2011. do isplate,

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

4. U pisanom podnesku od 29.listopada 2025. (stranica 192 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da je sukladno nalogu suda odvojeno prikazao tražbinu po osnovu povećanja kamatne stope, a odvojeno po osnovu tečajne razlike, tako da se tražbina po osnovu povećanja kamatne stope nalazi u t. II. tužbenog zahtjeva, a tražbina po osnovi tečajne razlike u točki III. tužbenog zahtjeva. Pojašnjava kako je u tužbenom zahtjevu zatražio zakonske zatezne kamate od posljednjeg dana u mjesecu kako bi pojednostavio postupak i kasniji izračun, budući da su datumi uplata svaki mjesec bili različiti,na koji način je tužitelj zatražio manji iznos zakonskih zateznih kamata nego što bi mu pripadao, odnosno izašao u susret tuženiku, pa niti nakon vještačenja neće mijenjati tako postavljeni tužbeni zahtjev. Isto tako, tužitelj je već umanjio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka za tzv. negativne razlike kamata i tečaja, pa nema mjesta prijeboju, a radi čega je tuženik tražio da vještak te razlike izračuna zasebno. Slijedom navedenog, nadalje sudu predlaže donijeti sljedeću presudu:

- pod 7. /sedmo/ Ugovora u dijelu koji glasi „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“ - pod 7. /sedmo/ Ugovora u dijelu koji glasi „Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke“ - pod 9. /deveto/ Ugovora u dijelu koji glasi „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom“. II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime stjecanja bez osnove uslijed ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 471,92 EUR (četiristosedamdesetjedaneuro i devedesetdvacenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 5,06 EUR od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 31.01.2008. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 29.02.2008. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.05.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 30.06.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.08.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 7,55 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 2,72 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 1,34 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 12,31 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 10,55 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 13,74 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 1,71 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 151,28 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 45,15 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 42,76 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 56,83 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 50,19 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 41,57 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 68,91 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 72,36 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 62,67 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 67,32 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 58,56 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 72,62 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 84,83 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 101,43 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 115,49 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 93,06 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 83,51 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 84,44 EUR od 30.11.2011. do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

5. Tuženik je na ročištu održanom kod ovog suda dana 21.listopada 2024. (stranica 113 spisa) istakao prigovor radi prijeboja u visini eventualno utvrđenih negativnih razlika, koji prigovor je specificirao nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke u pisanom podnesku od 3. studenog 2025. (stranica 196 spisa) na način da potražuje iznos od 87,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 5,46 EUR od dana 01.06.2007. godine pa do isplate,

- 5,61 EUR od dana 01.07.2007. godine pa do isplate,

- 7,70 EUR od dana 01.08.2007. godine pa do isplate,

- 6,99 EUR od dana 01.09.2007. godine pa do isplate,

- 5,90 EUR od dana 01.10.2007. godine pa do isplate,

- 8,74 EUR od dana 01.11.2007. godine pa do isplate,

- 8,05 EUR od dana 01.12.2007. godine pa do isplate,

- 5,76 EUR od dana 01.01.2008. godine pa do isplate

- 4,10 EUR od dana 01.02.2008. godine pa do isplate,

- 1,59 EUR od dana 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 3,67 EUR od dana 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 3,67 EUR od dana 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 4,98 EUR od dana 01.06.2008. godine pa do isplate,

- 3,37 EUR od dana 01.07.2008. godine pa do isplate,

- 2,57 EUR od dana 01.08.2008. godine pa do isplate,

- 6,43 EUR od dana 01.09.2008. godine pa do isplate,

- 2,88 EUR od dana 01.10.2008. godine pa do isplate,

6.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Kontrolni ispis unosa korištenja,Otplatni plan, Prijepis knjigovodstvene kartice, Izračun više plaćenog zbog razlike u kamati i tečaju, Suglasnost za zapljenu plaće,Zadužnicu, Ponudu br.1231- 2006., Djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra, proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o.,izvršio uvid u pisano očitovanje vještaka, sasluša vještak financijsko - knjigovodstvene struke, te proveo dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke.

7.Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po navedenim osnovama.

