REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-486/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice UO, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-696/2019 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženice UO, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženica UO je proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 149. stavka 2. u svezi članka 52. KZ/11 izrečena joj je novčana kazna u iznosu 40 dnevnih dohodaka u visini 42,36 eura što ukupno iznosi 1.694,40 eura. Na temelju članka 56. stavaka 1. do 3. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se novčana kazna neće izvršiti ukoliko optuženica u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude optuženica je izrečenu novčanu kaznu dužna platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude. Ako optuženica ne plati u cijelosti ili djelomično novčanu kaznu u danom joj roku zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njezine krivnje nakon donošenja presude, sud može na njezin zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku. Na temelju članka 43. stavaka 1. do 4. KZ/11, ukoliko novčana kazna neće biti u cijelosti ili djelomično plaćena u danom roku, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja ili obročnu otplatu, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako prisilna naplata neće biti moguća u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenice odrediti zamjenu novčane kazne radom za opće dobro. Ako optuženica ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora na način da je jedan dnevni iznos zamjenjuje jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da se dva sata rada za opće dobro zamjenjuju jednim danom zatvora.
2. Na temelju članka 455. stavka 2. točke 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/20, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08) naloženo je optuženici da po pravomoćnosti presude o svom trošku presudu objavi na web stranici www.facebook.com na profilu UO i u dnevnim novinama Novi list d.d. Rijeka.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženici je naloženo podmiriti trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 6. i 7. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 300,00 eura te trošak privatnog tužitelja te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja, o visini kojeg će se odlučiti posebnim rješenjem.
4. Pravodobnu žalbu je podnijela optuženica po branitelju Marinu Đudariću, odvjetniku iz Rijeke, zbog svih zakonom propisanih razloga, a osobito zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se optuženica oslobodi optužbe, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba je osnovana.
7. Žaliteljica prije svega ističe da iz činjeničnog opisa ne proizlaze bitna obilježja terećenog kaznenog djela niti sud obrazlaže da je optuženica znala da iznosi neistinite činjenične tvrdnje, pri čemu sud zanemaruje da su svijest o neistinitosti i neistinita tvrdnja dva različita pojma. To tim više što sud u točki 26. obrazloženja zaključuje da osim svojih sumnji u odnosu na privatnu tužiteljicu, nije optuženica to potkrijepila niti jednim drugim dokazom, što znači da nije bila sigurna je li privatna tužiteljica besplatno se oglašavala ili je oglašavanje platila, dakle izrazila je sumnju, a ne i kategoričnu tvrdnju. Posebno se ukazuje da su u to vrijeme optuženica i njezin izvanbračni suprug bili gradski vijećnici koji su pokušali dokučiti razlog zbog kojeg se IO priklonio vladajućima, pojavila se sumnja nakon što se na autobusima pojavljuju oglasi za Centar stranih jezika privatne tužiteljice, a znajući koliko je cijena oglasa i koliko zarađuju škole stranih jezika pa povezujući sve navedeno je optuženica izrazila sumnju da je IO to isposlovao, drugim riječima ne tereti se privatna tužiteljica da je isposlovala besplatno oglašavanje. Posebno se ukazuje na sadržaj mail-a EO u kojem navodi da joj TO duguje uslugu pa joj je dao bezobrazan popust, dok sam TO navodi da se ne sjeća da bi dugovao EO neku veliku uslugu u kojim se slučajevima daje veliki popust na rabat od 55%. Žaliteljica upire i na fakturu „Urbanog oglašavanja“ od 8. ožujka 2019. iz koje je vidljivo da se radi o usluzi oglašavanja „Omnia“ (naziv škole privatne tužiteljice), a ne, kako to tvrdi EO, da je ona odlučila na kojeg će klijenta iskoristiti tako veliki popust, stoga je i navedeno da je takvim popustom oštećeno i TD „Autotrolej“ d.d., a time i građani Rijeke. Zaključno se ističe da sud nigdje nije obrazložio zbog čega smatra da su ovi komentari usmjereni na privatnu tužiteljicu koju optuženica niti ne poznaje i da bi bili usmjereni na povredu časti i ugleda privatne tužiteljice, imajući u vidu da je jedini cilj optuženice bio upozoriti javnost vezano za oglašavanje.
8. Prije svega se napominje vezano za kazneno djelo klevete da iznositi znači priopćiti nešto pred drugim kao osobno saznanje ili uvjerenje, sadržaj je uvijek neistinita činjenična tvrdnja, a da je neistinita je svjestan onaj koji je iznosi. Kod ocjene je li neka izjava imala za posljedicu povredu časti, ugleda i dostojanstva, dovoljna je i mogućnost za takvu povredu. Za počinjenje ovog kaznenog djela je potrebna namjera, odnosno svijest da ono što se iznosi ili pronosi je neistinito i da može škoditi časti i ugledu.
9. Nadalje, s pravom žaliteljica prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog, ne samo u odnosu na postojanje subjektivnog elementa terećenog kaznenog djela, već i u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da je objavljeni tekst bio usmjeren na diskreditaciju privatne tužiteljice i s tom je namjerom tekst i napisan.
9.1. Naime, i po ocjeni drugostupanjskog suda, razmatrajući činjenični opis izreke pobijane presude, dovodi se u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da je cjelokupni tekst usmjeren na privatnu tužiteljicu i diskreditiranje iste s namjerom naškoditi časti i ugledu privatne tužiteljice. S tim u svezi se ističe da iz obrane optuženice te svjedoka NO i sada bivšeg supruga privatne tužiteljice ŠO je nesporno da u inkriminiranom razdoblju su optuženica i IO bili gradski vijećnici, da iz obrane i iskaza svjedoka NO proizlazi da se stranka ŠO priklonila vladajućima i da su stoga počeli propitkivati i iznositi sumnju što je zauzvrat dobio, da su izrazili sumnju da je zauzvrat ishodio besplatno oglašavanje škole stranih jezika supruge i da smatraju da je time oštećen gradski proračun, a time i građani Rijeke. Niti iz jednog dijela teksta, osobito što se u kasnijim napisima spominju gradski vijećnici, a ne samo jedan, nigdje se ne ukazuje da bi privatna tužiteljica svojim radnjama nešto ishodila, već je sve usmjereno na njezinog, sada bivšeg supruga, FO. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud nije, osim gore navedenog, cijenio da, kao gradska vijećnica, optuženica ima pravo propitkivati političke događaje, a to je u konkretnom slučaju bilo da se stranka ŠO priklonila vladajućima i da je to bio motiv za istraživanje je li nešto dobio zauzvrat. Navedeno je propušteno cijeniti s dijelom obrane optuženice u kojoj pojašnjava da je firma za oglašavanje TO „Urbano oglašavane“, koji je prije toga radio u marketingu Autotroleja, dobila ugovor za oglašavanje na autobusima i da je on tvrtki „Fabula“ prodao uslugu oglašavanja za školu stranih jezika „Omnia“ (tvrtka privatne tužiteljice), čime smatra da je direktno oštećen „Autotrolej“ jer je TO dao „bezobrazan popust“, a posredno su oštećeni i građani. Kako se ta škola stranih jezika počela oglašavati na autobusima tek 2019., a oglasi su inače skupi, smatrala je da je u interesu javnosti trebalo propitkivati, a nije joj bila namjera ni na koji način klevetati privatnu tužiteljicu koju niti ne poznaje.
9.2. Nadalje, ovaj dio obrane je propušteno cijeniti s dijelom iskaza TO koji je iskazao da se veliki rabat od 55% davao stalnim klijentima prema kojima bi njegova tvrtka bila u velikoj obvezi, a da se ne sjeća da bi prema tvrtki „Fabula“, u kojoj je direktorica EO, bio u kakvoj velikoj obvezi, čime je opovrgnuo iskaz te svjedokinje da je zbog velike obveze dobila veliki popust za dva klijenta, pri čemu navodi da je ona odabrala školu stranih jezika kao dobrog klijenta za dobivanje tog popusta pri oglašavanju.
10. Cijeneći navedeno, žaliteljica je dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega je odlučeno kao u izreci na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.
11. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud obnoviti dokaze i imati će u vidu ovo drugostupanjsko rješenje. Po učinjenom će nakon brižljive ocjene dokaza kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti na način kako to nalaže odredba članka 459. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 20. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
