REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-284/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐĆ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-295/2024 od 17. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika ĐĆ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog toga suda broj K-295/2024 od 18. travnja 2024., nakon čega je optuženi ĐĆ proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženi ĐĆ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a na temelju članka 56. stavaka 1. do 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 158. stavka 1. ZKP/08 (ispravno članka 158. stavka 2.) oštećeni PĆ je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi ĐĆ je dužan podmiriti trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušala u iznosu od 300,00 eura.
4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Berislavu Pavišiću, odvjetniku iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
7. Žalba optuženika nije osnovana.
8. U žalbi se sadržajno ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da su izostali razlozi zbog čega prvostupanjski sud smatra da je svojim radnjama optuženik počinio kvalificirani oblik prijetnje, imajući u vidu da se optuženiku stavlja na teret da je izgovorio „polomiti ću te“, što ne upućuje na prijetnju nanošenjem teške tjelesne.
8.1. Protivno prigovoru žalitelja, prvostupanjski sud je dao jasne razloge zbog čega smatra da izgovorene riječi upućuju na kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, u točki 21. obrazloženja pobijane presude, a druga je stvar što žalitelj te razloge ne prihvaća.
8.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prigovara da svoje utvrđenje prvostupanjski sud temelji isključivo na iskazu oštećenika na čiji je rad optuženik ulagao učestale prigovore i smatra da su navodi oštećenog neistiniti jer kad je postao svjestan da ne može pokrenuti postupak za tjelesnu ozljedu, prijavio je optuženika za kazneno djelo prijetnje.
10. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i s obranom optuženika, na temelju toga je utvrdio sve odlučne činjenice i izveo je pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.
10.1. Naime, nije sporno da je optuženik kritične zgode se obratio uvredljivim riječima oštećenom zbog krive narudžbe dijelova i potom ga ošamario pri čemu je stolica oštećenika pala. To ne osporava niti optuženik, kao što je iz snimke video nadzora vidljivo da optuženik nasrće na oštećenog i zadaje mu šamar. Stoga nije bilo razloga ne povjerovati oštećenom NĆ da je optuženik ga prvo vrijeđao da je glup, da je mahao prstom ispred lica (vidljivo iz snimke video-nadzora) i prijetio mu da će ga polomiti, nakon čega je uslijedio šamar. Oštećenik nema razloga neosnovano teretiti optuženika pri čemu potpuno neosnovano žalitelj ističe da je prijava podnesena jer da oštećenik nije mogao pokrenuti postupak za tjelesnu ozljedu imajući u vidu da iz snimke video-nadzora je razvidno agresivno ponašanje optuženika.
10.2. Stoga su neosnovani prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na razloge prvostupanjskog suda koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Budući da žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to je u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.
11.1. Prije svega se utvrđuje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
12.2. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno cijenio olakotnim da je optuženik neosuđivan dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Cijeneći sve navedeno u svojoj ukupnosti kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci uz rok provjeravanja od dvije godine su po vrsti i mjeri opravdani i primjereni za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.
13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici, 20. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