8.Uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-3761756 utvrđeno je da je zaključen između tužitelja ŠZ,kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, kao kreditora, dana 07.studenog 2006. god., te potvrđen kod javnog bilježnika Mirjane Borić pod brojem OU- 2281/06 od dana10.11.2006. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 2.693,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1). Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (stavak 1). Kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu), koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora,osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima.

Namjena kredita je kupnja novog automobila Toyotal (čl. 6 ugovora).

Člankom 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF ,važećem na dan dospijeća,a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu

Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31.03.2007. godine.

Kredit se otplaćuje u korist računa banke navedenog u ugovoru. Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke.

U čl. 9. ugovoreno je da na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom.

9.Navedeni ugovor o kreditu solemniziran je po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka,broj OU .2281/06 dana 10.11.2006. (stranica 14 spisa).

10. Tužitelj OZ, saslušan u svojstvu stranke izjavio je da prije više godina, ne može se točno sjetiti kada,da li je to bilo 2004. ili 2006. godine odlučio se na kupovinu automobila, te je odabrao automobil u auto kući Dundović Toyota. S obzirom da su mu trebala sredstva za kupovinu tog automobila u navedenoj auto kući uputili su ga da podigne kredit u Raiffeisen banci, te su mu rekli da je to najpovoljniji kredit za njega, stoga je otišao u navedenu banku gdje je izrazio želju za podizanje kredita za kupovinu automobila. U banci su mu tada rekli da su oni najpovoljniji, te da će mu pripremiti papire. Ne može se sjetiti koji kredit su mu ponudili zbog proteka vremena, da li u kunama ili neki drugi. Kada je dobio ugovor da pročita vidio je da se radi o kreditu u valuti CHF. Rekli su mu da je to najbolja valuta i najbolji kredit, te da taj kredit svi uzimaju. Nije mi ništa rečeno za promjenjivu kamatnu stopu. Nije uočio u ugovoru da je kamata promjenjiva. Ugovor je bio unaprijed sastavljen i on je samo došao potpisati. Nije ništa mogao mijenjati u tom ugovoru. U vrijeme podizanja kredita bio je zaposlen u Građevinskom institutu u Osijeku, na radnom mjestu voditelja odjela za geomehaniku, a po struci je diplomirani inženjer. Nije imao privatnu firmu , niti obrt. Sredstvima kredita je kupio automobil. Sam je otplaćivao kredit, te ga otplatio. Automobil je koristio samo za osobne potrebe. Kada se povisila rata kredita nije išao u banku reagirati, ali kada se značajno povisila do nekog iznosa od 2.000,00 kuna konzultirao se sa nekim svojim prijateljima koji su pravne struke, te sa osobama koje su imale takav kredit i rečeno mu je da ne može ništa promijeniti, te je nastavio plaćati rate kredita. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti svih detalja. Prije zaključenja ugovora nije obilazio druge banke,niti se interesirao za podizanje kredita. Htio je kupiti automobil marke Toyota,te je otišao u auto kuću Dundović, odabrao automobil i tamo mu je rečeno da kredit podigne u Raiffeisenbanci, te da su oni najbolji. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika kada je sklopio ugovor o kreditu da li je bio zadovoljan uvjetima ugovora, tužitelj je izjavio da jeste. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je razumio odredbe ugovora odnosno da li je razumio da će se rata kredita mijenjati ovisno o tečaju, tužitelj je izjavio da ga na to nitko nije upozorio. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika zašto je potpisao ugovor ako nije razumio, tužitelj je izjavio da je osnovne stvari razumio u ugovoru, ali ga nitko u banci nije upozorio na rizike. U vrijeme sklapanja ugovora nije imao poslovni udio u trgovačkom društvu, niti registriran obrt. Kupnju automobila nije koristio za poreznu olakšicu (stranica 185 spisa).

11.Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, koji je u pisanom nalazu i mišljenju od

20.svibnja 2025. (stranica 143-165 spisa) naveo:

Visina preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 528-50-3761756 sklopljenog dana 07. studenog 2006. godine po osnovu povećanja kamatne stope iznosi 471,92 EUR te tečajne razlike u odnosu na početno ugovoreno iznosi 1.433,60 EUR, odnosno sveukupno 1.905,52 EUR u kojim iznosima je oduzeto kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog.

Svakomjesečne razlike u EUR-ima pobrojao je na stranicama 21. do 22 ovog pismenog Nalaza i mišljenja.

Datumi uplata iskazani su u tabelarnom pregledu na stranicama 14. do 16. gdje je vidljivo da nije dolazilo do kašnjenja u plaćanju rata anuiteta.

11.1.U pisanom očitovanju od 3.rujna 2025. (stranica 175 spisa) vještak je naveo da je nalaz i mišljenje izradio temeljem zadatka iz Rješenja suda, a prigovori punomoćnika tuženika su pravne prirode o čemu odluku donosi sud. Vještak je naveo da dodatno, tuženik ističe kako je u Nalazu i mišljenju propušteno u zasebnoj tablici iskazati tzv. negativne razlike, a s obzirom da u istom nisu vidljive, tuženik predlaže da se dopuni Nalaz i mišljenje na način da se zasebno prikaže negativne razlike s osnove odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i to sve kako bi tuženik mogao specificirati izjavljeni prigovor radi prijeboja. Negativne razlike s osnovi odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iskazane su u tabelarnom pregledu na stranicama 14. do 16. pismenog Nalaza i mišljenja od 20. svibnja 2025. godine s tim da napominje kako je na stranici 23. navedenog Nalaza u prvom odlomku Zaključka utvrđeno da je u iskazanim iznosima oduzet iznos kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog.

11.2.Stalni sudski vještak Darijo Dumančić iz Posrednik d.o.o., saslušan na ročištu kod suda izjavio je da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja i pisanog očitovanja na primjedbe tuženika. Ističe da je u nalazu i mišljenju prilikom izračuna uzeo u obzir kada je tečaj bio niži od početno ugovornog što je navedeno u zaključku njegovog nalaza i mišljenja, te je u pisanom očitovanju od 05. rujna 2025. godine naveo kako je na stranicama 14-16 nalaza i mišljenja vidljivo kada je i u kojim iznosima došlo do manje obračunatog iznosa. U zaključku su iskazani već umanjeni iznosi a uvidom u e komunikaciju pripremajući se za raspravu utvrdio je da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev upravo kako je i naveo u zaključku, znači s umanjenim iznosima. Vještak je izjavio da u konkretnom slučaju nije bilo kašnjenja u plaćanju, a što je također vidljivo na stranicama 14-16 nalaza i mišljenja, gdje su navedeni datumi uplata (stranica 184 spisa).

11.3.U pisanom očitovanju od 23. listopada 2025. (stranica 190 spisa) vještak financijsko-knjigovodstvene struke dao je tabelarni pregled izračuna negativnih tečajnih razlika, tj. kada je po predmetnom ugovoru o kreditu naplaćena manja tečajna razlika od početno ugovorene, zbir kojih iznosa iznosi 87,47 EUR. Vještak je naveo da tijekom otplate kredita kamata niti u jednom trenutku nije bila niža od početno ugovorene,a kako je to iskazano na stranici 5.nalaza i mišljenja.

12.Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13.Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe,i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

14.Temeljem odredbe čl.327. ZOO/05 na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. čl. 328. ZOO/05 propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

15.Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužiteljice i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 23. svibnja 2005. godine. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljici na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužiteljici kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze,te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne.

16.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje u svojstvu svjedoka djelatnika tuženika – DZ,te javnog bilježnika, a od kojih dokaznog prijedloga je odustao na ročištu kod ovog suda održanom dana 21.listopada 2024.(stranica 113 spisa). Za napomenuti je da javni bilježnik solemnizaciju vrši temeljem odredbe čl.59.st.2 te čl. 24,57 i 58 Zakona o javnom bilježništvu,što znači da za te isprave vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno (VTS RH Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.god.).

17.Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

18.S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, a kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

19.Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

20.Točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene po kolektivnoj tužbi broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je tužena banka u razdoblju od 01.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008.godine povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

21.Dakle, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o predmetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj predmetnih odredbi ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedenih odredbi.

22.Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

23.Odredbom čl. 323. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

24.Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano,s napomenom da tuženik nije predlagao novo financijsko knjigovodstveno vještačenje na navedene okolnosti, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli– preplatio tuženiku ukupno iznos od 1.905,52 EUR eur i to više plaćeno zbog povećanja kamatne stope iznos od 471,92 EUR,te više plaćeno zbog povećanja tečaja 1.433,60 EUR.

25.U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

25.1.Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odijela dana 30.siječnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje : "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

25.2.U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja,te je zastara počela teći iznova ( 245.st.1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 ( u dijelu za promjenjivu kamatnoj stopu ),dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 22.travnja 2021. godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017).

25.3.Dakle, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno,neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

26.Stoga, s obzirom na izloženo osnovan je prigovor zastare u dijelu za isplatu preplaćenih iznosa kamata tj. za isplatu iznosa od 471,92 EUR, sa zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,s obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, u dijelu glede ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine,pa je do podnošenja tužbe u ovom predmetu koja tužba je podnijeta dana 29.listopada 2021.godine protekao rok od pet godina iz čl.225 ZOO za zahtijevanje isplate preplaćenih iznosa kamata,te je stoga sud tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa kamata odbio. S obzirom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017), to nije osnovan prigovor zastare glede tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa tečaja ( VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel,Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

27.Stoga je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju više plaćeno zbog povećanja tečaja u iznosu od 1.433,60 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dana plaćanja do isplate odnosno kako je to zatraženo tužbom(čl.1115. ZOO/05; čl.29 ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

28.Glede preostalog dijela deklaratornog tužbenog zahtjeva u točki I .petita tužbe u dijelu o visini kredita koji glasi „ 18.355,00“ (toč.1. ugovora),te u dijelu o primjeni općih akata kreditora (toč.9. ugovora), za navesti je da tužitelj nije naveo postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnosti ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te isplate preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi, te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl.7.s.t.1.,čl.219.st.1. ZPP).

29.U odnosu na navode tuženika kojima osporava tužitelju status potrošača, za navesti je da iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita – za kupovinu novog automobila, te da je korisnik kredita (tužitelj) naznačen kao fizička osoba, dakle, izvan eventualne profesionalne djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja, jer bi to moralo biti navedeno u sadržaju ugovora, s napomenom da je tužitelj saslušan u svojstvu stranke izjavio da mu je kredit bio potreban za kupnju automobila, te da je kredit u cijelosti iskorišten u svrhu u koju je podignut. U vrijeme podizanja kredita bio je zaposlen u Građevinskom institutu u Osijeku, na radnom mjestu voditelja odjela za geomehaniku, a po struci je diplomirani inženjer. Nije imao privatnu firmu niti obrt. Kupnju automobila nije koristio za poreznu olakšicu. Stoga, s obzirom na izloženo nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora imao status potrošača, (čl.3.ZZP/03; presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-344/2021-6 od 20.srpnja 2021.godine, presuda Županijskog suda u Puli broj Gž1098/2021-3 od 21.travnja 2022.),s napomenom da sud nije provodio dokaz predložen po tuženiku pribavom dokumentacije od Porezne uprave o tome da li je tužitelj objekt financiran ugovorom o kreditu unio u imovinu obrta ili društva odnosno koristio kakva prava u kontekstu poreznih propisa ,jer bi se time postupak samo nepotrebno odugovlačio.

30.U odnosu na prigovor prijeboja za navesti je u ovoj pravnoj stvari da navedeni prigovor nije osnovan jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prijeboj. U konkretnom slučaju tužitelj kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost citiranih ugovornih odredbi u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kako je naprijed navedeno tj. zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi, te eventualna korist koju smatra da je izgubio zbog ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi i vlastitih obračuna ne može teretiti potrošača (čl.323.st.2. ZOO),pri čemu se napominje da se restitucijski zahtjev u ovom postupku temelji na pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite u kojem je utvrđeno da su tužena i ostale banke povrijedile prava potrošača tj. u tom postupku je upravo potrošačima a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitih postupanja prilikom sklapanja ugovora o kreditu vezanih uz valutu CHF. Stoga, s obzirom da tuženik nema pravo na isplatu tražbine radi koje je istakao prigovor radi prijeboja, to je sud navedene prigovor odbio kao neosnovan (Županijski sud u Varaždinu broj Gž-1216/2021-5 od 5.svibnja 2022.,Županijski sud u Vukovaru broj Gž-240/2023-3 od 26.listopada 2023.).

31.U pisanom podnesku od 2.rujna 2025. (stranica 176 spisa) tužitelj je snizio tužbeni zahtjev, što ima karakter povlačenja tužbe, čemu se tuženik nije protivio, te je stoga sud temeljem odredbe čl.193. ZPP donio rješenje kao u izreci (2.134,78 EUR- 1.905,52 EUR= 229,26 EUR).

32.Za navesti je da je tužitelj u tužbi postavio sumarni kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu, te je nakon provedenog vještačenja u pisanom podnesku od 2.rujna 2025. (stranica 176 spisa) uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka financijsko knjigovodstvene struke, pri čemu je snizio tućbeni zahtjev, te u pisanom podnesku do 29.listopada 2025. (stranica192 spisa) precizirao navedeni tužbeni zahtjev tako da je odvojeno prikazao tražbinu po osnovu povećanja kamatne stope ,a odvojeno po osnovu valutne klauzule, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevao novčane iznose sukladno izračunu vještaka, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP), kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (Napomena:

Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine - točka 4.).

33.Nakon što je tužitelj u pisanom podnesku od 2.rujna 2025. ( stranica 176 spisa) snizio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih tuženik je pravodobno troškovnikom zahtijevao naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva (stranica 179 spisa),te u konkretnom slučaju tuženiku pripada naknada troška temeljem odredbe čl.158 ZPP (ŽS u Rijeci GŽ-826/2020-4 od 12.travnja 2023. toč. 8.2. obrazloženja).

33.1.Tuženik je imao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1.)100 bodova, te za sastav pisanih podnesaka od 23.10.2024. i 2.9.2025. po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova, te za zastupanje na ročištu kod suda dana 21.10.2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV – ukupno iznos od 1.000,00 EUR.

33.2.Od tako utvrđenog troška tuženiku pripada dio u postotku koji predstavlja razmjer između povučenog dijela tužbenog zahtjeva od 229,26 EUR u odnosu na dotadašnji ukupni tužbeni zahtjev od 2.134,78 EUR ( 16.084,52 kn), što iznosi 10,74%, te stoga tuženiku pripada naknada troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 107,40 EUR ( (čl. 158,čl.155 ZPP).

34.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2 ZPP-a (čl.155 ZPP).

34.1.Tužitelj je uspio u postupku po osnovi 100,00 % a po visini 75,23%, što iznosi 175,23%,pa kada se navedeni iznos podijeli sa 2 (osnova i visina) proizlazi uspjeh tužitelja u postupku od 87,62 %,a uspjeh tuženika u postupku od 12,38%.Primjenom metode iz čl.154. ZPP oduzimanjem manjeg postotka od većeg utvrđen je uspjeh tužitelja u postupku od 75,24%.

34.2. Tužitelj je imao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1.) 100 bodova,

sastav pisanih podneska od 07.10.2024. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova, 03.09.2025. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova i 29.10.2025 (Tbr.8.t.1.) 100 bodova.

te za zastupanje na ročištima od 21.10.2024. (Tbr. 9. toč. 1.), 100 bodova, 23.10.2025. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova i 26.11.2025. (Tbr. 9. toč. 1.) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, te troška sudske pristojbe na tužbu 33,90 EUR – ukupno iznos od 1.783,90 EUR, te tužitelju s obzirom na uspjeh u postupku pripada 75,24% navedenog iznosa tj. iznos od 1.342,21 EUR, plus trošak vještačenja po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 200,00 EUR – ukupno iznos od 1.542,21 EUR.

35.Prebijanjem troška tužitelja i troška tuženika s obzirom da se radi o istovrsnim i dospjelim novčanim potraživanjima naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.434,81 EUR (1.542,21 EUR - 107,40 EUR = 1.434,81 EUR).

36.Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

37.S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 20.siječnja 2026.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude i rješenja, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte