REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-11/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika VJ, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-304/2025 od 4. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog VJ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku optuženi VJ je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11, dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne zatvora na način da je na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, za svako kazneno djelo prijetnje su na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci i na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11 utvrđena je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi FJ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, a na temelju članka 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu zatvora se optuženom uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. lipnja 2025. do 18. srpnja 2025. i od 18. kolovoza 2025. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom VJ je izrečena sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1.2. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženom VJ je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja ČJ i ĐJ kojim se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, a koja mjera na temelju članka 73. stavka 2. KZ/11 ima trajati tri godine. Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz članka 73. stavka 1. KZ/11, a takav prijedlog osuđenik može ponoviti, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/20, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08) oštećenom TJ je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu 4.233,66 eura koji je iznos optuženik dužan oštećenom platiti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke1. do 8 ZKP/08, i to: trošak paušala u iznosu od 200,00 eura, troškove vještačenja po vještaku Niki Glaviću u iznosu od 512,77 eura i za pristup vještaka na raspravu iznos od 113,95 eura i troškove svjedoka EJ u iznosu od 18,00 eura, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude kao što je dužan platiti nužne izdatke i nagradu postavljenih mu branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Branimira Rozića i Ive Orlić Šoletić, o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem.

4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po braniteljici po službenoj dužnosti Ivi Orlić Šoletić, odvjetnici iz Dubrovnika, iz svih zakonom dopuštenih razloga, osobito pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i oslobodi optuženika za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11 i za kazneno djelo prijetnje u odnosu na oca ĐJ, podredno da se pobijana presuda ukine u cijelosti i vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba odbije.

6. Spis predmeta je na temelju članku 474. stavku 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba nije osnovana.

8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da je kazneno djelo tjelesne ozljede na štetu majke počinio s neizravnom namjerom. To stoga što je slučajno zamahnuo rukom i udario majku, dok je bio na podu, kao što iz iskaza njegove majke proizlazi da je sigurna da je optuženik nije htio udariti. Također, smatra da nije logično da se u jednom dijelu prihvaća iskaz majke optuženika da bi se u nastavku zaključilo da se dijelom ne prihvaća taj iskaz jer je očito usmjeren na ublažavanje kaznene odgovornosti optuženika. Osim toga, smatra da dr. Niko Glavić, specijalist neuropsihijatrije nije na popisu stalnih sudskih vještaka i nije bio ovlašten za ocjenu utjecaja psihoaktivnih tvari na svijest optuženika, već se trebalo provesti kombinirano psihijatrijsko-toksikološko vještačenje, čime se sadržajno prigovara nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Jednako tako se s tim u svezi ukazuje da niti u jednom dijelu nalaza dr. Glavić nije naznačio da je kazneno djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu i da bi mogao optuženik počiniti i teže kazneno djelo, slijedom čega nije ispunjena zakonska pretpostavka za izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11. Jednako tako, pozivajući se na zakonski tekst kaznenog djela prijetnje žalitelj osporava da bi bila ostvarena bitna obilježja kaznenog djela prijetnje jer se ne traži namjera izazivanja osjećaja straha i prepasti, a posebno osporava da bi bilo počinjeno kazneno djelo prijetnje prema ocu jer nije razvidno iz kojih to radnji optuženika proizlazi niti se obrazlaže zašto se držanje razbijene boce i mahanjem iste prema ocu smatra prijetnjom smrću, a ne nanošenje tjelesne ozljede. To tim više što optuženik nije ocu uputio riječi koje bi sadržajno bile prijetnje i iako je mogao, nije dovršio to kazneno djelo jer je odbacio razbijenu bocu.

9. Prije svega se napominje, razmatrajući razloge u pobijanoj presudi kao i žalbene navode kojima se sadržajno upire na nedostatak razloga u odnosu na kazneno djelo prijetnje prema ocu optuženika, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge vezano za bitna obilježja za svako kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim, kao što ne postoji proturječje u razlozima vezano za iskaz oštećene, majke optuženika. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio iskaz majke optuženika kao vjerodostojan vezano za dinamiku i način počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede, a time što nije prihvatio dio iskaza u kojem majka optuženika izražava subjektivni stav da je sigurna da je optuženik nije htio udariti se ne radi o proturječju s prethodno iznesenim razlozima o prihvaćanju dijela iskaza majke optuženika. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 koju sadržajno ističe žalitelj.

10. Nadalje, neosnovano žalitelj prigovara da dr. Niko Glavić, specijalist neuropsihijatrije nije stalni sudski vještak jer takvo što ne proizlazi iz spisa predmeta, pri čemu je prema podacima sudačke mreže isti na popisu vještaka pri Županijskom sudu u Dubrovniku. Stoga je isti bio ovlašten procijeniti utjecaj alkohola i psihoaktivnih tvari na svijest optuženika i dati mišljenje po pitanju ubrojivosti optuženika. Naime, vještak je utvrdio da se radi o osobi koja je ovisnik o opojnim drogama (kokain i amfetamin), liječen je ambulantno pod dijagnozom duševni poremećaj i poremećaj ponašanja uslijed uporabe više psiho-aktivnih supstanci, da se ne nalazi obmane osjetila a tempore criminis je bio smanjeno ubrojiv ali ne bitno. Jednako tako s obzirom na dijagnozu narkomanije potrebno je kontinuirano liječenje i to dugotrajno, njegovo je stanje sada poboljšano i s obzirom da i nadalje uzima više droga smatra nužnim izreći mu sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti. Iz ovakvog nalaza, a imajući u vidu da je tempore criminis optuženik bio pod utjecajem psihoaktivnih tvari, neosnovano se prigovara da nije bilo osnova za izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11. Naime, nalaz i mišljenje treba promatrati u cjelini, kao što je vještak naveo da su kaznena djela počinjena pod djelovanjem opijata, pa to što nije rečeno da su počinjena pod odlučujućim djelovanje opijata ali je predloženo nužno izricanje sigurnosne mjere radi kontinuiranog dugotrajnog liječenja, ne znači da nisu ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11.

11. Nadalje, u odnosu na prigovore vezano za nanošenje tjelesne ozljede oštećenici, majci optuženika, nije bilo sporno da je do sukoba došlo uslijed traženja novca koje je optuženik tražio od roditelja, nije bilo sporno da dok je bio na podu, a kada mu je prišla majka da ga podigne s poda, ju je nogom udario od čega je odbačena i udarila je glavom o pod. Dakle, upravo iz načina zadavanja udarca je razvidno da je optuženik kazneno djelo počinjeno s neizravnom namjerom. Stoga su u tom dijelu neosnovani prigovori žalitelja, pri čemu kasnije ponašanje optuženika gdje je tražio od oca do pozove hitnu pomoć može biti od utjecaja na odluku o kazni, a ne i na pitanje kaznene odgovornosti optuženika. Pritom se ne radi o dobrovoljnom odustanku jer optuženik nije odustao od počinjenja kaznenog djela jer je zadavanjem udarca djelo dovršeno. Imajući u vidu navedeno, nije povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika kako to isti neosnovano prigovara u žalbi.

11.1. Jednako tako se neosnovano prigovara da nije razvidno na koji bi način optuženik počinio kazneno djelo prijetnje na štetu svoga oca jer nikakve verbalne prijetnje nisu upućene niti je dovršio kazneno djelo prijetnje. Naime, otac optuženika ĐJ je detaljno opisao ponašanje optuženika i naglasio da njegov sin uzima opijate, da se vidjelo da je pod utjecajem istih, da je započeo svađu i inzistirao na razgovoru iako niti on niti supruga to nisu željeli, opisao je kako je došlo do ozljeđivanja supruge, a da prije nego je njegova supruga došla kući je optuženik lupao po vratima, pustio ga je u kuću radi susjeda, on mu je odbio dati novce nakon čega je optuženik uzeo dvije boce i jednu je razbio o stol i išao je prema njemu mašući tom bocom ponavljajući da mu da novac i u strahu da ga ne ozljedi po licu je čak i podigao ruke. U nastavku iskaza je svjedok istaknuo da je nakon toga optuženik odbacio boce i drškom sjekire razbio keramičku vazu za cvijeće te je on odmah pozvao policiju i bio je u strahu. Dakle, iz navedenog je jasno da je svojim radnjama i mahanjem i približavanjem ocu s razbijenom bocom i tražeći novac koji mu otac nije želio dati optuženik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje koje se može počiniti i neverbalnim načinom pa je i taj prigovor žalitelja neosnovan. Samo se ukazuje žalitelju da za ostvarenje bića kaznenog djela prijetnje nije potrebno da se prijetnja i ostvari, već je dovoljno da je kod osobe kojoj je prijetnja upućena izazvala osjećaj straha i uznemirenosti.

12. U odnosu na odluku o kazni žalitelj prigovara da se pogrešno brojnost kaznenih djela cijenilo kao otegotna okolnost niti je razvidno iz čega proizlazi upornost u protupravnom ponašanju optuženika.

12.1. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

12.2. Imajući u vidu navedeno pravilno je optuženiku olakotnom okolnošću cijenjeno da je neosuđivana osoba, primjereno držanje pred sudom i da se ispričao roditeljima i da je kritične zgode bio smanjeno ubrojiv, kao što se pravilno cijenilo otegotnim brojnost kaznenih djela jer je proglašen krivim za kazneno djelo tjelesne ozljede prema bliskoj osobi, dva kaznena djela prijetnje i za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari. Također, upravo iz brojnosti počinjenih kaznenih djela i da nakon počinjenja kaznenih djela prijetnje optuženik nastavlja s protupravnim ponašanjem u vidu oštećenja motora oštećenika TJ, proizlazi izrazita upornost optuženika u protupravnom ponašanju. Stoga su pravilno po vrsti i mjeri utvrđene pojedinačne, a tako i jedinstvena kazna zatvora koja se ukazuje opravdanom i primjerenom za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije pri čemu se pravilno izrečene i sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11 i iz članka 73. KZ/11.

13. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon niti je počinjena koja bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević