REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-22/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Tihane Bokan, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VA, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog VA, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-146/2025 od 29. prosinca 2025., o produljenju istražnog zatvora, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog VA odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženi VA oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11., a proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. i člankom 123. stavkom 1. člankom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025 – dalje: ZKP/08.), optuženom VA produljen je istražni zatvor, koji istražni zatvor teče od dana uhićenja 5. srpnja 2025. pa nadalje. Pod točkom II. izreke je određeno da istražni zatvor po tom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno najdulje do isteka izrečene kazne zatvora ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.
2. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi VA, po branitelju, odvjetniku Dariu Beniću, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene materijalnog prava". Predložio je pobijano rješenje ukinuti i optuženika pustiti na slobodu.
3. Žalba optuženog VA nije osnovana.
4. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, a koja se u žalbi niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Također, sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te da nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer su valjani i dostatno konkretizirani.
5. U pogledu iteracijske opasnosti, a suprotno žalbenim prigovorima da te okolnosti nisu analizirane niti konkretizirane i da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru korektivno djelovao na optuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoje i posebne okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koje ukazuju na postojanje realne i razumno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela. Naime, pri procjeni iteracijske opasnosti, uz raniju osuđivanost ili neosuđivanost te ličnost počinitelja, u obzir se uzimaju i težina, način i okolnosti počinjenja terećenog kaznenog djela (optuženik je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. KZ/11. i to na način da je u alkoholiziranom stanju, pri koncentraciji alkohola od 2,73 g/kg alkohola u organizmu, zapalio granje u dvorištu, a potom i vatru u prizemnom dijelu kuće te je došlo do opožarenja više prostorija u prizemnom dijelu kuće). Navedeni način i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim upućuje na izrazito visok stupanj kriminalne volje optuženika te na činjenicu da optuženik, uz nekritičnost prema svojoj zlouporabi alkohola, ne može svoje ponašanje uskladiti sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja.
5.1. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno cijenio i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, iz kojeg proizlazi da se kod optuženika razvila alkoholna bolest, a višegodišnje konzumiranje alkohola dovelo je i do oštećenja cerebralnih struktura pa su kod istog sada prisutne promjene iz kruga početnog psihoorganskog sindroma te, prema procjeni vještaka, ako optuženik ne bi bio uključen u kontinuirani terapijski proces, i nadalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela pa i onih teže naravi. Slijedom navedenog, kriminalna količina, problematika optuženikove ovisnosti o alkoholu, te duboko poremećeni obiteljski odnosi, su one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženi VA boravkom na slobodi, unatoč činjenici kaznene neosuđivanosti, mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, ispravan zaključak suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
6. Također, u odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama imajući u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., kojom je propisano da se ne primjenjuje teža mjera ukoliko se ista svrha može postići i blažim mjerama. Cijeneći sve utvrđene posebne okolnosti, u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a posebno visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti primjenom blažih mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08.
7. Drugostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, nalazi da ni načelo razmjernosti ovdje nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o mogućoj povredi tog načela, u skladu s člankom 122. stavku 2. ZKP/08., sud je vodio računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenog djela, a s druge strane o kazni koja je izrečena nepravomoćnom presudom, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
8 U odnosu na navode iz žalbe da je dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru u cijelosti utjecao na njegovu svijest o težini počinjenog djela te posljedicama koje je time prouzročio svojoj obitelji napominje se žalitelju da je mjera istražnog zatvora postupovna mjera kojom se otklanjaju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i koja ne predstavlja zatvorsko-tretmansku mjeru kojom se djeluje na zatvorenika, njegovo ponašanje i svijest s ciljem otklanjanja budućeg kriminalnog ponašanja, kao što je to slučaj tijekom izdržavanja kazne zatvora. Naime, mjera istražnog zatvora nikad i u nijednom slučaju ne može predstavljati kaznu. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija - popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da je boravak u istražnom zatvoru znatno utjecao na optuženika.
9. Budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem prema članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.
Velika Gorica, 20. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
